REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 133 Pn-1372/21-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja ŽU (nom. BU) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupanog po punomoćniku VU, na temelju generalne punomoći broj Su-2289/08 i II. tuženika EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. studenoga 2024., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice UU, punomoćnika I. tuženika VU te punomoćnika II. tuženika odvjetnika Ivana Glavaša, dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. i II. tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. solidarno isplatiti tužitelju ŽU iznos od 1.444,00 EUR, kao i solidarno mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od ‭4.044,17 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

‭‭

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem na dosuđeni iznos od 1.444,00 EUR od I. tuženika potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 10. travnja 2020. do 19. prosinca 2024., te u dijelu u kojem na dosuđeni iznos od 1.444,00 EUR od II. tuženika potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 26. svibnja 2015. do 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj tužbenim zahtjevom od I. tuženika potražuje zakonske zatezne kamate dosuđene na iznos od 1.444,00 EUR od 26. svibnja 2015. do 9. travnja 2020.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. svibnja 2018. preporučenom pošiljkom protiv I. i II. tuženika podnio tužbu ispravljenu podneskom od 8. lipnja 2018. u kojoj je naveo da je 26. svibnja 2015. njegov otac JU doživio prometnu nezgodu na području Knina, Državna cesta D59 Knin-Kistanje na području lovišta "Oćestovo" kojim gospodari Lovačka udruga "Dinara" Knin, kao vozač u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka]. Nadalje je naveo da se JU kretao državnom cestom D59, te mu je, došavši do 1+994 m, sa sjeverne strane istrčala divlja svinja kojom prilikom je došlo do udara prednjom stranom vozila registarske oznaka [registarska oznaka] u istu. Istaknuo je da je tom prilikom na navedenom vozilu nastala imovinska šteta, dok je divljač uginula na mjestu događaja. Tužitelj je, također, naveo da je do štete na vozilu došlo zbog neočekivanog istrčavanja divljači na cestu i to na području kojim gospodari Lovačka udruga "Dinara" Knin, a koja je na dan štetnog događaja bila osigurana kod II. tuženika policom broj [broj police]. Isto tako tužitelj je naveo da prometnicom na kojoj se dogodila prometna nezgoda upravlja i održava je I. tuženik. Tužitelj je u tužbi još naveo da je prema odredbi čl. 6. Zakona o cestama državna cesta javna cesta, a sukladno odredbi čl. 16. istog Zakona javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima te da je državna cesta namijenjena isključivo za promet motornih vozila po kojoj se između ostalog ne smiju kretati životinje, pa stoga smatra da je I. tuženik bio dužan na taj način osigurati promet na cesti. Tužitelj je, također, naveo da se odgovornost I. tuženika temelji na činjenici da je isti bio dužan održavati prometnicu na kojoj je došlo do naleta na divljač na propisan način, odnosno da je bio dužan poduzimati radnje i mjere kojima se na dijelu ceste postavljaju prometni znakovi koji vozače upozoravaju na opasnost od pojave divljači na cesti, a sve sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama. Isto tako tužitelj je naveo da je Lovačka udruga "Dinara" dopisom od 20. veljače 2014. zatražila postavljanje znakova A44 divljač na cesti na dionici državne ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda, dok je iz zapisnika o očevidu razvidno da I. tuženik nije postupio sukladno navedenom zahtjevu, te je došlo do propusta u održavanju ceste. Tužitelj je još naveo da je za nastanak štete odgovoran i II. tuženik kao osiguratelj Lovačke udruge "Dinara" Knin koji odgovora po načelu objektivne odgovornosti sukladno Zakonu o lovstvu, odnosno na temelju odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno osiguranik II. tuženika. Tužitelj je, konačno, naveo da je na njegovom vozilu nastala štete u iznosu od 10.500,00 kn, te da se zahtjevom za naknadu štete obratio I. i II. tuženicima u izvansudskom postupku koji su odgovorili da je njegovo zahtjev pravno neosnovan.

2. Stoga je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj tražio da se tuženicima naloži da mu solidarno isplate iznos od 10.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2015. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Tužitelj je nakon provedenog prometnog vještačenja, postavo tužbeni zahtjev u podnesku od 28. listopada 2019., te je istim tražio da se tuženicima naloži da mu solidarno isplate iznos od 11.302,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2015. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Tužitelj je u podnesku od 24. siječnja 2023. naveo da usklađuje tužbeni zahtjev sukladno fiksnom tečaju konverzije (1 EUR -7,53450 kn) te je tužbenim zahtjevom postavljenim u tom podnesku tražio da se tuženicima naloži da mu solidarno isplate iznos od 1.497,79 EUR (11.285,07 kn) uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Nadalje, tužitelj je u podnesku od 23. kolovoza 2023. naveo da postavlja tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te je tužbenim zahtjevom istaknutim u tom podnesku tražio da se tuženicima naloži da mu solidarno isplate iznos 1.444,00 EUR uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Konačno, tužitelj je na ročištu 6. studenoga 2024. naveo da ispravlja tužbeni zahtjev specificiran u podnesku od 23. kolovoza 2023. na način da zakonske zatezne kamate na iznos od 1.444,00 EUR potražuje od štetnog događaja, odnosno od 26. svibnja 2015. do isplate. U tom podnesku tužitelj je pojasnio da je omaškom u tužbenom zahtjevu krivo navedeno da se zakonske zatezne kamate traže od presuđenja.

3. Dakle, tužitelj je u navedenim podnescima preinačio tužbu u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, a s obzirom na to da je isti povisio. Međutim, ovakvu preinaku je sud dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužitelj tužbeni zahtjev specificirao nakon provedenog prometnog vještačenja i dodatnih očitovanja prometnog vještaka, te stoga nije mogao bez svoje krivnje tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Ovdje još valja dodati da se tuženici ovakvoj preinaci i nisu protivili već su se po preinačenoj tužbi upustili u raspravljanje o glavnoj stvari, pa se smatra da postoji njegov pristanak na preinaku tužbe. Međutim, suprotno tvrdnji II. tuženika, tužitelj na ročištu 6. studenoga 2024. nije preinačio tužbu, već je ispravio tužbeni zahtjev jer proizlazi da je omaškom u podnescima od 24. siječnja 2023. i 23. kolovoza 2023. tražio zakonske zatezne kamate na potraživani iznos od presuđenja do isplate, a s obzirom na to da je od početka postupka zakonske zatezne kamate potraživao od štetnog događaja, odnosno od 26. svibnja 2015. do isplate.

4. U odgovoru na tužbu I. tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istaknuo prigovor isključive odgovornosti lovačkog društva koje gospodari lovištem iz kojeg potječe divljač, te tužitelja, odnosno vozača. Istaknuo je da se odgovornost lovačkog društva temelji na odredbi čl. 1064. i 1066. Zakona o obveznim odnosima koji uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari (divljači) i čl. 75. Zakona o lovstvu koji propisuje mjere radi sprečavanja nastanka štete od divljači između ostalog i ograđivanje zemljišta te uporabu zaštitnih sredstva i plašila, a koje mjere u predmetnom slučaju nisu poduzete. Isto tako I. tuženik je naveo da se odgovornost tužitelja, također, temelji na odredbama čl. 1064. i 1066. Zakona o obveznim odnosima jer je vozilo u pokretu opasna stvar, te na odredbi čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja propisuje da je vozač dužan prilagoditi brzinu vožnje uvjetima na cesti. Tijekom postupka I. tuženik je u odnosu na dopis Lovačke udruge "Dinara" od 20. veljače 2014. naveo da se zahtjev za postavljanje znakova A44 "divljač na cesti" odnosi na dužinu ceste D-59 od 10 km (dakle u dijelu kojim prolazi kroz lovište), dok je uvjet za postavljanje prometnih znakova „divljač na cesti“ činjenica da neko mjesto predstavlja prijelaz divljači, odnosno mjesto na kojem divljač učestalo prelazi preko ceste. Istaknuo je i da navedeni dopis predstavlja pokušaj otklanjanja odgovornosti. Još je naveo da I. tuženik nije mogao postaviti prometne znakove prema zahtjevu osiguranika II. tuženika jer zahtjev nije u skladu s propisima (Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama). Isto tako I. tuženik je naveo da je dopisom od 4. ožujka 2014. osiguranika II. tuženika upozorio na gore navedeno i uputio ga kako treba postaviti zahtjev za postavljanjem znakova A44, te da se nakon navedenog dopisa osiguranik II. tuženika nije više obraćao I. tuženiku.

5. U odgovoru na tužbu II. tuženik je osporio osnov i visinu zahtjeva, te je istaknuo prigovor zastare. Također je osporio i solidarnost obveze s I. tuženikom navodeći da se radi o dvije različite vrste odgovornosti, a s obzirom na to da I. tuženik odgovora kao odgovorna osoba, a II. tuženik temeljem ugovora. Isto tako II. tuženik je osporio da bi bio pasivno legitimiran, te u obvezi isplatiti tužitelju štetu. Naime, II. tuženik je istaknuo da ako je do nezgode došlo na način opisan u zapisniku o očevidu, tj. tužbi tada je za nezgodu odgovoran upravo vozač vozila jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom koja je bila veća od 100 km/h. Isto tako je naveo da se sukladno odredbi čl. 50. Zakona o cestama, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovora po osnovi krivnje, a pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovora za štetu ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Isto tako II. tuženik je naveo da dopisom od 24. veljače 2014. koji je dostavio preporučenom poštom I. tuženiku podnio zahtjev za postavljanje signalizacije, a kojem zahtjevu nije udovoljeno. Isto tako je naveo da je njegov osiguranik napravio sve što je u njegovoj moći kako bi se vozače upozorilo na povećanu opasnost od izlijetanja divljači, ali da njegovom zahtjevu nije udovoljeno pa nije osigurano sigurno korištenje ceste. Nadalje, II. tuženik je naveo da je nesporno da se prometna nezgoda dogodila na mjestu gdje nema postavljenog prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“. Istaknuo je da njegov osiguranik nije odgovoran za štetu jer je za istu odgovorna pravna osoba koja upravlja cestom i to zbog neoznačavanja ceste potrebnom prometnom signalizacijom i opremom. Nadalje, II. tuženik je osporio visinu štete i to posebno u dijelu u kojem tužitelj traži štetu po kriterijima u Republici Hrvatskoj jer je tužitelju šteta nastala u Republici Srbiji u kojoj su manje cijene vozila. Također je osporio i tijek kamata s obzirom na to da tužitelj nema pravo na kamatu prije presuđenja jer šteta nije popravljena. Stoga je II. tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka II. tuženiku, dok je tijekom postupka (troškovnik) na troškove parničnog postupka potraživao i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.

6. Sud je u ovom predmetu 10. travnja 2020. donio presudu poslovni broj Pn- 1539/2018-22 kojom je naloženo I. tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.285,07 kn, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 10.925,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate (t. I. izreke). Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od I. tuženika potraživao isplatu iznosa od 17,65 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je od I. tuženika potraživao zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 11.285,07 kn od 26. svibnja 2015. do 9. travnja 2020. (t. II. izreke). Također je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II. tuženika u cijelosti (t. III. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi II. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate.

7. Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovi broj Gž-2261/2020-2 od 26. travnja 2021. uvažio žalbe tužitelja i I. tuženika, te je ukinuo navedenu presudu ovoga suda poslovni broj Pn-1539/2018-22 od 10. travnja 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod t. I. izreke, te u odbijajućem dijelu pod t. III. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka pod t. IV. izreke, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Istim rješenjem Županijskog suda u Osijeku je odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti ovaj sud u konačnoj odluci o troškovima postupka.

8. U ponovljenom postupka sud je proveo sljedeće dokaze: izvršen je izvršen je uvid u presliku zapisnika o očevidu MUP-a, PU Šibensko-kninska, PP Knin od 26. svibnja 2015. (str. 6-7 spisa), u presliku situacijskog plana (str. 8 spisa), u presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola od 26. svibnja 2015. (str. 9 spisa), u presliku čitača prometne dozvole (str. 11 spisa), u presliku izvida štete II. tuženika broj 151213420015/1 od 26. svibnja 2015. (str.12 spisa), fotografije (str. 13-27 spisa), presliku potvrde o oštećenju vozila (str. 28 spisa), u presliku zahtjeva za postavljanje vertikalne signalizacije od 20. veljače 2014. s dostavnicom (str. 29-30 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva tužitelja od 17. svibnja 2016. s dostavnicom (str. 31-33 spisa), u presliku očitovanja o prometnoj nezgodi od 26. svibnja 2015. (str. 34 spisa), u presliku dopisa I. tuženika od 27. lipnja 2016. (str. 35 spisa), u presliku dopisa II. tuženika od 3. srpnja 2015. (str. 36 spisa), u presliku dopisa I. tuženika od 04. ožujka 2014. (str. 48 spisa), u presliku pregleda lovišta s kartom (str. 49-50 spisa), u presliku ponuda (str. 56-57 spisa), u dopis MUP-a, PU Šibensko-kninska, PP Knin od 14. kolovoza 2018 (str. 60 spisa), saslušan je tužitelj (str. 64-65 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Dušanu Stanisavcu (str. 71-78 i 147-149 spisa), vještak dipl. ing. Dušan Stanisavac se dopunski očitovao (str. 204-205 spisa), saslušan je vještak dipl. ing. Dušan Stanisavac (str. 85-86, 164-165 i 222 spisa), te je izvršen uvid i u drugu dokumentacije koja prileži spisu.

9. Ovdje valja reći da sud nije provodio daljnje dokaze jer je činjenično stanje i bez provođenja istih dovoljno utvrđeno za odlučivanje o meritumu spora.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a djelomično je tužba nedopuštena.

11. Uvidom u presliku zapisnika o očevidu MUP-a, PU Šibensko-kninska, PP Knin od 26. svibnja 2015. (str. 6-7 spisa) utvrđeno je da je isti sastavljen povodom predmetne prometne nesreće koja se dogodila na državnoj cesti D 59, Knin-Kistanje, između Oćestova i Radučića. Nadalje je utvrđeno da se nezgoda dogodila izvan naselja na 1+994 m na cesti D59, u dijelu gdje je cesta ravna. Isto tako je utvrđeno da se sa sjeverne strane, odakle je naišla divlja svinja na cestu, uz rub mekog terena nalazi kameno-zemljani teren obrastao grmljem i mjestimično drvećem. Uvidom u zapisnik o očevidu, nastavno je utvrđeno da gledajući u smjeru kretanja osobnog automobila na dijelu ceste uz lovište nema znaka opasnosti "divljač na cesti". Također je utvrđeno da je kolnik isprekidanom središnjom razdjelnom crtom podijeljen u dvije kolničke trake, te da je najveća dopuštena brzina kretanja izvan naselja ograničena općim ograničenjem od 90 km/h. Još je utvrđeno da je u prometnoj nezgodi sudjelovao JU kao vozač osobnog automobila marke Volkswagen Golf 1.6, reg. oznake [registarska oznaka], proizveden 1997., koji je u vlasništvu ovdje tužitelja. Isto tako je utvrđeno i da je u prometnoj nezgodi od siline naleta na mjestu događaja uginula divlja svinja težine oko 70 kg koja pripada lovištu Lovačke udruge "Dinara" Knin, a koju je preuzeo lovočuvar navedene udruge, ŽUV. Konačno je utvrđeno i da Državnom cestom D59, dionicom broj 1, koja prolazi kroz lovište Lovačke udruge "Dinara", gospodari ovdje I. tuženik.

12. Uvidom u presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola od 26. svibnja 2015. (str. 9 spisa) utvrđeno je da je taj zapisnik sastavljen povodom predmetne prometne nesreće, te da je korištenjem uređaja "Drager" utvrđeno da ispitanik JU i 4.20 sati nije imao alkohola u organizmu.

13. Uvidom u presliku čitača prometne dozvole od 25. lipnja 2014. (str. 11 spisa) utvrđeno je da vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Volkswagen, Golf 1.6 Varian, godine proizvodnje 1997. (prva registracija 7. studenoga 1997.) u vlasništvu ovdje tužitelja.

14. Uvidom u presliku potvrde o oštećenju vozila (str. 28 spisa) utvrđeno je da je ista izdana od strane MUP-a, PU Šibensko-kninska, PP Knin, te da je u njoj potvrđeno da je u predmetnoj prometnoj nesreći koja se dogodila u u 3.50 sati, oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Volkswagen, Golf 1.6.

15. Uvidom u presliku zahtjeva za postavljanje vertikalne signalizacije s dostavnicom (str. 29-30 spisa) utvrđeno da je taj zahtjev osiguranik II. tuženika Lovačka udruga "Dinara" uputila ovdje I. tuženiku, te da je I. tuženik navedeni zahtjev zaprimio 20. veljače 2014. Nadalje je utvrđeno da se osiguranik II. tuženika tim zahtjevom obratio I. tuženiku na temelju odredbe čl. 50. t. 2. Zakona o cestama za postavljanje vertikalne signalizacije-znak opasnosti A44 "divljač na cesti" između ostalog i na dionici državne ceste D-59 i to od raskrižja s državnom cestom D1 prema Kistanjama pa do nadvožnjaka preko željezničke pruge u Radučiću.

16. Uvidom u presliku dopisa I. tuženika od 4. ožujka 2014. (str. 48 spisa) utvrđeno je da je tim dopisom Lovačkoj udruzi "Dinara" odgovoreno na zahtjev za postavljanje vertikalne prometne signalizacije, odnosno znaka opasanosti A44 „divljač na cesti“. U navedenom dopisu je, nadalje, ukazano da je Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama određeno je da znak "divljač na cesti" označava posebno opasno mjesto na kojem divljač često prolazi preko ceste, a nikako dulje "dionice ceste" kako to navode u svom zahtjevu, pa da stoga zahtjev, izuzev dijela koji se odnosi na postavljanje samih prometnih znakova „divljač na cesti“, smatra neutemeljenim, odnosno nesukladnim s posebnim propisom. U istom dopisu I. tuženik je ukazao i na odredbe čl. 75.-78. Zakona o lovstvu iz kojih proizlazi koje je mjere lovoovlaštenik dužan i ovlašten poduzimati kako bi smanjio odnosno otklonio mogućnost nastanka štete od divljači (ograditi zemljište, postaviti vidljiva i zvučna plašila, poduzimati druge mjere kojima se sprečava izlazak odnosno kretanje divljači po javnim cestama). U dopisu je još navedeno da za postavljanje prometnih znakova opasnosti treba prethodno utvrditi točne lokacije na kojima divljač često prelazi preko držanih cesta u području lovišta te navesti razlog njihovog učestalog prelaska, te za svaku takvu lokaciju dostaviti relevantne podatke kao i sve informacije o radnjama i aktivnostima koje su poduzeli u lovištu kojima se sprječava izlazak, odnosno kretanje divljači po cestama, te u suradnji s nadležnom ispostavom Šibenik provesti očevid svakog takvog mjesta i o tome sačiniti odgovarajući zapisnik.

17. Uvidom u presliku odštetnog zahtjeva tužitelja od 17. svibnja 2016. s dostavnicom (str. 31-33 spisa) utvrđeno je da se tim zahtjevom tužitelj obratio I. tuženiku radi naknade imovinske štete na vozilu povodom predmetnog štetnog događaja. Uvidom u dostavnicu utvrđeno je da je I. tuženik navedeni odštetni zahtjev zaprimio 18. svibnja 2016.

18. Uvidom u presliku dopisa I. tuženika od 27. lipnja 2016. (str. 35 spisa) utvrđeno je da je tim dopisom punomoćnica tužitelja povodom odštetnog zahtjeva vezanog za predmetnu prometnu nesreću obaviještena da I. tuženik nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu jer je dionica ceste održavana sukladno odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta i svih drugih propisa donesenih na temelju zakonskih ovlaštenja. U istom dopisu je navedeno i da štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a snosi njezin imatelj ili vlasnik, u ovom slučaju lovačko društvo, te da štetu na vozilu snosi i vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku (ograničenje brzine).

19. Uvidom u presliku očitovanja o prometnoj nezgodi od 26. svibnja 2015. (str. 34 spisa) utvrđeno je da se tim očitovanjem Lovačka udruga "Dinara" obratila svom osiguratelju, ovdje II. tuženiku radi daljnjeg postupanja, a s obzirom na to da s istim ima zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]. Nadalje je utvrđeno da je u tom očitovanju navedeno da je 26. svibnja 2015. došlo do udara u između motornog vozila Voskswagen Golf 1.6 Varian i divljeg praseta veličine 60 kg na državnoj cesti D59 na području lovišta XV/125 „Oćestovo“ kojim gospodari Lovačka udruga "Dinara" Knin.

20. Uvidom u presliku dopisa II. tuženika od 3. srpnja 2015. (str. 36 spisa) utvrđeno je da je tim dopisom tužitelj obaviješten da je njegov zahtjev za naknadu štete povodom predmetne prometne nesreće pravno neosnovan jer je njegov osiguranik temeljem Zakona o lovstvu poduzeo sve mjere za sprečavanje nastanka štete od divljači. Nadalje je naveo da je pozvao I. tuženika da na području njegova lovišta postavi znakove opasnosti "divljač na cesti", a što je I. tuženik propustio učiniti čime je isključiva odgovornost prešla na I. tuženika.

21. Uvidom u dopis MUP-a, PU Šibensko-kninska, PP Knin od 14. kolovoza 2018. (str. 60 spisa) utvrđeno je da je tim dopisom odgovoreno I. tuženiku na traženje podataka o prometnim nesrećama naletom na divlje životinje na državnoj cesti D59/1 na 1944 km cca 500 m u svakom smjeru od navedenog mjesta u razdoblju od 2013.- 2015. Nadalje je utvrđeno da se 2. studenoga 2015. u 11.45 sati na Državnoj cesti D59/1 (2+000) dogodila prometna nesreća naletom na divljač s materijalnom štetom. Također je navedeno da se 26. svibnja 2015. u 3.50 sati na državnoj cesti D59/1 (000+992) dogodila predmetna nesreća naletom na divljač s materijalnom štetom. U istom dopisu još je navedeno da u razdoblju od 2013.-2014. na navedenoj poziciji nisu zabilježili takve prometne nesreće.

22. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je u svom iskazu (str. 64-65 spisa) naveo da se na dan štetnog događaja njegov otac kretao automobilom u vlasništvu tužitelja iz Knina prema Kistanju dok on osobno nije sudjelovao u štetnom događaju. Nadalje je naveo da mu je otac JU rekao da se štetni događaj dogodio po noći oko 1.00-2.00 sata na način da mu je pred vozilo istrčala divlja svinja, a nije se mogao očitovati o tome s koje strane je istrčala divlja svinja jer nije sudjelovao u štetnom događaju, te je dodao da je od tada prošlo 4 godine. Naveo je i da iz istog razloga ne zna kojom brzinom se kretao njegov otac u trenutku nastanka štetnog događaja. Još je naveo da mu je otac rekao da je zvao policiju te da je došla policija i lovačko društvo, kojem ne zna naziv, a misli da je iz Knina, koje je pokupilo divlju svinju koja je uginula na mjestu štetnog događaja. Isto tako mu je otac rekao da na mjestu na kojem se dogodio štetni događaj nema znaka "divljač na cesti". Misli da znaka nema jer je njegov otac spor htio riješiti mirnim putem zbog čega se javljao osiguranju, međutim do mirnog rješenja nije došlo, te zbog tog postupka zna da znaka nije bilo. Nakon štetnog događaja njegov otac je prodao vozilo u ime tužitelja za iznos od oko 200,00 EUR, te misli da mu je otac predao te novce iako njemu otac zna davati novac a nekada i on da njemu. Konačno je naveo da je njegov otac vozilo prodao u Kninu na otpadu, a ne zna kome, te nema ugovor o prodaji vozila.

23. U tijeku postupka na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu tužitelja proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Dušanu Stanisavcu, dipl. ing., koji je u nalazu i mišljenju naveo da se prometna nezgoda dogodila na Državnoj cesti D59 Knin-Kistanja između mjesta Oćestova i Radučića. Na mjestu nesreće su utvrđeni tragovi kočenja osobnog vozila Golf, lijevih kotača u dužini od 34,40 m i desnih kotača u dužini od 32,40 m (broj 3 u skici). Na kolniku su utvrđeni tragovi krhotina laka, stakla i plastike od osobnog vozila (broj 5 na skici). Zaustavljeni osobni automobil zatečen je na sjevernom dijelu kolnika, prednjim dijelom okrenut u pravcu zapada (broj 1 na skici), dok je tijelo uginule divlje svinje pronađeno na bankini uz južni rub kolnika (broj 2 na skici). Uz sjeverni rub kolnika nalazi se nisko raslinje i žbunje (broj 8 na skici). Na mjestu nesreće kolnik je ukupne širine 7,6 m, a po kolniku se odvija dvosmjerni promet, te je po sredini kolnika iscrtana uzdužna središnja isprekidana linija, a kolnik je asfaltni, ravan, dobar za vožnju. Prometa nezgoda se dogodila u noćnim satima na neosvijetljenom kolniku na državnoj cesti izvan naseljenog mjesta gdje je maksimalna brzina vožnje ograničena do 90 km/h.

24. Vještak je, dakle, naveo da je neposredno prije nesreće vozač JU upravljao osobnim vozilom marke VW Golf, registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom državne ceste broj 59 od istoka u pravcu zapada između mjesta Oćestova i Radučića, kojom prilikom je s vozilom naletio na divlju svinju koja je pretrčavala preko kolnika od sjevera u pravcu juga, dolazeći nailazećem vozilu Golf s desne strane. Prema izrađenoj skici mjesta događaja nalet osobnog vozila Golf na divlju svinju dogodio se na sjevernom dijelu kolnika na oko 2,0-3,0 m prije početka utvrđenih tragova krhotina stakla, laka i plastike na kolniku. Na osnovu utvrđenih tragova kočenja na kolniku u dužni od 34,4 m proizlazi da je JU neposredno prije naleta vozila na divlju svinju upravljao vozilom Golf brzinom oko 79 km/h te da zaustavni put vozila na suhom kolniku u noćnim uvjetima vožnje iznosi oko 60,69 m u vremenu od 4,33 sec. Vještak je, također, naveo da divlja svinja u prosjeku trčanjem ostvaruje brzinu od 25 km/h, te da utvrđeni položaj uginule divlje svinje na bankini uz južni lijevi rub kolnika ukazuje da je u trenutku naleta vozila divlja svinja trčala preko kolnika. Divlja svinja je mogla trčati preko kolnika brzim od 3,47 m/s. U vrijeme nesreće bila je noć, kolnik nije bio osvijetljen, a uz sjeverni desni rub kolnika nalazi se nisko raslinje i žbunje. Divlja svinja je istrčala na kolnik dolazeći nailazećem vozilu s desne strane. Vozilo Golf kretalo se središnjim dijelom sjevernog dijela kolnika te je naletjelo na tijelo svinje s prednjim središnjim dijelom vozila. S uključenim dugim svjetlilima na vozilu vozač može uočiti divlje svinje koje nailaze vozilu s desne strane kada se divlja svinja nalazila na šljunčanoj bankini bočno za oko 1,5 m od desnog ruba kolnika. Od mogućnosti uočavanja divlje svinje na kolniku divlja svinja trčeći je prevalila put do mjesta naleta vozila u dužini oko 3,45 m. Put u dužini oko 3,45 m divlja svinja trčeći prosječnom brzinom oko 10-15 km/h prevalila je u vremenu oko 0,99 sekundi. U trenutku kada je JU mogao uočiti da divlja svinja trči preko kolnika vozilo je od mjesta naleta bilo udaljeno oko 21,81 m te je mogao izbjeći nalet na divlju svinju da je upravljao maksimalnom brzinom voženje do 47 km/h. U pogledu visine vještak je naveo da je stručnjak II. tuženika detaljno pregledao oštećeni automobil marke VW Golf , registarske oznake [registarska oznaka], te utvrdio visinu štete i način popravka oštećenog vozila izvidom štete broj 151213420015/1 od 28. svibnja 2015. S obzirom na teško oštećenje vozila popravak vozila nije bio rentabilan, te se nastala šteta na vozilu treba likvidirati kao totalna. Osobni automobil marke VW, Golf 1.6 Varian, registarske oznake [registarska oznaka] radne zapremine 1595 ccm, snage motora 55 kW, broj šasije [broj šasije], motor benzinski-otto, godina proizvodnje 1997. do štetnog događaja bio je u eksploataciji 18 godina. Prema kilometar satu u vozilu, do štetnog događaja, osobni automobil je prevalio 175.311 km. Prema kretanju današnjih tržišnih cijena rabljenih vozila u Republici Srbiji, tržišna vrijednost vozila VW Golf starog 18 godina iznosi 1.900,00 EUR. Vrijednost ostatka - spašenih dijelova oštećenog vozila iznosi 20% od vrijednosti vozila ili 380,00 EUR, pa visina štete na vozilu iznosi 1.520,00 EUR.

25. Stoga je vještak zaključno naveo da je JU upravljao osobnim vozilom marke VW Golf, Državnom cestom broj 59 od mjesta Oćestova u pravcu Radučića brzinom vožnje od oko 79 km/h kojom prilikom je s desne strane iz žbunja i niskog raslinja istrčala divlja svinja ispred vozila. Vozilo je s prednjim središnjim dijelom naletjelo na tijelo svinje, koja je uslijed naleta usmrćena. Od mogućnosti uočavanja divlja svinja trčeći prevalila je put po kolniku do mjesta naleta vozila u dužini od oko 3,45 m u vremenu oko 0,99 sekundi. U tom trenutku vozilo je od mjesta naleta bilo udaljeno 21,81 m2. JU je s uključenim dugim svjetlima na vozilu mogao izbjeći nalet vozila na divlju svinju da je upravljao vozilom maksimalnom brzinom vožnje do 47 km/h. Nesreća se dogodila na državnoj cesti izvan naseljenog mjesta gdje je dozvoljena maksimalna brzina vožnje do 90 km/h. Osobno vozilo marke VW Golf, registarske oznake [registarska oznaka] teško je oštećeno u štetnom događaju, te popravak vozila nije rentabilan, pa se nastala šteta na vozilu treba likvidirati kao totalna. Prema današnjim tržišnim cijenama rabljenih vozila u Republici Srbiji visina štete iznosi 1.520,00 EUR.

26. Ovakvom nalazu i mišljenju su prigovorili tuženici, te se vještak o prigovorima očitovao na ročištu 6. ožujka 2020. kojom prilikom je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Nadalje je naveo da je u vrijeme štetnog događaja vozilo tužitelja bilo u eksploataciji ukupno 18 godina. Budući da je nalaz i mišljenje radio u listopadu 2019. da bi utvrdio tržišnu vrijednost rabljenog vozila marke VW Golf koristio se podacima za navedeno vozilo starosti 18 godina. Prema tržišnim cijenama rabljenih vozila u Republici Srbiji vrijednost navedenog vozila starog 18 godina kreće se u prosjeku oko 2.220 EUR. Navedenoj cijeni potrebno je oduzeti oko 10% iz čega proizlazi da je prosječna tržišna vrijednost oko 2.000 EUR. Nadalje je naveo da je u prilogu dostavio 7 objavljenih oglasa za rabljena vozila Golf starosti 18 godina s prosječnom kilometražom 150.000 km do 250.000 km. U slučaju da je radio nalaz gledajući vozilo Golf starosti 18+4 što ukupno iznosi oko 22 godine, a što ne odgovara starosti oštećenog vozila Golf, tada bi vrijednost vozila morala biti znatno manja, ali je to neobjektivna vrijednost vozila jer se kod utvrđivanja vrijednosti rabljenog vozila prvenstveno moramo koristiti godinom starosti, tj. koliko je vozilo do štetnog događaja bilo u eksploataciji. Vještak je, nadalje, naveo da jedino kada bi mogao doći do objavljenih oglasa za prodaju rabljenih vozila iz 2015. u Srbiji tada bi mogao odrediti realnu tržišnu vrijednost rabljenog vozila Golf proizvedenog 1997. starog 18 godina na dan štetnog događaja, međutim do takvih podataka nije moguće doći. Nadalje je naveo da bi za izračunavanje vrijednosti vozila starog 22 godine morao izraditi dopunski nalaz i mišljenje. U odnosu na pitanje vezano za realnu cijenu vozila a imajući u vidu da ista uvijek ne odgovara ponudama prodavatelja vještak je naveo da je od cijene koje su iskazane u oglasima oduzeo 10% iz čega proizlazi da je prosječna vrijednost navedenih vozila oko 2.000 EUR. U nalazu i mišljenju je naveo da je objektivna tržišna vrijednost oko 1.900 EUR ili od oko 100 EUR manje od prosječne cijene koju je utvrdio iz objavljenih oglasa i to iz razloga što ne raspolaže potpunim podacima o stvarnom tehničkom stanju vozila tužitelja te isto nije moguće usporediti s tehničkim stanjem vozila objavljenih u oglasniku. Konačno, na pitanje je li prilikom izračuna brzine pri kojoj je bilo moguće izbjeći štetni događaj bilo uračunato i vrijeme reakcije vozača vještak je naveo da prilikom izračuna granične vrijednosti kretanja vozila koristio uobičajenu formulu za utvrđivanje iste koja se nalazi u stručnoj literaturi.

27. U ponovljenom postupku vještak Dušan Stanisavac, dipl. ing., je izradio prvi dopunski nalaz i mišljenje 24. veljače 2022., te je u istom naveo da se prometna nesreća dogodila na državnoj cesti broj 59 između mjesta Oćestova i Radučića 26. svibnja 2015. oko 3.59 sati. U vrijeme nesreće je bila noć, mrak te je kolnik bio neosvijetljen. Prometna nesreća - nalet vozila na divlju svinju, dogodila se u noćnim satima, a na cesti nije bio postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti". Vještak je, nadalje, naveo da vozač JU upravljajući vozilom nije znao niti je mogao predvidjeti da će ispred njegovog vozila preko kolnika pretrčavati divlja svinja. S obzirom na navedeno vještak je za izračun uzeo da je vrijeme reakcije vozača na opasnost u noćnim uvjetima iznosilo 1,3 sek. Na osnovu utvrđenih tragova kočenja na kolniku u dužini od 34,4 m, proizlazi da je vozač JU neposredno prije naleta vozila na divlju svinju upravljao vozilom Golf brzinom vožnje od oko 21,94 m/s ili 79 km/h. Zaustavni put vozila na suhom kolniku u noćnim uvjetima vožnje iznosi oko 60,69 m u vremenu od oko 4,33 sek. Vještak je isto tako naveo da je vozač u dnevnim uvjetima voženje mogao izbjeći nalet vozila na divlju svinju da je upravljao vozilom maksimalnom brzinom vožnje do 13,24 m/s ili 47 km/h, dok je u noćnim uvjetima vožnje na neosvijetljenom kolniku mogao izbjeći nalet vozila na divlju svinju da je upravljao vozilom maksimalnom brzinom vožnje do 10,96 m/s ili 40 km/h. Od mogućnosti uočavanja, divlja svinja je trčeći prevalila put po kolniku od mjesta naleta vozila u dužini od oko 3,45 m u vremenu od oko 0,99 sek. U tom trenutku vozilo je od mjesta naleta bila udaljeno 21,81 m. U raspoloživom vremenu od oko 0,99 sek koliko je divlja svinja boravila na kolniku do naleta, s obzirom na to da ukupno vrijeme reakcije vozača iznosi od oko 1,3 sek, proizlazi da vozač nije uspio niti reagirati na opasnost, a već je došlo do naleta vozila na tijelu divlje svinje. Maksimalna brzina vožnje na Državnoj cesti ograničena je do 90 km/h.

28. U svom usmenom očitovanju na ročištu 2. veljače 2023. vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja. Također je naveo da je u t. 5. nalaza i mišljenja navedeno da je vozač osobnog vozila Golf mogao u noćnim uvjetima vožnje uočiti divlju svinju kada se nalazila na šljunčanoj bankini bočno od oko 1,5 m od desnog ruba kolnika. Po kolniku do mjesta naleta divlja svinja prevalila je put u dužini od oko 1,95 m u vremenu od oko 0,56 sek. U izrađenoj skici mjesta nesreće koju je izradila policija jasno su vidljivi tragovi kočenja vozila koji se nalaze na središnjem dijelu prometne trake. Na osnovu utvrđenog te širine kolnika i vozila izračunao je koliki je put divlja svinja prevalila od mogućnosti uočavanja pa do mjesta naleta. Iz stanja spisa ne raspolaže podacima kolika je u trenutku nesreće bila masa divlje svinje. U slučaju da je divlja svinja bila težine od oko 50 kg, dok ukupna masa vozila iznosi 930+75 kg = 1005 kg, proizlazi da je moglo doći do trenutnog usporenja vozila u navedenim okolnostima od oko 4,5 km/h. Prema izrađenoj skici mjesta događaja vidljivo je da se vozilo zaustavilo nakon završetka tragova kočenja i to u dužini od oko 6 m od završetka istih. U vrijeme nesreće bila je noć, kolnik neosvijetljen, mokar. U noćnim uvjetima vožnje kada je na vozilu uključeno dugo – veliko svjetlo moguće je uočiti prepreku na kolniku na maksimalnoj udaljenosti do 60 m, a ukoliko su uključena kratka svjetla na maksimalnoj udaljenosti do 25 m. Kako se na listu spisa 7 nalazi izrađena skica policije na kojoj su uneseni svi potrebni elementi, nije bilo potrebno da radi novu skicu mjesta prometne nesreće. Kod izračuna brzine kretanja divlje svinje uzeo je minimalnu brzinu kretanja iste i to 10-15 km/h. Položaj mrtvog tijela divlje svinje koji se nalazio uz sami lijevi rub kolnika u odnosu na smjer kretnja osobnog vozila ukazuje da je divlja svinja neposredno prije naleta vozila trčala preko kolnika te da je zbog toga odbačena unaprijed i to unaprijed lijevo. U uvjetima dnevne vožnje vrijeme reakcije vozača iznosi od oko 0,6 sek + vrijeme aktiviranja kočnice od oko 0,2 sek, što je i naveo u nalazu i mišljenju. U uvjetima noćne vožnje vrijeme reakcije vozača je znatno produženo zbog težeg uočavanja prepreka na kolniku te iznosi od oko 1,1 sek + 0,2 sek potrebnog vremena za aktiviranje kočnica. Prema tehničkim podacima vozilo Golf 3 proizvodilo se u vremenu do 1991. do jeseni 1997., a vozilo tipa Golf 4 od 1997. do 2002. Iz podataka koji su navedeni u prometnoj dozvoli (list 12 spisa) vidljivo je da je vozilo VW Golf imalo prvu registraciju 7. studenoga 1997. što ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o vozilu Golf 4. Kod određivanja vrijednosti vozila koristio se podacima s tražilica u Republici Srbiji na dan izrade nalaza koja se tiču polovnih automobila, kako je to na njihovim tražilicama navedeno. Ukupno je na dan 15. listopada 2019. izvadio iz tražilica 7 vozila Golf 4, starosti 18 godina, koliko je bilo i staro osobno vozilo tužitelja. Prosječna cijena navedenih vozila iznosi 2.220,00 EUR. Navedenu prosječnu cijenu rabljenih vozila umanjio je za oko 14% iz razloga što se vozilo nikada ne prodaje u vrijednosti koja je navedena na tražilici već je cijena nešto niža, iz čega proizlazi da je tržišna vrijednost vozila Golf koje je oštećeno u ovom štetnom događaju 1.900,00 EUR, što je i naveo u izrađenom nalazu i mišljenju. Vrijednost ostatka spašenih dijelova oštećenog vozila iznose od oko 20% ili 380,00 EUR te prema današnjim tržišnim cijenama rabljenih vozila u Republici Srbiji visina štete na vozilu iznosi 1.520,00 EUR. Nadalje je naveo da je u dopunskom nalazu i mišljenju u t. 4.2. varijanta A i B izračunata mogućnost izbjegavanja naleta u dnevnim i noćnim uvjetima vožnje s time da je u formulu za izračun stavljeno i vrijeme reakcije vozača, pa proizlazi da je u dnevnim uvjetima vožnje vozač osobnog vozila Golf mogao izbjeći nalet vozila na divlju svinju kod svih brzina vožnje do 47 km/h, a u noćnim uvjetima vožnje od 40 km/h. Također je naveo da je vrlo teško iz današnje pozicije točno reći koje su razlike u vozilu Golf 3 od Golfa 4. Dodao je i da je stručnjak II. tuženika detaljno pregledao oštećeno vozilo Golf ali da na izvidu štete nije naveo radi li se o Golfu 3 ili o Golfu 4. Vještak je još naveo da nije siguran o kojem se vozilu točno radi jer je to trebao utvrditi stručnjak II. tuženika na izvidu štete, zbog čega je umjesto 10% umanjio tržišnu vrijednost rabljenih vozila za 14%.

29. U svom drugom dopunskom nalazu i mišljenju od 20. travnja 2023. vještak Dušan Stanisavac, dipl. ing., je naveo da pod pretpostavkom da se radi o modelu vozila VW Golf 3 koje je do štetnog događaja bilo ukupno u eksploataciji 18 godina, zbog zastarjelosti modela vozila iznosila oko 5% manje od procijenjene vrijednosti vozila Golf 4 u iznosu od 1.900,00 EUR koju je naveo u izrađenom nalazu i mišljenju, odnosno za 95,00 EUR, te se dobiva tržišna vrijednost rabljenog vozila Golf 3 u iznosu od 1.805,00 EUR. Vještak je, nadalje naveo da vrijednost ostatka-spašenih dijelova oštećenog vozila Golf 3 iznosi oko 20% od vrijednosti vozila, odnosno 361,00 EUR. Stoga je vještak naveo da visina štete na vozilu VW Golf 3 prema navedenim cijenama iznosi 1.444,00 EUR.

30. U svom ponovnom usmenom očitovanju na ročištu održanom 6. studenoga 2024. vještak je naveo da je tuženik 20. listopada 2023. podnio podnesak kojem su priložene fotografije i podatke za 4 osobna vozila marke VW Golf s izraženim cijenama koje je tuženik dobio uvidom u oglasnik rabljenih vozila Republike Srbije na dan 20. srpnja 2018., te da su sva navedena vozila stara su između 21 i 22 godine, tj. bila su u eksploataciji do dana objave 21, odnosno 22 godine. Prometna nesreća dogodila se 26. svibnja 2015. u kojoj je vozilo Golf sudjelovalo, a isto je proizvedeno 1997. što znači da je u vrijeme štetnog događaja osobno vozilo Golf bilo u eksploataciji 17 godina, preciznije 17 godina i 7 mjeseci. Kako se podaci koje je dostavio tuženik odnose na znatno starija vozila, vještak je mišljenja da se ti podaci ne mogu objektivno koristiti kod utvrđivanja visine štete na vozilu tužitelja. Prilikom izrade nalaza i mišljenja 15. listopada 2019. vještak je putem oglasnika rabljenih vozila u Republici Srbiji pronašao osobne automobile tipa Golf stare 18 godina, što odgovara starosti vozila tužitelja. Budući da je proizvodnja vozila modela Golf 3 i 2 prestala znatno prije, vodio se podatkom tržišne vrijednosti rabljenog vozila Golf 4. U spis je dostavio 7 objavljenih oglasa kojima ukupna prosječna cijena iznosi 2.220,00 EUR. Budući da je prodajna cijena u pravilu uvijek manja od tražene cijene, od navedenog iznosa vještak je odbio 10% koliko u pravilu manje iznosi prodajna cijena, a 4% je odbio zbog zastarjelosti modela jer se u nesreći nije radilo o vozilu Golf 4. Na osnovu navedenog dobio je vrijednost vozila od 1.900,00 EUR. Naknadno, u očitovanju od 19. travnja 2023. zbog zastarjelosti modela, jer se nije radilo u prometnoj nesreći o vozilu modela Golf 4, umanjio je tržišnu vrijednost vozila tužitelja za oko 5%, iz čega proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja ukupna visina štete na osobnom vozilu Golf iznosila 1.444,00 EUR. Nadalje je naveo da je visinu od 1.444,00 EUR utvrdio prema cijena na dan izrade osnovnog nalaza i mišljenja, odnosno 14. listopada 2019., a kod izrade nalaza uzeo je u obzir starost predmetnog vozila u vrijeme nastanka štetnog događaja. Isto tako je naveo da je mala razlika između vozila koje je uzeo za svoju ocjenu iz oglasnika i vozila tužitelja iz razloga što, u pravilu, kada se utvrđuje tržišna vrijednost vozila određenih godina starosti, a model koji je sudjelovao u prometnoj nesreći se više ne proizvodi, tada se primjenjuje pravilo da se od iste marke navedenog vozila uzima vozilo koje je staro onoliko godina koje je bilo oštećeno vozilo staro u vrijeme štetnog događaja. Kada se na kraju utvrđuje vrijednost navedenog vozila, zbog zastarjelosti oštećenog vozila, umanjuje se vrijednost u pravilu maksimalno do 10%, što je vještak i učinio u ovom predmetu.

31. Sud je u bitnim dijelovima prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan i uvjerljiv pri čemu valja reći da tužitelj nije sudjelovao u prometnoj nesreći već je vozilom u vrijeme nastanka štetnog događaja upravljao vozač JU. Isto tako sud je kao stručan, jasan i argumentiran u cijelosti prihvatio kako osnovni, tako i dopunske nalaze i mišljenja prometnog vještaka Dušana Stanisavca, dipl. ing., a imajući u vidu da je vještak u konačnici otklonio sve prigovore I. i II. tuženika. Međutim, sud je odluku utemeljio na varijanti vještaka u kojoj je visinu štete izračunao pod pretpostavkom da se radilo o vozilu VW Golf 3, a imajući u vidu da tužitelj nije dokazao da bi se radilo o vozilu VW Golf 4, već je na ročištu održanom 6. studenoga 2024. naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je odustao od svih predloženih a ne provedenih dokaza i predložio je zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa, pri čemu je tužbeni zahtjev i sam specificirao prema varijanti vještaka, koju je sud prihvatio. Stoga sud nije prihvatio prijedlog II. tuženika za obnovu prometnog vještačenja jer se nisu ostvarile pretpostavke za obnovu vještačenja iz odredbe čl. 261. ZPP-a.

32. Dakle, iz gore provedenih dokaza utvrđeno je da je 26. svibnja 2015. oko 3.59 sati došlo od štetnog događaja na način da je vozač JU upravljao osobnim vozilom marke VW Golf 3 u vlasništvu tužitelja, Državnom cestom broj 59 od mjesta Oćestova u pravcu Radučića brzinom vožnje od oko 79 km/h kojom prilikom je s desne strane iz žbunja i niskog raslinja istrčala divlja svinja ispred vozila, te je vozilo s prednjim središnjim dijelom naletjelo na tijelo svinje, koja je uslijed naleta uginula. Nadalje je utvrđeno da je od mogućnosti uočavanja divlja svinja trčeći prevalila put po kolniku do mjesta naleta vozila u dužini od oko 3,45 m u vremenu oko 0,99 sekundi, te da je u tom trenutku vozilo od mjesta naleta bilo udaljeno 21,81 m2. Isto tako je utvrđeno da je vozač JU mogao izbjeći nalet vozila na divlju svinju da je u noćnim uvjetima vožnje na neosvijetljenom kolniku upravljao vozilom maksimalnom brzinom vožnje do 40 km/h. Isto tako je utvrđeno da je u raspoloživom vremenu od oko 0,99 sek koliko je divlja svinja boravila na kolniku do naleta, a s obzirom na to da ukupno vrijeme reakcije vozača iznosi od oko 1,3 sek, vozač nije uspio niti reagirati na opasnost, a već je došlo do naleta vozila na tijelu divlje svinje. Još je utvrđeno da se nesreća dogodila na državnoj cesti izvan naseljenog mjesta kojom gospodari I. tuženik, te koja prolazi kroz lovište osiguranika II. tuženika Lovačke udruge "Dinara" Knin. Također je utvrđeno da je na mjestu štetnog događaja dozvoljena maksimalna brzina vožnje do 90 km/h, kao i da na mjestu štetnog događaja nema postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti". Isto tako u postupku je utvrđeno da je na mjestu događaja u vrijeme obavljanja očevida policije zatečena uginula divlja svinja koju je preuzeo lovočuvar Lovačke udruge "Dinara". Dakle, iz svega navedenog je utvrđeno da je iznenadno izlijetanje divljači dovelo do nastanka štetnog događaja.

33. Prije svega valja reći da je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje neosnovan prigovor zastare istaknut od strane II. tuženika. Naime, u odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015.; dalje: ZOO) je određeno da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je u st. 2. istog članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva pet godina otkad je šteta nastala. Kako se štetni događaj dogodio 26. svibnja 2015., kada je tužitelj saznao za štetu, te kako je tužba u ovom predmetu podnesena preporučenom pošiljkom 25. svibnja 2018., to je evidentno da je ista podnesena unutar roka pripisanog navedenom odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a. Isto tako je neosnovan prigovor zastare u odnosu na preinačeni zahtjev jer se isti zasniva na istom činjeničnom stanju, odnosno istom kompleksu činjenica kao u tužbi, pri čemu valja ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5, prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), što je ovdje slučaj, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

34. Nadalje, imajući u vidu navedena utvrđenja, sud nalazi da su I. i II. tuženik pasivno legitimirani i solidarno odgovorni za štetu nastalu tužitelju u ovoj pravnoj stvari.

35. Naime, odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/2011., 22/2013., 54/2013., 148/2013. i 92/2014.; dalje: ZC) pripisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. U st. 2. istog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Nadalje u odredbi čl. 17. st. 1. ZC-a je, između ostalog, propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Također, prema odredbi čl. 6. ZC-a državna cesta je javna cesta, dok je prama čl. 3. st. 6. istog Zakona I. tuženik ovlašten upravljati državnim cestama, te ih održavati, a što I. tuženik tijekom postupka i nije osporio. Konačno, u odredbi čl. 16. ZC-a propisano da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima.

36. Budući da se predmetni štetni događaj dogodio na državnoj cesti, na dijelu na kojem nije bio postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti" , iako je postavljanje tog znaka osiguranik II. tuženika tražio prije nastanka štetnog događaja, to je I. tuženik pasivo legitimiran i odgovoran za štetu nastalu na automobilu tužitelja uslijed naleta divljači na isti, a sukladno odredbi čl. 50. st. 1. ZC-a u svezi odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Naime, prema navedenoj odredbi čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovora za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom, u ovom slučaju I. tuženika, može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.). Pored toga valja reći da obveza održavanja ceste podrazumijeva i postavljanje kako okomite signalizacije (prometnih znakova), tako i zapreka potrebnih radi onemogućavanja pristupa divljači na javnu cestu. Međutim iz provedenih dokaza proizlazi da na mjestu štetnog događaja nije bila postavljena ograda koja bi spriječila izlazak divljači na cestu, dok I. tuženik nije tvrdio niti dokazivao drugačije.

37. S druge strane, odgovornost osiguranika II. tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev- 352/2022- od 5. travnja 2022., Rev 1057/2014 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/2016 od 28. kolovoza 2019.). Stoga je i II. tuženik kao osiguratelj Lovačke udruge "Dinara" Knin pasivno legitimiran i odgovoran za nastanak štetnog događaja sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a, a uzimajući u obzir da je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo tako što je na cestu izletjela divlja svinja na koju je potom naletjelo vozilo tužitelja kojim je upravljao JU. Ovdje valja reći iz provedenih dokaza ne proizlazi niti jedan od razloga iz odredba čl. 1067. ZOO-a za oslobođenje II. tuženika od odgovornosti za štetu. Naime, činjenica da na mjestu štetnog događaja nije bio postavljen znak obavijesti "divljač na cesti" sukladno odredbi čl. 1067. st. 2. i 4. ZOO-a ne utječe na obvezu II. tuženika da tužitelju naknadi nastalu štetu jer II. tuženik nije dokazao da je propust I. tuženika da, unatoč zahtjevu osiguranika II. tuženika, postavi znak "divljač na cesti" na predmetnoj državnoj cesti bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Naime nepostupanje I. tuženika po zahtjevu osiguranika II. tuženika iz odredbe čl. 50. st. 2. ZC-a oslobađa osiguranika II. tuženika, pa onda i II. tuženika kao osiguratelja, od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju II. tuženik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju njegov osiguranik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 4. ZOO-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-352/2022- od 5. travnja 2022.).

38. Međutim, iz u postupku utvrđenih činjenica, ne proizlazi da je opisano nepostupanje I. tuženika u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Ovo stoga što znakovi opasnosti, kao što je znak "divljač na cesti", služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (čl. 16. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, "Narodne novine" broj 67/2008., 48/2010., 71/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.). S obzirom na to da je u konkretnom slučaju maksimalna brzina vožnje na predmetnoj državnoj cesti ograničena do 90 km/h, a da je brzina kretanja vozila prije naleta bila 79 km/h, te da je vozač JU mogao izbjeći nalet vozila na divlju svinju da je u noćnim uvjetima vožnje na neosvijetljenom kolniku upravljao vozilom maksimalnom brzinom vožnje do 40 km/h, to navedeni propust I. tuženika, po ocjeni ovog sud nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer je vozač i bez tog prometnog znaka vozio manjom brzinom od dopuštene što upućuje na njegov oprez u vožnji koji bi se opravdano mogao očekivati i uz postojanje spomenutog prometnog znaka.

39. Nadalje, u odredbi čl. 1085. ZOO-a je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, te da će sud dosuditi naknadu u novcu kada oštećena osoba to zahtjeva, ako okolnosti danog slučaju ne opravdavaju uspostavljanje prijašnjeg stanja, dok je u odredbi čl. 1090. istog Zakona propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Slijedom navedenoga, a s obzirom na to da je na temelju dopunskog nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 1.444,00 EUR, tako je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju navedeni iznos. Ovdje valja reći da su tuženici solidarno odgovorni u smislu odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO-a, za štetu nastalu trećim osobama naletom divljači na cesti, i to kako je to gore navedeno I. tuženik kao pravna osoba nadležna za održavanje ceste, po načelu krivnje, a II. tuženik kao osiguratelj pravne osobe koja gospodari lovištem, po načelu uzročnosti. Kako je u slučaju kada postoji solidarna odgovornost za štetu, oštećenik ovlašten zahtijevati naknadu štete od svih solidarnih dužnika odjednom, tako je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu u kojem traži da se tuženicima naloži da mu solidarno isplate utuženi iznos. 40. Odlučujući o tijeku kamate sud je pošao od odredbe čl. 1086. ZOO-a kojim je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom u trenutku nastanka štete. Nadalje, kako je iz iskaza tužitelja utvrđeno da isti nije popravio vozilo (čl. 1090. ZOO), tako se u konkretnom slučaju radi o naknadi nereparirane imovinske štete. Stoga je valjalo naložiti I. i II. tuženicima da tužitelju, sukladno navedenoj odredbi čl. 1086. i odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a na solidarno dosuđeni iznos od 1.444,00 EUR isplate zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (20. prosinca 2024.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, tužitelj je odbijen sa zahtjevom u dijelu u kojem od I. tuženika potražuje isplatu zakonskih zateznih tekućih na dosuđeni iznos glavnice od 10. travnja 2020. do 19. prosinca 2024., kao i u dijelu u kojem od II. tuženika potražuje zakonske zatezne kamate od 26. svibnja 2015. do 19. prosinca 2024.

41. S obzirom na izneseno odlučeno je kao u t. I. i II. izreke ove presude.

42. Isto tako valja reći da je tužba u dijelu zahtjeva tužitelja kojim od I. tuženika potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos tekuće od 26. svibnja 2015. do 9. travnja 2020. nedopuštena zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja. Naime, sukladno odredbi čl. 333. st. 2. ZPP-a sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Kako je u konkretnom slučaju presudom ovog suda poslovni broj Pn- 1539/2018-22 od 10. travnja 2020. tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem od I. tuženika potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 26. svibnja 2015. do 9. travnja 2020., tako je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

43. Budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to se odluka o troškovima parničnog postupka zasniva se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranaka, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP).

44. Tako je tužitelju na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren trošak u ukupnom iznosu od 3.500,00 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 32. Tarife), sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 28. listopada 2019., 9. ožujka 2022., 20. ožujka 2023. i 23. kolovoza 2023. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (100 bodova - Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 18. srpnja 2019., 21. veljače 2022. i 24. siječnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (25 bodova - Tbr 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 3. travnja 2019., 3. srpnja 2019., 6. ožujka 2020., 13. siječnja 2022., 2. veljače 2023. i 6. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova - Tbr 9/1. Tarife), sastavljanje žalbe protiv presudu od 21. travnja 2020. u iznosu od 250,00 EUR (125 bodova-Tbr. 10/1 Tarife), te trošak PDV (25%) na navedene radnje u iznosu od 700,00 EUR. Tužitelju je, nadalje, priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 106,18 EUR, trošak prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 265,45 EUR i trošak dopunskog prometnog vještačenja u iznosu od 66,36 EUR. Stoga je tuženicima sukladno odredbi čl. 161. st. 3. ZPP-a naloženo solidarno isplatiti troškove parničnog postupka tužitelju u ukupnom iznosu od 4.044,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a teku od dana presuđenja, dakle od 20. prosinca 2024. pa do isplate, a po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a.

45. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 8. lipnja 2018. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Isto tako tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer taj trošak, također, nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a s obzirom na to da tužitelj presudu može preuzeti neposredno u sudu sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a. Konačno, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na novu presudu jer isti takvu pristojbu nije platio niti je pozvan na plaćanje iste.

46. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. Luki Mardešiću

2. I. tuženiku

4. II. tuženiku po odvj. Ivanu Glavašu