REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Povrv-22/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], PODRUŽNICA ZAGREBPARKING, sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. Zagreb, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika ĐF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate - Predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave do 50.000,00 kn, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 14. studenog 2024., održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Lea Peruška, odvjetnika iz Pule, 20. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 20724/15 od 10. lipnja 2015. te se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 29. svibnja 2015. ovrhovoditelj (sada tužitelj) je javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga radi naplate novčane tražbine u visini od 200,00 kn (sada 26,54 eur[1] ) s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama, potražujući i trošak ovršnog postupka, zbog čega je javni bilježnik donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-20724/15 od 10. lipnja 2015.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

2. Protiv Rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, podnio je pravodoban prigovor pobijajući isto u cijelosti, uz navod da nikada nije koristio usluge tužitelja odnosno da se nikada nije parkirao na parkirnim mjestima pod naplatom kojima upravlja tužitelj. Tuženik također ističe i prigovor zastare utužene tražbine.

3. Ovosudnim rješenjem, poslovni broj: Povrv-22/2023-5 od 11. rujna 2023. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj: Ovrv-20724/15 od 10. lipnja 2015., u dijelu u kojemu je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Predmetno je rješenje postalo pravomoćno 3. studenog 2023.

4. Podneskom od 14. ožujka 2023. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika na način da je naveo kako je tužitelj pravna osoba koja sukladno Zaključku o obavljanju poslova premještaja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 22/08), kojeg dostavlja u privitku, obavlja komunalnu djelatnost organizacije i naplate parkiranja na području Grada Zagreba. Nadalje navodi da je način naplate parkiranja u Gradu Zagrebu reguliran Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja ( Službeni glasnik Grada Zagreba 26/09 i 20/1), koju je tužitelj dostavio u prilogu podneska, te da je člankom 2. Odluke određeno kako poslove organiziranja parkiranja obavlja tužitelj. Sukladno Odluci parkiranjem vozila na javnom parkiralištu vozač odnosno vlasnik vozila sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte prihvaćajući uvjete propisane ovom odlukom. Člankom 6. Odluke određeno je da za korištenje javnih parkirališta korisnik parkirališta mora imati parkirališnu kartu. Parkirališna karta izdaje se kao dnevna karta za određenu parkirališnu zonu i vrijedi od trenutka izdavanja do istog vremena u prvom sljedećem danu u kojem se naplaćuje parkiranje, a za kraće vrijeme korištenja parkirališta dnevna karta izdaje se i kao polusatna, jednosatna ili višesatna parkirališna karta. U konkretnom slučaju tuženik je dana 13.07.20210.g na javnom parkiralištu, Trg kralja Tomislava, Zagreb, Glavni kolodvor, parkirao vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a da pritom nije imao valjane parkirališne karte, što je utvrđeno neposrednim nadzorom tužitelja kao organizatora parkiranja. Člankom 7. st. 4. Odluke određeno je da ako korisnik parkirališta ne kupi, odnosno ne preuzme dnevnu kartu na ovlaštenim prodajnim mjestima ili na blagajni organizatora parkiranja, odnosno neposredno ne preuzme kartu s nalogom za plaćanje na javnom parkiralištu od osobe koju ovlasti organizator parkiranja, smatra se da je preuzeo dnevnu kartu što mu ju je osoba koju ovlasti organizator parkiranja stavila na vjetrobransko staklo vozila, i dužan ju je platiti u roku od osam dana od dana njenog preuzimanja. Pravilnikom o korištenju javnih parkirališta (Sl. glasnik Grada Zagreba, broj 16/09) propisane su parkirališne zone (čl. 2.), te cijena dnevnih parkirališnih karata (čl. 7.) po zonama (I., II., III. i IV. zona) te za I. zonu dnevna parkirališna karta iznosi 200,00 kn. Kao dokaz predmetnih navoda tužitelj je dostavio specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata, fotografije parkiranih vozila tuženika, Izvadak iz poslovnih knjiga br. 30795 te podatke iz informacijskog sustava MUP-a RH o vlasniku predmetnog vozila, a iz koje je dokumentacije, po mišljenju tužitelja, razvidna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i održi u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u pobijanom Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da obveže tuženika na naknadu postupovnog troška tužitelju.

5. Na pripremnom ročištu od 14. studenog 2024., održanom u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe, tužbenog zahtjeva i kod svih dotadašnjih navoda. Tužitelj se na ročištu suglasio da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu, slijedom čega je zaključen prethodni postupak i provedena glavna rasprava čitanjem odnosno uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta.

6. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu (str. 1. do 2. spisa), Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja - vjerodostojnu ispravu (str. 3. spisa), Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 20724/15 od 10. lipnja 2015. (str. 4. spisa), prigovor tuženika (str. 7. spisa), podnesak tužitelja od 14. ožujka 2023. kojim se očituje na prigovor tuženika (str. 12. do 13. spisa) sa prilozima i to Zaključak o obavljanju poslova premještaja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 22/08, str. 14. do 65. spisa), Pravilnik o korištenju javnih parkirališta (Sl. glasnik Grada Zagreba, broj 16/09, str. 66. do 89. spisa), Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja ( Službeni glasnik Grada Zagreba 26/09 i 20/1, str. 90. do 277.), MUP informaciju o vlasniku/ korisniku vozila (str. 278. spisa), Specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu – za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] odnosno Račun broj 2010077373 od 31. srpnja 2017. (str. 279. spisa), Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, br. 30795, od 29. svibnja 2015. (str. 280. spisa) te u fotografiju vozila za predmet broj 30795 (str. 281. spisa).

