REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-4678/2018-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ive Eškinje, odvjetnika, te punomoćnice tuženika TP, zaposlenice, dana **.**.2024.
p r e s u d i o j e
I/
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Tuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862 dužan je tužitelju LP, L [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 86.117,25 kn s zateznim kamata tekućim na iznos od
- 1.500,00 kn od 15.12.2015. do isplate,
- 4.202,30 kn od 15.01.2016. do isplate,
- 4.202,30 kn od 15.02.2016. do isplate,
- 3.000,00 kn od 15.03.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.03.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.04.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.05.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.06.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.07.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.08.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.09.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.10.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.11.2016. do isplate,
P r
-
4 6 7 8 /
2 0
1 8 -
4 3
- 6.201,15 kn od 15.12.2016. do isplate,
- 6.201,15 kn od 15.01.2017. do isplate,
- 5.000,00 kn od 15.02.2017. do isplate,
kao i naknaditi trošak parničnog postupka koji se sastoji od troška mirnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn i trošak ovog postupka s zateznim kamatama tekućim na stvarne izdatke od dana kada su učinjeni do dana isplate, sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".
II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 398,17 eur, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je dobio od svog poslodavca INA d.d. osobno uvjetovani otkaz (11. studenog 2015.) s obzirom da mu je utvrđena trajna zdravstvena nesposobnost za obavljanje poslova prodavača na benzinskoj crpki. Kako je tužitelj doživio i ozljedu na radu od 9. veljače te 22. srpnja 2013., za iste bi bio odgovoran poslodavac čiji je osiguravatelj ovdje tuženik, te se stoga od tuženika u ovom postupku potražuje naknada izgubljene zarade za vrijeme dok je tužitelj bio prijavljen na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, sve uz naknadu parničnih troškova, te s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi zahtjevu tužitelja ukazujući da predmetna ozljeđivanja nisu priznata kao ozljede na radu, te ne postoji uzročno-posljedična veza između eventualne izmakle koristi tužitelja te moguće odgovornosti njegovog poslodavca kao osiguranika tuženika, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu od 11. studenog 2015. (str. 4 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 5, 7-8, 44-54, 56-58, 60-69, 113-115 spisa), Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 5. listopada 2015., 8. travnja 2013. i 28. travnja 2014. (str. 6, 55, 59, 134 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (str. 9-43 spisa), Konačno rješenje HZZ-a od 29. lipnja 2016., s potvrdama (str. 70-73 spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu od 19. svibnja 2016. poslovnog broja UsI- 3208/2014 (str. 77-78 spisa), rješenje HZZO-a, s prilogom (str. 79-85, 95-96 spisa), Nagodbu od 29. svibnja 2014. (str. 94 spisa), Izjavu tužitelja (str. 97 spisa), Izjave JP i ČP (str. 98-99 spisa), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 20. listopada 2011., 19. ožujka 2012. i 10. travnja 2012. (str. 131, 132, 133 spisa), presudu ovoga suda od 18. lipnja 2019. poslovnog broja Pr- 2011/2016 (str. 144-150 spisa) i presudu Županijskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2019. poslovnog broja Gž R-1315/2019 (str. 151-155 spisa), kao što je također provedeno i kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima dr. Božidaru Šebečiću
P r
-
4 6 7 8 /
2 0
1 8 -
4 3
i dr. DP (nalaz i mišljenje od 28. svibnja 2019., str. 107-112 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 4. rujna 2019., str. 123-125 spisa), kao i vještačenje medicine rada po vještaku dr. Damiru Vodopivcu (nalaz i mišljenje od 17. veljače 2020., str. 139-141 spisa, dodano pisano očitovanje od 19. kolovoza 2022., str. 167-168 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 14. studenog 2024., str. 189-191 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj dobio od svog poslodavca INA d.d. osobno uvjetovani otkaz (11. studenog 2015.) s obzirom da mu je utvrđena trajna zdravstvena nesposobnost za obavljanje poslova prodavača na benzinskoj crpki. Tužitelj pritom smatra da kako je doživio i ozljedu na radu od 9. veljače te 22. srpnja 2013., i za koje bi bio odgovoran poslodavac čiji je osiguravatelj ovdje tuženik, to može od tuženika u ovom postupku potraživati naknadu izgubljene zarade za vrijeme dok je bio prijavljen na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi zahtjevu tužitelja ukazujući da predmetna ozljeđivanja nisu priznata kao ozljede na radu, te ne postoji uzročno-posljedična veza između eventualne izmakle koristi tužitelja te moguće odgovornosti njegovog poslodavca kao osiguranika tuženika, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.
6. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja tijekom postupka provedena su odgovarajuća vještačenja, i to po prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću, spec. kirurg-sub.spec. traumatolog te prof.dr.sc. DP, spec. sudske medicine, koji su utvrđivali moguće postojanje uzročno-posljedične veze između ustanovljene trajne zdravstvene nesposobnosti tužitelja i pretrpljenih ozljeda od 9. veljače te 22. srpnja 2013.. Mišljenje tj. zaključak oba vještaka, a kako je naveden u pisanom nalazu i mišljenju od 19. svibnja 2019., bio je da ozljede lijevog koljena od 9. veljače 2013. te desnog koljena od 22. srpnja 2013. nisu isključivi uzrok utvrđene trajne radne nesposobnosti za poslove prodavača na benzinskoj postaji, budući da je (lijevo i desno) koljeno tužitelja bilo oštećeno i ranije tj. prije događaja od 9. veljače odnosno 22. srpnja 2013..
7. Naprijed navedeni vještaci su svoje stajalište potvrdili i usmenim putem na ročištu održanom 4. rujna 2019., ponavljajući zaključak da ozljede lijevog i desnog koljena u naprijed spomenutim događajima iz 2013. nisu isključivi uzrok utvrđene trajne radne nesposobnosti tužitelja za poslove prodavača na benzinskoj postaji.
8. Nastavno je provedeno i vještačenje po specijalisti medicine rada dr. Damiru Vodopivcu, koji je u svom mišljenju od 6. veljače 2020. naveo da smatra da je tužitelj i prije ozljeda koljena i nakon istih bio radno sposoban , očitujući se na taj način vezano za dodatak koji se odnosi na utvrđenje moguće uzročno-posljedične veze između gubitka radne sposobnosti tužitelja te štetnih događaja iz 2013.. Isti vještak se i dodatno pisano očitovao dana 19. kolovoza 2022., ostajući u cijelosti kod navoda iz prvotnog nalaza i mišljenja od 6. veljače 2020..
9. Predmetne zaključke vještak je ponovio i prilikom usmenog očitovanja od 14. studenog 2024., dodatno ukazujući da se tužitelja ne može smatrati trajno radno nesposobnim, a sukladno odredbama Pravilnika o posebnim uvjetima rada (čl. 3. toč.
P r
-
4 6 7 8 /
2 0
1 8 -
4 3
7.14.) te da se bolesti sustava za kretanje, što uključuje i oštećenje koljena, ne navode kao kontraindikacije za rad na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji.
10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja naprijed navedenih vještaka, kao i pisane te usmene dopune, budući da su isti logični i uvjerljivi te je provedeno od osoba koje raspolažu stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istih, kojim slijedom ih izneseni prigovori nisu doveli u sumnju.
11. To iz razloga što je iz vještačenja kako dr. Šebečića i dr. DP tako i dr. Vodopivca proizlazi da se ozljede koljena od 9. veljače i 22. srpnja 2013. ne mogu smatrati isključivim razlogom radne nesposobnosti tužitelja, kod čega dr. Vodopivec ukazuje i da takav status tužitelja ne bi bio u suglasnosti s odredbama Pravilnika o posebnim uvjetima rada, te da ozljede koljena nisu kontraindicirane za radno mjesto prodavača na benzinskoj postaji.
12. U odnosu na povijest bolesti od 23. ožujka 2017. sastavljenoj po dr. RP, za ukazati je da se u istoj navodi čitav niz dijagnoza te se također ozljede koljena direktno ne povezuju s mogućom radnom nesposobnošću.
13. Na taj način onda proizlazi da nije utvrđena odgovornost poslodavca tužitelja (s osnova ozljeđivanja od 9. veljače i 22. srpnja 2013.) za nastalu izmaklu dobit, kojim slijedom onda nije bilo potrebno provoditi niti financijsko vještačenje radi utvrđenja visine izmakle dobiti (kako je to tužitelj predlagao na ročištu od 14. studenog 2024.) te je predmetni dokazni prijedlog odbijen.
14. Sukladno prethodno iznesenom, valjalo je onda tužbeni zahtjev tužitelja, usmjeren na naknadu izmakle dobiti, odbiti kao neosnovan, a s obzirom na naprijed iznesena utvrđenja suda iz ovog postupka.
15. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, i u kojem smislu bi tuženiku pripadala naknada iznosa od 398,17 eur uplaćenog radi podmirenja troškova kombiniranog vještačenja, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
17. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 20. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
P r
-
4 6 7 8 /
2 0
1 8 -
4 3
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
