Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-170/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu 1. tužiteljice DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužitelja MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupane po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Brčić iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 20. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tuženika, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11,, 148/11., 25/13., 89/14.,70/19 i 80/22-, 114/22, 155/23 dalje: ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha na temelju Suglasnosti o zaplijeni primanja br. Ov-675/07 i OV-677/07, odnosno prema Izjavi o ustupu prava po ispravi broj OV-678/07 od 23.03.2007.g.

II. Tuženik "Croatia osiguranje" d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIN: 26187994862 dužan je tužiteljima DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 878,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. ZOO-a, od presuđenja tj. od 20. prosinca 2024., pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji DS i MS (dalje: tuženi) u tužbi navode da se pod poslovnim brojem Naslovnog suda br. Ovr-67/2022 vodi se ovršni postupak kojeg je pokrenuo ovrhovoditelj, ovdje tuženik, a u pogledu tražbine koja proizlazi iz Ugovora o kreditu br. 218-50-3985355 sklopljenog između DS i "Raiffeisenbank Austria" d.d.. Navedeni Ugovor o kreditu je potrošački ugovor koji sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u pogledu promjenjive kamatne stope, kao i u pogledu valutne klauzula za valutu CHF.

1.1. Točkom 4. presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013.g takav način ugovaranja valutne klauzule bez da je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utvrđen je kao nepošten, a što je pak rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Takvim načinom ugovaranja ujedno su povrijeđene i odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Dana 17.09.2019.g objavljena je odluka VSRH povodom revizije banaka u predmetu Rev 2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač te je konačno utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena, i kao takva ništetna. Citiranom Revizijskom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/16 od 14.06.2018.g.

1.2. Navedene sudske odluke predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj obzirom da je postupak bio vođen sukladno 502.a. ZPP-a.

1.3. Na sjednici građanskog odjela VSRH dana 11.03.2022.g pod posl.br. Su IV- 87/2022 zauzeto je pravno shvaćanje da su sudovi u ovršnim postupcima koji se provode na temelju ovakvih ugovora dužni po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) odredbe.

1.4. Kako već iz samog ugovora jasno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru sklopljenom u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008.g (koje je razdoblje obuhvaćeno tzv. Kolektivnom presudom), te kako je tim ugovorom ugovorena valutna klauzula CHF, zaključak o tome da taj ugovor sadrži nepoštene i ništetne odredbe moguće je donijeti i bez provođenja ikakvih daljnjih dokaza.

1.5. Pravno shvaćanje izraženo na sjednici građanskog odjela VSRH u potpunosti se već provodi u sudskim postupcima, a tužitelji primjera radi upućuju na Rješenje ŽS Split br. Gž Ovr-107/22 od 21.03.2022.g kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu.

1.6. Citirano pravno shvaćanje VSRH utemeljeno je i na praksi Suda EU iz predmeta C-407/18 (Kuhar protiv Slovenije) od 26.6.2019.g u kojem predmetu je u skladu sa Direktivom 93/13/EEZ od 05.04.1993.g sud po službenoj dužnosti ispitivao da li se radi o potrošačkom ugovoru te da li taj ugovor sadrži nepoštene, odnosno ništetne odredbe. Na istom tragu je i Odluka USUD br. U-III/5764/2021 od 15.02.2022.g. Dakle, ugovor o kreditu temeljem kojeg ovrhovoditelj (ovdje tuženik) traži ovrhu nije isprava temeljem kojeg je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona

1.7. Tužiteljica je pred Općinskim sudom u Koprivnici ustala i tužbom protiv "Raiffeisenbank Austria" d.d. radi isplate iznosa preplaćenog po navedenom ugovoru o kreditu, i to iznosa od 7.594,06 kuna.

1.8. Također, tužiteljica je pred Općinskim sudom u Koprivnici ustala i tužbom protiv "Croatia osiguranje" d.d. radi plaćanja iznosa od 20.884,56 kuna temeljem ništetne ugovorne odredbe valutne klauzule CHF.

1.9. Stoga Tužitelji podnose ovu tužbu Naslovnom sudu, u skladu i u roku iz Zaključka OS Koprivnica br. Ovr-67/2022 od 07.04.2022.g i predlažu da sud nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu

2. U odgovoru na tužbu poziva se na odredbu čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona propisano je da tužba kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Da iz sadržaja tužbe, jasno proizlazi da ovršenici, odnosno tužitelji sada odjednom svoju tužbu temelje pozivanjem na utvrđenja u pravomoćnim presudama u slučajevima švicarskog franka, a ne na razlozima navedenim u žalbi. Predlaže da se odbaci tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da su sve tražbine tužitelja koje proizlaze iz Ugovora o kreditu priznate od strane tužitelja budući da je donesena Presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Koprivnici, posl. broj Povrv-21/13, koja je postala pravomoćna i ovršna dana 30.05.2014. Dakle, ne samo da je tuženik, kao tužitelj, uspio u postupku, već mu tužbeni zahtjev nije osporavan i tužitelji, tada tuženici su priznali postojanje duga koji sada osporavaju osporavajući Ugovor o kreditu i Izjavu o suglasnosti koja je predviđena kao instrument osiguranja. Tako da se u ovom predmetu radi o pravomoćno presuđenoj stvari, slijedom čega bi naslovni sud morao odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja sukladno čl. 288. Zakona o parničnom postupku.

2.2. Tuženik se temeljem navedene presude pokušao naplatiti izvansudskom ovrhom na FINA-i, međutim, izostala je naplata budući da tužitelji nisu imali sredstava na računu. Samim time, zastara je prekinuta pokretanjem i provođenjem ovršnog postupka protiv tužitelja. A i da nije prekinuta, pravomoćne presude zastarijevaju u roku od 10 godina od dana pravomoćnosti sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je čl. 245. st. 5. Zakona o obveznim odnosima propisano da zastara počinje teći iznova okončanjem postupka ovrhe. Dakle, razvidno je kako nema govora o nastupanju zastare.

2.3. Što se tiče tvrdnja tužitelja da ugovor o kreditu temeljem kojeg tuženik traži ovrhu nije isprava temeljem koje je tuženik ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, tuženik, ponavlja da je cjelokupna tražbina priznata u parničnom postupku. A i tuženik nije tražio ovrhu temeljem Ugovora o kreditu, već temeljem ranije spomenute presude i temeljem Suglasnost o zapljeni primanja, br.: OV-675/07 i OV-677/07, koje su podnesene sukladno čl. 202. Ovršnog zakona. Uz navedeno, tuženik je dostavio dokaz da je tražbina prešla na njega, točnije Izjavu o ustupu prava po ispravi iz koje je razvidno kako su sva prava iz Ugovora o kreditu broj: 218-50- 3985355 koji je sklopljen između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, i korisnika kredita DS, kao i sva prava iz gore navedene suglasnosti o zapljeni primanja prenesena na Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862. Navedene Suglasnosti o zapljeni primanja je instrument osiguranja naplate kredita sukladno čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 218-50-3985355, te su također čl. 8. Ugovora o kreditu tužitelji dali suglasnost za ustupanje svih prava iz kredita osiguratelju, ovdje tuženiku do visine isplaćene štete, bilo prije, bilo u tijeku eventualnog sudskog spora. Tako da nije osnovana tvrdnja da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave.

2.4. Nadalje, što se tiče pozivanja na takozvane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u pogledu promjenjive kamatne stope, tuženik ističe da se odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju sadržane u odredbi čl. 19 a. st. 3. ne primjenjuju na ovaj predmetni kredit budući da je tuženik ispunio svoju obvezu prema banci dana 25.08.2011., odnosno prije stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

2.5. Neupitno je da je ispunjenje obveze tužitelja izvršeno od strane tuženika te tim ispunjenjem obveza prestaje. Da time ne prestaje obveza tužitelja koju ima prema tuženiku, a to je isplata preostalog duga tuženiku. Isto tako, tuženik osporava da bi se isti smatrao i vjerovnikom u smislu odredbe čl.19.a.st.5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15 i 102/15, dalje u tekstu: ZPK). Odredbe ZPK-a ne primjenjuju na njega i na ovaj obveznopravni odnos i iz razloga koje će obrazložiti nastavno. Prvi je razlog sadržan u odredbi čl. 19. a. st. 3. ZPK-a, koja navodi kako se „odredbe te glave (IV.A) zakona ne primjenjuju na kredite kod kojih je do stupanja na snagu tog Zakona dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena“. S obzirom na to da je tuženik ispunio svoju obvezu prema banci 25.08.2011., odnosno prije stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, temeljem čl.19.a, stavak 2. i stavak 3. istog Zakona, odredbe Glave IV. A Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju o konverziji ne primjenjuju se na predmetni kredit.

2.6. Nadalje, a vezano za neprimjenu ZPK-a na potraživanje tuženika prema tužitelju, ističe se kako je potraživanje koje ima tuženik prema tužitelju, potraživanje u kunama, a ne u švicarskim francima (CHF valuti). Tuženik je, prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZKP, NN 105/2015), još 25.08.2011., isplatio banci štetu u kunama, a po postavljenom odštetnom zahtjevu banke izraženom u kunama. Stoga je već tuženik pri postavljanju odštetnog zahtjeva napravio konverziju svog potraživanju prema tužitelju iz CHF valute u kune, koji je tuženik platio, pa se na kunsko potraživanje tuženika iz regresa osiguranja kredita ne mogu, i iz tog razloga, primjenjivati odredbe ZPK-a i njegove Izmjene iz 2015. godine. Konačno, tuženik smatra da se predmetni Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09), pa tako ni Izmjene i dopune (NN 112/12, 143/13, 147/13, 9/15 i 102/15) u njega implementirane, ne mogu primjenjivati na Ugovore o kreditu sklopljene prije njegova stupanja na snagu 01.01.2010., sukladno odredbi čl. 29. st. 1. samog tog zakona te ustavnom načelu zabrane retroaktivnog djelovanja zakona (čl. 90. st. 4. Ustava). Nadalje, tuženik ističe da presuda Visokog trgovačkog suda., na koju se poziva tužitelj, iako je donesena u tzv. kolektivnom sporu, glede kondemnatornog dijela u kojem se nalaže postupanje tuženicima - bankama, odnosi samo na banke kao stranke postupka, a ne i na tuženika kao osiguravajućeg društva. Dakle, presude Trgovačkog suda u Zagrebu, VTS-a kao i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se pozivaju tužitelji, se ne odnose na tuženika osobito u svom kondemnatornom dijelu jer nije bio stranka navedenog spora. Ista obvezuje isključivo banke, kao stranke postupka, a ne i tuženika. Istina je da odredba čl. 502.c. ZPP-a, određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u parničnim postupcima pozivati na presude donesene u korist tužitelja u tzv. kolektivnim sporovima vođenim radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a da će parnični sudovi biti vezani utvrđenjima iz tih presuda u postupcima u kojima se na njih pozvalo, međutim, tuženik ističe kako citirana odredba govori o utvrđenjima koja se trebaju poštivati radi ujednačenosti sudske prakse, a za koja ne mora značiti da će ih sud u ovom postupku prihvatiti i u odnosu na tuženika. Utvrđenja iz citiranih presuda su neprimjenljiva na tuženika jer tuženik nije stranka ugovora o kreditu, tuženik nije kreirao ugovore o kreditu i nije jednostrano mijenjao kamatnu stopu te tuženik nije bankarska institucija pa se na njega ne primjenjuje odredba glave

XXVIII.A. Zakona o kreditnim institucijama (dalje: ZKI) niti, a zbog svega objašnjenog ranije, odredbe već citirane glave IV. A. ZPK-u, na kojima citirane odluke počivaju. Sve naprijed navedeno odnosi se i na u tužbi citiranu odredbu čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača koja obvezuje sudove na poštovanje odluka drugih sudova donesenih u kolektivnim sporovima u korist potrošača. Kada bi sud proširio navedena utvrđenja citirane sudske prakse na tuženika, time bi se diralo u kogentne odredbe mnogih propisa o trgovačkim društvima i poslovanju trgovačkih društava. Naime, tuženik je osiguravajuće društvo, a ne kreditna institucija, pa niti smije niti može izraditi izračune predviđene glavom XXVIII.A. Zakona o kreditnim institucijama i konverziju iz glave IV.A. ZPK-a, koje tužitelj zahtjeva, jer takvo što ne spada u njegovu registriranu djelatnost. Ovdje će tuženik odgovoriti i na dio tužbe kojom se traži poštivanje citiranih presuda od strane tuženika, sukladno Zakonu o sudovima RH. Tuženik ponavlja da nije dužan poštivati presude iz postupaka u kojima nije bio stranka te koje se zbog mnogobrojnih prethodno već navedenih razloga ne mogu nijednim ekstenzivnim tumačenjem proširivati na njega.

2.7. U odnosu na citiranu odredbu čl. 323. ZOO-a koja propisuje obvezu vraćanja svega primljenog temeljem odredaba ugovora koje su naknadno utvrđene ništetnim, tuženik ponavlja da nije sklopio Ugovor o kreditu čije su odredbe utvrđene ništetnim. Jednako tuženik odgovara na dio tužbe, koje citiraju odredbe ZOO-a prema kojima su ništetni Ugovori o kreditu kod kojih je cijena ugovora (kamata kod ugovora o kreditu) određena voljom jednog ugovaratelja, kao i odredbe ZOO-a i Bečke konvencije o međunarodnom ugovorom pravu, koje donose načelo prema kojem svaki ugovor vrijedi samo dok se prilike koje su postojale u vrijeme njegovog potpisivanja bitno ne promijene (clausula rebus sic stantibus). Osim što nije sklapao, kreirao i mijenjao sporne ugovore o kreditu, tuženik je također oštećen ovakvim razvojem situacije vezanim uz problematiku CHF kredita. Naime, tuženik je od isplaćene štete u iznosu od 105.368,11 kn, koji iznos predstavlja glavnicu njegova potraživanja isplaćene banci dana 25.08.2011. do današnjeg dana primio na ime regresa osiguranja kredita iznos od svega 54.217,51 kn. S obzirom na sve prethodno navedeno – da tuženik nije bio strana ugovora o kreditu čije se utvrđenje ništetnosti traži, niti je primio iznos čiji se povrat/isplata zahtjeva tužbenim zahtjevom, to tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega, s toga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu dokaza pročitao tužbu, sudsku praksu, odgovor na tužbu, uvidu u presudu na temelju priznanja ovoga suda, suglasnost o zapjeni primanja OV-675/07 i OV-677/07 izjava o ustupu prava po ispravi, uvid u predmet ovoga suda Ovr-67/2022, uvid u P-168/2022, P-169/2022.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl.8 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) te je presuđeno kao u izreci presude.

5. Uvidom u ovosudni predmet Ovr-67/22 utvrđeno je da su ovršenici DS i CS zaključkom upućeni da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenu parnicu protiv ovrhovoditelja Croatia Osiguranje radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom i to presudom OSKC br. Povrv-21/13-13 od 09.04.2014. čl. 50. st. 1. t.1. Ovršnog Zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 dalje OZ) te iz razloga da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i to na temelju suglasnosti o zaprimljeni primanja br. OV-675/07 i OV-677/07 odnosno prema izjavi o ustupu prava po ispravi br. OV-678/07-1 od 23.03.2007. čl. 50. st. 1. t. 7. OZ.

6. Između stranaka je nesporno da je Općinski sud u Koprivnici donio pravomoćnu i ovršnu presudu na temelju priznanja posl. br. Povrv-21/13-13 od 09.04.2014. koja glasi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik Nikola Bakrač iz [adresa] pod brojem Ovrv-365/12 od 20. prosinca 2012.g. kojim se nalaže tuženicima DS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB:26187994862 namire novčanu tražbinu u iznosu od 57.098,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. 3.2012.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do namirenja, kao i troškove ovrhe u iznosu od 2.170,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.12.2012.g. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena pa do isplate, sve to u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženicima DS iz [adresa] i ČS iz [adresa] da plate tužitelju Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22 troškove parničnog postupka u iznosu od 6.085,49 kn, sve to u roku od 8 dana."

7. Tužiteljica je realizirala kredit za kupnju vozila marke Škoda. Utvrđeno je da tužiteljica ima status potrošača.

8. Između stranaka je nesporno da čl. 8. Ugovora o kreditu kao instrument osiguranja predviđeno je ustupanje prava osiguratelju, a što su stranke svojim potpisom navedenog Ugovora i potvrdile i to korisnik kredita i davatelj osiguranja.

9. Ovdje tužitelji nisu izvršavali uredno svoje obveze vezano za vraćanje kredita.

10. Uvidom u presudu Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-168/2022-20 od 28.04.2023. godine po tužbi tužiteljice DS protiv tuženika Raiffeisenbank Austria" d.d. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, sud je donio presudu koja glasi: " I.Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 dužan je tužiteljici DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 3.824,281 €/28.814,00 HRK (tritisućeosamstodvadesetčetirieuraidvadesetosamcenti/dvadesetosamtisućaosamsto četnnaestkuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023., pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na iznose kako slijedi:

-na iznos od 7,23 €/54,48 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. ožujka 2009.,

-na iznos od 17,27 €/130,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. travnja 2009.,

-na iznos od 21,05 €/158,61 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. svibnja 2009.,

-na iznos od 17,80 €/134,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. lipnja 2009.,

-na iznos od 17,00 €/128,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. srpnja 2009.,

-na iznos od 15,94 €/120,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. kolovoza 2009.,

-na iznos od 16,74 €/126,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. rujna 2009.,

-na iznos od 15,68 €/118,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. listopada 2009.,

-na iznos od 13,69 €/103,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. studenog 2009.,

-na iznos od 17,14 €/129,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. prosinca 2009.,

-na iznos od 19,39 €/146,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. siječnja 20210.,

-na iznos od 24,17 €/182,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. veljače 2010.,

-na iznos od 25,10 €/189,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. ožujka 2010.,

-na iznos od 28,42 €/214,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. travnja 2010.,

-na iznos od 31,67 €/238,61 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. svibnja 2010.,

-na iznos od 29,48 €/222,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. lipnja 2010.,

-na iznos od 44,08 €/332,11 HRK zakonsku zateznu kamatu od 1. srpnja 2010.,

-na iznos od 3.462,44 €/26.087,76 HRK zakonsku zateznu kamatu od 28. svibnja 2011., pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 dužan je tužiteljici DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.941,142 €/14.625,50 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od 28. travnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana."

11. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskoga suda u Dubrovniku, posl. br. Gž-599/2023-2 od 14.08.2024. godine.

12. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 23. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 218- 50-3985355 kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 29.391,90 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita po isplati kredita, s tim da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30. lipnja 2007.

14. Uvidom u suglasnost (list 30) utvrđeno je da je tužitelj MS dao svoju suglasnost da Banka temeljem čl. 178. i čl. 179. bez ikakve njegove naknadne suglasnosti, a sve radi naplate novčane tražbine o kreditu u iznosu od 29.391,90 CHF te uvećano za kamatu od 5% kako je pobliže navedeno u suglasnosti te drugi pripadajućih naknada i ostalih troškova dozvoli zapljenu ½ plaće ili bilo kojeg drugog stalnog novčanog primanja.

14.1. Navedena suglasnost je ovjerena po javnom bilježniku Marijanu Balabanu iz Preloga Ov-677/07 od 23.03.2007. godine.

15. Uvidom u suglasnost na list 32, utvrđeno je da je identičnu suglasnost dala i DS, ovdje tužiteljica koja je ovjerena po javnom bilježniku Marijanu Balabanu iz Preloga Ov-675/07 od 23.03.2007. godine.

16. Uvidom u izjavu o ustupu prava po ispravi br. Ov-678/07-1 od 23.03.2007. godine utvrđeno je da Raiffeisenbank Austria ustupa sva prava koja proizlaze iz solemnizirane privatne isprave br. Ov-678/07-1 od 23.03.2007. godine koja predstavlja javnobilježnički potvrđen Ugovor o kreditu br. 218-50-3985355 zaključen između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinska 59 i korisnika kredita DS. 16.1. U toj izjavi stoji da se sva prava prenose na Croatia Osiguranje d.d., filijala za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb, Miramarska 22.

16.2. Cesionar da je stekao pravo na prijenos tražbine i svih sporednih prava pa tako naročito i fiducijarno vlasništvo na vozilu marke Škoda, br. šasije [broj šasije], subrogacijom po čl. 90. ZOO-a, a po isplati osigurnine u visini od 105.368,11 kn, koja predstavlja dug korisnika kredita prema naprijed navedenog Ugovoru o kreditu.

16.3. Navedena izjava je ovjerena po javnom bilježniku Luciji Popov, br. OV-9354/11 od 20.09.2011. godine.

17. Prema odredbi čl. 84. st. 2. Zakona o obveznim odnosima dužnik može isticati primatelju pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje.

18. Ovaj sud smatra da to što su ovdje tuženik Croatia osiguranje ima ustupljena prava po ispravama OV-678/07-1 od 23. ožujka 2007. godine te kao i činjenica da tuženik ima pravomoćnu i ovršnu presudu ovoga suda br. Povrv-21/2013-13 od 09. travnja 2014. godine to ne znači da ovdje tužitelji ne mogu istaknuti da ovršenici imaju status potrošača (gdje je potrebno utvrditi da li su ovršenici potrošači) u smislu odredbe čl. 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim Ugovorima.

19. S toga su neosnovani navodi tuženika da se prema tuženiku ne može istaknuti ovaj prigovor.

20. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP).

21. Tuženik osporava da bi nastupila zastara potraživanja navodeći da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, posl. br. Povrv-21/2013- 13 od 09. travnja 2014. godine podnio FINI provođenje ovrhe te da se nije uspio naplatiti iz razloga što nije bilo novčanih sredstava. Poziva se na odredbu čl. 233., čl. 241. i čl. 245. st. 5. ZOO-a.

22. Do zaključenja prethodnog postupka tuženik nije priložio dokaz da bi od Agencije na temelju ovršne sudske odluke podnio zahtjev za izravnu naplatu svojega potraživanja (u smislu čl. 209. OZ-a).

23. Između stranaka je nesporno da je tuženik pokrenuo postupak provođenje ovrhe na mirovini ovršenika, a na temelju suglasnosti br. Ov-675/07 od 23. ožujka 2007. godine i Ov-677/07 od 23. ožujka 2007. godine, dana 09. prosinca 2019 (list 17-19).

24. Odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnoga tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koje Zakon inače predviđa kraći rok zastare.

25. Prema odredbi čl. 178. st. 1. Ovršnog zakona NN/57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 koja je bila na snazi u vrijeme ovjeravanja potpisa tužitelja na suglasnost o zapljeni od 03 ožujka 2007. godine, dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zapljeni njegova plaća u cijelosti ili djelomično i da se isplate objavljuju izravno vjerovniku na način određen u toj ispravi, time da se ta isprava izdaje u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz čl. 72. st. 1. Ovoga zakona te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

26. Odredba čl. 54. st. 6. Zakona o javnom bilježništvu nije bila na snazi u vrijeme potpisa tužitelja na suglasnostima o zapljeni jer je izmijenjena stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnom bilježništvu (NN 16/07) – do 17. veljače 2007. tako da glasi: isti učinak kao isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao) s toga izjava o suglasnosti zapljene od 03. ožujka 2007. ne predstavlja potvrđenu privatnu ispravu s učincima javnobilježničkog akta već privatnu ispravu s javno ovjerenim potpisom pa se na zastaru tražbine iz te isprave primjenjuje Opći zastarni rok od 5 godina. Prema tome po proteku petogodišnjeg roka iz čl. 225. st. 1. ZOO-a nastupila je zastara. (odluka Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-392/2024-2 od 04. rujna 2024.).

27. Kako je tuženik – ovrhovoditelj zatražio ovrhu na temelju navedenih suglasnosti kod HZMO [adresa] radi potraživanja 105.368,11 kn, a što je vidljivo iz podneska HZMO-a ovaj sud smatra da je u ovome konkretnom slučaju nastupila zastara. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici br. P-168/2022 utvrđena je da je ovdje tužitelj potrošač i da je sklopljen potrošački Ugovor

28. Prema odredbi čl. 333 st. 2 ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

29. Da bi se radilo o presuđenoj stvari mora postojati subjektivni i objektivni identitet spora. Kod ocijene objektivnog identiteta spora pravomoćnost je ograničena istovjetnošću pravnog odnosa, a pravni odnos je istovjetan kad se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev.

30. Uvidom u E-spis utvrđeno je da je tužba tužiteljice DS odbačena protiv Croatia Osiguranja d.d. u predmetu P-169/2022.

31. Kako je utvrđeno da je presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-168/2022 od 28. travnja 2023. pravomoćna, kojom je utvrđeno da je tužiteljica DS, sklopila potrošački Ugovor te je utvrđeno da su djelomično ništetne pojedine odredbe Ugovora o kreditu u djelu u kojem je Ugovorena valutna klauzula u valuti CHF kao i da joj je tuženik – Banka, na temelju tih ništetnih odredbi dužan isplatiti novčani iznos od 3.824,28 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, a tuženik Croatia osiguranje d.d. svoje potraživanje izvodi iz osiguranja predmetnog kredita s toga je valjalo, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja da nije dopuštena ovrha na temelju suglasnosti o zapljeni primanja br. Ov-675/2007 i Ov-677/2007 odnosno prema izjavi o ustupu prava po ispravi broj Ov-678/2007 od 23. ožujka 2007, te presuditi kao u izreci presude.

32. Utvrđeno je da se ovaj postupak vodi između sitih stranka no međutim ne postoji objektivni identitet spora jer nije identičan tužbeni zahtjev niti ista činjenična osnova, s toga je valjalo odbit tuženika s prigovorom da se u ovom konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari.

33. Stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

34. Sud je dosudio troškove tužitelju (VPS: 1.327,36 EUR) u smislu odredbe čl. 154. st.2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje Tbr.), sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1.) od 25. travnja 2022.u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9. t. 2.) 04.listopada 2022.u iznosu od 100,00 EUR , zastupanje na ročištu (Tbr. 9. t. 1.) 14. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR, pristup na ročište radi objave i uručenja presude (Tbr. 9. t. 3.) dana 20. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 600,00 EUR, PDV u iznosu od 150,00 EUR, ukupno 750,00 EUR, zastupanje više osoba (10%) 75,00 EUR, sudska pristojba na tužbu 53,09 EUR, ukupno: 878,09 EUR.

35. Na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 878,09 EUR tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude tj. od 20. prosinca 2024. pa do isplate, primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

36. Iz obrazloženih razloga valjalo je odlučiti kao u točkama I. i II. izreke presude.

Koprivnica, 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Krunoslav Vuljak, Koprivnica

2. Odvj. Stjepan Brčić, Zagreb