7. Sud je proveo predložene dokaze stranaka čitanjem cjelokupne dokumentacije spisa, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08

– ispravljene, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 i 89/2014; dalje u tekstu: ZPP), u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

9. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom sporu male vrijednosti (članak 458 ZPP-a) jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 26,54 eur (ranije 200,00 kn) za izdanu dnevnu parkirnu kartu temeljem ugovora o korištenju javnog parkirališta s naplatom. Sukladno odredbi članka 461.a ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor te su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

10. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

11. U ovoj je pravnoj stvari nesporno da tužitelj potražuje od tuženika iznos od 26,54 eur (ranije 200,00 kn) na ime dnevne parkirne karte za parkiranje vozila tuženika na javnom parkiralištu pod naplatom, kojim upravlja tužitelj, bez valjane satne karte odnosno zbog povrede odredbi Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja ( Službeni glasnik Grada Zagreba 26/09 i 20/1; u daljnjem tekstu: Odluka).

11.1. Među strankama je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva odnosno sporno je da li je tuženik koristio usluge tužitelja parkiranjem svojeg vozila na javnom parkiralištu pod naplatom kojim upravlja tužitelj. Sporna je također i visina tužbenog zahtjeva, kao i da li je utužena tražbina zastarjela.

12. Uvodno je sud ispitao nalazi li se utužena tražbina u zastari. Odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Budući da je utužena tražbina dospjela na naplatu 31. kolovoza 2010. (utvrđeno uvidom u vjerodostojnu ispravu – izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja na str. 3. spisa te iz računa br. 2010077373 od 31. srpnja 2010. na str. 279. spisa), a prijedlog za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) je podnesen 29. svibnja 2015., proizlazi da za to potraživanje do dana podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 5 godina.

12.1. U odnosu na osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, sud je uvidom u MUP informaciju o vlasniku/ korisniku vozila (str. 278. spisa), Specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu – za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] odnosno Račun broj 2010077373 od 31. srpnja 2017. (str. 279. spisa) te u fotografiju vozila za predmet broj 30795 (str. 281. spisa), utvrdio da je tuženik dana 13. srpnja 2010. parkirao svoje vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] na parkirališnom mjestu javnog parkirališta Trg kralja Tomislava, Zagreb, Glavni kolodvor, kojim sukladno članku 2. Odluke upravlja tužitelj. Međutim, stav je ovoga suda kako dnevna parkirališna karta predstavlja samo drugi naziv za ugovornu kaznu. Naime, Odlukom Ustavnog suda U-II/355/2007 od 10.12.2008. godine u potpuno istovjetnoj situaciji vezano za naplatu ugovorne kazne iz ugovora o parkiranju u svezi s neisticanjem parkirne karte, list 9 obrazloženja te odluke, nedvosmisleno i jasno je izraženo pravno stajalište Ustavnog suda kojim se za potpuno istovjetnu situaciju određuje narav ugovornog odnosa između davatelja usluge-parkiranja i korisnika usluge- korisnika parkirnog mjesta. Tako je Ustavni sud u svom pravnom stajalištu u toj Ustavnoj odluci, koja vezuje i svojim autoritetom i sudove bilo kojeg ranga, naglasio da je riječ o ugovoru koji ima pravna obilježja tzv. tipskog adhezionog ugovora iz čl. 295 ZOO-a pri čemu su ugovorne strane davatelj javne usluge parkiranja i korisnik parkirnog mjesta.

13. Člankom 350. stavkom 3. ZOO-a propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. U ovoj pravnoj stvari nedvojbeno je da je utužena novčana tražbina, po svom pravnom karakteru ugovorna kazna (sukladno navedenom u točci 12. ovog obrazloženja), po osnovi dnevna parkirna karta koju je tužitelj izdao 13. srpnja 2010. (str. 278. spisa), zbog neplaćanja usluge parkiranja vozila tuženika (dakle zbog neispunjenja novčane obveze) na parkiralištima pod naplatom kojim upravlja tužitelj.

14. Iz stanja spisa, dakle, proizlazi da je utužena novčana tražbina u osnovi ugovorna kazna zbog neispunjenja novčane tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku zbog neplaćanja satne karte za uslugu korištenja parkirnog mjesta.

15. Kako je odredbom članka 350. stavka 3. ZOO, a koja je kogentne naravi, izričito propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, to je postupanje tužitelja kojim je izdao tuženiku dnevnu parkirnu kartu nezakonito. Pri tom je, po stavu ovog suda, potpuno irelevantno što je jedinica lokalne samouprave – Grad Pula, člankom 5. Odluke o lokacijama propisala da "parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom vozač, odnosno vlasnik ili korisnik vozila sklapa s Organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirne karte prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih ovom Odlukom." Naime, člankom 37. stavkom 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/1999, 29/2002), propisano je da ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni sa Ustavom i Zakonom na konkretan slučaj će primijeniti neposredno Zakon. Dakle, okolnost da korisnik usluge parkiranja nije platio minimalni iznos korištenja te usluge daje pravo davatelju usluge da potražuje isplatu cijene usluge za vrijeme koje je usluga korištena, pa i zatezne kamate koje bi korisnik zbog kašnjenja bio dužan platiti, no nikako ne daje pravo davatelju usluge da zbog neplaćanja cijene usluge potražuje unaprijed određeni iznos neovisno o pruženoj usluzi odnosno ugovornu kaznu. Naposlijetku, stav je ovog suda i da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja te načelu jednakosti činidbi tvrditi da činjenica neplaćanja sata korištenja usluge parkiranja predstavlja pristanak da se plati cijena parkiranja u trajanju od 24 sata.

16. Slijedom svega navedenog, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, stav je ovoga suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je s toga valjalo temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u točci I izreke.

17. Odluka o trošku iz točke II izreke temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP (koji propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove), a slijedom činjenice da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

U Puli-Pola, 20. prosinca 2024.

Sudac

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnku,

2. Tuženiku.