REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-220/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja PK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije na adresama: [adresa] i [adresa]), protiv tuženice MK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdenko Gecaj, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 58, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tuženice, tuženice osobno i u odsutnosti tužitelja, s danom objave 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 185.000,00 eur (sto osamdeset i pet tisuća eura) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom određenom u odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućoj od 2. kolovoza 2019. do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.700,00 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.740,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 21. studenog 2019. podnio ovome sudu tužbu u kojoj u bitnome navodi da je pravnom predniku tuženice ĐK na temelju ovjerenog Ugovora o zajmu i Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 20. studenog 2018. dana 20. studenog 2018. s naslova zajma isplatio iznos od 185.000,00 eur. Navedeni zajam pravni prednik tuženice se obvezao vratiti tužitelju najkasnije do 1. kolovoza 2019. Ističe, kako pravni prednik tuženice usprkos pozivu tužitelja, po dospijeću nije vratio tužitelju predmetni zajam niti djelomično.

2. Pravni prednik tuženice ĐK je u odgovoru na tužbu od 21. veljače 2020. u bitnome naveo kako predmetna tužba nije istinita niti se radi o posudbi novca. Ističe, kako je PK sa njime dogovorio kupnju nekretnine u [adresa] i to u [adresa]. Radi se i o stambenom objektu u Crikvenici. Trebao je ishoditi kredit a ako ne uspije raskidaju što su i učinili kod javnog bilježnika Čergar u Sesvetama 2018. Za sigurnost je tužitelju dozvolio da stavi plombe na njegove nekretnine i na nekretninu tužitelja.

3. Tijekom ovog postupka tuženik ĐK je preminuo te je ovaj sud rješenjem poslovni broj P-552/2022-4 od 10. srpnja 2024. utvrdio da je nastupio prekid postupka zbog smrti tuženika. To rješenje postalo je pravomoćno 26. srpnja 2023.

4. Potom, je rješenjem poslovni broj P-552/2022-7 od 18. travnja 2024. nastavljen predmetni postupak u odnosu na nasljednicu tuženika MK, suprugu tuženika i to rješenje postalo je pravomoćno 9. svibnja 2024.

5. Tuženica MK se podneskom od 23. rujna 2024. očitovala na predmetnu tužbu. Prvenstveno ističe, kako je tužba preuranjena, jer je tužitelj na temelju predmetnog Ugovora o zajmu i Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine, a na koji se poziva u svojoj tužbi trebao i mogao svoje eventualno potraživanje naplatiti prodajom nekretnine, a što nije učinio. Također, tužitelj je morao na temelju odredbe čl. 4. spornog Ugovora i Sporazuma pozvati tuženika u slučaju ne povrata zajma na prijepis vlasništva svih nekretnina iz Sporazuma i predaju njemu, a što nije učinio. Slijedom navedenoga, ukazuje kako je predmetna tužba preuranjena pa ju predlaže odbaciti. Opreza radi tuženica navodi kako njezin pokojni suprug ĐK nije mogao bez njene suglasnosti potpisati bilo kakav Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine, jer se u predmetnom slučaju radi o nekretninama koje su stečene za vrijeme trajanja braka i pribavljene su zajedničkim radom i imovinom te kao takve predstavljaju zajedničku imovinu stranaka koju ne može samo jedan supružnik otuđiti. Upravo zbog toga tuženica sumnja u navode iz tužbe i spornog Ugovora i Sporazuma, kao i u mogućnost da bi tužitelj uopće imao sredstva od čak 185.000,00 eur koje bi onda navodno posudio tuženiku na kratki rok. Predlaže da sud pozove tužitelja da dostavi dokaz da je tužitelj doista raspolagao u navedeno vrijeme sa spornim iznosom za koji tvrdi da je posudio tuženiku. Ističe, kako je i pokojni ĐK u svom odgovoru na tužbu naveo da nije bilo stvarne posudbe novaca između stranaka, već se u predmetnom slučaju radilo o sasvim drugom pravnom poslu – zajedničkom ulaganju i ishođenju kredita koje se na kraju očito nije realiziralo. Kao dokaz navedenome ĐK je u svom odgovoru na tužbu naveo da je i tužitelj njemu "za sigurnost" potpisao određenu potvrdu kod javnog bilježnika Milke Čergar, iz [adresa], a sa kojom tuženica za sada ne raspolaže. Predlaže odbaciti predmetnu tužbu, a podredno odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev.

6. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o zajmu i Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 20. studenog 2018. (str. 2 i 3 spisa), Izvatke iz zemljišne knjige (str. 4 – 7 spisa), Prijepis posjedovnog lista (str. 8 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini Zk odjela poslovni broj Z-62199/2018 od 20. studenog 2018. (str. 9 i 10 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja PK (str. 77 i 78 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženice MK (str. 78 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BK (str. 78 i 79 spisa), Otpremnicu broj 04/2018 od 9. prosinca 2018. (str. 81 spisa), Izjavu BK od 6. travnja 2019. (str. 82 spisa) i Izjavu društva DRENOVA DRVO j.d.o.o. od 10. listopada 2018. (str. 84 spisa).

7. Prilikom donošenja odluke nije uzeta u obzir dokumentacija koju je tužitelj predao u spis 22. studenog 2024. (str. 87 – 95), budući da je istu predao nakon zaključenja glavne rasprave 14. studenog 2024.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 185.000,00 eur i to na ime povrata zajma.

10. Nije sporno da su tužitelj i pokojni pravni prednik tuženice ĐK sklopili 20. studenog 2018. Ugovor o zajmu i sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine (dalje: Ugovor), a na kojem dokumentu su ovjerili svoje potpise po javnom bilježniku Milki Čergar, iz [adresa], poslovni broj ovjere OV-14686/2018.

11. Između stranaka je najprije sporno pitanje da li je predmetna tužba eventualno preuranjeno podnesena s obzirom na to da je tužiteljeva tražbina iz zajma osigurana založnim pravom na nekretninama zajmoprimca. Nadalje, je sporno da li je tužitelj uopće ĐK isplatio pozajmicu u iznosu od 185.000,00 eur i sporno je pitanje da li se uopće radi o zajmu ili su stranke zapravo tim ugovorom fingirale neki drugi pravni posao.

12. U odnosu na prigovor preuranjenosti tužbe, ovaj sud isti ocjenjuje kao neosnovan. Naime, iz odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora razvidno je kako se zajmoprimac obvezuje vratiti zajmodavcu primljeni iznos zajma od 185.000,00 eur najkasnije do 1. kolovoza 2019. Nadalje, je iz stanja spisa razvidno kako je tužitelj predmetnu tužbu podnio ovome sudu 21. studenoga 2019. Dakle, predmetna tužba svakako nije preuranjena, odnosno nije podnesena prije dospijeća već je podnesena nakon što je dospjelo cijelo potraživanje iz predmetnog zajma.

13. Drugo je pitanje, da li tužitelj ima pravo podnijeti tužbu za isplatu kada je njegovo potraživanje osigurano založnim pravom na nekretninama zajmoprimca. Ovaj sud ocjenjuje kako tužitelj ima to pravo, budući da nigdje nije propisano da tužitelj o dospijeću svoje tražbine iz ugovora o zajmu ne bi imao pravo tužiti na isplatu, unatoč postojanju založnog prava na nekretninama zajmoprimca. Dakle, ovaj sud ocjenjuje kako je tužitelj imao pravo podnijeti ovu tužbu za isplatu.

14. Odlučno pitanje u ovoj pravnoj stvari je da li je tužitelj uopće isplatio pravnom predniku tuženice ĐK iznos od 185.000,00 eur iz predmetnog Ugovora, odnosno ovdje se postavlja pitanje da li su stranke predmetnog Ugovora eventualno tim Ugovorom fingirale postojanje nekog drugog pravnog posla.

15. Ugovor o zajmu reguliran je odredbama čl. 499. do 508. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18; dalje: ZOO) i nedvojbeno je pravo zajmodavca tražiti povrat zajma u slučaju ako mu zajmoprimac isti nije vratio do roka dospijeća. Međutim, u predmetnoj pravnoj stvari sporno je da li je pravnom predniku tuženice ĐK uopće isplaćen iznos zajma od 185.000,00 eur unatoč tome što je to navedeno u Ugovoru, budući da tuženica spori samu isplatu, odnosno navodi da bi se radilo o tzv. prividnom ugovoru u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a, a na isto je ukazivao i sam ĐK u svom odgovoru na tužbu. Naime, u odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividni ugovor nema učinka među ugovornim strankama.

16. Na pripremnom ročištu 14. studenog 2024. tužitelj je u spis predao otpremnicu br. 4/2018 iz koje je razvidno da je pošiljatelj trgovačko društvo DRENOVA DRVO j.d.o.o. 9. prosinca 2018. otpremilo tužitelju teretni kombi marke Ford., kojeg je tužitelj tog dana i zaprimio. Dakle, prethodno navedeni dokument nema veze sa predmetom spora u ovoj pravnoj stvari, budući da se odnosi na trgovačko društvo DRENOVA DRVO j.d.o.o., a ne na pravnog prednika tuženice ĐK. Nadalje, isti se odnosi na povrat stvari, a ne na pozajmicu u novcu. Nadalje, je na istom ročištu tužitelj u spis predao Izjavu BK, sina tuženice od 6. travnja 2019. iz koje proizlazi kako on duguje tužitelju iznos od 2.800,00 eur. Dakle, niti taj dokument nema veze sa predmetom spora, jer se uopće ne odnosi na pravnog prednika tuženice ĐK niti se na bilo koji način može povezati sa predmetnim Ugovorom. Konačno, tužitelj je na istom ročištu u spis predao i Izjavu trgovačkog društva DRENOVA DRVO j.d.o.o. od 10. listopada 2018. u kojoj su pobrojane pokretnine koje je to društvo preuzelo od tužitelja. Ta izjava također nema veze sa predmetom spora, budući da se odnosi na trgovačko društvo DRENOVA DRVO j.d.o.o., a ne na pravnog prednika tuženice niti se može povezati sa predmetom spora.

17. Na istom ročištu 14. studenoga 2024. zaključen je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari te je održana glavna rasprava na kojoj je izveden dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka BK, sina tuženice.

18. Tužitelj PK je u svom iskazu u bitnome izjavio da je pokojni ĐK radio njemu fasadu i kad je došlo do radova ĐK je želio na adresi u [adresa] otvoriti starački dom za svoju suprugu budući da je ona medicinske struke. Prilikom tog rada bilo je još sitnijih radova. On je ĐK pribavio energetske certifikate za predmetni objekt u [adresa], bio je uvjet za dobivanje kredita da je ta kuća u vlasništvu ĐK i on je kuću prepisao na ĐK, te su u ugovoru naveli malu cijenu, a on u stvarnosti nije dao za kupnju kuće. Kad je on upisao kuću na ime ĐK, on je tražio od njega jedan kamion sa dizalicom i sa tim kamionom je on namjeravao raditi. Nakon toga mu je falilo 30.000,00 eur, koje je trebao radi nekog dugovanja svog sina i on mu je dao 30.000,00 eur, onda je bilo 7.000,00 eur, onda jedan Ford auto. Vidio je da ĐK nije realizirao kredit. ĐK je ponudio da stavi u zalog svoju kuću gdje živi i više zemljišta i tražio ja je da mu da još 25.000,00 eur, što nešto mora platiti u vezi sa svojim sinom, nešto se razočarao u vezi sa svojom suprugom. On je njemu dao tih 25.000,00 eur u više rata i stavio je zabilježbu na ta zemljišta. Iznos iz ugovora od 185.000,00 eur predstavlja ukupan iznos koji je on dao pokojnom ĐK. On bi bio pokojnom ĐK spreman oprostiti dugovanje ali nije spreman zbog njegovih nasljednika jer što god uzmu nikome ne vrate.

Na poseban upit punomoćnika tuženice gdje je sklapan predmetni ugovor o zajmu tužitelj je naveo kod javnog bilježnika u [adresa]. Taj ugovor im je javni bilježnik čitao prije potpisivanja. Kuća što je bila njegova a prenio ju je na ĐK on je prodao firmi Velding, Varaždinska 5, a to je bilo 2022. nakon ovog ugovora. Novce koje je nabrojao i druge pokretnine davao je osobno ĐK a ne njegovoj firmi. U ukupan iznos od 185.000,00 eur uračunata je i kuća u [adresa], odnosno sve je uračunato što je dao ĐK.

Na poseban upit punomoćnika tuženice da li je prije predmetnog ugovora između tužitelja i pokojnog ĐK sklapan bilo kakav sporazum ili izdana bilo kakva potvrda tužitelj je odgovorio da ako je i postojao neki takav papir on je sada vjerojatno zagubljen. Nije nikakav novac isplaćivan putem banke već je sve isplaćivano u gotovini. Od ukupnog iznosa od 185.000,00 eura 60-70 tisuća eura isplatio je ĐK u gotovini u više rata a ostalo u drugim stvarima. Radi se o novcu koji nikada nije bio pohranjen u banci već ga je isključivo posjedovao u gotovini, to mu je bila zarada od lunaparka kojeg je imao i od prodaje kuće ovdje u [adresa]. Ta razna vozila nisu glasila na njega već neka na njegovu kćer i na firme, svačeg je tu bilo od stvari. Vrijednost kuće u [adresa] bila je negdje oko 40.000,00 eur i to je uračunato u 185.000,00 eur. On je živio u toj kući ali je prije nekoliko godina iz nje otišao, a tu kuću je ĐK prodao društvu Velding. 19. U odnosu na iskaz tužitelja, ovdje najprije treba istaknuti kako je isti u izravnoj suprotnosti sa navodima iz tužbe i sa odredbom čl. 1. predmetnog Ugovora. Naime, u prvoj rečenici činjeničnog opisa tužbe tužitelj navodi kako je on 20. studenog 2018. prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu isplatio zajmoprimcu ĐK, pravnom predniku tuženice iznos od 185.000,00 eur. Isto tako je i u čl. 1. Ugovora navedeno da zajmodavac PK daje zajmoprimcu ĐK iznos od 185.000,00 eur. Međutim, u svom iskazu tužitelj PK sada tvrdi da iznos od 185.000,00 eur predstavlja ukupan iznos koji je on dao pokojnom ĐK. Prethodno je opisao da se pritom radilo o više gotovinskih iznosa koje je dao ĐK te da se radilo i o raznim stvarima, kao primjerice kamionu sa dizalicom, Ford teretnom vozilu, ali i da u taj iznos ulazi i kuća u [adresa] koju je prenio na ĐK, a čija vrijednost je prema tužitelju iznosila oko 40.000,00 eur.

20. Dakle, sam tužitelj sada više ne tvrdi da je u novcu prilikom sklapanja ugovora o zajmu pokojnom ĐK isplatio iznos od 185.000,00 eur, već da je u više navrata prije toga isplaćivao u gotovini iznose ĐK kao i da mu je dao razne pokretnine.

21. Međutim, za te gotovinske isplate ne raspolaže dokazima, a u odnosu na teretno vozilo Ford raspolaže prethodno opisanom Otpremnicom koja se odnosi na društvo DRENOVA DRVO j.d.o.o., a ne na pokojnog ĐK.

22. Isto tako se i Izjava od 10. listopada 2018. gdje su pobrojane razne pokretnine odnosi na društvo DRENOVA DRVO j.d.o.o.

23. Pored, toga što nije uopće dokazano da je pokojnom ĐK isplatio 185.000,00 eur, nije niti razvidno na koji način je tužitelj uopće odredio taj iznos od 185.000,00 eur. Naime, u svom iskazu tužitelj PK izrijekom je naveo da je od ukupnog iznosa od 185.000,00 eur 60-70 tisuća eura isplatio ĐK u gotovini, a ostalo u drugim pokretninama. Dakle, za gotovinske isplate ne raspolaže dokazima pa isto nije provjerljivo, dok za ostale pokretnine uopće nije razvidno na koji način je to tužitelj utvrdio da bi te ostale pokretnine vrijedile više od 100.000,00 eur. Pri tome je iz predmete Otpremnice (str. 81 spisa) i razvidno da je društvo DRENOVA DRVO j.d.o.o. 9. prosinca 2018. vratilo tužitelju teretni Kombi Ford pa je potpuno nerazumljivo zašto ga onda tužitelj računa kao da je isti ostao u posjedu tuženika i njegovih pravnih slijednika.

24. Dakle, svakako je nedokazano koliko je novca uopće tužitelj isplatio pokojnom ĐK i nedokazano je na koji način je tužitelj obračunao da pokretnine koje je dao ĐK vrijede više od 100.000,00 eur.

25. Na istom ročištu saslušana je i tuženica MK. Ista je navela kako ništa od toga što je izjavio tužitelj njoj nije poznato. Zna da su se njezin pokojni suprug i tužitelj družili, ali da su doista bili toliko dobri kako to navodi tužitelj on bi mu zasigurno došao na sprovod. Istaknula je, kako joj je njezin suprug mjesec dana prije smrti kazao da je on sve riješio sa tužiteljem, odnosno da su oni jedan drugome prepisali kuće, tužitelj ĐK kuću u [adresa], a njezin suprug na tužitelja kuću u [adresa] gdje ona i živi. Tužitelj je dolazio kod njih i dovozio je staro željezo i oni su skupa s time nešto radili. Nije joj poznat razlog zašto su jedan drugome prepisali kuće. Kuća u [adresa] velika je kuća, ali ne zna točno da li isto vrijedi kao njihova kuća, budući da nema pomoćnih zgrada. Njezin pokojni suprug rekao joj je samo da je riješio to sa kućom u [adresa], ali nije joj opisao na koji je to točno način riješio. Suprug joj nikada nije rekao da bi dugovao tužitelju novce. Istaknula je kako se tužitelj nikada nije obraćao njezinom suprugu niti je nakon njegove smrti tražio povrat dugovanja.

26. Iz iskaza tuženice MK, pravne slijednice pokojnog ĐK, a koji iskaz ovaj sud ocjenjuje vjerodostojnim za ovaj sud proizlazi kako su očito između tužitelja i pokojnog ĐK postojali razni pravni poslovi te kako sve upućuje na to da se kod predmetnog Ugovora radi o prividnom pravnom poslu u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a, a koji pravni posao treba sagledavati isključivo u kontekstu drugih pravnih poslova, o kojima nema pisane dokumentacije u predmetnom spisu. Tuženica zasigurno ne raspolaže pisanom dokumentacijom o tim pravnim poslovima, budući da ju pokojni suprug nije uputio u detalje tih pravnih poslova.

27. Radi dodatnog razjašnjenja izveden je na istom ročištu i dokaz saslušanjem svjedoka BK, sina tuženice i pokojnog ĐK. Svjedok je u bitnome iskazao kako mu je o odnosu između njegovog oca i tužitelja poznato da su oni sklopili neki sporazum usmeno glede nekretnine u [adresa]. Tužitelj je bio dužan Zagrebačkoj banci iznos od 185.000,00 eur i tražio je da se kuća u [adresa] prenese na njegovog oca kako bi se mogao podići kredit jer tužitelj ne smije ništa imati na sebi od imovine, zbog dugovanja, te je ostao prvom vlasniku gospodinu P također dužan novce pa je on zvao njegovog oca vezano uz to dugovanje. On je u to vrijeme imao firmu Klik klak interijeri i zbog tužitelja otišao je u stečaj sa tom firmom. Radilo se o tome da je u dvorištu u [adresa] bila velika količina otpada koju je tamo ostavio tužitelj i onda je komunalni redar izdao rješenje da se to mora ukloniti u roku od 3 dana i oni su angažirali za to firmu Hamburg reciklaža iz Sv. Helene i oni su njemu izdali račun na iznos od 87.000,00 kuna za uklanjanje tog otpada i zbog toga je prethodno navedeno društvo otišlo u stečaj jer nije moglo podmiriti to dugovanje. U kući u [adresa] tada je živio tužitelj sa obitelji a on je otišao iz te kuće 2020. Otac ga je zamolio da se napravi fasada na kući u [adresa], on je napravio fasadu ali to nije plaćeno, odnosno tužitelj to nije platio. Kredit na kraju nije realiziran. Ne sjeća se što je bilo sa kućom u [adresa] budući da na njoj postoji zabilježba dugovanja. Njegov otac dao je zasnovati založno pravo na svojoj kući radi osiguranja za kredit koji nije realiziran a kada su trebali to raskinuti kod javnog bilježnika onda je njegov otac potpisao zalog, ali tužitelj nije htio potpisati raskid. Tužitelj nije posuđivao nikakav novac i druge stvari njegovom ocu, njegova majka davala je piceke tužitelju budući da nije imao što jesti. Dok je njegov otac bio živ tužitelj nikada nije tražio povrat novaca, niti im se nakon smrti oca obratio glede povrata novca, već su za to saznali zbog predmetne tužbe. Tužitelj sigurno nije imao sredstva od 185.000,00 eur budući da je on uvijek od njegovog pok. oca tražio novce.

Na poseban upit punomoćnika tuženika da li mu je poznato čime se tužitelj bavio 2017/2018. svjedok odgovara sa tekstilom, a to je sve bilo na crno. Firmu koju tužitelj ima to postoji samo reklama a ne radi se o registriranoj firmi.

Tužitelj se nikada nije bavio odnosno imao lunapark. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je tužitelj ikada njemu i njegovoj firmi posuđivao novac svjedok odgovara da nije.

28. Iz iskaza svjedoka BK, kojeg ovaj sud ocjenjuje vjerodostojnim proizlazi upravo to da se kod predmetnog Ugovora o zajmu radi vrlo vjerojatno o prividnom ugovoru. Međutim, isto se ne može pouzdano utvrditi, budući da u spisu nema pisane dokumentacije o postojanju drugih pravnih poslova između tužitelja PK i pokojnog LK. Međutim, ovaj sud ocjenjuje kako u ovom predmetu nije odlučno niti pouzdano utvrditi da li je riječ o prividnom ugovoru, budući da se ovdje niti ne odlučuje o zahtjevu da predmetni ugovor nema učinaka između stranaka, jer tuženica nije niti istaknula takav eventualni protutužbeni zahtjev. U ovoj pravnoj stvari odlučna je činjenica, koja je pouzdano utvrđena tijekom ovog postupka da tužitelj zasigurno nije isplatio pokojnom ĐK pozajmicu u iznosu od 185.000,00 eur, odnosno nije uopće dokazano da je išta u gotovini ili u pokretninama isplatio pokojnom ĐK, tako da je svakako nedokazana visina eventualnog potraživanja tužitelja, budući da je sam tužitelj u svom iskazu u odnosu na iznos iz predmetnog Ugovora od 185.000,00 eur iznio navode koji su u izravnoj suprotnosti sa navodima iz tužbe, kao i iz Ugovora, tako da ovaj sud ocjenjuje da je svakako nedokazano u smislu odredbe čl. 221. a ZPP-a da li je tužitelj išta isplatio pokojnom ĐK, odnosno sporno je da li postoji bilo kakav dug pokojnog ĐK prema tužitelju. Naprotiv, ovaj sud ocjenjuje kako sve okolnosti upućuju na to da ne postoji dugovanje pokojnog ĐK prema tužitelju, već da se radilo o prividnom poslu. Međutim, isto se ne može pouzdano utvrditi na temelju spisu priležeće dokumentacije, ali je svakako nedokazano postojanje bilo kakvog dugovanja pravnog prednika tuženice prema tužitelju pa tako sada i postojanje bilo kakvog dugovanja tuženice prema tužitelju.

29. Naime, odlučno je to da je sam tužitelj relativizirao utvrđenje iz predmetnog Ugovora i da je sam priznao da nije prilikom sklapanja predmetnog Ugovora isplatio iznos zajma od 185.000,00 eur pokojnom ĐK, već je navodno 60-70 tisuća eura isplatio ĐK u gotovini, a preostali iznos u raznim pokretninama, o čemu ne posjeduje bilo kakve dokaze, a isto su osporili i pokojni ĐK i njegova pravna slijednica, ovdje tuženica MK.

30. S obzirom na to da je sam tužitelj iskazao suprotno utvrđenju iz Ugovora da je prilikom sklapanja istog isplatio pokojnom ĐK iznos od 185.000,00 eur, onda je na tužitelju bio teret dokaza da dokaže da je taj iznos isplatio pokojnom ĐK na način na koji on to navodi u svom iskazu. Međutim, tužitelj u prilog tih tvrdnji nije podnio bilo kakve dokaze, a dokumentacija koju je predao se kao što je to prethodno opisano uopće ne odnosi na pokojnog ĐK.

31. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako tužitelj neosnovano od pravne slijednice pokojnog ĐK, ovdje tuženice MK zahtjeva povrat zajma u iznosu od 185.000,00 eur, budući da nije dokazano da je bilo kakav iznos zajma isplatio pokojnom ĐK, a kamoli da je dokazan upravo taj utuženi iznos od 185.000,00 eur.

32. Ovdje je nadalje potrebno istaknuti, kako tužitelj tijekom postupka nije niti prilagodio predmetni tužbeni zahtjev činjenici da je u međuvremenu u Republici Hrvatskoj uveden euro kao službena valuta, tako da je njegov tužbeni zahtjev i neprovediv, jer zahtjeva isplatu u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, a tužitelju se isplata više ne može izvršiti u kunama.

33. Posljedično, odbijen je kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude).

34. S obzirom na to da je tuženica u cijelosti uspjela u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova zastupanja na pripremnom ročištu 9. rujna 2024. na kojem se samo raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 1.392,00 eur prema Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: OT), sastava obrazloženog podneska od 23. rujna 2024. u iznosu od 2.784,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), i troška zastupanja na ročištu 14. studenog 2024. u iznosu od 2.784,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.960,00 eur pa kada se tome doda PDV po stopi od 25%, tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 8.700,00 eur (točka II. izreke presude).

35. Naprotiv, tuženica nema pravo na punu naknadu za trošak zastupanja na pripremnom ročištu 9. rujna 2024. u ukupnom iznosu sa obračunatim PDV-om od 3.480,00 eur, već ima pravo na polovinu pune nagrade, budući da se radi o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Dakle, tuženica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.740,00 eur (točka III. izreke presude).

U Sesvetama 20. prosinca 2024.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 663,61 eur

- tuženici po odvjetniku Zdenku Gecaju