REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1071/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Mirta Trininić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Naselje Slavonija II 3/3, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa SĐ, službena osoba tuženika, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23-01/44, URBROJ: 512-2501-23-6 od 12. lipnja 2023. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/23-01/502, URBROJ: 512M2-76-23-14, od 24. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/44, URBROJ: 512-2501-23-6 od 12. lipnja 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/23-01/502, URBROJ: 512M2- 76-23-14, od 24. travnja 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev ĆĐ, rođenog **.**.1960., za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje smatra nezakonitim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu naravi njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tijekom sudjelovanja u naoružanim odredima Narodne zaštite za MZ [adresa] imao naoružanje (svoj lovački karabin). Smatra da je "ispušten" s popisa pripadnika Narodne zaštite zbog svoje (srpske) nacionalnosti. Nadalje, tužitelj ne spori činjenicu da u predmetnom razdoblju i na lokaciji koju je osiguravao (ophodnje, straže, čuvanje vitalnih objekata, izviđanje) nije bilo konkretnih, oružanih borbenih djelovanja, dakle, da nitko nije sudjelovao u oružanim sukobima jer istih na istočnom području Brodsko posavske županije nije bilo. Dalje ističe kako u postupku nije obrazloženo iz kojih razloga se ne prihvaćaju iskazi saslušanih svjedoka kao vjerodostojni i istiniti, u dijelu kojim potvrđuju tužiteljeve navode, a to su prije svega njegovo djelatno učešće pod vatrenim naoružanjem (vlastita lovačka puška) u 24-satnom raspolaganju naoružanom odredu Narodne zaštite pri MZ Novo Topolje u traženom razdoblju, dakle više od 100 dana, sve u izravnoj svezi s oružanim otporom (čuvanje vitalnih objekata na prostoru Mjesne zajednice, noćne straže i ophodnje). Smatra da je povrijeđeno i pravo na jednakost pred Zakonom i zabrana diskriminacije po bilo kojoj osnovi (ovdje nacionalnoj) zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi i da je nakon sudjelovanja u naoružanim odredima Narodne zaštite sudjelovao i u vojnoj postrojbi HV do 15. listopada 1992. Predlaže poništavanje osporenog rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, na koji se tužitelj očitovao podneskom od 19. listopada 2023., u kojemu, u bitnome, ponavlja navode tužbe.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 21. studenog 2024. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).

4.1. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja izjavila je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i kod sadržaja podneska od 19. listopada 2024. te istaknula da bi se odbijanjem tužbenog zahtjeva radilo o povredi načela jednakosti, pri čemu je nesporno da oružanih sukoba na istočnom dijelu Brodsko- posavske županije, a gdje je bio i odred Narodne zaštite gdje je sudjelovao tužitelj, nije bilo. Također je postavila zahtjev za naknadom troška upravnog spora.

4.2. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti te da smatra kako tužitelj i sam ističe okolnost da se nije nalazio na popisu te da se njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu ne može opisati kao sudjelovanje u smislu članka 3. stavka 2. mjerodavnog zakona.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri MZ Novo Topolje, dostavio 12. rujna 2022. Područnom odsjeku za poslove obrane Slavonski Brod, koji je dopisom od 24. veljače 2023. ustupljen Područnom odsjeku za poslove obrane Osijek.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u službenu evidenciju te je u postupku pogrešno utvrđeno da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u bilo kojem razdoblju i po bilo kojoj osnovi.

7.1. Naime, iz službene evidencije tuženika proizlazi da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 8. kolovoza 1995. do 26. rujna 1995., u trajanju od 52 dana, kao pričuvni sastav 157. brigade HV-a (Slavonski Brod). Također, tužitelj je i tijekom postupka priložio presliku iskaznice hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, serijski broj: [serijski broj].

7.2. Sud ocjenjuje da navedeni propust u utvrđenju činjeničnog stanja nije bio od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

7.3. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj regulirao obvezu služenja vojnog roka, odnosno da je u traženom razdoblju imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu OS RH.

8. Područni odsjek za poslove obrane Slavonski Brod je izvršio uvid u arhivu i raspoloživu evidenciju te utvrdio da tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite MZ Novo Topolje.

9. Iz izjave tužitelja dane na zapisnik, KLASA: UP/I-560-01/23-01/502, URBROJ: 512M2-76-23-10 od 24. ožujka 2023., sastavljenim pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek, proizlazi da je kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ Novo Topolje, u predmetnom razdoblju izvršavao aktivnosti poput odlazaka na stražu i u naoružane ophodnje po selu, vršenja nadzora i motrenje prostora.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka RĐ (zapovjednik Kriznog štaba) i NĐ (pripadnika odreda), na zapisnicima Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek (KLASA: UP/I-560-01/23-01/502, URBROJ: 512M2-82-23-13 od 13. travnja 2023. i KLASA: UP/I-560-01/23-01/502, URBROJ: 512M2-82-23-9 od 24. ožujka 2023.) proizlazi sadržajno istovjetno da je tužitelj sudjelovao kao pripadnik Narodne zaštite pri MZ Novo Topolje, u traženom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., da je bio naoružan, te da je obavljao dužnosti: držanja straže na ulazu i izlazu iz sela te kod važnih objekata u selu, naoružane ophodnje prema neprijateljskim uporištima, vršenje nadzora i motrenje prostora. Osim toga, oba svjedoka suglasno iskazuju da na tom području nije bilo borbenih djelovanja osim što su odlazili na straže, a po izjavi svjedoka NĐ, i odlazaka u naoružane ophodnje.

11. Tužitelj u zahtjevu navodi da je u predmetnom razdoblju kao pripadnik Narodne zaštite bio zadužen za čuvanje vitalnih objekata na području NZ Novo [adresa], da je punio vreće sa pijeskom i pravio grudobrane, dežurao u smjenama, sudjelovao u prikupljanju hrane i zbrinjavanju izbjeglica. Istaknuo je kako nije bilo doticaja s agresorom.

11.1. Spisu je priložena i potvrda Brodsko – posavske županije, Općine Donji Andrijevci, Jedinstvenog upravnog odjela od 20. ožujka 2000. u kojoj je navedeno da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Narodne zaštite Mjesne zajednice Novo Topolje u razdoblju od 12. travnja 1991. do 15. listopada 1992. U citiranoj potvrdi također je navedeno da je ista izdana na temelju iskaza svjedoka BĐ iz [adresa] i DĐ iz [adresa], S. [adresa], saslušanih na zapisniku kod navedenog upravnog tijela 20. ožujka 2000. Obzirom da navedena potvrda nema karakter potvrde nadležnog tijela, sud ocjenjuje da nema niti dokaznu snagu potrebnu da bi predstavljala osnovu za priznanje prava.

12. Iz ukupno provedenih dokaza, uključujući i dokaze izvedene u upravnom sporu, proizlazi da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite pri MZ Novo Topolje, koju činjenicu je moguće osporavati.

13. Odredba članka 3. stavak 1. („Narodne novine“ br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon), propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite (u propisanom trajanju) uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavka 2. Zakona.

16. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

17. Iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju kao (mogući) pripadnik Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana, odnosno sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona. Aktivnosti tužitelja, kao što su stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Iz izjava svjedoka i samog tužitelja je razvidno da on nije u traženom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom, odnosno, iz izjava proizlazi da na tom području u traženom razdoblju uopće nije bilo borbenih djelovanja.

18. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona.

20. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

21. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

22. U odnosu na tvrdnje kako je došlo do povrede Ustava Republike Hrvatske zbog nejednakosti pred zakonom, kao i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, najprije se ističe da je svaki predmet posebna upravna stvar. U konkretnom slučaju ne radi o arbitrarnosti postupanja, nego o postupanju upravnog tijela po jasnim odredbama Zakona, uvažavajući utvrđeno činjenično stanje u postupku. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti konkretnih rješenja koja je osporio tužitelj i koja se tiču isključivo okolnosti sudjelovanja tužitelja u predmetnom razdoblju. Stoga navodi o drugim osobama, a ne tužitelju, nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu.

22.1. Naime, kako je prethodno izloženo, tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete Zakona. Pri tome je za istaknuti kako zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne čine razliku po pitanju pripadnosti nacionalnoj manjini te se odnose jednako na Ć i na pripadnike nacionalnih manjina. Stoga se ne može raditi o diskriminaciji po osnovi pripadnosti nacionalnoj manjini. Upravo bi drugačije odlučivanje, protivno jasnim odredbama Zakona, dovelo u pitanje jednakost svih pred zakonom. Sud ocjenjuje da nije došlo do povrede jednakosti pred zakonom, odnosno nije došlo do povrede prava tužitelja zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

23. Nadalje, životno je i logično da postoji mogućnost da su popisi pripadnika Narodne zaštite MZ Novo Topolje izgubljeni ili uništeni, ali to ne znači ujedno da ih je netko namjerno uništio kako bi diskriminirao pripadnike srpske nacionalne manjine koji su bili pripadnici tog odreda. Navedeno tužitelj nije dokazao, pa se takvi navodi ne mogu prihvatiti. U konačnici, tužitelju je priznat status branitelja iz Domovinskog rata za nesporno razdoblje sudjelovanja, kako je to prethodno navedeno.

24. Suprotno shvaćanju tužitelja, iskazi svjedoka su prihvaćeni u postupku i sporu kao istiniti i vjerodostojni. Odlučna činjenica je da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane zakonske uvjete za priznavanje prava u traženom razdoblju, a izjave svjedoka to ni ne opovrgavaju, te oba svjedoka izjavljuju kako na tom području u traženom razdoblju nije bilo borbenog djelovanja.

25. Dakle, sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske, niti Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

26. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 2. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

27. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Osijeku 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku