REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2401/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz OD Grgić&partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 25. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnice Dajane Tica i punomoćnice tuženika, SZL, dok je objavio te 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.009,58 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.009,58 eura za dan 19. travnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.544,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan u preostalom dijelu koji iznosi 250,00 eura tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je za osobno vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka], marke MAZDA 3 CD 150 sklopio policu kasko osiguranja broj 8325003062, važeću za razdoblje od 11. kolovoza 2020 do 11. kolovoza 2021. Navodi da se 26. ožujka 2021. oko 19:40 sati na 19. kilometru+150 m autoceste A4, između naplatne postaje Ludbreg i čvora Čakovec, i visini naselja Sveti Križ, dogodila prometna nezgoda na način da je vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], SZ, upravljajući desnom prometnom trakom istočne kolničke trake autoceste A4, iz smjera juga u smjeru sjevera, prednjim desnim dijelom vozila udario u divljač-jazavac koja je pretrčavala kolnik s lijeve na desnu stranu u odnosu na smjer kretanja vozila [registarska oznaka], prilikom čega je došlo do oštećenja gore navedenog vozila. Nakon kontakta s vozilom, divlja životinja-jazavac je uginula na licu mjesta, te su istu preuzeli djelatnici tuženika. Vozač oštećenog vozila [registarska oznaka] je prijavio prometnu nezgodu MUP-u te su nadležni policijski službenici, koji su izašli na mjesto nastanka prometne nesreće i obavljali operativne radnje provedbe očevida, fotografiranja i osiguranja mjesta prometne nesreće, pozvali i prijavili nastanak prometne nesreće i štete tuženiku. Zaposlenik tuženika je izašao na mjesto nastanka prometne nesreće i preuzeo uginulu divlju životinju, te su utvrdili da je nastanak prometne nesreće i štete prouzrokovala divlja životinja koja se nekontrolirano kretala navedenom autocestom. Vozač oštećenog vozila je alkotestiran na licu mjesta te je kod istoga izostala reakcija na alkohol. Protiv vozača vozila nije pokrenut prekršajni postupak jer je policija utvrdila da štetni događaj nije izazvan kršenjem prometnih propisa od strane vozača. Tužitelj je isplatio temeljem sklopljenog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi sa osiguranikom SZ, izvođaču radova, društvu AUTO ARBANAS d.o.o. dana 19. travnja 2021. iznos od 7.606,66 kn, odnosno u iznosu od 1.009,58 EUR. Kako je do štetnog događaja došlo uslijed propusta tuženika da ispuni svoju osnovnu zadaću i osigura sigurno prometovanje, to se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, ali je tuženik istome nije udovoljio. Naime, člankom 6. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je pravna osoba koja je nadležna za održavanje ceste, dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a ista obveza za tuženika proizlazi i iz članka 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i članka 17. Zakona o cestama. Osiguranik tužitelja je platio cestarinu za vožnju autocestom, a tuženik mu je, sukladno pozitivnom pravu, dužan omogućiti odvijanje sigurne vožnje, za što mu je i naplatio cestarinu, proizlazi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Nadalje, sukladno članku 47. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19, 32/20) tuženik je bio obvezan izraditi Program zaštite divljači i podnijeti ga na davanje suglasnosti Ministarstvu. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je 07.05.2021. rješenje kojim prihvaća Program koji je za tuženika izradilo društvo Pro Silva d.o.o. i koje je doneseno za razdoblje od 01.04.2021. – 31.03.2031., a Ministarstvo poljoprivrede je 10.05.2021. dalo svoju suglasnost na izrađeni Program. U sklopu Programa navode se sve obveze i mjere koje je tuženik dužan poduzimati kako bi se spriječile štete nastale od divljači, a koje koreliraju s mjerama pobrojanim u članku 77. Zakona o lovstvu i članka 60. Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači. U vrijeme kada se dogodio ovaj štetni događaj (26.03.2021.) tuženik nije imao izrađen Program zaštite divljači, iako je imao tu zakonsku obvezu. Budući da je došlo do naleta divljači na vozilo na autocesti, proizlazi da tuženik nije poduzeo sve propisane mjere, niti je ispunio svoje obaveze usmjerene na zaštitu prometa i omogućavanje sigurnog odvijanja istoga. U svakom slučaju, kada je utvrđeno da se divljač nalazila na autocesti, samim tim je dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom, pa tužitelj predmetnom tužbom potražuje regresnu isplatu naknade štete u iznosu od 1.009,58 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i prometne nesreće koja se dogodila dana 26. ožujka 2021. na autocesti A4, naletom vozila reg. oz. [registarska oznaka] na jazavca. Navodi da iz postavljenog tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Činjenica što se divljač nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Radnici nadležne Tehničke jedinice održavanja postupili su u svemu sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ophodnji javnih cesta (NN 7/21). Ophodnja na autocesti obavlja se od 0:00 do 24:00 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke najmanje tri puta dnevno na autocestama s PGDP>10. -000, a najmanje dva puta dnevno na ostalim autocestama. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama, a zadnja je prije naleta na predmetnoj dionici obavljena između 13 i 14 h što proizlazi iz Putnog radnog lista i smjene, kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi, niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Zaštitna žičana ograda je postavljena sukladno propisima, općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je uredno održavana periodičkim pregledima ZŽO prema Standardu i svakodnevnim vizualnim pregledima kao što je pregledana i u II smjeni u kojoj se dogodio nalet, nakon istoga. Tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja Zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice što potvrđuje činjenica kako protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak. Tuženik kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po načelu krivnje, koje nema u konkretnom slučaju na strani tuženika jer nema niti jednog dokaza o postojanju propusta tuženika u održavanju autoceste koji bi se mogao podvesti pod krivnju tuženika. Program zaštite divljači koji tužitelj spominje donesen je u studenom 2020. za razdoblje od 1.4.2021-21.3.2031. što govori o neosnovanosti tužiteljevih navoda kako nije bio izrađen u vrijeme štetnog događaja 26.3.2021. što je uostalom nebitna činjenica. Slijedom navedenog, tuženik je dokazao kako je do štete došlo bez njegove krivnje u predmnjevanom stupnju. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva HOK osiguranje d.d. Zagreb te se stoga predlaže da Naslovni sud, sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku, obavijesti o parnici naznačeno osiguravajuće društvo i dostavi tuženikov odgovor na tužbu s prilozima, kako bi isto moglo, sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku stupiti u parnicu kao umješač. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. Podneskom od 1. veljače 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Navodi da već samim dolaskom životinje na prostor autoceste evidentno je da postavljena zaštitna žičana ograda nije obavila svoju funkciju. No, nije jedina obaveza tuženika postavljanje zaštitne žičane ograde, jer je tuženik imao na raspolaganju poduzimanje niza mjera koje bi spriječile ulazak životinje na prostor namijenjen kretanju vozila, a koje mjere se detaljno navode u Pravilniku o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači, kao i u Programu zaštite divljači tuženika. Tužitelj ovim putem dostavlja i dopis Ministarstva poljoprivrede od 24. srpnja 2023. iz kojeg proizlazi kako tuženik nije dostavio podatke o izvršenju Programa zaštite divljači za 2021/2022 godinu, a što je njegova obveza propisana Zakonom o lovstvu i podzakonskim propisima koji reguliraju predmetno područje, pa se navodi tuženika kako isti poduzima sve potrebne i propisane mjere ukazuju netočnim. Jazavac kao i svaka druga divlja životinja se konstantno kreće bilo da traži hranu, drugo stanište i slično, pa je jasno da ista uopće nije morala ući na autocestu baš u dijelu gdje se dogodila prometna nezgoda. U odnosu na načinu provjere žičane ograde dovoljno govori činjenica, a imajući u vidu dokaze koje sam tuženik dostavlja-Putni radni list i Zapisnik o prometnoj nesreći, da su zaposlenici tuženika za 55 minuta došli iz baze Varaždin do mjesta nastanka štetnog događaja, udaljenog više desetaka kilometara, uklonili posljedice prometne nesreće, postavili, uklonili i održavali privremenu regulaciju prometa-osiguranje mjesta nezgode, obavili očevid, te pregledali žičanu ogradu u duljini od čak 2 km, i vratili se ponovno nazad u bazu Varaždin. Sve to za samo 55 minuta- razvidno iz dokaza dostavljenih uz odgovor na tužbu, što je logički i životno nemoguće, slijedom čega se, ponovno, ukazuje na činjenicu kako su navodi tuženika da je uredno poduzeo sve mjere za omogućavanje odvijanja sigurnog prometa autocestom netočni i nevjerodostojni. Tužitelj smatra da samim dolaskom životinje na prostor autoceste jasno je da tuženik nije ispunio svoju osnovnu zadaću i osigurao sigurno prometovanje. Člankom 6. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je pravna osoba koja je nadležna za održavanje ceste, dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a ista obveza za tuženika proizlazi i iz članka 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i članka 17. Zakona o cestama. Obzirom da je osiguranik tužitelja platio cestarinu za vožnju autocestom, a tuženik mu je, sukladno pozitivnom pravu, dužan omogućiti odvijanje sigurne vožnje, za što mu je i naplatio cestarinu, proizlazi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu.

