REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-243/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Pehar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Fak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gjurašić, Fak&Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Kristijana Pehara, odvjetnika, tuženice osobno i punomoćnika tuženice Marka Faka, odvjetnika, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja AJ koji glasi: ''Nalaže se tuženici da nekretninu opisanu kao etaža broj 3 (E-3) jedan stan od jedne sobe sa sporednim prostorijama u I (prvom) katu desno, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika koja se nalazi na z. k. č. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] isprazni od svih osoba i stvari te preda u nesmetani samostalni posjed tužitelju i to u roku od 15 dana pod prijetnjom prisilnog izvršenja.''

II. Nalaže se tužitelju AJ naknaditi tuženici DJ parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja AJ za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 21. listopada 2020. tužitelj navodi kako je vlasnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa]. Ističe kako je tuženica bila zaštićeni najmoprimac. Ugovor o najmu stana na adresi [adresa] je sukladno odredbi čl. 40. st. 1. t. 2. Zakona o najmu stanova - otkazan. Ističe kako je osoba starija od 60 godina i nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj te samim time ispunjava uvjete iz navedene zakonske odredbe. Ističe da je dopis kojim se otkazuje ugovor o najmu ujedno upućen na znanje i Gradskom uredu za upravljanje i imovinu Grada, Odjel za stanove i stambeno zbrinjavanje, a kojem se tuženica može obratiti radi ostvarivanja prava na alternativni smještaj. Smatra da je Grad Zagreb dužan tuženici osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca. Navodi kako tuženica unatoč tome odbija izaći iz sporne nekretnine iako je obavještena o tome da ugovor više nije na snazi te da se u spornoj nekretnini nalazi bez pravne osnove. Smatra da je ograničen u ostvarivanju svojih vlasničkih prava te mu nastaje nenadoknadiva šteta, a ima pravo na sudsku zaštitu sukladno relevantnim odredbama članaka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 29. ožujka 2022. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženici predati predmetnu nekretninu u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako ima prava i obveze zaštićenog najmoprimca na stanu u [adresa] temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-2314/97 od 7. listopada 1999. Tužitelj i tuženica nikada nisu zaključili ugovor o najmu stana. Ako ugovor nikada nije bio zaključen, ne može biti niti otkazan. Navodi kako je nejasno koji ugovor o najmu stana tužitelj otkazuje. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Podredno, ističe kako nisu ostvareni uvjeti za otkaz ugovora o najmu na kojeg se tužitelj poziva. Navodi kako živi u predmetnom stanu od rođenja te u vlasništvu nema druge nekretnine. Poziva se na pravo na dom zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je izvršio uvid u otkaz ugovora o najmu (list 19-22), potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, Klasa: 034-04/20-13/228 od 29. lipnja 2020. (list 23), uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 12. ožujka 2020. (list 24), izvadak iz zemljišne knjige (list 25-26), presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ps- 2314/1997 od 7. listopada 1999. (list 27-31), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 66-68) i tuženice (list 68-70)

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženice i predaje u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude.

6. Među stranaka nije sporno da je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana, a da je tuženica u posjedu stana. Nije sporno ni da je tuženica imala status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu. Sporno je je li otkazan ugovor o najmu stana, a kad isti među strankama uopće nije sklopljen te je li stoga tužitelj ovlašten tražiti iseljenje tuženice, odnosno predaju u posjed navedenog stana.

7. Iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine – suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) jedan stan od jedne sobe sa sporednim prostorijama u I (prvom) katu desno, koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 19, [adresa], Poslovna zgrada br. 19/1, Poslovna zgrada br. 19/2, poslovna zgrada br. 19/3, garaža, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada i dvorište, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Provjerom stanja nekretnine kroz zajednički e-sustav katastra i zemljišne knjige, a s obzirom da se radi o javno dostupnom podatku, utvrđeno je da je u trenutku kad je tužitelj izmijenio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 29. ožujka 2022. predmetna nekretnina bila opisana kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) jedan stan od jedne sobe sa sporednim prostorijama u I (prvom) katu desno, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. S obzirom na navedeno, time što je tužitelj u podnesku od 29. ožujka 2022. predmetnu nekretninu naznačio onako kako je ona opisana i upisana u zemljišnoj knjizi, time je samo ispravio, odnosno dopunio pojedine navode tužbe pa tužba nije preinačena u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a. Stoga je neosnovano protivljenje tuženice preinaci tužbe.

10. Budući da su podaci o nekretnini u odnosu na koju se predlaže iseljenje, javno dostupni podaci u koje je sud izvršio uvid, to sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost identifikacije stana, kako je to predložio tužitelj. Naime, u osnovi među strankama nema spora o tome da tuženica živi upravo u predmetnom stanu koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa].

11. Iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ps- 2314/1997 od 7. listopada 1999. koja je donesena u postupku koji se vodio po tužbi DJ, ovdje tuženice, protiv ČJ iz [adresa], proizlazi kako je istom utvrđeno da je DJ kao nositeljica stanarskog prava stekla pravo na sklapanje ugovora o najmu stana u [adresa], zgrada sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [adresa], na I. katu, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i wc-a, površine 57,40 m2 i da je slijedom toga ČJ kao vlasnica stana bila dužna sklopiti ugovor o najmu stana te je istom presudom taj ugovor u cijelosti nadomješten.

12. U svom iskazu tužitelj navodi kako je kupio predmetni stan, jer je htio riješiti svoje stambeno pitanje, budući da je podstanar. Stan je kupovao u razdoblju od 2017. do 2019. u više faza, jer nije imao novca da plati sve odjednom. To mu je prva nekretnina. Znao je da u stanu živi zaštićeni najmoprimac, prodavatelji su ga s tim upoznali. Taj stan je kupio od CJ i AJC, oni su taj stan dobili u postupku povrata imovine. Posjetio je tuženicu u stanu 2020. i rekao joj da nema drugih nekretnina u svom vlasništvu, da ima više od 60 godina života i da ima pravo useliti u taj stan koji je kupio. Podsjetio ju je da može zatražiti smještaj od Grada Zagreba. Nije bila raspoložena za dogovor, a nije bila spremna niti tražiti smještaj od Grada Zagreba. Obratio se Gradu Zagrebu, putem svog odvjetnika, sa zahtjevom da se tuženici osigura smještaj. Iz Grada su mu odgovorili da takav zahtjev ne može postaviti on, već ga mora podnijeti tuženica. Ugovor o najmu otkazan je u travnju 2020. u pisanoj formi, nakon čega je podnesena ova tužba.

13. U svom iskazu tuženica navodi kako živi u stanu od rođenja. Osjeća taj stan kao svoj dom, za njega je vežu uspomene, kao i uspomene na ljude koji su nekada s njom živjele. Njezin otac je imao stanarsko pravo na tom stanu, a 1939. je sklopio ugovor s upraviteljem zgrade. Od 1939. njezina obitelj živi u tom stanu. Nakon smrti oca njezina majka je postala nositeljica stanarskog prava. Ona je umrla 1996. kada je donesen i Zakon o najmu stanova. Sukladno odredbama tog zakona ishodila je status zaštićenog najmoprimca. Vodila je sudski postupak u kojem je donesena presuda kojom se nadomješta ugovor o najmu stana. Neometano je živjela u tom stanu do travnja 2020. kada je dobila dopis kojim joj se otkazuje ugovor o najmu. Taj stan nije bio u postupku povrata kako je to iskazao tužitelj, jer je taj stan bio izuzet od nacionalizacije. Vlasnica je bila DJC. Plaćala je zaštićenu najamninu i to putem sudskog pologa koji je osnovan 1998. Vlasnici stana nikad joj se nisu obratili iako je imala pravo prvokupa. Nikada nitko nije došao pogledati stan. U tom otkazu ugovora o najmu ostavljen joj je rok od 6 mjeseci za iseljenje. Nekoliko dana prije 18. lipnja 2020. nazvao ju je tužitelj, predstavio se kao vlasnik i rekao da bi htio pogledati stan. Rekao joj je da ima pravo na alternativni smještaj. Tužitelj je rekao da im je poslao dopis.

14. Sud je iskazima stranaka povjerovao jer su iskazivali uglavnom suglasno o prvom dolasku tužitelja u stan tuženice i njihovom razgovoru oko podnošenja zahtjeva Gradu Zagrebu za drugi odgovarajući stan, a njihovi iskazi nisu u suprotnosti ni s ostalim izvedenim dokazima.

15. Kako je već navedeno, među strankama nije sporno da je tuženica temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-2314/1997 od 7. listopada 1999. stekla status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu. Iako je u međuvremenu, tužitelj stekao vlasništvo predmetnog stana, između stranaka nije sklopljen ugovor o najmu stana, što također nije sporno.

16. No, unatoč toj činjenici, tužitelj kao pravni sljednik ranijeg najmodavca ima prava koja njegovom predniku pripadaju po Zakonu o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20) pa tako i pravo otkazati ugovor o najmu stana (nadomješten presudom od 7. listopada 1999.) u slučaju ispunjenja zakonskih pretpostavki za otkaz ugovora o najmu.

17. Uvidom u otkaz ugovora o najmu stana utvrđeno je da je tužitelj tuženici ugovor otkazao sukladno odredbi čl. 40. stavka 1. podstavka 2. ZNS-a. U otkazu se navodi kako je tužitelj osoba starija od 60 godina i time ispunjava uvjete iz navedene zakonske odredbe. Istim je tuženica obaviještena da je otkaz upućen i Gradskom uredu za upravljanje i imovinu Grada, Odjel za stanove i stambeno zbrinjavanje te je navedeno da im se može obratiti radi ostvarivanja prava na alternativni smještaj. Naznačen je rok za iseljenje od 6 mjeseci.

18. Odredbom čl. 40. stavka 1. podstavka 2. ZNS-a propisano je kako zaštićenom najmoprimcu najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu stana i pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, zbog razloga – propisanog u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona (ako se sam namjerava useliti sam), ako nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a na temelju posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina.

19. Nadalje, prema odredbi čl. 40. st. 3. ZNS-a u slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužni su najmoprimcu osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

20. Prema odredbi čl. 40. st. 7. ZNS-a ako jedinica lokalne samouprave u slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka najmoprimcu ne osigura drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca u roku od šest mjeseci od dana podnošenja osnovanog zahtjeva najmodavca, najmodavac može putem suda tražiti ispunjenje ove obveze. Ovaj sudski postupak je hitan.

21. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj osoba starija od 60 godina koja nema riješeno stambeno pitanje i namjerava useliti u predmetni stan. Međutim, a s obzirom na sadržaj odredbi čl. 40. st. 3. ZNS-a, u tom je slučaju Grad Zagreb dužan najmoprimcu osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

22. Ne proizlazi da bi Grad Zagreb tuženici osigurao drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

23. Pri tom, tužitelj pogrešno smatra da je tuženica trebala podnijeti Gradu Zagrebu zahtjev za drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca, jer to ne proizlazi niti iz jedne zakonske odredbe. Upravo suprotno, iz odredbe čl. 40. st. 7. ZNS-a proizlazi da je najmodavac dužan Gradu Zagrebu podnijeti takav zahtjev, a u slučaju iz čl. 40. stavka 1. podstavka 2. ZNS-a.

24. Iz dopisa upućenog Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za upravljanje i imovinu Grada, Odjelu za stanove i stambeno zbrinjavanje proizlazi da je tužitelj navedenom tijelu dostavio na znanje otkaz ugovora o najmu koji je upućen tuženici.

25. Dakle, tužitelj je izvijestio Grad Zagreb o otkazu ugovoru o najmu, a iako nije podnio konkretan i određen zahtjev za drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca, može se prihvatiti da njegov dopis, zajedno s otkazom sadržajno predstavlja takav zahtjev.

