Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-720/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vladi Kartelo, odvjetniku iz Siska, protiv tuženika RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ZOU Zvonimir Stiperski i Berislav Balenović iz Siska, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: P-39/2024. od 18. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-39/2024. od 18. listopada 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj: P-39/2024. od 18. listopada 2024. naloženo je tuženiku da tužiteljici preda u suposjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. [katastarska čestica] i da joj preda sve ključeve prostorija objekta koji se na njoj nalazi, kao i da joj preda u suposjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenu kao k. č. [katastarska čestica].

Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 829,64 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava pozivajući se na odredbu članka 72. Zakona o obveznim odnosima. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predajom u suposjed nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i ključeve prostorija objekta na istoj, te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojih nekretnina je postala suvlasnikom sa tuženikom temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji broj: P Ob-119/2018. od 3. listopada 2023., a kojoj presudom je utvrđeno da su te nekretnine bračna stečevina stranaka između ostale mnogobrojne imovine.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je nespornim utvrdio da su stranke suvlasnici predmetnih nekretnina koje suvlasništvo je utvrđeno temeljem pravomoćne presude jer da se radi o njihovoj bračnoj stečevini ali navedene nekretnine su u posjedu tuženika, pa da sukladno odredbama članka 30 stavak 2., članka 38. stavak 1. i članka 42. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP) obje stranke kao suvlasnici svatko u ½ dijela imaju pravo na suposjed cijele nekretnine jer tuženik kao posjednik nije dokazao da sukladno odredbi članka 163. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo na isključivi posjed sporne nekretnine.

8. Protivno naime žalbenim navodima odredbom članka 30. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da vlasnik ima, između ostalog, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a prema odredbi članka 38. stavak 1. istog Zakona svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, dok prema odredbi članka 42. stavak 1. istoga Zakona svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

9. Prvostupanjski sud je odbio prigovor prava zadržanja nekretnine koja je u suvlasništvu obje stranke do ispunjenja dospjele tražbine koju tuženik ima prema tužiteljici prema presudi broj: P Ob-119/2018. od 3. listopada 2023., a o kojem prigovoru se odlučuje pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Kako je već naprijed navedeno nije sporno da su stranke postale suvlasnicima predmetnih nekretnina temeljem pravomoćne presude broj: P Ob- 119/2018. od 3. listopada 2023. jer su iste utvrđene bračnom stečevinom, a nije sporno niti da je tužiteljici tom istom presudom naloženo da tuženiku isplati novčani iznos od 80.436,79 EUR-a koji iznos još nije isplatila, pa je tuženik radi naplate toga potraživanja pokrenuo ovrhu protiv tužiteljice upravo na njezinim suvlasničkim dijelovima nekretnine, a koja ovrha je i određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sisku broj: Ovr-770/2023. od 27. veljače 2024.

11. Prema odredbi članka 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

12. Institut pridržaja odnosno retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosi se međutim na reivindikacijsku, pravu vlasničku tužbu i na zaštitu koja pripada posjedniku u odnosu na vlasnika koji od posjednika traži predaju stvari (nekretnine) u posjed.

13. Odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje reguliraju zaštitu suvlasništva predstavljaju posebne odredbe u odnosu na odredbe istoga Zakona koje se odnose na reivindikacijske tužbe iz članka 164. pa u pravnom odnosu suvlasnika od kojih jedan ili više njih traži od preostalih da mu predaju u suposjed nekretninu nema mjesta primjeni pravila o pravu retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

14. Protivno žalbenim navodima takvo je pravo isključivo predviđeno kod traženja zaštite na temelju reivindikacijske (prave vlasničke) tužbe, a koja tužba se podnosi kad postoji odnos vlasnika – neposjednika i posjednika – nevlasnika, a ne onda kad postoji međusobni odnos više vlasnika odnosno suvlasnika.

Dakle, u situaciji kada vlasnik od posjednika traži predaju nekretnine u posjed smisao je prava posjednika na retenciju u tome da će za slučaj da sud udovolji zahtjevu vlasnika za predaju nekretnine u posjed, posjednik izgubiti posjed te nekretnine, pa će mu biti znatno otežano namirenje u odnosu na troškove (nužne i korisne) i to tako da više neće moći pristupiti na tu nekretninu.

15. Naprotiv, kada jedan od suvlasnika neke nekretnine traži od drugog suvlasnika da mu tu nekretninu preda u suposjed, kao u ovom slučaju, za suvlasnika koji nekretninu već drži u posjedu ne dolazi do prestanka prava na posjed, a niti do prestanka faktičnog posjeda nekretnine jer i nakon što sud naloži predaju nekretnine u suposjed, suvlasnik kojem je to naloženo neće izgubiti pravo na posjed ali će u takvom posjedu biti zajedno sa drugim suvlasnikom što je sukladno odredbi članka 42. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tuženik nije dokazao postojanje neke iznimke.

16. Dakle, kada se radi o međusobnom odnosu suvlasnika njihov se pravni odnos razmatra na temelju pravila iz Glave 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno sukladno odredbama članka 36. do 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u tim odredbama nije predviđeno pravo retencije koje bi pripadalo jednom suvlasniku u odnosu na drugog što znači da kada jedan suvlasnik traži od drugog predaju nekretnine u suposjed, tom drugom suvlasniku od kojeg se zahtijeva predaja nekretnine u suposjed, protivno žalbenim navodima, pravo retencije ne pripada.

17. Nadalje, ukoliko nešto u odnosu na pitanje retencije nije regulirano odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima onda se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima.

18. Odredbom članka 72. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) na koju se tuženik poziva, propisano je da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina što znači da se tuženik kao suvlasnik predmetnih nekretnina ne može pozivati na pravo retencije jer takvo pravo može postojati samo na stvari u vlasništvu dužnika, ovdje u slučaju tužiteljice pa kad je tuženik suvlasnik predmetnih nekretnina tada mu pravo retencije ne pripada.

19. Učinak prava zadržanja sastoji se u tome da vjerovnik koji drži dužnikovu stvar na temelju prava zadržanja ima pravo naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik.

U konkretnom slučaju nije sporno da je između stranaka već u tijeku ovršni postupak radi naplate tražbine tuženika i to ovrhom na suvlasničkom dijelu tužiteljice na predmetnim nekretninama, a na tijek tog ovršnog postupka nije od utjecaja suposjed obje stranke.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 20. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin