REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1018/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Petra Kontić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Veleučilišta suvremenih informacijskih tehnologija, Zagreb, Ulica Vjekoslava Klaića 7, OIB: 28017824635, koga zastupa punomoćnica Mirela Kovačević, odvjetnica u odvjetničkom društvu Kovačević i partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, zastupnika po zakonu tuženika i punomoćnice tuženika, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika Veleučilišta suvremenih informacijskih tehnologija KLASA: 602-04/22-04/03 od 14. lipnja 2023. o otkazu Ugovora o radu tužitelja BD te da radni odnos tužitelja kod tuženika, na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2022., nije prestao. II Nalaže se tuženiku Veleučilištu suvremenih informacijskih tehnologija u roku od 15 dana vratiti tužitelja BD na posao na radno mjesto i poslove predviđene Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2022.

III Nalaže se tuženiku Veleučilištu suvremenih informacijskih tehnologija naknaditi tužitelju BD trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR (slovima: šest stotina dvadeset pet), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika Veleučilišta suvremenih informacijskih tehnologija za naknadu troška postupka u iznosu od 553,09 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja BD od 19. srpnja 2023. povučena u dijelu kojim predlaže utvrđenje da je nedopuštena odjava tužitelja s obveznih osiguranja (mirovinskog i zdravstvenog) s danom 16. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 19. srpnja 2023. navodi da je bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2022. na radnom mjestu višeg predavača, da je na temelju Aneksa 1. Ugovora o radu od 30. rujna 2022. do 30. rujna 2024. trebao obavljati poslove voditelja katedre za elektroniku i digitalne sustave, a na temelju Aneksa 2 Ugovora o radu od 4. listopada 2022. do 30. rujna 2024. trebao je obavljati poslove prodekana za razvoj i gospodarstvo, da mu je tuženik 15. lipnja 2023. uručio Odluku o otkazu ugovora o radu od 14. lipnja 2023., protiv koje je 20. lipnja 2023. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji se tuženik nije očitovao. Navodi da je za vrijeme otkaznog roka dolazio na radno mjesto i obavljao svoje redovite zadatke, međutim 13. srpnja 2023. nastupila je privremena nesposobnost za rad tužitelja, o čemu je 14. srpnja 2023. obavijestio tuženika. Unatoč trajanju privremene nesposobnosti za rad tuženik ga je 16. srpnja 2023. odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Budući da je tom radnjom tuženika povrijeđeno pravo tužitelja, tužitelj je 18. srpnja 2023. podnio novi Zahtjev za zaštitu prava radnika u kojem je upozorio tuženika da otkazni rok još uvijek nije istekao te je zatražio tuženika da ga ponovno prijavi na obvezna osiguranja. Tuženik nije udovoljio navedenom zahtjevu. Smatra da je otkaz nedopušten jer se ne odnosi na aktualan ugovor o radu, da nije obrazložen jer ne sadrži obrazloženje o razlozima prestanka potrebe za radom tužitelja i nema dovoljno informacija iz kojih bi se moglo utvrditi da je dopušten, da nije prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja jer tuženiku već dulje vrijeme kronično nedostaje stalno zaposleno nastavno osoblje, a tuženik nije donio bilo kakvu odluku o reorganizaciji rada ili promjeni sistematizacije radnih mjesta te da 16. srpnja 2023., kada ga je tuženik odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, zbog njegove privremene nesposobnosti za rad otkazni rok nije istekao. Slijedom navedenog, konačno uređenim tužbenim zahtjevima iz podneska od 2. listopada 2023. te na ročištu održanom 7. studenog 2024., predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu KLASA: 602-04/22- 04/03 od 14. lipnja 2023., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto i poslove predviđene Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2022., uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 19. rujna 2023. navodi da je tužitelj 20. lipnja 2023. uručio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika na koji se tuženik nije očitovao pa s obzirom da je predmetna tužba podnijeta sudu 29. srpnja 2023. predlaže istu odbaciti. Navodi da je tuženik administrativnom omaškom odjavio tužitelja s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s danom 16. srpnja 2023., međutim navedenu pogrešku je ispravio i tužitelja je odjavio s danom 5. rujna 2023. Navodi da iz odluke o otkazu jasno proizlazi namjera i volja tuženika da tužitelju otkaže ugovor o radu pa datum ugovora o radu naveden u obrazloženju Odluke o otkazu ne čini predmetnu odluku nezakonitom, da nije točno da Odluka o otkazu nije obrazložena budući da je u istoj navedeno da su razlozi za poslovno uvjetovani otkaz objektivne okolnosti u organizacijskom smislu slijedom čega je prestala potreba za radom tužitelja pa smatra da je u konkretnom slučaju otkaz obrazložen nastupom objektivnih okolnosti u organizacijskom smislu i kao takav dostatan iz razloga jer je autonomno pravo poslodavca da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara, odnosno da samostalno donese poslovne odluke koje pospješuju i olakšavaju njegovo poslovanje, a radnik nije ovlašten preispitivati takve odluke poslodavca. Konkretne objektivne okolnosti u organizacijskom smislu zbog kojih je došlo do otkazivanja ugovora o radu tužitelju su poslovna tajna jer se odnose na financijski aspekt poslovanja tuženika i plaće zaposlenih pa bi njihovo iznošenje u Odluci o otkazu bilo protivno članku 71. Statuta tuženika budući da se radi o podacima koji mogu izravno i trajno štetiti ugledu i položaju tuženika ukoliko budu dostupni izvan uskog kruga osoba koje upravljaju tuženikom s obzirom da se tuženik prvenstveno i jedino financira naplatom školarine na tržištu, stipendijama, donacijama te iz poslovnih odnosa s osnivačima i poslovnim subjektima zbog čega izravno i isključivo ovisi o predodžbi i pozitivnoj percepciji javnosti. Navodi da se tijekom akademske godine 2022./2023. nastavio trend smanjenog broja upisanih studenata što je dovelo do smanjenih prihoda od školarina, koje su osnovni izvor iz kojeg se financiraju plaće i tekući troškovi. Tuženik je dodatno financijski destabiliziran jer je onemogućen u vraćanju pozajmice značajnog iznosa, koju je pozajmio društvu HUSAR d.o.o. nad kojim je otvoren stečajni postupak. Prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, pristupilo se smanjenju plaće dekana i fizičkih osoba osnivača koji su u radnom odnosu kod tuženika te se pristupilo kreditnom zaduženju tuženika. Ističe da je zbog objektivnih razloga u organizacijskom smislu prestala potreba za radom tužitelja, a ne za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao kod tuženika i to zbog toga što su drugi profesori koji predaju navedene predmete vanjski suradnici i kao takvi povoljniji u smislu financijskog opterećenja tuženika. Tužitelj je bio jedini profesor na neodređeno vrijeme pa je bilo financijski isplativije i ekonomičnije za predmete koje je predavao tužitelj imati predavače koji nisu u radnom odnosu s tuženikom na neodređeno vrijeme. Slijedom svega navedenog, predlaže odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška postupka tuženiku zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

3. Tužitelj je podneskom od 2. listopada 2023. povukao tužbu u dijelu kojim predlaže utvrđenje da je nedopuštena odjava tužitelja s obveznih osiguranja (mirovinskog i zdravstvenog) s danom 16. srpnja 2023. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Tužitelj je Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu primio 15. lipnja 2023. putem elektroničke pošte, protiv koje je 20. lipnja 2023. tuženiku neposredno podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika. Tuženik se na predmetni zahtjev nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 19. srpnja 2023., to je ocjena ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR). Stoga se prigovor tuženika o nepravovremenosti tužbe ocjenjuje neosnovanim.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 30. rujna 2022. (list 8-9 spisa), Aneksa ugovoru o radu (list 10, 12 spisa), Odluka tuženika (list 11, 13 spisa), Odluke o otkazu ugovora o radu od 14. lipnja 2023. (list 14 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 20. lipnja 2023. (list 15-17 spisa), e-mail korespondencije (list 18 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 18. srpnja 2023. (list 20-21 spisa), Izvješća vanjske neovisne periodične prosudbe sustava osiguranja kvalitete (Audita) iz siječnja 2023. (list 22-29 spisa), obrasca eM- 2P (list 39 spisa), Odjave osiguranika sa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 40-41 spisa), Statuta tuženika iz veljače 2023. (list 42-58 spisa), statistike upisa (list 59 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 20. ožujka 2023. poslovnog broja St-31/2023-16 s popisom vjerovnika (list 60-74 spisa), Odluke tuženika od 1. veljače 2023. (list 75 spisa), Ugovora o kreditu broj: 495-51032111 od 9. ožujka 2023. (list 76-85 spisa), izvadaka iz sudskog registra (list 86-94 spisa), popisa nastavnika kod tuženika (list 95-99 spisa), potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list 100 spisa), saslušani su tužitelj BD (list 117-118 spisa), zastupnik po zakonu tuženika KD (list 118-119 spisa) te svjedok CD (list 119-120 spisa).

