Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-180/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, po sucu Ireni Lenić, kao sucaupojedincu u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku odvjetniku Marku Cvrkoviću iz Vukovara, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-36/2023-17 od 29. veljače 2024. godine, dana 20. prosinca 2024. godine,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-36/2023- 17 od 29. veljače 2024. godine.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

" Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da isplati tužitelju NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.222,30 eur zajedno sa zakonskim zateznim počevši od 29. veljače 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da isplati tužitelju NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 2.472,89 eura, u roku od 15 dana."

2. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi je pravovremeno žalbu podnio tužitelj zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), preinaku rješenja o troškovima postupka, potražujući daljnje troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenom razlogu u kojem navodi da je sud odlučio o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoj trošak, rješenjem o troškovima postupka sadržanim u prvostupanjskoj presudi naloženo je tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.472,89 eura s pripadajućim zateznim kamatama, što predstavlja razliku troškova koje je tuženik dužan naknaditi tužitelju i troškova koje je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

6. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je tužitelju za sve poduzete radnje za koje mu pripada trošak postupka priznao naknadu prema konačno istaknutom zahtjevu temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

7.Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe pa u situaciji kada je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, povlačenje tužbe, makar i djelomično predstavlja neuspjeh tužitelja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud obračunao odmjerene troškove prema konačno postavljenom zahtjevu.

8. Prema shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021. koje je izraženo u odluci Rev-216/2021 na koje se pozvao prvostupanjski sud, smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a. Stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

9. Prema odredbi članka 158. stavak 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka tužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.

10. Budući da u konkretnom do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavak 1. ZPP-a te tužitelj za radnje poduzete nakon smanjenja zahtjeva ima pravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva, kako je to pravilno i zaključio prvostupanjski sud.

11.S obzirom da je prema odredbi članka 158. stavak 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, tuženik ima pravo na naknadu troškova u odnosu na povučeni dio zahtjeva, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

12.Trošak je tužitelju priznat u cijelosti po vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva, a ne razmjerno uspjehu u parnici, stoga su neosnovani žalbeni razlozi u kojima osporava uspjeh u postupku.

13. Prema odredbi članka 155. ZPP-a pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni i visini troškova je pravilno prvostupanjski sud odlučio ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Uzimajući u obzir da su u podnescima ponovljeni navodi iz postupka, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda glede preostalog zahtjeva o naknadi troškova postupka podnesaka u kojima se iznose navodi iz sadržaja postupka.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska odluka o troškovima koja je pravilno odmjerena prema odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a pri ispitivanju odluke je sud utvrdio i da ne postoje niti povrede parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, te odluka o troškovima postupka potvrđena temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, dok u preostalom dijelu odluke koji nije pobijan žalbom – odluka o zahtjevu za naknadu štete i zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na naknadu štete odluka ostaje neizmijenjena.

Vukovar, 20. prosinca 2024.

SUDAC

Irena Lenić