REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2096/2019-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 14. studeni 2024. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Ljubas, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu i punomoćnice tuženika VEŽ, zaposlenice tuženika, dana 20. prosinca 2024. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.866,35 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 29. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.338,47 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 20. prosinca 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 3.207,10 EUR zajedno s traženom zateznom kamatom na taj iznos, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19. studeni 2017. stradao u prometnoj nesreći kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojom prilikom je zadobio tjelesne ozljede. Štetni događaj je skrivio osiguranik tuženika koji je izazvao lančani sudar prilikom čega je vozilo tužitelja odbačeno na vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede radi čega mu je liječnička pomoć pružena u KBC Sestre milosrdnice, a zaostali su mu ožiljci iznad oka i na glavi koji u naravi predstavljaju naruženje, te je snosio troškove liječenja. Stoga potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, te za troškove liječenja. Tuženiku se u mirnom postupku obratio odštetnim zahtjevom od 29. svibnja 2018. te je tuženik na ime naknade štete isplatio 3.661,98 EUR (27.591,17 kn). Konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 26. kolovoza 2022. (stranica 234-235 spisa) potražuje naknadu štete u iznosu 3.866,35 EUR sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2018., kao i trošak postupka.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost svog osiguranika GE. Čini neprijepornim da se tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom nakon čega je tuženik izvršio isplatu štete u iznosu 3.661,98 EUR (27.591,17 kn), koji iznos predstavlja neimovinsku štetu u iznosu od 22.500,00 kn, imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege od 1.455,00 kn te iznos izgubljene zarade od 3.636,17 kn. Osporava osnovu i visinu naknade štete, te drži kako je isplatom nespornog iznosa izvršio svoju obvezu prema tužitelju. U podnesku od 12. rujna 2022. (stranica 242 spisa) protivi se djelomičnom povlačenju tužbe budući je tužitelj snizio tužbeni zahtjev. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (stranica 5-55, 185-187, 192-194, 224-230 spisa), potvrde o bolovanju (stranica 56- 58 spisa), račune (stranica 59-69 spisa), odštetni zahtjev potvrdom o preporučenoj pošiljci (stranica 70 spisa), zdravstveni karton tužitelja (stranica 87-114, 138-165 spisa), medicinsko vještačenje po dr. Srećku Vuletiću (stranica 130-136 spisa), usmenim očitovanje dr. Vuletića (stranica 181-184 spisa), medicinsko vještačenje po dr. Tomislavu Breitenfeldu i dr. Jakši Filipoviću (stranica 200-203 spisa), medicinsko vještačenje po dr. IE (stranica 220-223 spisa), pisano očitovanje vještaka dr. Breitenfelda i dr. Filipovića (stranica 247 i 250-251 spisa), pisano očitovanje vještaka dr. Breitenfelda, dr. Filipovića i dr. IE (stranica 266 spisa), usmenim saslušanjem vještaka dr. Filipovića, dr. Breitenfelda i dr. IE (stranica 272-273 spisa) i saslušanjem tužitelja (stranica 281-282 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost.

6. Prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, uvidom u dokumentaciju u spisu, te medicinskim vještačenjem.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da su mu nakon štetnog događaja svu potrebnu pomoć i njegu pružali tast i punica te supruga, kada je bila bolje, budući da je i ona stradala u štetnom događaju. Vezano uz troškove liječenja ističe da su isti bili potrebni i nužni budući da je morao dugo čekati da bi ih koristio preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dalje u tekstu: HZZO; zbog dugih lista čekanja. Zbog toga je odlazio kod neurologa V u Polikliniku Grbavac, obavljao je fizikalnu terapiju u Sv. Nedjelji u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, te je obavio magnetsku rezonancu u Poliklinici Neuron, a sve samo zato jer bi jako dugo čekao na sve te pretrage. Kupio je u ljekarni okovratnik, te je plaćao doplatu za prepisane lijekove, kao i sprej za nos. U Poliklinici Sunce je obavio oftalmološki pregled.

