REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-4204/2023-10

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon objave presude, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/654 URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 11. srpnja 2023.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/850, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 12. svibnja 2023., zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1642, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 8. prosinca 2016., u dijelu koji glasi: "Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 20. listopada 2016. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke" novim dijelom rješenja na način da je određeno da će se novčana pomoć tužiteljici isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. -VIII mjeseca prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023., u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023., do prestanak novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023., navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisan iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-551-06/23-014/213, URBROJ: 251-02- 01/001-23-5 od 5. srpnja 2023., odbio prigovor izjavljen protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja kao i zahtjev za naknadu troška.

3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijane odluke i poziva se na odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku te članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22.). Ističe kako iz citiranih odredbi proizlazi da odluka nije "zakon" te da Zakon o općem upravnom postupku propisuje mogućnost "poništaja, ukidanja ili izmjene" pravomoćnog upravnog akta isključivo putem izvanrednih pravnih lijekova iz članka 1213. do 132. ZUP-a. Smatra kako je tuženik bio u obvezi donijeti novi pojedinačni akt kojim će status tužitelja ponovno urediti sukladno Odluci i da nije postojala zakonska osnova za "zamjenu" dijelova pravomoćnog upravnog akta. Napominje kako je protiv Odluke podnijela zahtjev za ocjenu zakonitosti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske te tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske o kojoj odluci kao navodi ovisi i zakonitost osporenoga rješenja.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. U bitnome navodi kako je rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18., 20721. i 25/22.) kojom je propisano kako se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta te da je gradonačelnikova odluka o prigovoru konačna. Ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju odredbe članka 6. Odluke/22 kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte radi usklađenja s odredbama Odluke do 31. prosinca 2022. Napominje kako je navedena Odluka bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te da je taj sud 27. veljače 2023., donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U toj svojoj odluci Sud je zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu neprimjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Ističe također da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ističe da je prvostupanjskim rješenjem zamijenjen navedeni zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, a sukladno naprijed navedenom zaključku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom zaprimljenim na ovome sudu 6. listopada 2023. i u bitnome je navela kako Odlukom nije uređena mogućnost izmjene ranijih upravnih akata te da također ne proizlazi da je rok instruktivan. Smatra kako je tuženik bio u obvezi do 31. prosinca 2022., donijeti pojedinačne akte.

7. Sud je 13. prosinca 2024., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica rješenjem KLASA: UP/I-551- 06/16-013/1642, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 8. prosinca 2016., stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22.), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz- 143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

10. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

11. Stoga Sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

12. Nadalje, odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18., 20/21. i 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Navedena odredba bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18., 20/21., 29/21. i 25/22.). U toj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je spornu odredbu ocijenio zakonitom.

13. Stoga je i prema ocjeni ovoga suda za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba. Naime, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

14. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi o roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio je od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22., nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

15. U odnosu na prigovor tužiteljice kako iz osporenog upravnog akta ne proizlazi o kojem je točno prigovoru odlučeno jer da je podnijela prigovor temeljem odluke i prigovor temeljem Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), valja navesti da je u predmetnom postupku odlučeno o prigovoru kojeg je tužiteljica podnijela tijelu 15. lipnja 2023., a protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja protiv kojeg se sukladno uputi o pravnom lijeku može izjaviti prigovor gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave rješenja. Prigovor u smislu odredbe članka 122. ZUP-a, je je redovit pravni lijek, primjenjiv unutar upravnog prava ali izvan upravnog postupka, a koji je dopušten samo kada je to izrijekom propisano i to u situacijama koje su određene člancima 42., 154., 155., 156. te 157. i 158. ZUP-a, a o kojima se u ovom slučaju ne radi.

16. Nadalje, Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog tužiteljice za prekid upravnog spora, budući da je o zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21 i 25/22. - 25/22) već pravomoćno odlučeno te stoga ne postoji obveza suda da utvrdi prekid u slučaju podnošenja ustavne tužbe ili zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava, niti bi to bio razlog za prekid upravnog spora propisan odredbom članka 105. ZUS-a. Osim toga odredbom članka 10. stavak 2. ZUS-a, propisana je za sve obveznost pravomoćne presude o zakonitosti općeg akta.

17. U svezi navoda iznesenih na raspravi, a koji se odnose na nedostavljanje upravnog spisa na uvid tužiteljici, valja naglasiti da su u spisu tuženika isprava koje je sama tužiteljica dostavila i akti koji su joj dostavljeni od strane tuženika, da je od dana podnošenja tužbe kao i u toku cijelog upravnog postupka tužiteljica imala mogućnosti izvršiti uvid u iste, a što joj je ovaj sud i omogućio na ročištu kada je izvršen uvid u spis tuženika.

18. Nadalje, u nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka podnesenih u velikom broju od strane opunomoćenika tužiteljice pred ovim sudom i isto predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja (članak 8. ZUS-a). Naime, prema ocjeni Suda navedeni prigovor tužiteljice je neosnovan i nije doveo u pitanje zakonitost osporenoga rješenja koje je prema ocjeni ovoga potpisano od za to ovlaštene osobe i na način koji prihvaća ovaj sud, zbog čega je Sud i odbio dokazni prijedlog tužiteljice za grafološkim vještačenjem.

19. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

20. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

21. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 20. prosinac 2024.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Karlo Novosel, [adresa] Zagreb, Radnička cesta 32

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis