REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P–1159/2023-31
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu Surić & Partneri d.o.o., Ulica postrojbi specijalne policije 10 Zadar, protiv tuženika 1. KC, [adresa], s prebivalištem u [adresa], 2. JCU, [adresa] s prebivalištem u [adresa], zastupani po punomoćniku Davoru Ukaloviću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. studenog 2024. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Helle Petani, odvjetnice u odvjetničkom društvu Surić & Partneri d.o.o., tuženika pod 1 i pod 2, punomoćnika tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika Luke Matea Ukalovića, odvjetnika u Zadru, te nakon objave dana 20. prosinca 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"I.Utvrđuje se da na teret dijelova nekretnine označene kao zk. čest. 3641/18 k. o. [katastarska općina], u naravi KUĆA, DVOR, KUĆA, DVOR, ukupne površine 369 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao poslužne nekretnine, postoji pravo služnosti puta, odnosno prava služnosti prolaza i provoza, i to na točno onom dijelu koji je na Skici sudskog očevida od 24. siječnja 2024., izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Gašparovića dipl.ing.geod. označen slovima A-B-C-D-A, obojan žutom bojom, širine 3 m, površine 63 m2; u korist nekretnine označene kao zk. čest. 3641/20 k. o. [katastarska općina], u naravi ŠKAMBI, DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA [adresa], ukupne površine 356 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao povlasne nekretnine, što su tuženici dužni priznati te po pravomoćnosti ove presude trpjeti uknjižbu navedenog prava stvarne služnosti puta, provoza i prolaza, u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana."
II.Usvaja se kao osnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"I.Utvrđuje se da na teret dijelova nekretnine označene kao zk. čest. 3641/18 k. o. [katastarska općina], u naravi KUĆA, DVOR, KUĆA, DVOR, ukupne površine 369 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao poslužne nekretnine, postoji pravo služnosti električnih vodova, i to na točno onom dijelu koji je na Skici sudskog očevida od 24. siječnja 2024., izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Gašparovića dipl.ing.geod. označen točkama 3- 4; te pravo služnosti vodovodnih vodova, i to na točno onom dijelu koji je na Skici sudskog očevida od 24. siječnja 2024., izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Gašparovića dipl.ing.geod. označen točkama 1-2, u korist nekretnine označene kao zk. čest. 3641/20 k. o. [katastarska općina], u naravi ŠKAMBI, DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA [adresa], ukupne površine 356 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao povlasne nekretnine, što su tuženici dužni priznati te po pravomoćnosti ove presude trpjeti uknjižbu navedenog prava služnosti električnih i vodovodnih vodova, u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana."
III.Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je je vlasnik nekretnine oznake zk. čest. 3641/20 k. o. [katastarska općina], u naravi Škambi Dvorište, Stambena Zgrada [adresa], ukupne površine 356 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. Tuženici su vlasnici nekretnine oznake zk. čest. 3641/18 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvor, kuća, dvor, ukupne površine 369 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. U naravi je riječ o susjednim nekretninama na način da se nekretnina tužitelja nalazi istočno od nekretnine tuženika. Tužitelj se nalazi u poštenom posjedu stvarne služnosti puta, odnosno staze i kolnika, čiji sadržaj izvršava skoro 40 godina. Naime, tužitelj izvršava sadržaj prava stvarne služnosti na način da prolazi preko nekretnine u vlasništvu tuženika kako bi došao do nekretnine oznake zk. čest. 3608/1 k. o. [katastarska općina], koja je u naravi javni put. Tome se do sada nitko nije protivio, pa niti pravni prednici tuženika, sve do sada, kada tuženici odbijaju s tužiteljem utvrditi njegovo pravo služnosti putem pravnog posla, dok isti nikada nisu osporavali izvršavanje predmetne služnosti na terenu. Štoviše, s pravnim prednikom tuženika, ĆC, od kojeg su tuženici kupili svoju nekretninu oznake zk. čest. 3641/18 k. o. [katastarska općina], pravni prednik tužitelja, ĐC, je odmah po kupoprodaji nekretnine oznake zk. čest. 3641/20 k. o. [katastarska općina], usmeno dogovorio zajednički put, a što je i potvrđeno Kupoprodajnim ugovorom koji je prednik tužitelja u svojstvu kupca sklopio s MC u svojstvu prodavatelja. Ipak, sadržaj prava služnosti se nikad nije vršio preko susjedne zk. čest. 3641/26 k. o. [katastarska općina], kako je bilo predviđeno Kupoprodajnim ugovorom, već se od samog početka izvršavala upravo preko nekretnine u vlasništvu prednika tuženika, ĆC, a sada u vlasništvu tuženika. Iz Kupoprodajnog ugovora, ali i sporazuma s prednikom tuženika proizlazi da je predniku tužitelja, pa kasnije i tužitelju, izričito dopušteno pravo prolaza preko nekretnine zk. čest. 3641/18 k. o. [katastarska općina]. Dakle, navedenu služnost tužitelju i njegovom predniku nije osporavao ni ĆC, a ni tuženici, koji su od 1998. u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine. Upravo suprotno, tužitelj i njegova obitelj oduvijek su nesmetano koristili zk. čest. 3641/18 k. o. [katastarska općina], za prolaz do svoje nekretnine, zbog čega su tužitelju nejasni razlozi zbog kojih mu tuženici odbijaju priznati utvrđenje njegovoga prava odgovarajućim ugovorom, čime bi se izbjegao ovaj parnični postupak i svi troškovi s tim u vezi. Put preko povlasne nekretnine u vlasništvu tuženika je za svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine, ovdje tužitelja oduvijek najprikladniji i jedini mogući, dok s druge strane tuženicima izvršavanjem navedene služnosti ne nastaje nikakva šteta niti opterećenje zbog kojega bi sada ovakvo protivljenje bilo opravdano. Nije za zanemariti i činjenica da je voda do nekretnine u vlasništvu tužitelja priključene upravo preko spornog dijela nekretnine tuženika još od 1987., kao i struja, odnosno preko onog dijela u odnosu na koji je tužitelj stekao pravo stvarne služnosti puta, ali i vodova. Prema odredbi čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Tužitelj je na temelju citirane odredbe stekao pravo služnosti te se tužbeni zahtjev obvezuje urediti nakon provedenog vještačenja, pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev iz podneska od 22. studenog 2024.g.
2.U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. U prvom redu tuženici ističu kako tužitelj nije stekao, niti je mogao steći pravo stvarne služnosti dosjelošću preko nekretnine tuženika, kako to tvrdi u tužbi, i to iz više razloga Naime, pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću su: a) posjed prava, b) vrijeme posjedovanja, c) sposobnost stjecatelja i d) sposobnost stvari. Sukladno odredbi članka 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Posjed mora biti pošten i istinit. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo izvršavati služnost, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno, ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja (vi, clam, praecario). Uz sve ono što može utjecati na poštenje odnosno nepoštenje posjednika, što se tiče načina izvršavanja sadržaja služnosti Zakon je izričito predvidio da se dosjelošću ne može osnovati stvarna služnost ako je njezin sadržaj izvršavan zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbeni način do opoziva. Obzirom na naprijed navedeno, tuženici ističu kako pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti na nekretnini tuženika dosjelošću nisu ispunjene, a ovo obzirom da je tužitelju oduvijek jako dobro poznato da nema pravo izvršavati služnost i da mu ne pripada to pravo na dijelu nekretnine za koji tvrdi da je