4. U podnesku od 14. veljače 2024. tuženik u bitnome navodi da iz raspoložive dokumentacije proizlazi da je vozač vozila napustio mjesto nesreće i zaustavio se na benzinskoj postaju Petrol u Svetom Križu kao i da oštećenja na vozilu nisu fotografirana, a podatke o vozaču i vozilu tuženik je naknadno dobio od policije Č.K. situacijskog plana nema i sl. Iz Službene bilješke PPP Čakovec od 26. ožujka 2021. također proizlazi da se na mjestu događaja nitko nije javio kao svjedok-očevidac, niti je sudionik koga predložio pa je nejasan dokazni prijedlog za saslušanje eventualnih svjedoka očevidaca. Zaključno, za postojanje krivnje odnosno odgovornosti tuženika potrebno je postojanje propusta tuženika u ovoj konkretnoj situaciji kojeg nije bilo, a u prilog istome tuženik predlaže izvršiti uvid u predložene dokaze i saslušanje svjedoka, sve predloženo u odgovoru na tužbu.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: službene bilješke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU Međimurske, od 26. ožujka 2021. (str. 9. spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova o organizmu (str. 15. spisa), preslike fotografija (str. 10. – 24. spisa), policu kasko osiguranja broj 8325003062 (str. 16. – 18. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 41. – 68. spisa), prometna dozvola (str. 19.

– 20. spisa), preslika vozačke dozvole (str. 21. – 22. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (str. 23. – 24. spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (str. 25. spisa), potvrda o izvršenom plaćanju (str. 26. spisa), račun (str. 27. spisa), izvid štete (str. 28. spisa), obračun visine štete – kasko (str. 29. – 30. spisa), preslike fotografija (str. 31. - 34. spisa), regresni zahtjev (str. 35. - 40. spisa), suglasnost (str. 69. – 70. spisa), rješenje (str. 71. – 76. spisa), putni radni list (str. 92. – 95. spisa), dnevnik rada (str. 90. spisa), ophodarski dnevnik (str. 91. spisa), Zapisnik (str. 96. – 98. spisa), polica osiguranja od odgovornosti (str. 99. – 100. spisa). Sud je pribavio spis Ministarstva unutarnjih poslova, PU Međimurske, Klasa: 211/04/21-O/2419 (str. 159. – 161. spisa), saslušao kao svjedoke SZ, CZ i UZ, te proveo dokaz prometno – tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Žarku Momčiloviču, dipl.ing. prometa na okolnost dinamike i uzročno – posljedične veze između štetnog događaja od 26. ožujka 2021. i oštećenja na motornom vozilu reg. oznake [registarska oznaka].

6. Na ročištu za glavnu raspravu od 15. svibnja 2024. tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega sud nije izvodio dokaz prometnim vještačenjem jer se radi o nespornim činjenicama. Sud nije proveo dokazni prijedlog financijskim vještačenjem na okolnost plaćenog iznosa naknade štete i premije osiguranja niti veterinarsko vještačenje na okolnost vrste i podrijetla životinje jer se radi o nespornim činjenicama.

7. Kako je u odgovoru na tužbu tuženik naveo da ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti s društvom HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, dopisom od 4. siječnja 2024. društvo HOK-OSIGURANJE d.d. obaviješteno je kao treća osoba o ovoj parnici sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22, dalje: ZPP). Uvidom u povratnicu /dostavnicu i potvrdu o otpravku utvrđeno je kako je navedeni dopis s prilozima uredno dostavljen navedenom društvu 11. siječnja 2024., međutim, treća osoba se nije umiješala u parnicu.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata.

9. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.009,58 EUR koji je tužitelj isplatio na temelju police kasko osiguranja po osnovi naknade imovinske štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 26. ožujka 2021.

10. Između stranaka nije sporno sporno da je 26. ožujka 2021. oko 19,40 sati na autocesti A4, između naplatne postaje Ludbreg i čvora Čakovec, na 19. kilometru+150m, došlo do prometne nezgode na način da je SZ, upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], naletio na divlju životinju – jazavca. Nije sporna tužiteljeva aktivna legitimacija niti da je tužitelj temeljem police kasko osiguranja broj 8325003062 i Sporazuma o izvansudskoj nagodbi isplatio ovlaštenom serviseru AUTO ARBANAS d.o.o. dana 19. travnja 2021. na ime popravka oštećenja na motornom vozilu iznos od 1.009,58 eura. Nije sporna niti visina štete.

11. Sporno je, je li osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno odgovornost tuženika za štetu.

12. Na pitanje tuženikove odgovornosti primjenjuje se odredba čl. 50. Zakona o cestama (''Narodne novine“ broj 84/2011/ 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC), kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.).

13. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste. Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama. Za propuste u održavanju autoceste, tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). U skladu s tom odredbom, krivnja za prouzročenu štetu se presumira, zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Prema pravnom shvaćanju Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022., koje prihvaća i ovaj sud, za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti, pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste, samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

15. Iz iskaza svjedoka SZ, saslušanog na ročištu održanom15. svibnja 2024., proizlazi da je na dan štetnog događaja upravljao motornim vozilom iz smjera Velike Gorice prema Kotoribi te da je 4 km prije izlaska s autoputa na njegovo vozilo naletjela životinja. Neposredno prije prometne nezgode se kretao desnom prometnom trakom autoputa i bio je na tempomatu pa se kretao oko 120 km na sat. Navodi da je životinja došla s lijeve strane autoputa te ju je uočio tek nakon što se našla ispred samog fara, a kako se brzo kretao, mislio je da se radi o lisici. Nakon što je osjetio da je životinja podletila pod kotač, svjedok navodi da je ugasio tempomat te se brzine smanjila na oko 60 km na sat, a nakon čega je nazvao predstavnika osiguranja, gospodina JZ kako bi izvidio koje radnje je potrebno poduzeti s obzirom na to da se nikada nije našao u ovakvoj situaciji. Gospodin JZ mu je savjetovao, a što je i učinio neposredno nakon silaska nakon autoputa i dolaska do Petrolove benzinske postaje, da zaustavi svoje vozilo i kontaktira nadležnu policijsku postaju. Navodi da životinju nije vidio jer je ona ostala ležati na autocesti. Nakon zaustavljanja vozila je uočio da je desni kotač, gledajući sa stajališta vozača i njegove pozicije, strugao po plastici i da su u tom dijelu nastala oštećenja. Na mjestu štetnog događaja uz autocestu su bila polja i livade, te je u tom dijelu autocesta bila na cijeloj dionici ograđena žičanom ogradom. Zbog brzine kojom se kretao nije i zbog noćnih uvjeta bilo moguće uočiti oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi. Bio je prisutan na očevidu, koji je obavljen na benzinskoj postaji, a nakon čega su djelatnici policije se vratili na autocestu kako obi pronašli životinju. Nije bio prisutan prilikom dolaska policije na autocestu.

16. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit jer je svjedok iskazivao logično i u skladu s dokumentacijom u spisu, a osobitom Službenom bilješkom MUP-a na str. 9. spisa iz koje proizlazi da je na mjestu štetnog događaja pronađena uginula divlja životinja – jazavac, kao i dinamika prometne nezgode i načina i smjera kretanja motornog vozila. Pri tome je sud cijenio da zbog brzine kojom se kretao vozilom po autocesti, vozač nije jasno mogao uočiti o kojoj životinji se radi (lisici ili nekoj drugoj), a imajući u vidu općepoznatu činjenicu da se radi o divljim životinjama koje se slično kreću te su slične veličine. Osim toga, iz službene bilješke MUP-a i preslike fotografije na str. 14. spisa proizlazi da je na mjestu prometne nezgode pronađena uginula divlja životinja jazavac, dok su izvidima pronađena mehanička oštećenja na osobnom automobilu sa tragovima divljači na oštećenim dijelovima. Iskaz svjedoka u dijelu u kojem iskazuje o stanju i okolini autoceste je u skladu sa službenom bilješkom MUP-a iz koje proizlazi da je u vrijeme događaja bila noć, vrijeme vedro, kolnik suh, a vidljivost i preglednost smanjena zbog noći.

17. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 15. spisa) proizlazi da je kod vozača utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg.

18. Uvidom u putni radni list na str. 92. – 93. spisa da je ophodar S započeo ophodnju autoceste A4, 26. ožujka 2021. oko 20,10 sati, dakle neposredno nakon štetnog događaja, krenuvši iz baze i da je izvršio ophodnju tri puta, dok je iz putnog radnog lista na str. 94. – 95. spisa utvrdio da je opohodar CZ započeo opohodnju autoceste 26. ožujka 2021. u 7,46 i završio u 18,06 sati i da je ophodnju izvršio tri puta.

19. Uvidom u dnevnik rada na str. 90. spisa sud je utvrdio da je ophodar KZ radio 26. ožujka 2021. u smjeni od 19,00 – 7,00 sati, da je vršena ophodnja autoceste te da ja na 18+150 oko 19,40 sati vozilo reg. oznake [registarska oznaka] naletjelo na jazavca.

20. Iz iskaza svjedoka CZ, koji je na dan štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu ophodara, proizazi da je na dan štetnog događaja kao ophodar radio u smjeni od 7 do 19 sati, dok je kolega radio u smjeni od 19 do 7 ujutro. Za štetni događaj je saznao na način da je pročitao u dnevniku rada, dok nema neposrednih saznanja o tijeku samog štetnog događaja. Navodi da je ophodnja izvršena u skladu s pravilnikom, dok se ne može zbog proteka vremena sjetiti na koji način je vršena, kojom brzinom se kretalo vozilo iz kojeg je vršena ophodnja niti drugih detalja.

21. Iz iskaza svjedoka TZ proizlazi da je na dan štetnog događaja dobio dojavu oko 20 sati od policije da se dogodila prometna nezgoda u blizini Čakovca. U tom trenutku se nalazio u bazi u Varaždinu te je od mjesta prometne nezgode bio udaljen od oko 14 km. Navodi da je u slučaju intervencije vremenski potrebno oko 10 minuta za dolazak iz baze na mjesto štetnog događaja s obzirom na to da se tada vozilom kreću oko 90 do 100 km na sat. Neposredno prije prometne nezgode nije vršio ophodnju tog dijela dionice autoceste, smjena mu je započela u 19 sati te u vremenskom razdoblju od 19 do trenutka prometne nezgode nije vršio ophodnju. Po dolasku na mjesto prometne nezgode su zatekli pregaženu životinju koju su uklonili s autoceste. Radilo se o jazavcu. Neposredno nakon prometne nezgode su pregledali žičanu ogradu i nisu uočili nikakva oštećenja. Navodi da je uz još dvojicu zaposlenika prijeđena pješice dionica ceste od 500 do 600 m u oba smjera od mjesta gdje je pronađena uginula životinja, dok je u preostalom dijelu izvršena ophodnja iz vozila koje se kretalo oko 10 do 15 km na sat. U vrijeme prometne nezgode je bila vrlo niska trava, dok su se na vozilu nalazile top lampe, dosega od 20 do 30 m, dok je udaljenost između trake kojom se kretalo vozilo i žičane ograde prema njegovoj procjeni oko 8 do 10 m. Prilikom ophodnje pregledali su dionicu dugačku oko 1 km prema Varaždinu, računajući od mjesta gdje je pronađena uginula životinja, a pri povratku iz Goričana u smjeru Varaždina pregledana je i dionica autoputa s gornje strane, također 1 km računajući od mjesta gdje je pronađena uginula životinja, te se vozilo tada kretalo oko 20 do 30 km na sat. Autocesta je cijelom duljinom ograđena zaštitom ogradom, samo postoji jedan manji dio koji nije ograđen, a radi se o putu za izvanredan prijevoz kod naplatnih kućica koji nije ograđen i koji je širine od oko 8 do 9 metara, a radi se o dijelu ceste koji je udaljen od mjesta štetnog događaja od oko 1 km.

22. Premda iz putnih radnih listova i dnevnika rada, kao i iskaza ophodara proizlazi da je izvršena ophodnja, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi (čl. 221.a ZPP- a) da je takva ophodnbja izvršena uredno i da je tuženik kao pravna osoba koja upravlja i održava autoceste te koja je dužna poduzeti sve mjere za nesmetano odvijanje prometa, takve mjere poduzeo, jer je životno nelogično da bi se pored postavljene zaštitne žičane ograde na autocesti našao jazavac. Naime, do naleta na divljač došlo je u prostoru koji je trebao biti ograđen i na koji se ne bi smjelo ući, osim na za to predviđenim mjestima, pa to što tuženikovi ophodari nisu pronašli rupu na ogradi ne oslobađa tuženika odgovornosti. Činjenica da je divljač ipak nekako došla na prostor autoceste predstavlja odgovornost tuženika koji nije dokazao da nije bilo njegovih propusta u održavanju ceste (isto tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-3915/2023-2 od 29. studenog 2023.). Ako je autocesta pravilno projektirana i održavana divljač se ne bi mogla zateći na autocesti (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-340/2023 od 29. kolovoza 2023.). Stoga je ovaj sud zaključio da postoji odgovornost tuženika za štetu jer tuženik nije dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a postavljena zaštitna žičana ograda nije imala oštećenja, a sve imajući u vidu da se na autocesti našla divljač (jazavac), što upućuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, ili da ograda nije dovoljno visoka da spriječi ulaz divljači, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Okolnost što je tuženik obavio redovitu ophodnju spornog dijela autoceste nije dovoljna za stvaranje zaključka da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje. Pri obavljanju svoje djelatnosti tuženik je dužan postupati s povećanom pažnjom, odnosno dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a), a imajući u vidu da se na autocesti razvijaju velike brzine i da izbjegavanje divljači na autocesti ili nalet na tu divljač može imati kobne posljedice.

23. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Žarka Momčilovića od 6. rujna 2024., proizlazi da i zgled i pozicija oštećenja na donjem desnom dijelu vozila te tragovi dlake jazavca na oštećenim dijelovima vozila ukazuju da je došlo do kontakta između vozila “Mazda” i jazavca. Brzina kretanja vozila MAZDA 3 CD 150 (2017.g.), reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao SZ, iznosila je oko 120 km/h. Vozač “Mazde” bio je u objektivnoj mogućnosti vidjeti jazavca oko 0,47 sekundi prije naleta ili na udaljenosti od 15 ÷ 16 m ispred sebe. Obzirom na vrijeme od točke percepcije opasnosti pa do naleta (0,47 sekundi), nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta na životinju. Da se vozač “Mazde” kretao brzinom od 80 km/h, niti tada ne bi imao tehničku mogućnost izbjeći nalet te bi i pri toj brzini kontakta nastala ista ili slična oštećenja pa bi visina štete na vozilu bila ista.

24. Slijedom navedenog, a kako iz provedenog vještačenja proizlazi da vozač vozila nije imao tehničku mogućnost izbjeći nalet na jazavca, pa sve i da se vozio unutar prometnog ograničenja brzine, niti bi oštećenja na vozilu bila manja da se vozio brzinom od 80 km/h, to je sud ocijenio da je za štetu na vozilu isključivo odgovoran tuženik jer je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio kako postoji tuženikov propust da poduzme mjere radi sigurnog i neometanog odvijanja prometa, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno da je poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena.

25. S obzirom na to da je za štetu na predmetnom vozilu tužiteljevog osiguranika odgovoran tuženik, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika regresnu isplatu štetu koju je isplatio svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja, a čija visina između stranaka nije sporna, slijedom čega je sud na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.009,58 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvog sljedećeg dana od dana isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 1. te odredbe čl. 1086. ZOO-a. Sud je uvidom u potvrdu o izvršenom plaćanju na str. 26. spisa utvrdio da je tuženik izvršio isplatu ovlaštenom serviseru 19. travnja 2024., a što i sam tužitelj navodi u tužbi, slijedom čega tužitelj ima pravo na kamate od 20. travnja 2021. do isplate, dok je za dan 19. travnja 2021. odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata.

25. Kako tužitelj nije uspio u parnici u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva (glede sporednog potraživanja), to tužitelj ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 5. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 155. st.1. ZPP. Tužitelju su priznati kao opravdani troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), obrazloženog podneska od 31. siječnja 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), te zastupanja na ročištima 26. veljače 2024., 15. svibnja 2024. te 25. studenog 2024. u iznosu od 150,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 11. listopada 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr.8.1. Tarife), sve radnje uvećano za 25% pdv-a. Tužitelj ima pravo na naknadu predujma za provedeno prometno vještačenje u iznosu od 400,00 eura i sudsku pristojbu na tužbu plaćenu u iznosu od 19,91 eura.

26. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 8. kolovoza 2024. u prilogu kojeg dostavlja potvrdu o uplati predujma za provođenje vještačenja jer takav podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice budući da je tužitelj potvrdu o uplati mogao dostaviti u sudski spis i bez sastavljanja podneska. Tužitelj nema pravo niti na troškove sastava dva podneska od 10. srpnja 2023. jer se radi o podnescima koji su sastavljeni prije pokretanja ovog parničnog postupku, dok sud nije mogao utvrditi o kojim se konkretno podnescima radi. S druge strane, podnošenje odštetnog zahtjeva izvan spora odgovornom osiguratelju nije procesna pretpostavka za dopustivost tužbe, pa se ne radi o potrebnim troškovima u ovoj parnici (isto tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Pž- 761/2024).

26. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a obvezao tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 1.544,91 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu koji iznosi 250,00 eura odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Zagreb, 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Ines Božić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po pun. putem e-Oglasne ploče suda

- tuženiku putem e-Oglasne ploče suda