Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-2/2024-14

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja SARAG d.o.o. Murvica (Općina Poličnik), Poslovna zona K-7, OIB: 82080733291, zastupanog po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika TURISTHOTEL d.o.o., Obala kneza Branimira 6, Zadar, OIB: 74204012744, radi naknade nužnih i korisnih troškova, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 11. prosinca 2024. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja GŠ, punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tuženika UŠ i JŠ, na ročištu za objavu odluke 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužan je tuženik TURISTHOTEL d.o.o., Obala kneza Branimira 6, Zadar, OIB: 74204012744, isplatiti tužitelju SARAG d.o.o. Murvica (Općina Poličnik), Poslovna zona K-7, OIB: 82080733291, na ime nužnih i korisnih troškova za poslovni prostor – samoposluga kampa iznos od 450.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„Radi osiguranja nenovčane tražbine koju predlagatelji osiguranja ima prema protivniku osiguranja

određuje se privremena mjera

1. zabranjuje se protivniku osiguranja iseljavanje predlagatelja osiguranja iz poslovnog prostora – samoposluge kampa u apartmanskom naselju „Zaton“ u Zatonu te se protivniku osiguranja zabranjuje na bilo koji način oduzimanje i ograničavanje posjeda poslovnog prostora – samoposluge kampa u apartmanskom naselju „Zaton“ u Zatonu koji se nalazi u posjedu predlagatelja osiguranja.

2. Ukoliko protivnik osiguranja ne postupi na način opisan u toč. 1. ove privremene mjere, određuje se protivniku osiguranja novčana kazna u iznosu od 1.328,00 eura.

3. Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnosti odluke u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru pod posl. br. P-2/2024.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 2. siječnja 2024., u bitnome, navodi kako je u zakupnom odnosu poslovnog prostora – samoposluge kampa s tuženikom u kontinuitetu od 2003. Tužitelj je u dogovoru s tuženikom u 2022. izvršio ulaganje u poslovni prostor tuženika u iznosu od 425.000,00 eura, sve prema unaprijed dogovorenim aktivnostima. Tužitelj je tim ulaganjem pristupio cjelokupnoj renovaciji i ponovnom opremanju poslovnog prostora . promjenu vodovodnih, elektrotehničkih instalacija, unutarnje završne obrade prostora, instalirao cjelokupnu opremu za potrebe urednog obavljanja djelatnosti. Nesporno je kako tuženik zna za ulaganja tužitelja u predmetni poslovni prostor, o čemu svjedoči i dopis tuženika o spremnosti plaćanja ulaganja tužitelja, naravno u iznosu koji je skoro dvostruko manji od stvarnog ulaganja. Tužitlej je u veljači 2023. zaprimio dopis tuženika kojim navodi da nema namjeru produljiti ugovor s tužiteljem za sezonu 2023. iako o tome tužitelj nema nikakvih saznanja, upravo suprotno s potpunim povjerenjem i suglasnosti tuženika je izvršio ogromna financijska ulaganja u 2022. Imajući u vidu sve navedeno, tužitelj je radi zaštite svojih prava pred ovim sudom pokrenuo postupak koji se vodio pod posl. br. P-38/2023 a koji postupak je okončan na način da je tužitelj povukao tužbu nakon što je postignut dogovor s tuženikom za nastavak rada u sezoni 2023. i produljenju ugovora o zakupu na daljnje tri godine. Tužitelj je uredno radio u sezoni 2023., te je po dogovoru s predsjednikom uprave tuženika postignut usmeni dogovor o produljenju ugovora na tri godine a koji postignuti dogovor sada tuženik osporava i traži iseljenje tužitelja iz predmetnog poslovnog prostora. Iz dopisa tuženika od 1. rujna 2023. proizlazi da je tužitelj dužan platiti dospjele obveze a da će nakon podmirenja istih dogovoriti buduću suradnju. Tuženik je obveze po tuženiku namirio te je postignut dogovor o nastavku suradnje za daljnje tri godine, međutim tuženik neosnovano odbija sklopiti ugovor te traži iseljenje tužitelja.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 7. veljače 2024, navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem višegodišnjih ugovora o zakupu poslovnog prostora – samoposluge kampa od 2003. te da je zadnji ugovor o zakupu tog poslovnog prostora sklopljen 12. travnja 2023., međutim, poslovni odnos između stranaka je prestao zatvaranjem Turističkog naselja Zaton u sezoni 2023., odnosno najkasnije 31. listopada 2023. koji je bio zadnji dan roka za iseljenje iz predmeta zakupa u skladu s čl. 3. Ugovora o zakupu poslovnog prostora – samoposluge kampa br. 80/23. Tim ugovorom tužitelj se obvezao snositi sve troškove u svezi s redovnom upotrebom objekta, opreme i inventara te da sva eventualna ulaganja u poslovni prostor idu na teret zakupnika, ovdje tužitelja, da se neće priznavati u povećanje vrijednost poslovnog prostora, niti će se zakupnina smanjiti na račun tih ulaganja. Nadalje, da ulaganja u predmetni poslovni prostor tužitelj može vršiti samo uz pismenu suglasnost tuženika. Sklapanjem ugovora br. 80/23 tužitelj je pristao da se time rješavanju svi sporovi među ugovornim stranama, da će danom potpisa ugovora povući tužbu koja se vodi pred ovim sudom pod br. P-38/2023 te da nema nikakvih daljnjih potraživanja prema tuženiku s te ili bilo koje druge osnove. Dakle, iz ugovora br. 80/23 je razvidno kako ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tužitelj mogao tražiti naknadu nužnih i korisnih troškova jer se istim ugovorom obvezao da sva ulaganja u poslovni prostor idu na njego teret, a za ulaganja po ranijim ugovorima o zakupu da nema potraživanja prema tuženiku. Tuženik je dopisom od 1. rujna 2023. koji je poslan svim zakupnicima u TN Zaton poslao uopćenu obavijest o danu zatvaranja TN Zaton te je istim sve zakupnike pozvao da podmire svoje obveze uz napomenu da će eventualna daljnja poslovna suradnja i sklapanje novog ugovora o zakupu definirati naknadno. Dakle, navedenim dopisom tuženik se nije obraćao tužitelju niti se istim dopisom obvezao na buduću suradnju s tužiteljem. Predsjednik uprave tuženika je pregovarao s tužiteljem u dobroj vjeri kako bi se nastala situacija riješila mirnim putem te da bi daljnja suradnja bila moguća jedino pod uvjetom da novi zakupnik koji ima sklopljen ugovor o zakupu za sezonu 2024. raskine ugovor. S obzirom da se to nije dogodilo i s obzirom na to da je novi zakupnik tražio predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora, tuženik je 14. prosinca 2023. tužitelju uputio dopis kojim ga poziva da preda predmetni poslovni prostor i opremu u stanju u kakvom je primljeno, te je istim obaviješten da tuženik nema namjeru nastaviti poslovnu suradnju s tužiteljem.

3. Tužitelj je u nastavku postupka podnio i prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine zabranom protivniku osiguranja iseljavanje predlagatelja osiguranja, tužitelja, iz predmetnog poslovnog prostora do okončanja ovoga postupka. Istakao je kako je opravdanje njegove nenovčane tražbine sadržano u predmetnoj tužbi, dok u odnosu na drugu pretpostavku iz čl. 346. Ovršnoga zakona navodi kako se ista sastoji u namjeri tuženika da iseli tužitelja iz predmetnog prostora, osim toga da je tuženik i nasilno provalio u isti prilikom kojeg događaja su intervenirali i policijski službenici. Dakle, izbacivanjem tužitelja, predlagatelja osiguranja, iz predmetnog poslovnog prostora radio bi se o protupravnom postupanju prema predlagatelju osiguranja a čiji posjed je legalan i zakonit.

4. Tuženik se usprotivio prijedlogu tužitelja za određivanjem privremene mjere navodeći, u bitnome, kako sama činjenica da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak ne može predstavljati nespornu činjenicu da bi predlagatelj osiguranja imao prema protivniku osiguranja kakvu tražbinu. Isto tako, predlagatelj osiguranja je u međuvremenu i prodao opremu iz samoposluge novom zakupniku, a opremu koju nije prodao je 28. ožujka 2024. iz poslovnog prostora iznio. Istakao je kako bi šteta mogla nastati jedino njemu, protivniku osiguranja, kada bi kod otvaranja turističkog naselja imao samoposlugu koja ne bi radila. Ako bi sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere, protivnik osiguranja predlaže sudu sukladno odredbi čl. 349. st. 2. OZ-a odrediti jamčevinu kao uvjet za određivanje privremene mjere kao osiguranje za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere u iznosu od 700.000,00 eura.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao spisu priloženu dokumentaciju, izvršio uvid u ovosudne predmete posl. br. P-1/2024, P-38/2023 i P- 95/2023 i R1-11/2024 te je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja GŠ i zastupnika po zakonu tuženika TŠ.

6. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ČŠ, ĐŠ i NŠ zato što bi provođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja i to osobito kraj činjenice da sud smatra i bez tih dokaza činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, a okolnosti na koje je tužitelj predložio saslušati nisu odlučne u ovoj pravnoj stvari.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom nužnih i korisnih troškova nastalih temeljem ulaganja u poslovni prostor – samoposlugu tuženika.

11. Nije sporno u ovoj pravnoj stvari da su stranke bile u dugogodišnjem zakupnom odnosu i da je zadnji ugovor o zakupu sklopljen za sezonu 2023.

12. Ono što je bilo sporno i što je bilo potrebno u ovom postupku utvrditi je činjenica postoji li obveza tuženika na naknadu nužnih i korisnih troškova tužitelju nastalih ulaganjem u predmetni poslovni prostor.

13. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora – samoposluge kampa br. 80/23 od 12. travnja 2023. (u daljnjem tekstu: Ugovor) utvrđeno je kako je isti sklopljen između tuženika kao zakupodavca i tužitelja kao zakupoprimca. Predmet ugovora je zakup samoposluge kampa bez opreme i inventara, površine cca 560 m2 u TN Zaton. Ugovorne strane su suglasne da su 20. ožujka 2022. sklopile ugovor o zakupu koji je prestao danom zatvaranja TN Zaton u sezoni 2022. (raniji ugovor). Zakupnik je protiv zakupodavca podnio tužbu radi naknade nužnih i korisnih troškova u iznosu od 425.000,00 eura i prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine te se povodom toga među ugovornim stranama vodi spor pred Trgovačkim sudom u Zadru pod posl. br. P-38/2023. Ugovorne strane su suglasne da se sklapanjem toga Ugovora rješavaju svi sporovi među ugovornim stranama te da će danom potpisa ovoga ugovora zakupnik povući tužbu i prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine te da nema nikakvih daljnjih potraživanja s te ili bilo koje druge osnove, osobito s osnove ulaganja u predmetni poslovni prostor, temeljem bilo kojeg ranijeg ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora niti imati daljnja potraživanja s osnove uloženog u predmetni poslovni prostor. Ugovor se sklapa na rok od dana sklapanja do kraja sezone 2023. odnosno do zatvaranja TN Zaton u sezoni 2023. Zakupnik se obvezuje do 31. listopada 2023. predati predmetni poslovni prostor zakupodavcu slobodan od stvari i osoba, podoban odmah za daljnju upotrebu i korištenje za tu i/ili slične djelatnosti. Nadalje, ukoliko zakupnik ne preda zakupodavcu u posjed poslovni prostor i opremu na način i u roku utvrđenom st. 3. ovoga Ugovora odnosno u slučaju raskida/otkaza ovog ugovora odmah po raskidu/otkazu, potpisom ovoga ugovora zakupnik izričito ovlašćuje i dozvoljava zakupodavcu da bez njegovog daljnjeg pitanja ili/i privole, bez ikakvog ovršnog i/ili drugog zakonom predviđenog postupka, samostalno, uz sastavljanje zapisnika, preuzme poslovni prostor i opremu te popiše, demontira i deponira zatečenu opremu i sredstva zakupnika u prostoru prema odluci zakupodavca na odgovornost i trošak zakupnika te se ovakvo postupanje neće smatrati smetanjem posjeda. Sva eventualna ulaganja u poslovni prostor idu na teret zakupnika i neće se priznavati u povećanje vrijednosti poslovnog prostora niti će se zakupnina smanjiti na račun tih ulaganja. Ulaganja u poslovni prostor zakupodavca zakupnik može napraviti samo uz pismenu suglasnost zakupodavca. Ugovor je potvrđen po javnoj bilježnici Veri Marčina iz Zadra pod brojem Ov-4171/2023 12. travnja 2023.

14. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbe čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10., 143/1, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15. - službeni pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV) prema kojima pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

15. Međutim, prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

16. Također, prema odredbi čl. 4. st. 2. Zakona o zakupu poslovnog prostora (Narodne novine br. 91/96, 124/97, 174/04, 38/09, 125/11) ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklapa se u pisanom obliku.

17. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja GŠ, u bitnome, proizlazi kako se njegova firma nalazi u predmetnom poslovnom prostoru od kada on radi, od 80-ih godina prošloga stoljeća. Kroz sve vrijeme su ulagali u taj prostor, po njihovom je projektu taj prostor i napravljen. 2022. su po nalogu inspekcijske službe pristupili obnovi objekta. Nije se dogovorio s tuženikom vezano za uložena sredstva, smatrao je da će to sve naknadno dogovoriti. Tada se promijenila uprava tuženika i otkazan im je ugovor. Podnijeli su i tužbu protiv iseljenja. Budući da su bili u tom prostoru i još je ostalo desetak dana do početka sezone razmišljali su bi li ostali i prihvatili nove uvjete ili ostati u prostoru i ne dopustiti da se dućan otvori u sezoni. Ponuđeni ugovor su najprije odbili potpisati, a onda nakon par poziva i inzistiranja su pristali i potpisao je. Ugovor je sklopljen 2023. Nastavili su raditi tu sezonu i dovršili ulaganja u potpunosti. Nastavili su i pregovaranja s novom upravom. U listopadu 2023. je dobio poziv da povuče tužbu i da plati veliku najamninu, što nije namjeravao, ali je na kraju platio. Pred Novu godinu je dobio otkaz ugovora od tuženika. 90% opreme u predmetnom prostoru je još uvijek u najmu kojeg još uvijek tužitelj plaća i ta se oprema nalazi i dalje u dućanu, dio opreme koristi Studenac. Naveo je kako je razgovarao s gospođom NŠ prije ulaganja 2022. i sklopio je ugovor samo na godinu dana jer su dogovarali da bi nakon isteka te godine sklopili ugovor na duži period, a za naknadna ulaganja nije tražio posebnu suglasnost jer nije imao razloga sumnjati u dobre namjere tuženika. Naveo je i da su predmetni nužni i korisni troškovi bili utuženi i tužbom iz ovosudnog predmeta posl. br. P-38/2023 koju je morao povući nakon sklapanja ugovora iz 2023. 18. ožujka 2024. je sklopio ugovor o kupoprodaji opreme sa Studencem, ali to se odnosilo na dio opreme i taj ugovor nije sklopio dobre volje. Naime, djelatnici tuženika su ih došli iseliti iz prostora, počeli su iznositi opremu i onda su im iz Studenca ponudili da za neku svotu od 180.000,00 eura kupe tu opremu. Ugovore o najmu opreme su imali sklopljene sa društvom Grenke Hrvatska, svi ti ugovori su priloženi u postupku osiguranja dokaza R1- 11/2024 u kojoj je procijenjena visina ulaganja.

18. Ovaj iskaz sud ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim, naročito iz razloga što je u odlučnim dijelovima u suglasnosti sa ostalim dokazima provedenim u tijeku postupka.

19. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika TŠ, u bitnome, proizlazi kako je postao predsjednik uprave tuženika 12. lipnja 2023. i nema nikakva saznanja vezana za ulaganja tužitelja u predmetni poslovni prostor niti vezana za sklapanje ugovora iz 2023. Nije imao nikakve kontakte vezano za ulaganja. Nije mu poznato da je tužitelj ulagao u predmetni poslovni prostor. Razgovarali su o produljenju ugovora sa tužiteljem, a zaključak razgovora je bio da će pokušati raskinuti ugovor sa Studencem kojeg je sklopila ranija uprava i vratiti tužitelja, ali nisu to uspjeli.

20. Iskaz ovoga zastupnika po zakonu sud smatra istinitim i vjerodostojnim, a budući da je isti postao predsjednik uprave tek 12. lipnja 2023. isti i ne može imati drugačija saznanja.

21. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

22. Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama ZV-a o naknadi nužnih i korisnih troškova poštenom posjedniku, međutim, osnova za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari je obveznopravni, a ne stvarnopravni odnos. Sud smatra odlučnim u ovoj pravnoj stvari Ugovor sklopljen 12. travnja 2023. prema kojem se tužitelj odrekao potraživanja po ovoj osnovi (nužnih i korisnih troškova, odnosno svih ulaganja), pristao povući tužbu povodom koje se pred ovim sudom vodio postupak posl. br. P-28/2023 (predmet koje su bila identična ulaganja kao i predmetna) i pristao na odredbu prema kojoj bi za svako daljnje ulaganje morao dobiti pisanu suglasnost tuženika.

23. Iako tužitelj tijekom postupka, pa i u samom iskazu zastupnika po zakonu, navodi kako nije htio sklopiti Ugovor, kako ga je morao sklopiti, kako su bili neprihvatljivi uvjeti iz istoga – to tužitelja ne oslobađa činjenice da je taj ugovor sklopljen i da njegove odredbe obvezuju.

24. Tužitelj nije tijekom postupka dokazao da je vršio nova ulaganja nakon 12. travnja 2023., odnosno nije dokazao da postoji za ista pisana suglasnost tuženika.

25. Usput se napominje, iako to nije izravni predmet postupka, a u odnosu na navode tužitelja da je on smatrao da će i za ubuduće sklapati ugovor o zakupu sa tuženikom i da su se oni o tome usmeno dogovarali – važno je ukazati na gore citirane odredbe Zakona o zakupu poslovnog prostora prema kojima ugovor o zakupu poslovnog prostora mora biti sklopljen u pisanom obliku i svi eventualni usmeni dogovori, ako su i postojali, ne obvezuju.

26. Zaključno, a u odnosu na navode tužitelja da im je neočekivano raskinut ugovor o zakupu sa tuženikom krajem 2023. i da ih je prisilno tuženik izbacio iz predmetnog poslovnog prostora – ukazuje se na odredbe čl. 3. Ugovora prema kojima je obvezan tužitelj, zakupnik, najkasnije do 31. listopada 2023. napustiti predmetni poslovni prostor te, dalje, kako je ovlašten tuženik, zakupodavac, samostalno bez ikakvog daljnjeg pitanja ili privole tužitelja, bez ikakvog daljnjeg ovršnog ili drugog zakonom predviđenog postupka samostalno preuzeti poslovni prostor i opremu – sve to za slučaj da tužitelj ne preda u dogovorenom roku predmetni poslovni prostor dobrovoljno, a što je ovdje i bio slučaj.

27. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

28. Prijedlog tužitelja, odnosno predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere je neosnovan.

29. Člankom 346. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je koje su pretpostavke potrebne da bi se odredila privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine, a člankom 347. OZ-a vrste mjera koje sud može odrediti u takvim slučajevima.

30. Tako je člankom 346. stavkom 1. OZ-a propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, uz kumulativno ispunjenje jedne od slijedećih pretpostavki propisanih toč. 1. st. 1. istoga članka, tj. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari , ili toč. 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

31. Naime, u konkretnom slučaju, po ocjeni suda, predlagatelj osiguranja nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za određivanjem privremene mjere i to ponajprije prve pretpostavke koja bi se očitovala u činjenju vjerojatnim postojanja svoje nenovčane tražbine, a sve to iz svih ranije iznesenih razloga iz kojih razloga je i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Budući da obje pretpostavke iz čl. 346. OZ-a moraju biti ispunjene kumulativno da bi bilo određeno osiguranje privremenom mjerom, a sud smatra da prva pretpostavka nije dokazana, nije potrebno detaljnije obrazlaganje neispunjenja druge pretpostavke iz citirane zakonske odredbe.

32. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura

- Tuženiku