na istome stekao pravo stvarne služnosti, jer od prvoga dana zna da su tuženici vlasnici i posjednici predmetne nekretnine, a da je prije njih to bio njihov pravni prednik, pa isto tako zna i da mu pravo na posjed predmetnog dijela ove nekretnine ne pripada, odnosno da mu ne pripada pravo izvršavati služnost na tom dijelu, posebno obzirom na činjenicu da mu tuženici, a niti njihovi pravni prednici nikada, niti usmenim niti pisanim dogovorima ni ugovorima, nisu dopustili prolaz preko svoje nekretnine, a s druge strane tužitelj ujedno cijelo vrijeme i priznaje višu vlast tuženika odnosno njihovog pravnog prednika na predmetnom dijelu nekretnine, što konačno i sam navodi u svojoj tužbi. Dakle, iz same tužbe proizlazi da tužitelj nije pošteno izvršavao (ako ga je izvršavao!) sadržaj stvarne služnosti, obzirom da mu je poznato sve gore navedeno, a budući da mu je bilo poznato i da tuženici ne žive u [adresa] već u Austriji (!), te dolaze u Hrvatsku svega jednom ili dvaput godišnje, tužitelj je očito na prijevaran način pokušao doći do dijela nekretnine tužitelja i to isključivo radi komfora i udobnosti, iako mu isti nije uopće potreban radi prolaza i dolaska do njegove nekretnine - što je temeljna svrha služnosti puta, obzirom da je to pravo imao preko druge nekretnine (!). Naime, tužitelj sam prilaže u prilogu svoje tužbe Kupoprodajni ugovor od dana 28. prosinca 1984. godine kojim je njegov prednik ĐC kupio nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od Karuc J. K i u kojem je pod točkom VI. tog ugovora određeno da prodavatelj osigurava kupcu prilaz od javnog puta koji ide sa jugoistoka pa do ove nekretnine preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa dalje prema sjeveru širinom 2 metra (preko č.z. 3641/19 k. o. [katastarska općina]), koji će biti zajednički sa LC sinom Ć. Upravo iz priloženog Ugovora razvidno je da je tužitelj od prodavatelja imao osiguran pristupni put do svoje nekretnine preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, apsurdno je što tužitelj navodi da upravo iz tog Kupoprodajnog ugovora proizlazi da je predniku tužitelja, a kasnije i tužitelju, od strane prednika tuženika LC dopušteno pravo prolaza preko nekretnine tuženika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (??), obzirom da taj ugovor niti je potpisao prednik tuženika ĆC, niti je ugovorom na bilo koji način obuhvaćena predmetna nekretnina tuženika čest. zem. [katastarska čestica], preko koje je tužitelj očito na prijevaran način, zloupotrebom povjerenja, silom i potajno (ako je zaista prolazio tuda), izabrao prolaziti do svoje nekretnine, jer mu je valjda tako bilo draže ili zgodnije, iako je upravo tim ugovorom još od 1984. godine imao osiguran put i prolaz do svoje nekretnine preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (!?). Još jednom tuženici ističu kako prednik tuženika ĆC nije bio potpisnik niti stranka gore cit. Kupoprodajnog ugovora, niti bilo kakvih naknadnih usmenih dogovora oko puta preko njegove parcele, stoga nije jasno na koji način tužitelj smatra da bi taj ugovor proizvodio bilo kakve pravne učinke u odnosu na prednika tuženika i danas same tuženike, odnosno da bi bio valjani pravni osnov u odnosu na tuženike i njihovu nekretninu, a ovo posebno iz razloga što iz istog proizlazi upravo suprotno, kako je već prethodno elaborirano. Dakle, nema govora o tome da je prednik tužitelja sa prednikom tuženika ikada ugovorio, niti usmeno a niti pismeno, prolaz preko nekretnine tuženika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok tužitelj navodi u povjesnici tužbe da je isti izričito dopustio pravo prolaza preko te nekretnine, za što nije ponudio nikakav dokaz, već iz priloženih dokaza proizlazi upravo suprotno, odnosno da je prethodni prodavatelj i pravni prednik tužitelja PC ovlastio prethodnog kupca, također prednika tužitelja, ĐC prethodno spomenutim Kupoprodajnim ugovorom da zajednički sa prednikom tuženika LC (iako isti nije potpisnik niti stranka tog ugovora!) koristi njegove čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao prilaz sa javnoga puta do njihovih nekretnina, a nikako da bi na bilo koji način prednik tuženika ĆC bilo kome davao pravo prolaza preko svoje nekretnine koja se niti ne spominje, a niti je prednik tuženika ĆC bio potpisnik i stranka tog ugovora. Kao što je već u više navrata prethodno rečeno, upravo to pravo i mogućnost tužitelj je imao i mogao izvršavati preko nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što proizlazi upravo iz ugovora koji prilaže uz svoju tužbu. Uzimajući u obzir, na odgovarajući način, sve ono što smo već rekli o poštenom posjedu, razvidno je da tužitelj, ukoliko je prolazio preko nekretnine tuženika, u svakom slučaju nije bio pošten obzirom da je znao da mu ne pripada pravo izvršavati služnost preko nekretnine tuženika, a nije bio niti istinit, iz razloga kao naprijed i kako slijedi u nastavku. Dakle, nedvojbeno je da tužitelj od prvoga dana zna da nema i da mu ne pripada pravo na izvršavanje služnosti na predmetnom dijelu nekretnine tuženika, štoviše, isti mu nije bio niti bio potreban za prolaz do svoje nekretnine, kako je već prethodno navedeno. Nije točno da je put preko predmetne nekretnine tuženika oduvijek najprikladniji i jedini moguć, jer se isti nalazi doslovno uz terasu kuće tuženika, dok su s obje strane kuće tužitelja tri velike neizgrađene nekretnine preko kojih je put i prolaz daleko manje tegoban za njihove vlasnike, nego za tuženike na njihovoj nekretnini. Ujedno treba reći i to da nekretnina tuženika ima svega 369 m2 i na istoj je izgrađena kuća, a kada bi se oduzela površina od 62 m2 koju tužitelj traži sebi za put (koji put tuženicima nije potreban i niti na koji način im ne koristi već ozbiljno oskvrnjuje njihovu građevinsku česticu), dakle, u tom slučaju bi im ostalo svega cca 300 m2, što je posve neprihvatljivo i apsurdno za nekretninu na kojoj se nalazi ozakonjena građevina - dvokatnica. Dakle, s jedne strane nekretnine tužitelja su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pašnjak 460 m2 (i dalje prema sjeveru čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pašnjak 436 m2) preko kojih je tužitelj Kupoprodajnim ugovorom od prodavatelja dobio ovlaštenje puta i prolaza do kupljene nekretnine, o čemu da su već prethodno govorili, a s druge strane je također velika neizgrađena nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – pašnjak i gromača 1045 m2. Nadalje ističe kako također nije točno da tuženici nikada nisu branili tužiteljima da prolaze preko nekretnine tuženika, obzirom da je tuženik ad. 2. tužitelju rekao da mu može dati najviše do 1 m duž svoje nekretnine za put, dok žičana ograda koja je vidljiva na slikama koje prilaže tužitelj na susjednoj parceli čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak i gromača 1045 m2, više ne postoji, obzirom da je ista srušena upravo na zahtjev tuženika koji su branili (dok su bili u RH i boravili u predmetnoj nekretnini) da se prolazi isključivo preko njihove nekretnine tik uz zid njihove kuće, njihovu terasu, vrata i prozore, već su inzistirali da se i dalje prolazi preko velike susjedne neizgrađene parcele preko kojih se do postavljanja žičane ograde prolazilo i tu se parkiralo, a što se čini i danas, obzirom da je žičana ograda sa te nekretnine (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – pašnjak i gromača 1045 m2) maknuta upravo da bi se tuda moglo prolaziti. Nadalje, iz Kupoprodajnog predugovora od 19. veljače 1998. godine sklopljenog sa LC, kao prodavateljem, i tuženika KC i JCU, kao kupaca, jasno je razvidno iz čl. 3. kako upravo prednik tuženika ĆC jamči kupcima da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] njegovo vlasništvo i da nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretom. Isto je potvrđeno i Kupoprodajnim ugovorom sklopljenim između prodavatelja LC i tuženika ad.
1. i 2. kao kupaca nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojem u čl. 3. također opet stoji kako prodavatelj jamči kupcima da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i da nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretom. Dakle, sve i da je tužitelj imao pravo izvršavati služnost na koju se u tužbi poziva (a nije!), ista ne može djelovati prema tuženicima koju su predmetnu nekretninu 1998. godine stekli na temelju pravnog posla i s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri, obzirom da u zemljišnoj knjizi takvo pravo nije postojalo niti je ikada bilo upisano na teret predmetne nekretnine, dakle, tuženici su predmetnu nekretninu stekli u dobroj vjeri, smatrajući da je stanje u zemljišnoj knjizi i ono što im je prodavatelj jamčio kupoprodajnim ugovorima istinito. Pravilo o prestanku služnosti koja nije upisana u zemljišne knjige zbog stjecanja vlasništva opterećene nekretnine povjerenjem novog vlasnika u zemljišne knjige sadržano je u odredbi čl. 230. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji glasi: „Pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.“ Dakle, prema zakonu i pravnoj teoriji dosjelost služnosti koja nije upisana u zemljišne knjige ne djeluje prema trećemu stjecatelju prava vlasništva, koji je bio u dobroj vjeri i koji je svoje pravo upisao u zemljišne knjige. Stoga će takav stjecatelj steći nekretninu bez prava stvarne služnosti odnosno služnost će se ugasiti. Iz svega naprijed navedenog, jasno proizlazi da je tužba tužitelja potpuno neosnovana i na zakonu neutemeljena, slijedom čega se predlaže tužbu s postavljenim tužbenim zahtjevom odbiti u cijelosti, kao neosnovanu.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: presliku osobne iskaznice za tužitelja (l.s.5), fotografije tužitelja (l.s.6-9), dopis PU Zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca Klasa:220-01/23-02/4106, URBROJ:511-18-06-23-2 od 4.svibnja 2023.g. (l.s.11), geodetsku situaciju Geo Zadar d.o.o. od 8.6.2022.g. (l.s.12), položajni nacrt Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar iz 1987.godine (l.s.14), kupoprodajni ugovor između PC i ĐC od 28.12.1984.godine (l.s.15-16), skicu AC iz 1987.godine (l.s.17), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Škambi 356m2, dvorište 257m2, stambena zgrada [adresa] površine 99m2 (l.s.18), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća, dvor površine 369m2, kuća 108 m2, dvor 261m2 (l.s.19), izvod iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Zadar od 13.04.2023.g. (l.s.20), kupoprodajni predugovor između ĆC s jedne strane kao prodavatelja i KC i JCU kao kupac s druge strane od 19.02.1998.godine (l.s.34-35), kupoprodajni ugovor između ĆC s jedne strane kao prodavatelja i KC i JCU kao kupac s druge strane iz 1998.godine (l.s.36-37), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 436m2 (l.s.38-41), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela povijesni prikaz za zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.42-48), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela povijesni prikaz za zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.49-56), proveo očevid na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje vještaka geodeta dipl.ing.geod. Marka Gašparovića (l.s.66,67,69-71), izvršio uvid u skicu sudskog očevida vještaka dipl.ing.geod. Marka Gašparovića od 01. prosinca 2023.g. (l.s.76-77), dopunu skice sudskog očevida od 01.prosinnca 2023.g. vještaka dipl.ing.geod. Marka Gašparovića (l.s.89-92), saslušao svjedokinju VC (l.s.97-100), svjedokinju CC (l.s.101-103), svjedoka HC (l.s.103-106), svjedokinju KCU (l.s.107-108), svjedoka ŽC (l.s.109-110), svjedokinju BC (l.s.118-119), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja JC (l.s.121-125), izveo dokaz stranačkog saslušanja tuženika pod 2 JCU (l.s.126-127), stranačkog saslušanja tuženice pod 1 KC (l.s.127).
4.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
5.Nekretnine koje su predmet postupka su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća i dvor površine 369m2 vlasništvo tuženika FC i ĆCU, svakog za ½ dijela i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dvorište i stambena zgrada površine 356m2 vlasništvo JC za 1/1, te tužitelj JC tvrdi da ima pravo služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika širine 3m i pravo služnosti vodovodnih i električnih instalacija preko nekretnine tuženika, prema skici sudskog očevida dipl.ing.geod. Marka Gašparovića od 24. siječnja 2024.g. zaprimljena u sud 25. siječnja 2024.g.
6.Obzirom na vrijeme kada tužitelj tvrdi da je stekao navedena prava služnosti, moguće stjecanje prava služnosti valjalo je razmotriti u skladu s odredbom članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) kojim je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Dakle, potencijalno stjecanje prava služnosti valjalo je ocijeniti najprije prema Zakonu o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.g. i konačno prema važećim odredbama ZVDSP-a.
6.1.Članak 174. ZVDSP-a propisuje u st.1. da je služnost ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati, st. 2. propisuje da kako je nositelj prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, određuje se kod osnivanja prava služnosti; ako se služnost osniva na temelju pravnoga posla, određuje to svojom voljom ili u sporazumu sa stjecateljem onaj čija je poslužna stvar; ako se osniva na temelju odluke suda ili drugoga tijela vlasti, određuje se to tom odlukom; inače to određuje zakon, st. 3. čl. je propisano da služnost ima sadržaj s kojim je osnovana, ako nije kasnije zakonito izmijenjen; tko tvrdi da je izmijenjen, treba to dokazati. Članak 186. ZVDSP-a u st.1. propisuje da stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti, st. 2. propisuje da stvarna služnost osnovana u korist neke nekretnine kao povlasne ne može se razdvojiti od vlasništva te nekretnine, te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom. Članak 190. ZVDSP-a st.1. propisuje da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom.
6.2.Prema čl. 228. ZVDSP-a pravo služnosti osnovat će se neposredno na temelju zakona kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti; inače samo kad tako odredi posebni zakon (st.1.), te tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava služnosti u zemljišnoj knjizi (st. 2.). Odredba čl. 229. ZVDSP-a propisuje da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (st. 1.) i da se dosjelošću ne može osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva (st. 2.).
6.3.Za osnivanje stvarne služnosti na temelju zakona dosjelošću potrebno je da budu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 229. st. 1. i 2. ZVDSP-a, odnosno da posjednik povlasne nekretnine izvršava faktični, pošteni i istiniti posjed ovlasti koje čine sadržaj prava stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini u trajanju od 20 godina, nezavisno od volje vlasnika poslužnog dobra koji se tome nije protivio.
6.4.Prvenstveno se ukazuje da je stvarna ili realna služnost pravni odnos između vlasnika dviju nekretnina, pri čemu je jedna u pravnom položaju povlasnog ili gospodujućeg dobra (praedium dominans), a druga u pravnom položaju poslužnog dobra (praedium serviens). Kod stvarne služnosti uvijek je riječ o dva dobra u vlasništvu različitih osoba, a služnost se osniva u korist svakodobnog vlasnika jednog dobra, a na teret svakodobnog vlasnika drugog dobra. Služnost, njezino izvršavanje ili neizvršavanje, "slijedi" nekretninu, a ne vlasnika nekretnine. Polazeći od navedenog, stvarne služnosti u pravnoj teoriji smatraju se nedjeljivim pravom. One terete cijelu poslužnu nekretninu i vezane su sa cijelom povlasnom nekretninom.
6.5.Čl.54. st.1. ZOVO propisuje da se stvarna služnost stječe dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio, a st.2. propisuje da stvarna služnost se ne može steći dosjelošću ako je vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnog dobra, silom, prijevarom ili ako je služnost ustupljena do opoziva.
7.Obzirom na oprečne iskaze svjedoka u ovoj pravnoj stvari, od kojih jedni potvrđuju pravo služnosti prolaza i provoza, VC, CC, HC, dok je drugi negiraju, svjedokinja KCU, ŽC, spornom trasom označenom žutom bojom geometrijski lik površine 63 m2 širine 3 metra označen slovima A-B-C-D-A, dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na skici sudskog vještaka, te kupoprodajni ugovor između PC i ĐC od 28.12.1984.godine koji u čl.VI. predniku tužitelja osigurava pristupni put na sasvim drugom mjestu na suprotnoj strani od pokazane na sudskom očevidu 1.prosinca 2023.g., dakle na jugoistoku, i to se u čl.VI. tog kupoprodajnog ugovora navodi da prodavatelj PC osigurava kupcu TC prilaz od javnog puta koji ide sa jugoistoka pa do ove nekretnine pa preko čest. zem. [katastarska čestica] pa dalje prema sjeveru širine 2 metra koji da će biti zajednički sa LC sinom Ć, i da je ĆC prodao svoju nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Jelici i ĐCU ugovorom iz 1998.godine bez tereta, prema čl.3. prodavatelj da jamči kupcima da su nekretnine iz čl.2. tog ugovora njegovo vlasništvo i da nisu opterećene nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretom, posebno je prvostupanjski sud dao na važnosti zatečenom stanju na terenu i konfiguraciji spornog prostora kako je utvrđena na sudskom očevidu od 1.prosinca 2023.g., koja je vidljiva na skici sudskog očevida dipl.ing.geod. Marka Gašparovića od 24.01.2024.g., pa je tako primjetno postojanje betonskog zida debljine 15 cm na dijelu č. zem. [katastarska čestica] na dužini E-F-G, dakle unutar nekretnine tužitelja JC, primjetno je postojanje i dijela kuće tuženika na tom dijelu nekretnine označene kao betonirano na skici sudskog vještaka, riječ je o betonskom zidu sa razvučenom žicom na stupovima, koja je prema navodima tuženika rađena oko 2000.godine, a prema navodima tužitelja sa očevida od 1.proisnca 2023.g. taj zid da je napravljen negdje 2010.godine i da su ga tuženici radili bez ikakvog pitanja tužitelja i bez njegove suglasnosti, međutim činjenica je da taj zid i u jednom i u drugom slučaju postoji i da ga nitko nije osporavao jako dugo vremena, niti je tražio uklanjanje tog zida, koji je očita fizička razdjelnica između dvije nekretnine i dva vlasnika i ukazuje na dogovor ĆC i JC još iz 1980-ih godina, a to je da JC da svoj dio zemljišta kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ĆC sa jugozapadne strane, zato je tako i postavljen zid na dužini E-F-G, a ne na katastarsku među kat. čest. [katastarska čestica], odnosno zid je postavljen u zemljište JC, a da zauzvrat JC dobije put preko zemljišta ĆC kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa sjeverozapadne strane što bi ukazivalo da je trasa služnosti puta, prolaza i provoza doista išla dijelom kako ju je tužitelj pokazao na očevidu od 1.prosinca 2023.g., međutim ipak se posebno ukazuje da na toj spornoj trasi služnosti puta, prolaza i provoza postoji i dio betonskog zida na dužini F-G dužine 50 cm, što jasno ukazuje da se služnost prolaza i provoza ipak nije mogla odvijati kako je to pokazano na očevidu od 1. prosinca 2023.g., dakle preko zida sa željeznim stupovima i razvučenom žicom, što je vidljivo na fotografiji broj 2. sudskog očevida sa l.s.77 predmeta, a koji zid je vidljiv na fotografiji tužitelja naslovljena [adresa] put 14.04.2023. sa l.s.6 predmeta i na fotografiji sa datumom 14.04.2023.g. sa l.s. 8 predmeta, što bi ukazivalo da se služnost puta morala odvijati dalje sjeverozapadno od pokazane trase označne žutom i zelenom bojom i dalje od betonskog zida sa žicom i kolcima na dužini F-G, ili u suženom opsegu od zatražene, tako da pokazana trasa služnosti puta na sudskom očevidu 1.prosinca 2023.g. i zatražena tužbenim zahtjevom iz podneska od 22.studenog 2024.g. nije se mogla odvijati kako je to tvrdio tužitelj, te kako se stvarna trasa služnosti prolaza i provoza ne može sa sigurnošću utvrditi, a počinjala bi od točke G na betonskom zidu pa prema javnom putu, moguće i dijelom preko kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako to opisuju pojedini svjedoci, to je tužbeni zahtjev odbijen za navedeni dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.
8.U pogledu služnosti vodovodnih vodova prvostupanjski sud smatra da je ispunjen uvjet za stjecanje prava služnosti protekom roka od dvadeset godina iz čl. 229. st. 1. ZVDSP-a, odnosno da je tužitelj kao posjednik tog prava na povlasnoj nekretnini koji je izvršavao faktični, pošteni i istiniti posjed ovlasti koje čine sadržaj prava stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini u trajanju od 20 godina, od 1987.godine kada je kuća tužitelja priključena na vodu stekao navedeno pravo služnosti, pa je tužbeni zahtjev za navedeno pravo usvojen, a u pogledu prava služnosti električnih vodova koji su postavljeni negdje 2011.g. prvostupanjski sud smatra da je državno poduzeće Elektra u postupku priključivanja tužitelja na električnu mrežu moralo obavijestiti vlasnika zemljišta o postavljanju ovog električnog voda, tako da su tuženici morali biti upoznati o postavljanju tih vodova, te su tuženici morali dati suglasnost za takvu služnost, pa je i za taj dio tužbeni zahtjev usvojen.
9.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici, sa pojedinim od svojih zahtjeva.
10.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 20. prosinca 2024. godine
S u d a c
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužitelju po punomoćnicima uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 Eur-a
2.Tuženima pod 1 i 2 po punomoćniku
