Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-132/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu po sucu Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja GRAPHIC CENTER d.o.o., OIB: 49047414478, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 60, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Snoj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAFKO-CASPAR d.o.o., OIB: 30402881876, Varaždin, Ulica Ivana Sokača 6, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Tušek i Stela Tursan, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tušek & Tursan, u Varaždinu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 20. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca poslovni broj Ovrv-2365/2023, UPP/OS-Ovrv- 195/2023 od 28. travnja 2023., i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku GRAFKO- CASPAR d.o.o., OIB: 30402881876, Varaždin, Ulica Ivana Sokača 6, isplatiti tužitelju GRAPHIC CENTER d.o.o., OIB: 49047414478, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 60 iznos od 13.741,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. siječnja 2023. pa do isplate, i to za razdoblje od 27. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 129,55 eura, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku GRAFKO-CASPAR d.o.o., OIB: 30402881876, Varaždin, Ulica Ivana Sokača 6 naknaditi tužitelju GRAPHIC CENTER d.o.o., OIB: 49047414478, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 60, troškove ovog postupka u iznosu 1.433,86 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Tužitelj je povukao dio tužbe i to za iznos od 1.222,30 eura, smatra se da je tuženik na navedeno djelomično povlačenje pristao te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca poslovni broj Ovrv-2365/2023, UPP/OS-Ovrv-195/2023 od 28. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 1-19 spisa) nakon čega je javni bilježnik Nada Šagi-Belcar iz Ivanca donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2365/2023, UPP/OS-Ovrv-195/2023 od 28. travnja 2023. (list 95 spisa) kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, sada tuženika, radi naplate tražbine ovrhovoditelja, sada tužitelja, u iznosu od 14.963,54 eura uvećano za zatezne kamate i troškova ovršnog postupka u iznosu od 129,55 eura.

2. Ovršenik, sada tuženik, je izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 99 - 103 spisa) kojim u cijelosti osporava navedeno rješenje o ovrsi i to osnov i visinu potraživanja, navodeći u bitnome kako uz prijedlog za ovrhu nije priložena nikakva narudžbenica za uslugu ili robu na koju se tražbina odnosi. Ovršenik, sada tuženik, ne osporava da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je ovrhovoditelja, sada tužitelj, kao distributer dobavljao boju za printer, međutim, tražbina ovrhovoditelja, sada tužitelja, je neosnovana i izričito protivna uvjetima suradnje stranaka. Ujedno, ovršenik, sada tuženik, osporava narudžbu i visinu terećenja, a i da bi ikada od ovrhovoditelja, sada tužitelja, tražio angažman za kakve usluge, posebice ne usluge hitne dostave robe. Zaključno, predlaže ukinuti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U povodu prigovora ovršenika, sada tuženika, Općinski sud u Varaždinu oglasio se rješenjem poslovni broj Povrv-158/2023-2 od 17. listopada 2023. (list 105-108 spisa) stvarno nenadležnim u ovom postupku te predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4. Trgovački sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Povrv-132/2023-3 od 14. prosinca 2023. (list 116 -118 spisa) stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje pravomoćno je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-470/2024-3 od 12. ožujka 2024. (list 136-140 spisa).

5. Podneskom od 29. rujna 2024. (list 157 – 216) tužitelj je specificirano i obrazložio tužbeni zahtjev te se očitovao na navode iz prigovora tuženika. U podnesku pobliže navodi koju robu je tuženika naručio i kada je ista isporučio tuženiku od strane tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik podmirio potraživanje tužitelja koje se odnosi na račune/otpremnice broj 0629/1/U22, 1680/1/22 i 0624/1/U22, u ukupnom iznosu od 1.222,30 eura, zbog čega potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 13.741,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, tužitelj ističe kako iz e- mail korespondencije između stranaka jasno proizlazi kako je tuženik potvrdio stanje dugovanja, dok je iz obavijesti Porezne uprave, Područni ured Varaždin od 13. lipnja 2024. jasno vidljivo kao je tuženik odbio pretporez po utuženim računima. Isto tako, ističe kako su svi predmetni računi/otpremnice, osim 1688 i 1726, i potpisani od strane djelatnika tuženika prilikom preuzimanja robe, a navedena dva računa/otpremnice nisu potpisana jer je roba na izričit zahtjev tuženika hitna poslana autobusom, a kao dokaz da je navedena roba poslana autobusom na izričit zahtjev tuženika, tužitelj dostavlja e-mail korespondenciju s tuženikom od 8. prosinca 2022. te 16. prosinca 2022.

6. Prije svega, iz podneska tužitelja od 29. rujna 2024. vidljivo je da je tužitelj istim smanjio svoj tužbeni zahtjev i to za iznos od 1.222,30 eura s obzirom da je tuženik dio tražbine po računima/otpremnicama broj 0629/1/U22, 1680/1/22 i 0624/1/U22 podmirio, pa se stoga smatra da je u tom dijelu povukao tužbu. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Nadalje, odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 144/22, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatra se da je pristao na povlačenje tužbe.

6.1. Kako je podnesak tužitelja od 29. rujna 2024. dostavljen tuženiku 8. listopada 2024., a on se o istom nije očitovao u roku od 15 dana, niti je svoje očitovanje o istom dao na pripremnom ročištu održanom 20. studenoga 2024., to se smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe, pa je sud u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.

7. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, sud je u tijeku postupka proveo dokaz čitanjem dokumentacije i to: izvatka otvorenih stavki tužitelja na dan 31. ožujka 2023. (list 8 spisa), izvoda otvorenih stavki tužitelja na dan 31. prosinca 2022. (list 19 spisa), izvoda otvorenih stavki tuženika prema tužitelju (ulazni računi) na dan 1. ožujka 2023. (list 178 i 213 spisa), račun/otpremnicu br. 629/1/U22 od 02.12.2022. na iznos od 1.235,00 kn / 163,91 euro (list 9 spisa), računa/otpremnice br. 1688/1/22 od 8. prosinca 2022. na iznos od 812,82 eura (list 12 i 161 spisa), računa/otpremnice br. 1698/1/22 od 9. prosinca 2022. na iznos od 3.379,12 eura (list 13 i 162 spisa), računa/otpremnice br. 1726/1/22 od 16. prosinca 2022. na iznos od 56,30 eura (list 14 i 163 spisa), računa/otpremnice br. 1735/1/22 od 19. prosinca 2022. na iznos od 2.042,16 eura (list 15 - 16 i 164 – 165 spisa), računa/otpremnice br. 1765/1/22 od 27. prosinca 2022. na iznos od 7.450,84 eura (list 17 – 18 i 166 - 167 spisa), e-mail korespondencije između stranaka (list 168 – 169, 171, 174 – 176, 179 – 182, 184 – 186, 205 - 211 spisa), ponude tužitelja tuženiku br. 1015 od 9. prosinca 2022. na iznos od 3.379,12 eura (list 170 i 201 spisa), ponude tužitelja tuženiku br. 1041 od 16. prosinca 2022. na iznos od 56,30 eura (list 173 i 199 spisa), ponude tužitelja tuženiku br. 1013 od 8. prosinca 2022. na iznos od 812,82 eura (list 183 i 200 spisa), ponude tužitelja tuženiku br. 1045 od 19. prosinca 2022. na iznos od 2.042,16 eura (list 187 i 202 spisa), izvatka o stanju i prometu Raiffeisen banke od 5. travnja 2023. (list 203 – 204 spisa), izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 188 – 198), preslike WhatsApp komunikacije između stranaka (list 214 – 216 spisa) te dopisa Porezne uprave Područni ured Varaždin od 18. lipnja 2024. (list 145 – 152).

7.1. Sud nije proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga stranaka, dokaz informatičkim vještačenjem te dokaz saslušanjem ŽA, GA i BA, kao što ni nije pribavio podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o zaposlenicima tuženika, s obzirom da je materijalna dokumentacija u spisu predmeta bila dostatna za donošenje meritorne odluke, a to posebice imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka iz odredbe čl. 10. ZPP-a.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu novčane tražbine tužitelja u iznosu od 13.741,24 eura, a na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavki od 31. ožujka 2023. koji se odnosi na utužene račune br. 1688/1/22, 1698/1/22, 1726/1/22, 1735/1/22 i 1765/1/22.

9. Između stranaka nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj kao distributer dobavljao boju za printere tuženika.

9.1 Između stranaka je sporno je li tužitelj isporučio robu tuženiku prema utuženim računima, dakle, sporni su i osnova i visina potraživanja tužitelja.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

11. U konkretnom slučaju, na odnos između stranaka primjenjuje se odredba čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje, odredbom čl. 394. ZOO-a propisano je da kad je prema ugovoru potrebno izvršiti prijevoz, a ugovorom nije određeno mjesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prijevozniku ili otpremniku.

12. Prije svega, valja istaknuti kako je sud, u smislu odredbe čl. 221.b st. 2. ZPP-a, po službenoj dužnosti zatražio od Ministarstva financija, Porezne uprave, podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima br. 1698/1/22, 1735/1/22 i 1765/1/22 te je iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin od 18. lipnja 2024. proizašlo kako je po ranije pobrojanim računima tuženika iskoristio pravo na odbitak pretporeza. Štoviše, iz dostavljene Knjige primljenih (ulaznih računa) za razdoblje od 1. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. utvrđeno je kako je koristio pravo na odbitak pretporeza i po ostalim utuženim računima br. 1688/1/22 i 1726/1/22.

12.1. Slijedom gore navedenog, smatra se, a u smislu odredbe čl. 221b. st. 1. ZPP- a, kako tražbina tužitelja po utuženim računima postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Dakle, u konkretnom slučaju, na tuženika je prebačen teret dokaza da tražbina tužitelja po utuženim računima ne postoji. Međutim, tuženik ni u prigovoru protiv pobijanog rješenja o ovrsi ni kasnije tijekom postupku nije predložio nikakva adekvatna dokazna sredstva kojima bi dokazao da tražbina tužitelja ne postoji, dakle, da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

13. S druge strane, iz materijalne dokumentacije koju je u spis predmeta dostavio tužitelj sud je utvrdio sljedeće:

- iz utuženih računa s pripadajućim ponudama proizlazi kako ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi ukupno 13.741,24 eura, a što predstavlja utuženi iznos;

- iz e-mail korespondencije između stranaka, a osobito iz e-maila od 1. ožujka 2023., utvrđeno je kako je tuženik potvrdio stanje dugovanja tuženika prema tužitelju, odnosno da se evidentirano dugovanje od strane tuženika slaže s evidencijom tužitelja, a također je utvrđeno da je tom prilikom tuženik poslao tužitelju svoju karticu otvorenih stavki za isto razdoblje, a koja kartica otvorenih stavki (IOS) je sukladna kartici otvorenih stavki (IOS) tužitelja;

- isto tako, iz e-mail korespondencije između stranaka i WhatsApp komunikacije utvrđeno je kako tuženik nikada nije osporio utužene račune ni visinu dugovanja, već je tuženik tražio odgodu plaćanja zbog poteškoća s likvidnošću;

- iz e-maila od 8. prosinca 2022. i 16. prosinca 2022. utvrđeno je pak da je roba po utuženim računima br. 1688/1/22 i 1726/1/22 na zahtjev tuženika odaslana istom putem autobusa.

14. Imajući u vidu gore navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj kao prodavatelj na temelju sklopljenih ugovora o kupoprodaji isporučio robu tuženiku upravo u utuženom iznosu te time ispunio svoju obvezu iz čl. 376. st. 1. ZOO-a, dok tuženik kao kupac nije izvršio svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene.

15. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog u dijelu kojem je naloženo platiti tuženiku iznos od 13.741,24 eura zajedno sa zateznim kamatama, a koje zatezne kamate su odmjerene u skladu s odredbom čl. 29. ZOO-a, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 129,55 eura, o čemu je odlučeno u toč. I. izreke presude. Pritom se napominje da je tužitelj zatražio zatezne kamate na navedeni iznos s početkom tijeka od sljedećeg dana od dana dospijeća posljednje utuženog računa br. 1765/1/22.

16. O troškovima ovršnog postupka riješeno je u toč. I. izreke presude, a o troškovima parničnog postupka riješeno je u toč. II. izreke presude, a sve na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisana primjena tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kao i odredbe Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22, dalje u tekstu: Pravilnik).

17. Kao opravdani ovršni trošak tužitelju je priznat trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 7. Pravilnika), kao i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 93,64 eura (čl. 5. Pravilnika), sve uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25%, odnosno ukupno 129,55 eura.

17.1. Kao opravdani parnični trošak tužitelju je u smislu čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava podneska od 29. rujna 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 8. listopada 2024. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 20. studenog 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr.9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 1.250,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 183,86 eura. Dakle, tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 1.433,86 eura, koji iznos je sud naložio da tuženik plati tužitelju.

17.2. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

18. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu 20. prosinca 2024.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1.) Tužitelju, po punomoćniku Danijelu Snoj, odvjetniku u Zagrebu

2.) Tuženiku, po punomoćnici Steli Tursan, odvjetnici u Varaždinu