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu od 14. lipnja 2023., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te vraćanje tužitelja na radno mjesto i poslove predviđene Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2022.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima višeg predavača, da je bio voditelj katedre za elektroniku i digitalne sustave, prodekan za razvoj i gospodarstvo te da je 20. lipnja 2023. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji se tuženik nije očitovao.

9. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

10. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

11. Odredbom članka 120. ZR propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz te da ga mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

12. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 14. lipnja 2023. utvrđeno je da je tužitelju zbog organizacijskih razloga otkazan ugovor o radu s danom 16. lipnja 2023. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2022. zbog nastupa objektivnih okolnosti u organizacijskom smislu slijedom čega je prestala potreba za radom tužitelja, da tužitelj ima pravo na otkazni rok od 30 dana koji počinje teći s danom dostave Odluke o otkazu tužitelju u kojem razdoblju je dužan dolaziti na radno mjesto i odraditi sva redovna zaduženja, a tuženik mu ima obvezu za te dane isplatiti plaću, te da tužitelj ne ostvaruje pravo na otpremninu budući da ima navršenih 65 godina života i 15 godina radnog staža.

13. Iz iskaza tužitelja BD proizlazi da je bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme od 30. kolovoza 2018., da je prije toga četiri godine radio kod tuženika honorarno, da je kod tuženika predavao četiri predmeta (Osnove elektrotehnike, Osnove elektronike, Arhitekturu i organizaciju digitalnih računala te Arhitekturu osobnih računala), da mu je radni odnos kod tuženika prestao tako da je dobio e-mail, a kasnije i preporučenom pošiljkom pobijanu odluku o otkazu, da su se kod tuženika održavali redovni kolegiji jednom mjesečno, ali se na njima slabo obavještavalo o stanju kod tuženika, da su zaposlenici stalno imali upite na koje nisu dobivali odgovore, da su svi vidjeli da ima manje upisanih studenata kod tuženika, a što je inače bio trend kod tuženika, a i na ostalim javnim i privatnim veleučilištima, da je upozoravao tuženika da ne primjenjuje pravilno Pravilnik o plaćama te da loše vodi cijelo veleučilište, što se odrazilo na odnos tuženika prema njemu i čak mu je dekan tuženika 2023. zaprijetio otkazom ako nastavi slati dopise.

14. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja budući da je iskazivao uvjerljivo, koherentno, logično te u suglasnosti s materijalnim dokazima koji su priloženi spisu.

15. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika KD proizlazi da je dekan tuženika od 1. listopada 2022., da je tuženik već tada loše financijski stajao, da je zbog toga u veljači 2023. sebi smanjio plaću, a u ožujku je smanjio plaću osnivačima tuženika, gđi. ŠD i MD, da su tužitelju odlučili otkazati ugovor o radu jer je već tada bio ostvario uvjete za mirovinu, a imali su vanjske suradnike koji su mogli preuzeti njegove predmete, da je tuženik u tom razdoblju imao 13 redovnih profesora, od čega dva na pola radnog vremena te 80 vanjskih suradnika, u tom razdoblju nitko drugi osim tužitelja nije dobio otkaz, da su na redovnim kolegijima obavještavali radnike o stanju kod tuženika i manje upisanim studentima, da nije opširnije obrazložio pobijanu odluku o otkazu jer bi to značilo da mora opisati financijsko stanje tuženika, a nije htio da se to širi u javnost, da se tužitelj njemu obraćao na kolegijima i putem e-maila i tražio ispravan obračun plaća prema Pravilniku o plaćama, ali da tuženik nije smatrao da je tužitelj u pravu s tim što je tražio.

16. Sud je povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tuženika KD u pretežitom dijelu. Sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tuženika u dijelu u kojem iskazuje da je na redovitim kolegijima obavještavao radnike o stanju kod tuženika jer je isto u kontradiktornosti s njegovim iskazom u dijelu u kojem navodi da nije opširnije obrazložio pobijanu odluku o otkazu jer bi to značilo da mora opisati financijsko stanje tuženika. Nije životno logično da bi dekan tuženika na kolegijima zaposlenika iznosio lošu financijsku situaciju kod tuženika (što bi nedvojbeno izazvalo strah za nastavak radnog odnosa i egzistenciju radnika), a potom ne bi istu barem naveo u pobijanoj odluci o otkazu zbog straha od narušavanja ugleda tuženika.

17. Iz iskaza svjedoka MD, voditelja knjigovodstva i financija kod tuženika te jednog od osnivača tuženika, proizlazi da se kod tuženika smanjivao broj upisanih studenata, da su od 2018. godine generirali gubitak od milijun kuna godišnje koji se samo akumulirao, da su uzimali pozajmice (40.000,00 EUR) i kredite (240.000,00 EUR i godinu prije 100.000,00 EUR) kako bi mogli isplatiti plaće zaposlenicima, da su u sklopu jednog projekta dali pozajmicu društvu HUSAR d.o.o. u iznosu od 177.000,00 EUR koja im nije vraćena jer je društvo otišlo u stečaj, da se tuženik financira iz školarina, a dijelom iz sudjelovanja na projektima, da su radi osiguranja financijske stabilnosti tuženika odlučili smanjiti plaće osnivačima za 50% te dekanu, ne zna točno za koliko, da su tužitelju odlučili otkazati ugovor o radu zato što je zadnji došao kod tuženika, a u trenutku otkaza je imao uvjete za mirovinu, nitko od drugih profesora, kojih je tada bilo sedam zaposlenih, nije dobio otkaz u vrijeme kada je tužitelju otkazan ugovor o radu, da je tuženik u to vrijeme imao 50- ak vanjskih suradnika, da posljednjem radniku koji je došao kod tuženika, g. B, nisu dali otkaz jer Agencija za znanost i visoko obrazovanje preporuča da se zapošljava mlađi obrazovni kadar, da su znali za planove g. B koji je čekao doktorat pa je planirao raditi kod tuženika dok ga ne dobije, da nisu dali otkaz nekome od nenastavnog osoblja jer ga je bilo premalo, odnosno četiri, da je tužitelju, kao prodekanu za razvoj i gospodarstvo, bilo jasno zašto je dobio otkaz te da je on uvijek tužitelja za sva pitanja upućivao dekanu.

18. Sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka osim u dijelu u kojem navodi da je tužitelju, kao prodekanu za razvoj i gospodarstvo, bilo jasno zašto je dobio otkaz jer isto ne proizlazi iz iskaza tužitelja, kojem je sud povjerovao. U ostalom dijelu sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo, koherentno, logično te u suglasnosti s materijalnim dokazima koji su priloženi spisu.

19. Opravdan je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kada se poslodavac, radi ekonomičnijeg i racionalnijeg gospodarenja, odluči na organizacijske promjene zbog kojih prestane potreba za obavljanjem poslova određenog radnog mjesta ili određenog radnika. Međutim, poslodavac je dužan u otkazu ugovora o radu navesti činjenice koje u svakom konkretnom slučaju mogu poslužiti kao osnova za ocjenu dopuštenosti takvog otkaza.

20. U konkretnom slučaju, ocjena je ovog suda da tuženik, osim paušalnog navođenja da su kod tuženika nastupile objektivne okolnosti u organizacijskom smislu pa je prestala potreba za radom tužitelja, nije u obrazloženju odluke o otkazu naveo konkretne činjenice koje bi pobijani otkaz opravdavale upravo s obzirom na tužitelja i posao koji je obavljao, a što je bio dužan (tako i VSRH u odluci od 9. siječnja 2008. poslovnog broja Revr-600/2007). Ovaj sud prihvaća navode dekana i osnivača tuženika da zbog straha za ugled i financijsku opstojnost tuženika nisu željeli javno iznositi informacije o financijskim problemima tuženika, međutim u korelaciji toga prava i prava tužitelja na obrazloženu odluku o otkazu, ocjena je ovog suda da je potonje pravo u konkretnom slučaju pretežnije. Naime, radnik ima pravo na obrazloženu odluku o otkazu iz koje će biti moguće zaključiti koji su razlozi doveli do prestanka njegovog ugovora o radu kod poslodavca, a ocjena je ovog suda da je u konkretnom slučaju odluku o otkazu bilo moguće detaljnije obrazložiti bez iznošenja detalja o financijskim problemima tuženika.

21. Slijedom navedenog, za zaključiti je da Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja nije dostatno obrazložena te da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

22. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

23. Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

24. Na temelju odredbe članka 124. stavka 1. ZR, odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude.

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

26. Tužitelju je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja uključuje trošak sastava tužbe, sastava podneska od 2. listopada 2023. te pristupa na ročišta održana 7. ožujka 2024. i 7. studenog 2024., što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 625,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

27. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 553,09 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u stavku IV izreke ove presude.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.