9. Iz nalaza i mišljenja dr. OE, neurokirurga, stalnog sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ozljeđivanja, do trenutka gubitka svijesti. Sekundarni jaki oscilirajući strah trpio je kroz 5 dana, umjereni oscilirajući strah trpi kroz 10 dana, a slabiji strah kroz ukupno mjesec dana. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta kroz 5 dana, a bol slabog intenziteta kroz ukupno mjesec dana. Povremene bolove slabog intenziteta trpjet će i dalje trajno (uključeni u ocjenu trajnog smanjenja opće životne i radne aktivnosti). Naruženja nema, a ranije opisani ožiljci nisu vidljivi okolini i ne uzrokuju naruženje. Kod tužitelja je utvrđeno smanjenje opće životne i radne aktivnosti u omjeru 7% s osnova povremenih glavobolja nakon kraniocerebralne ozljede i zamućenja dijela vidnog polja desnog oka. Ove tegobe i poremećaji u uzročno su posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i trajne su naravi. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna nakon otpusta sa stacionarnog bolničkog liječenja 5 sati dnevno kroz dva tjedna (za sve radnje izvan kuće, sve radnje u kućanstvu, nadzor, pomoć kod većeg dijela radnji samozbrinjavanja), 3 sata dnevno kroz naredna dva tjedna (za sve radnje izvan kuće, veći dio radnji u kućanstvu, nadzor i pomoć kod manjeg dijela radnji samozbrinjavanja) i 2 sata dnevno kroz mjesec dana (za sve radnje koje uključujući duža ili jača statodinamička opterećenja).

10. U svom usmenom očitovanju po prigovorima tužitelja, vještak ostaje kod danog nalaza i mišljenja, te budući da prigovori nisu otklonjeni, proveden je dokaz novim medicinskim vještačenjem po dr. Tomislavu Breitenfeldu, neurologu i dr. Jakši Filipoviću, kirurgu, stalnim sudskim vještacima.

11. Iz njihova nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede natučenja glave, krvarenje ispod meke paučinaste ovojnice, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, natučenje mozga, natučenje nosa i trzajnu ozljedu vrata. Zdravstveno stanje mu se stabiliziralo u travnju 2018., a posljednji pregled prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji bio je 14. prosinca 2020. Učinjeni troškovi liječenja prema računima (stranica 60-69 spisa) u vezi su s ozljedama iz štetnog događaja, a tužitelj ih je mogao ostvariti i u okviru sustava obveznog zdravstvenog osiguranja. Kod tužitelja je učinjena obrada i provedeno liječenje. Po provedenom liječenju zaostale su s kirurško-neurološkog stanovišta trajne posljedice kraniocerebralne ozljede s razvojem posttraumatske epilepsije. Sve to jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade, subjektivnih smetnji te konačno i nalaza tijekom pregleda vještaka. S neurološkog stanovišta posljedice trzajne ozljede vrata umanjile su opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 17%, te u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u njegovim svakodnevnim aktivnostima. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta još 8 tjedana. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, jačeg intenziteta bio je u trajanju od 5 dana, srednjeg 10 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha, u vidu bojaznosti i straha koje je trajalo još 8 tjedana. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno tijekom 4 tjedna, te potom 2 sata dnevno tijekom 4 tjedna. Naruženje nije nastupilo.

12. Po prigovorima tuženika vještaci u svom pisanom očitovanju (stranica 247, 250-251 spisa) navode da je greškom računalnog ispisa u njihovom nalazu i mišljenju po stavkom procjene trajnih posljedica krivo navedeno da su "s neurološkog stanovišta posljedice trzajne ozljede vrata umanjile opću, životnu kao i radnu sposobnost za 17%, te u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužitelja". Trajne posljedice kirurško-neurološkog stanovišta u predmetnom štetnom događaju nastale su kao posljedica kraniocerebralne ozljede (natučenje glave, natučenje mozga, krvarenje ispod meke paučinaste ovojnice, natučenje ispod tvrde moždane ovojnice) s razvojem posttraumatske epilepsije. Trajnih posljedica s naslova trzajne ozljede vrata nema. Stoga ispravljena procjena trajnih posljedica glasi: Trajne posljedice s kirurško- neurološkog stanovišta posljedice kraniocerebralne ozljede umanjile su opću, životnu, kao i radnu sposobnost za 17%, te u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužitelja.

13. Iz nalaza i mišljenja dr. IE, specijalistici oftalmologije, stalne sudske vještakinje, proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ranije opisane ozljede te je primarno obrađen i hospitaliziran u KBC Sestre Milosrdnice od 19.-21. studeni 2017. U daljnjem tijeku liječenja kontroliran je od specijalista različitih struka i uredno provodio sve indicirane dijagnostičke pretrage. Od strane oftalmologa primarno je zbrinuta rana na lijevoj gornjoj vjeđi kod prijema. U daljnjem praćenju zdravstvenog stanja uredno se kontrolirao kod oftalmologa te provodio indicirane kontrole vidnog polja. Prve smetnje vida u smislu zamućenja pred desnim okom registrirane su 4. prosinca 2017. na oftalmološkom pregledu, kao i ispad u vidnom polju. Na pregledu 21. kolovoza 2018. nastaje trajno poboljšanje vidnog polja i u svim sljedećim kontrolama nalaz je uredan. Na pregled za potrebe vještačenja tužitelj donosi i novu medicinsku dokumentaciju (2019. -2021.) koja se odnosi na kontrolne pregled oftalmologa, a ista je navedena u nalazu. Kliničkim pregledom za potrebe vještačenja utvrdi se uredna vidna funkcija s postojećim naočalama. Uredan prednji očni segment, nema ispada pokretljivosti oka (bulbomotorike). Na fundusu nema patoloških promjena. I dalje postoje subjektivne smetnje u smislu povremenog zamućenja vida na desnom oku, smetnje kod rada na blizinu i pored nošenja korektivnih naočala. Kao nedostatak medicinske dokumentacije navodi neučinjeni VEP (vidno evocirani potencijali) pretragu koja bi pokazala radi li se o smetnji u vidu provođenja živčanih impulsa nakon natučenja mozga. Unatoč navedenom, potrebno je naglasiti da u zdravstvenom kartonu tužitelja nigdje ne stoji da je prije štetnog događaja imao poteškoće s vidom. Na osnovu svega navedenoga zaostale subjektivne smetnje tužitelja u smislu povremenog zamućenja vida mogu se dovesti u uzročnoposljedičnu vezu sa štetnim događajem u sklopu ozljede moždanoga tkiva odnosno DIA lezije i mogućeg poremećaja provođenja živčanih impulsa. Sukladno navedenom kod tužitelja zaostaju blaže smetnje vida u vidu povremenih zamućenja na desnom oku u obimu 2% trajno koje su u uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem i u navedenom obimu će morati trajno ulagati pojačane napore u svakodnevnim aktivnostima i radu. Ocjena boli, straha, tuđe njege i pomoći po procjeni vještaka neurokirurga, neurologa i kirurga.

14. U zajedničkom pisanom očitovanju dr. Breitenfeld, dr. Filipović i dr. IE navode da analizom oba nalaza i mišljenja objedinjena ocjena po vještacima iznosi 19% jer nema preklapanja i radi se o različitim organskim sustavima (stranica 266 spisa).

15. Budući je tuženik ustrajao na prigovorima, vještaci u svom usmenom očitovanju iste argumentirano otklanjaju i ostaju kod danog nalaza i mišljenja. Među ostalim, ističu da su u štetnom događaju u ozlijeđena tri sustava, te su s oftamološkog, neurološkog i neurokirurškog stajališta procijenjene trajne posljedice koje se međusobno ne preklapaju u svojim funkcionalnim deficitima, iz razloga je bilo potrebno pribrojiti jedno drugima. Ističu da je po njihovoj stručnoj procjeni tužitelj jače stradao glede posljedica ozljede mozga, međutim, isto nije objektivizirano nalazima učinjene dijagnostičke obrade te je iz toga razloga njihov procjena bila umanjena i oprezna (nije učinjeno MR mozga, psihološka i kognitivna testiranja, te druge dijagnostičke pretrage što bi sasvim sigurno utjecalo na procjene). Po pravilima vještačenja posljedice teške kraniocerebralne ozljede se vještače sa 7-100% invaliditeta, a posttraumatska epilepsija sa 10-70% invaliditeta iz čega je razvidno da su vještaci upravo iz razloga manjkave dijagnostičke obrade reducirali svoju procjenu trajnih posljedica i invaliditeta. Navode da je procjena boli i straha donesena objektivno i sukladno težini ozljeda i njihovih posljedica tijekom liječenja što je jasno razvidno iz priložene medicinske dokumentacije gdje liječenje tužitelja traje više od tri godine, a procijenili su 8 tjedana bolova manjeg intenziteta i kasnog straha. Stoga u cijelosti ostaju kod nalaza i mišljenja i objedinjene ozljede trajnih posljedica u omjeru 19%.

