Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-379/2019.-28.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić iz Siska, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 25. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivana Borića i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Lidije Vincent, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 20. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50 da tužitelju ČB iz [adresa] isplati iznos od 8.568,41 € (osam tisuća petsto šezdeset i osam eur i četrdeset i jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 19,63 € od 31.8.2007.,
- na iznos od 14,80 € od 30.9.2007.,
- na iznos od 14,46 € od 31.10.2007.,
- na iznos od 18,25 € od 30.11.2007.,
- na iznos od 16,27 € od 31.12.2007.,
do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 21,00 € od 31.1.2008.,
- na iznos od 48,09 € od 29.2.2008.,
- na iznos od 53,38 € od 31.3.2008.,
- na iznos od 44,67 € od 30.4.2008.,
- na iznos od 42,75 € od 31.5.2008.,
- na iznos od 45,59 € od 30.6.2008.,
- na iznos od 39,95 € od 31.7.2008.,
- na iznos od 40,27 € od 31.8.2008.,
- na iznos od 43,60 € od 30.9.2008.,
- na iznos od 71,50 € od 31.10.2008.,
- na iznos od 52,68 € od 30.11.2008.,
- na iznos od 72,76 € od 31.12.2008.,
- na iznos od 75,83 € od 31.1.2009.,
- na iznos od 77,18 € od 28.2.2009.,
- na iznos od 72,95 € od 31.3.2009.,
- na iznos od 73,62 € od 30.4.2009.,
- na iznos od 68,11 € od 31.5.2009.,
- na iznos od 63,41 € od 30.6.2009.,
- na iznos od 64,46 € od 31.7.2009.,
- na iznos od 67,17 € od 31.8.2009.,
- na iznos od 66,87 € od 30.9.2009.,
- na iznos od 64,28 € od 31.10.2009.,
- na iznos od 69,12 € od 30.11.2009.,
- na iznos od 72,65 € od 31.12.2009.,
- na iznos od 78,33 € od 31.1.2010.,
- na iznos od 76,85 € od 28.2.2010.,
- na iznos od 84,18 € od 31.3.2010.,
- na iznos od 82,57 € od 30.4.2010.,
- na iznos od 85,92 € od 31.5.2010.,
- na iznos od 108,11 € od 30.6.2010.,
- na iznos od 103,37 € od 31.7.2010.,
- na iznos od 116,16 € od 31.8.2010.,
- na iznos od 112,05 € od 30.9.2010.,
- na iznos od 103,34 € od 31.10.2010.,
- na iznos od 107,47 € od 30.11.2010.,
- na iznos od 127,74 € od 31.12.2010.,
- na iznos od 113,77 € od 31.1.2011.,
- na iznos od 118,84 € od 28.2.2011.,
- na iznos od 112,03 € od 31.3.2011.,
- na iznos od 113,05 € od 30.4.2011.,
- na iznos od 130,53 € od 31.5.2011.,
- na iznos od 132,30 € od 30.6.2011.,
- na iznos od 155,11 € od 31.7.2011.,
- na iznos od 134,29 € od 31.8.2011.,
- na iznos od 122,40 € od 30.9.2011.,
- na iznos od 120,91 € od 31.10.2011.,
- na iznos od 119,86 € od 30.11.2011.,
- na iznos od 125,08 € od 31.12.2011.,
- na iznos od 130,58 € od 31.1.2012.,
- na iznos od 131,00 € od 29.2.2012.,
- na iznos od 127,31 € od 31.3.2012.,
- na iznos od 129,13 € od 30.4.2012.,
- na iznos od 130,86 € od 31.5.2012.,
- na iznos od 128,12 € od 30.6.2012.,
- na iznos od 129,04 € od 31.7.2012.,
- na iznos od 127,50 € od 31.8.2012.,
- na iznos od 123,58 € od 30.9.2012.,
- na iznos od 127,72 € od 31.10.2012.,
- na iznos od 130,00 € od 30.11.2012.,
- na iznos od 129,21 € od 31.12.2012.,
- na iznos od 120,35 € od 31.1.2013.,
- na iznos od 127,89 € od 28.2.2013.,
- na iznos od 128,26 € od 31.3.2013.,
- na iznos od 125,08 € od 30.4.2013.,
- na iznos od 116,64 € od 31.5.2013.,
- na iznos od 116,41 € od 30.6.2013.,
- na iznos od 118,24 € od 31.7.2013.,
- na iznos od 121,65 € od 31.8.2013.,
- na iznos od 126,87 € od 30.9.2013.,
- na iznos od 124,18 € od 31.10.2013.,
- na iznos od 125,73 € od 30.11.2013.,
- na iznos od 127,50 € od 31.12.2013.,
- na iznos od 61,04 € od 31.1.2014.,
- na iznos od 62,97 € od 28.2.2014.,
- na iznos od 62,39 € od 31.3.2014.,
- na iznos od 60,12 € od 30.4.2014.,
- na iznos od 59,20 € od 31.5.2014.,
- na iznos od 59,44 € od 30.6.2014.,
- na iznos od 62,37 € od 31.7.2014.,
- na iznos od 64,50 € od 31.8.2014.,
- na iznos od 64,02 € od 30.9.2014.,
- na iznos od 66,06 € od 31.10.2014.,
- na iznos od 67,48 € od 30.11.2014.,
- na iznos od 66,72 € od 31.12.2014.,
- na iznos od 67,74 € od 31.1.2015.,
- na iznos od 67,74 € od 28.2.2015.,
- na iznos od 67,74 € od 31.3.2015.,
- na iznos od 67,74 € od 30.4.2015.,
- na iznos od 67,74 € od 31.5.2015.,
- na iznos od 67,74 € od 30.6.2015.,
- na iznos od 67,74 € od 31.7.2015.,
- na iznos od 67,74 € od 31.8.2015.,
- na iznos od 67,74 € od 30.9.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.836,08 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 20.12.2024.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 4.9.2006. Ugovor o kreditu broj 9011862266, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 83.939,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita.
Odredbom članka 4. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35 % godišnje. Odredbom članka 7.Ugovora određeno je da se kredit u iznosu od 83.939,28 CHF i kamata otplaćuju u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.
Isto tako su stranke 18.1.2016. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 55.681,48 CHF i kamata otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, pri čemu je u slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. Ugovora tužiteljica pristala da tuženik snizi ili povisi iznos anuiteta, te se tužiteljica obvezala plaćati tako izmijenjene anuitete.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se tuženiku naloži povrat onog što je primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi odnosno da se tuženiku naloži da tužitelju isplati ukupan iznos od 66.455,74 kn.
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 8.568,41 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi, iako je prestao postojati obzirom da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.
U odnosu na valutnu klauzulu tuženi ističe da ako je na temelju članka 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud u okviru svoje zakonske uloge smije tu odredbu primjenjivati.
Radi se o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli.
Ističe se da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika i da stoga ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i da predstavlja pravu volju ugovornih stranaka.
Tužitelj pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te nadalje očito pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bez pravnog učinka i da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena,
Tuženik ističe da prema odredbama Zakona o obveznim odnosima jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope, ista se može smatrati ''nezakonitom''.
Tuženik još ističe da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.
Ističe se i prigovor zastare utuženog potraživanja.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 4.9.2006., Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011862266 od 18.1.2016., izvršio uvid u plan otplate, pregled uplata po kreditu na dan 15.5.2019., pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko sa dopunom i saslušan je tužitelj.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 4.9.2006. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 83.939,28 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.
6. Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35 % godišnje.
Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 83.939,28 CHF i kamata otplaćuju u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.
7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama nego da mu je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor.
U banci mu je ponuđeno zaključenje ugovora vezanog uz tečaj CHF kao najsigurnija i najpovoljnija opcija.
Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj također nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.
Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.
8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.
13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.
17. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
18. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.
19. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
20 Kako su odredbe članka 4. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.
21. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.
Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.
Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO. 22. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.
Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 JB protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).
23. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
24. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.
25. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika do 30.9.2015. iznosi 5.709,59 CHF odnosno 29.074,28 kn, dok razlika između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika od početka kreditnog odnosa da 31.12.2013. iznosi 7.010,79 CHF odnosno 37.319,71 kn ili 4.953,18 €.
Razlika između iznosa koje je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita i po početnom otplatnom planu iznosi 40.764,98 kn ili 42.310,26 kn odnosno 5.615,54 € (promatrajući samo vrijednosti rasta tečaja).
Razlika koja uspoređuje stvarne anuitete pomnožene sa tečajem na datum dospijeća svakog anuiteta sa anuitetima prema početnom otplatnom planu pomnoženim sa tečajem na dan korištenja kredita do 30.9.2015. iznosi 64.047,89 kn odnosno 64.558,66 kn ili 8.568,41 € promatrajući samo pozitivne vrijednosti.
Razlika iznosa između neotplaćene glavnice kredita na dan konverzije i neotplaćene glavnice prema početnom otplatnom planu iznosi 26.430,35 kn ili 3.507,91 €.
26. U dopunskom nalazu i mišljenju od 22.7.2024. vještakinja je navela da razlika između ukupnog potraživanja tužitelja uz razliku neotplaćene glavnice po uvjetima iz konverzije i uvjetima iz početnog otplatnog plana umanjeno za pretplatu po konverziji iznosi 73.577,88 kn ili 9.765,46 EUR.
Razlika između ukupnog potraživanja tužitelja i pretplate priznate po konverziji iznosi 47.147,53 kn odnosno 6.257,55 EUR.
Potraživanje tužitelja je veće od pretplate priznate po konverziji.
27. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, te je izvršila i dodatan izračun sukladno postavljenom zadatku od strane suda, prigovori tuženika su isključivo pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
28. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj predmetnom konverzijom nije obeštećen u cijelosti i da je potraživanje tužitelja veće od preplate priznate po konverziji. Slijedom navedenog tužitelju je na ime tečajne razlike dosuđen iznos od 8.568.41 €.
O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.
Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.
29. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
30 Parnični trošak je dosuđen tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 5.2.2020. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 17.2.2020. 200,00 €, sastava podneska od 25.3.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 9.5.2024. 200,00 €, sastava podneska od 4.8.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 25.11.2024. 200,00 €, na ročištu od 20.12.2024. 100,00 €, PDV 375,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 299,08 €.
31. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 20. prosinca 2024.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).
Dna
1.ZOU ŠB i Ivan Borić, Sisak
2.Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb
