REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1712/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja STIMOR d.o.o., Umag, Žrtava fašizma 3c, OIB: 77159431991, kojeg zastupaju punomoćnici VN, Melita Babić i Luka Antunović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju STIMOR d.o.o., Umag, Žrtava fašizma 3c, OIB: 77159431991 iznos od 37,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 37,84 EUR od 25. travnja 2023. do 9. svibnja 2023., kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,84 EUR od 10. svibnja 2023. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, kao i za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos parničnih troškova iz točke

III. izreke preko dosuđene kamatne stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. travnja 2023. nastala šteta na vozilu marke KIA CEED, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika ZN iz [adresa], Ulica 154. brigade Hrvatske vojske, a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.

– dalje: ZOO).

1.1. Navodi da je oštećenik tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 10. svibnja 2023., potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je oštećeniku poslao obavijest o uplati nespornog dijela, čime je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, oštećenik je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj sukladno zahtjevu oštećenika popravio predmetno vozilo na način da je isto vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke.

1.2. Tužitelj je za svoju uslugu ispostavio račun broj 033-P1-1 u iznosu od 162,71 EUR (uključen PDV-a), a tuženik je predmetni račun likvidirao na iznos od 124,87 EUR, dok razliku od 37,84 EUR nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on ne priznaje. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 33,18 EUR plus PDV. Navodi da vlasnik vozila ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, odnosno ne mora odbrati onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su stajališta izrazili i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

1.3. Nadalje tužitelj navodi da je vlasnik vozila kao ustupitelj s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. lipnja 2024. kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje u utuženom iznosu, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 37,84 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2023. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava odgovornost za štetu, visinu potraživanja, zatraženi tijek kamata i visinu kamatne stope. Osporava i vjerodostojnost dokaza koje tužitelj dostavlja uz tužbu te navodi da račun popravka ne odgovara stavkama izvida štete. Navodi da je tuženik više puta obavijestio oštećenika na njegova prava i obveze te ga je obavijestio da vozilo može popraviti u servisima u kojima bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme s najmanje istom kvalitetom popravka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.

– dalje: ZPP).

4. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi stranaka za provođenje prometnog vještačenja, kao i prijedlog tužitelja za saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i oštećenika u svojstvu svjedoka, odnosno prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka GN. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnog potraživanja i djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (zatezne kamate – čl. 35. st. 2. ZPP).

6. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 37,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2023. do isplate.

7. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva te postojanje doprinosa oštećenika visini nastale štete. Sporan je i tijek zateznih kamata te visina stope zatezne kamate.

8. Glede sporne aktivne legitimacije treba navesti kako iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. lipnja 2024. (list 16.-17. spisa) proizlazi da je ZN kao ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 033-P1-1 i na temelju izvida štete broj 238610510317 (oznaka štete dužnika), a po kojem računu je dužnik oštećeniku isplatio iznos od 124,87 EUR slijedom čega primatelj (tužitelj) i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 37,84 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 8. srpnja 2024. (list 18.-19. spisa).

9. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO).

9.1. Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

9.2. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

10. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11. Iako tuženik osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost, ovaj je sud mišljenja, a s obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije, prema kojoj je oštećenik tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 22. travnja 2023., povodom koje prijave je tuženik napravio izvid i procjenu štete (list 11.-13. spisa) te isplatio naknadu u nespornom iznosu (list 10. spisa), da je time tuženik konkludentno priznao kako pasivnu legitimaciju, tako i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju. Osim toga, iz obrazložene ponude od 4. ožujka 2024. (list 12. spisa) proizlazi da je tuženik izrijekom priznao odgovornost za naknadu štete, a iz e-maila od istog dana (list 13. spisa) da je račun za popravak vozila umanjen zbog razlike u cijeni radnog sata. Stoga ovaj sud osporavanje pasivne legitimacije i odgovornosti koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 22. travnja 2023. pregledao oštećeno vozilo 10. svibnja 2023. te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 3,70 h, lakirer – 6,60 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera.

13. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 16. veljače 2024., s dospijećem plaćanja 1. ožujka 2024. (list 9. spisa) odnosi se na limarske radove u trajanju od 3,70 h po cijeni od 33,18 EUR/h i na potrošni materijal limara. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu od 16. veljače 2024. obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 1. siječnja 2023. (list 15. spisa). Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja. Tuženik, prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost predmetne isprave.

14. Iz sadržaja navedenog računa je vidljivo da je istim obračunat rad limara i lakirera upravo u trajanju koji je predviđen izvidom štete tuženika. Upravo je cijena radnog sata limara i lakirera predmet prijepora između stranaka, a ne preostale stavke iz računa tužitelja kako to proizlazi iz e-maila tuženika od 4. ožujka 2024. (list 13. spisa). Iako tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je oštećeniku ukazao na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera, ali po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj, ove navode ničim ne dokazuje. Međutim, navedeno niti nije od utjecaja na ishod ovog spora, a to iz razloga koje će sud obrazložiti u nastavku.

15. Naime, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 26.-29. spisa).

16. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 37,84 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. ZOO. 17. Tuženik je dužan isplatiti na navedeni iznos i zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 943. ZOO.

17.1. Naime, odredbom čl. 943. st. 1. ZOO određeno je da je, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (čl. 943. st. 2. ZOO). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (čl. 943. st. 3. ZOO), a prema stavku 4. ovog zakonskog članka, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

17.2. Tužitelj zatezne kamate potražuje od 25. travnja 2023., međutim ničim ne dokazuje (a niti to u činjeničnom opisu tužbe navodi) da je upravo tog dana oštećenik obavijestio tuženika o štetnom događaju. Iz spisa proizlazi da je tuženik 10. svibnja 2023. izvršio pregled vozila pa je stoga, u nedostatku drugih dokaza, sud zaključio da je tuženik najkasnije tog dana bio obaviješten o štetnom događaju i nastaloj šteti. Budući da je nesporni iznos tuženik isplatio 7. ožujka 2024., odnosno po proteku rokova iz čl. 943. st. 1.,2. i 3. ZOO, dok nije isplatio preostali, ovdje utuženi, iznos, za koji je sud ocijenio da ga osnovano tužitelj kao primatelj na temelju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. lipnja 2024. potražuje, to proizlazi da je tuženik, u skladu s čl. 943. st. 4. ZOO na navedeni iznos dužan isplatiti zatezne kamate od primitka odštetnog zahtjeva, za što je sud utvrdio da je bilo najkasnije 10. svibnja 2023. Međutim, kako tužitelj nije dokazao da je oštećenik već 25. travnja 2024. obavijestio tuženika o štetnom događaju, neosnovano potražuje isplatu zateznih kamata od tog dana do 9. svibnja 2023.

17.3. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

17.4. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police obveznog osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

18. Kako je tužitelj uspio u sporu u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate – čl. 35. st. 2. ZPP), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP).

19. Tužitelju su priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 144,91 EUR.

20. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 6,64 EUR do zatraženog iznosa od 13,27 EUR (za iznos od 6,63 EUR) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. Sud je, jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, na troškove postupka koji predstavljaju sporednu (akcesornu) tražbinu, tužitelju dosudio kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose.

22. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).