16. Ovaj nalaz i mišljenje (dr. Breitenfeld, dr. Č i dr. IE), kao i njihova kasnija pisana i usmena očitovanja) sud prihvaća jer je dan sukladno pravilima struke, a liječnici vještaci su odgovorili na zadatak vještačenja i argumentirano objasnili sve kriterije na temelju kojih su vještačili povrede zdravlja tužitelja, kao i metodologiju samog vještačenja, dok ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Srećka Vuletića, kao i njegovo usmeno očitovanje jer isti nije uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i dijagnoze koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, kao i činjenicu trajanja bolovanja i liječenja tužitelja, slijedom čega njegov nalaz i mišljenje ima proturječnosti i nedostatke radi čega je i obnovljen dokaz medicinskim vještačenjem po navedena tri vještaka.

17. Člankom 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

18. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, kao i pretrpljenog straha. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

19. Temeljem čl. 19. ZOO, a u svezi čl. 1100. ZOO, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

20. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih bolova i straha kod tužitelja, sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova, te jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, kao i dob tužitelja (u vrijeme štetnog događaja u dvadesetoj godini života), tijek liječenja i neugodnosti koje je imao tijekom liječenja.

21. Stoga tužitelju, temeljem odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, pripada s osnove povrede prava osobnosti 5.707,08 EUR, i to po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 1.327,23 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha 1.061,78 EUR, te po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenje životne aktivnosti 3.318,07 EUR.

22. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je ista tužitelju bila potrebna ukupno 168 sati. Kako on ima pravo na istu, kada joj je pružana i besplatno, sud mu je s te osnove dosudio iznos od 557,44 EUR, primjenom čl. 223. ZPP-a, što odgovora 3,32 EUR po jednom satu potrebe za tuđom pomoći i njegom, koji iznos smatra primjerenim cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege i postojećoj sudskoj praksi.

23. Glede imovinske štete za troškove liječenja ističe se da nije nepoznanica da su u hrvatskim bolnicama izrazito dugačke liste čekanja za provođenje različitih pregleda, pretraga i terapija. Upravo iz tog razloga, pacijenti učestalo donose odluku da određene medicinske preglede i pretrage (RTG, UZV, MR, fizikalna terapija i dr.) provedu u privatnim poliklinikama. Takva odluka pacijenta razumljiva je iz razloga što su ove medicinske usluge od važnosti u procesu liječenja i uspješnog oporavka. S obzirom na to da danas postoji značajan broj privatnih poliklinika, pacijenti imaju mogućnost izbora: provoditi spomenute pretrage u okviru zdravstvenog osiguranja, odnosno na teret HZZO ili odabirom određene privatne poliklinike koja pruža uslugu provođenja potrebnog pregleda ili pretrage. Uzimajući u obzir već spomenute liste čekanja, razumljivo je da se pacijenti u cilju skrbi za svoje zdravlje često odluče i za zdravstvenu uslugu u privatnim poliklinikama. No dok su prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju osigurane osobe dužne sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite u propisanom manjem omjeru, troškovi liječenja u privatnim poliklinikama nameću obvezu da se pružena zdravstvena usluga namiri u cijelosti prema cijeni i troškovniku poliklinike. Osiguravajuće kuće redovno osporavaju troškove liječenja koji su oštećenicima nastali provođenjem pregleda i pretraga u privatnim poliklinikama uz obrazloženje da je takve preglede, pretrage ili primjerice fizikalnu terapiju, bilo moguće provesti na teret HZZO-a. Prema shvaćanju osiguratelja, okolnost da je određeni pregled bilo moguće provesti na teret zdravstvenog osiguranja, dostatan je razlog da se trošak liječenja nastao u privatnoj poliklinici ne prizna kao osnovan u postupcima radi naknade štete.

24. Vrhovni sud Republike Hrvatske, dalje u tekstu: VSRH, je u nekoliko svojih odluka izrazio stajalište prema kojem je o troškovima liječenja koji su nastali izvan sustava HZZO-a, potrebno odlučiti ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, ako su tako nastali troškovi liječenja bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama (Rev x-151/2015, Rev-1040/2013). Osnova za odbijanje potraživanja po osnovi troškova liječenja nastalih u privatnim poliklinikama redovito se pronalazi u zakonskoj odredbi prema kojoj je svatko dužan voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što bi inače bila, sukladno čl. 1092. ZOO.

25. No međutim, ako je samom zakonskom odredbom propisano da osoba kojoj je netko nanio tjelesnu ozljedu ili povrijedio zdravlje ima pravo na naknadu troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi (čl. 1095. ZOO-a), čini se dvojbenim naknadu troškova liječenja ograničavati samo na one nužne, odnosno one bez kojih uopće nije moguće provesti liječenje. Danas je pacijentima na raspolaganju veliki izbor novih lijekova, dijagnostika, vitaminskih dodataka i brojnih drugih medicinskih proizvoda koji pomažu u oporavku i tijeku liječenja. S obzirom na takvu dostupnost različitih proizvoda koji imaju za cilj olakšati tegobe u procesu liječenja te doprinijeti bržem i potpunom oporavku, razumljivo je da će oštećenik u cilju očuvanja svog zdravstvenog stanja i uspješnog oporavka posegnuti za svakim mogućim proizvodom koji mu u tome može pomoći.

26. Odlučna činjenica koja bi trebala predstavljati polaznu točku odlučivanja po shvaćanju ovog suda jest da kod oštećene osobe ne bi ni došlo do potrebe liječenja i nastanka troškova liječenja da nije bilo štetne radnje štetnika koji je odgovoran za ozljede koje je oštećenik zadobio. Naime, odredbu čl. 1095. ZOO-a prema kojoj oštećenik mora voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što jest nije moguće promatrati neovisno od obveze odgovorne osobe da uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. ZOO-a). Temeljem naznačene zakonske odredbe moguće je izvesti zaključak da troškovi liječenja koji predstavljaju imovinsku štetu u vidu izdatka koji oštećeniku ne bi nastao da nije došlo do nastupa štete, predstavljaju obvezu štetnika (odgovorne osobe, osiguratelja) da takve izdatke naknadi oštećeniku. Po stavu ovog suda svakoj osobi pripada pravo na ostvarenje najviše moguće razine zdravlja te liječenjem u privatnim zdravstvenim ustanovama oštećenici zapravo umanjuju štetu i doprinose bržoj stabilizaciji svog zdravstvenog stanja: Primjerice Županijski sud u Puli u odluci posl. br. Gž-402/2022 i Županijski sud u Rijeci u odluci posl. br. Gž-672/2022.

27. Stoga tužitelju pripada traženi iznos za troškove liječenja od 781,21 EUR, temeljem čl. 1095. ZOO-a koju visinu je tužitelj dokazao računima dostavljenim u spis: račun broj 36210/6009/1 Poliklinike Sunce od 27. studeni 2017. za oftalmološki pregled u iznosu 350,00 kuna, račun broj 46523-08-6 od 28. studeni 2017. Ljekarne Zagrebačke županije na iznos 114,75 kuna za okovratnik XL, račun broj 70431-08-5 od 30. studeni 2017. Ljekarne Zagrebačke županije na iznos 42,53 kuna za Aqua Maris strong sprej za nos, račun broj 46766-08-6 od 30. studeni 2017. Ljekarne Zagrebačke županije na iznos 18,35 kuna za Normabel tbr. 30x5 mg i Brufen film tbr. 30x400 mg na iznos 8,77 kuna, račun broj 20 Poliklinike Grbavac od 15. siječnja 2018. na iznos 400,00 kuna za pruženu uslugu neurologa, račun broj 27/PP1/2 Poliklinike Grbavac od 11. siječnja 2018. na iznos 750,00 kuna za EEG i konzultacije, račun broj 255/P1/1 Poliklinike Neuron od 2. veljače 2018. na iznos 1.791,00 kuna za MR mozga, račun broj 56/PP1/2 Poliklinike Grbavac od 8. veljače 2018. na iznos od 400,00 kuna za pružene neurološke usluge, račun broj 326-01/1 Poliklinike Sveta Nedelja od 9. ožujka 2018. na iznos od 900,00 kuna za prvi pregled, ind. vježbe, UZV, IFS, račun broj 5942-1-2 Poliklinike Breyer od 15. ožujka 2018. na iznos od 230,00 kuna za vađenje i centrifugiranje uzorka te valproat, i račun broj 173/PP1/2 Poliklinike Grbavac od 19. travnja 2018. za pruženu neurološku uslugu i EEG u iznosu 700,00 kuna.

28. Budući da je tuženik nesporno isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć njegu ukupno 3.179,37 EUR, to je tužitelju dosuđen iznos od 3.866,35 EUR na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, imovinske nenovčane štete za tuđu pomoći njegu, te imovinske štete za troškove liječenja.

29. Na dosuđeni iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinsku za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja, tužitelju su dosuđene zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 29. svibnja 2018. do isplate.

30. Naime, čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO, to je potrebno primijeniti navedenu odredbu o pravu na kamate, a kako je tužitelj kamatu potraživao od prvog sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ista joj je i dosuđena. U pogledu visine kamatne stope sud primijenio čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

31. Budući da je tužitelj uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem na iznos 3.866,35 EUR (u tužbi je tražen tužbenim zahtjevom iznos od 7.073,45 EUR), te kako se tuženik protivio sniženju tužbenog zahtjeva djelomičnim povlačenjem tužbe za iznos 3.207,10, sud je odlučivao o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu i odbio tužbeni zahtjev za iznos 3.207,10 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos (toč. II izreke), tako i VSRH u pravnom shvaćanju br. Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.

32. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (7.073,45 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

33. Tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, te u pretežitom dijelu s visinom tužbenog zahtjeva kojeg nije mogao precizirati prije provedenog dokaza medicinskim vještačenjem, radi čega po stavu ovog suda, tuženiku ne pripada trošak za povučeni, odnosno odbijeni, dio.

34. Ocjenjujući djelomičan uspjeh stranaka u parnici, kao i razmjerni dio troškova i kvantitativno i kvalitativno, a imajući u vidu neutemeljenost osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, ovaj sud smatra, rukovodeći se pravnim shvaćanjem VSRH izraženim u brojnim odlukama (npr. Rev-136/06 od 28. veljače 2006., Rev-1083/09 od 15. listopada 2009. i Rev-119/12 od 4. lipnja 2014.) da samo tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka jer su navedeni troškovi nastali isključivo kao posljedica osporavanja i osnove i visine tužbenog zahtjeva, pa tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Stoga je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju potreban i opravdan trošak za vođenje parnice, razmjerno njegovom uspjehu u sporu.

35. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. OT 100 bodova), sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 2.1.2020., 15.6.2021., 23.11.2023., 11.4.2024. i 14.11.2024. (Tbr 9. toč. 1. i 5. OT 450 bodova), trošak sastava podneska od 23.12.2019., 29.1.2020., 5.1.2021., 17.6.2021., 29.9.2021. i 26.8.2022. (Tbr. 8. toč. 1. i 4. OT 500 bodova), odnosno ukupno 1150 bodova ili 2.300,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 575.00 EUR, što ukupno iznosi 2.875,00 EUR, koji iznos je umanjen za 22,50% za koliko tužitelj nije uspio u parnici (s osnovom uspio 100%, s visinom 55%=155:2=77,5), odnosno za 646,88 EUR, tako da priznati trošak zastupanja tužitelja iznosi 2.228,12 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu 875,97 EUR, koji troškovi su priznati u cijelosti, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu 117,19 EUR i presudu 117,19 EUR, tako da ukupan priznati trošak tužitelja iznosi 3.338,47 EUR, sukladno čl. 155. ZPP.

36. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 20. prosinca 2024. do isplate.

37. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za platež sp na presudu

- tuženiku na broj S-1324/2019