26. Međutim, u slučaju da Grad Zagreb nije postupio po zahtjevu najmodavca i zaštićenom najmoprimcu osigurao drugi odgovarajući stan, tada je tužitelj kao najmodavac imao mogućnost protiv Grada Zagreba podnijeti tužbu sudu u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, kojom traži ispunjenje te obveze od Grada Zagreba (čl. 40. st. 7. ZNS-a).

27. Stoga, a kako je već navedeno, iz odredbi čl. 40. stavka 1. podstavka 2., stavaka 3. i 7. ZNS-a proizlazi kako je upravo obveza najmodavca podnijeti zahtjev da se najmoprimcu osigura drugi odgovarajući smještaj. Nadalje, tumačenjem navedenih odredbi sud zaključuje da se ugovor o najmu ima smatrati otkazanim tek u slučaju kad je zaštićenom najmoprimcu osiguran drugi odgovarajući stan te nije dovoljno da je najmodavac samo uputio takav zahtjev Gradu Zagrebu. Da je tome tako, sud zaključuje upravo tumačenjem odredbe čl. 40. st. 7. ZNS-a prema kojoj najmodavcu na raspolaganju stoji pravni put, a to je da putem suda traži ispunjenje ove obveze.

28. U konkretnom slučaju, u situaciji kad Grad Zagreb nije osigurao drugi stan tuženici, a po zahtjevu tužitelja, to je tužitelj - najmodavac imao na raspolaganju mogućnost protiv Grada Zagreba podnijeti tužbu sudu, koju mogućnost tužitelj nije iskoristio.

29. U takvoj situaciji, a kad tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 40. st. 3. i 7. ZNS-a i kad tuženici kao zaštićenom najmoprimcu nije osiguran drugi odgovarajući smještaj, to nije osnovan niti zahtjev tužitelja radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana, s obzirom da, uz činjenicu da je tužitelj osoba starija od 60 godina, koja želi sama useliti u taj stan i nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, za iseljenje tuženice iz predmetnog stana potrebno je da se ispuni i uvjet da je tuženici kao zaštićenom najmoprimcu Grad Zagreb osigurao drugi odgovarajući stan, a koji uvjet u ovom slučaju nedvojbeno nije ispunjen.

30. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u točki I. izreke.

31. S obzirom da je sud tužbeni zahtjev našao neosnovanim iz naprijed navedenih razloga, to nije smatrao potrebnim odlučivati o istaknutom prigovoru prava na dom tuženice. Također, a s obzirom na iznesene razloge za odluku, sud nije prihvatio prijedlog tuženice za pribavljanje podataka od porezne uprave o prihodima tužitelja u razdoblju od 2015. do 2019. Naime, iako je tuženica tijekom postupka ukazivala na šikanozno postupanje tužitelja te isticala da je tužitelj nekretninu kupio za neku treću osobu, s obzirom da je sud tužbeni zahtjev našao neosnovanim, to nije bilo potrebno utvrđivati te navode tuženice, pri čemu ipak treba reći da tuženica iste nije potkrijepila konkretnim činjenicama i dokazima, dok je nesporno tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana.

32. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽJ, koji je prema navodima tužitelja istog doveo u vezu s prodavateljima stana, jer okolnosti samog stjecanja prava vlasništva predmetnog stana nisu od odlučnog značaja za odluku.

33. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženici je dosuđen trošak parničnog postupka i to jednokratna nagrada koja se odnosi na zastupanje tijekom čitavog prvostupanjskog postupka (Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, a sve sukladno Tbr. 52. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' br. 138/23) od ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (400,00 EUR) i uvećano za 25% PDV-a (100,00 EUR) ukupno iznosi 500,00 EUR. 34. Iako je tuženica potraživala trošak za svaku pojedinu poduzetu radnju u postupku prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak joj nije dosuđen sukladno njezinom zahtjevu jer se ovdje radi o postupku iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja), dakle o postupku iz Tbr. 7. t. 2. Tarife.

35. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.

Zagreb, 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice