REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-416/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice AMĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lucija Car-Pavlic, odvjetnica u odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, koga zastupa punomoćnica Andreja Kušec Kovačević, odvjetnica u Vrbovcu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice AM, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti tuženika, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za socijalni rad isplatiti tužiteljici AMĆ iznos od 420,87 EUR (slovima: četiri stotine dvadeset eura i osamdeset sedam centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 31,99 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 31,99 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 32,05 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 32,14 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 32,45 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 32,45 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 32,45 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 32,45 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 32,45 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 32,45 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 32,45 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 32,45 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 33,10 EUR od 16. veljače 2017. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice AMĆ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici (neto) iznos naknade štete od 660,96 EUR / 4.980,00 kn, sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), koja se određuje do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 47,78 EUR / 360,00 kn, od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 19,91 EUR / 150,00 kn, od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 19,91 EUR / 150,00 kn, od 16. svibnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana."

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice AMĆ u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim brutoiznosima.

IV Svaka stranka snosi svoje troškove u ovom postupku.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužiteljice AMĆ od 1. ožujka 2021. povučena za iznos od 335,65 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to navedeno u tužbi.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 1. ožujka 2021. navodi da je u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. bila u zaposlena kod tuženika Centra za socijalnu skrb Vrbovec na radnom mjestu socijalnog radnika, s time da je u navedenom razdoblju koristila pravo na rad u polovici radnog vremena radi skrbi djeteta s težim smetnjama u razvoju. Navodi da joj je tuženik, koji kao poslodavac predstavlja javnu službu, u navedenom razdoblju plaću obračunavao po osnovici od 678,06 EUR/5.108,84 kn umjesto po osnovici od 718,74 EUR/5.415,37 kn, sukladno članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama pa postoji dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći. Tužiteljica se pritom poziva na Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. sklopljen između Vlade RH i sindikata javnih službi (kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (kojim je osnovica utvrđena na razini iz 2008. na iznos od 678,06 EUR/5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Nastavno tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, da je u studenom 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je člankom VII.c stavkom 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno. Navodi da joj je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora korištenog u razdoblju do 31. siječnja 2017. te za ožujak i travanj 2017. Naposljetku navodi da joj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pogrešno utvrdio i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja prava na rad u polovici punog radnog vremena, čime je pretrpjela imovinsku štetu u obliku izmakle dobiti/izgubljene zarade za iznos u visini razlike iznosa koji su joj isplaćeni od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje po osnovi naknade plaće i iznosa koji su joj trebali biti isplaćeni da je tuženik ispravno i potpuno obračunao i isplatio tužiteljici plaću/naknadu plaće u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog, konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 22. prosinca 2023. predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 420,87 EUR po osnovi razlike plaće zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom, isplatu iznosa od 660,96 EUR po osnovi naknade štete zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. kolovoza 2023. navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu. Osporava pravnu valjanost Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama budući da isti nisu potpisale sve ugovorne strane, osporava da su se ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama jer se nisu ispunili uvjeti propisani odredbom članka VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, a budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da nema mjesta primjeni Sporazuma sa Izmjenama i dopunama. Navodi da tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. Ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužiteljice za mjesec prosinac 2015. Osporava potraživanje tužiteljice s osnove naknade štete te potraživanje s osnove zatezne kamate na iznos poreza i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto plaći. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tužiteljica je podneskom od 22. prosinca 2023. povukla tužbu za iznos od 335,65 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to navedeno u tužbi. Stoga je, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

4. Rješenjem od 23. veljače 2024. poslovnog broja Pr-8465/2021-11 utvrđen je prekid postupka zbog prestanka postojanja tuženika Centra za socijalnu skrb Vrbovec te je postupak nastavljen s pravnim sljednikom tuženika Hrvatskim zavodom za socijalni rad, kao tuženikom.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, priopćenja za javnost i procjena DZS, obračunskih isprava za isplatu plaća tužiteljice, izvadaka iz sudskog registra za prednika tuženika te e-maila od 15. svibnja 2024. s privitkom.

6. Na ročištu održanom 10. prosinca 2024. tužiteljica je odustala od dokaznih prijedloga za pribavu službenim putem ugovora o radu tužiteljice, za provođenje financijskog vještačenja, saslušanje tužiteljice, pribavu od HZZO spisa kojim je tužiteljici utvrđena visina naknade plaće/novčane naknade za vrijeme korištenja rada u polovici radnog vremena radi skrbi o djetetu s težim smetnjama u razvoju.

7. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao radnice tuženika, za isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te isplatu naknade štete po osnovi izgubljene zarade za vrijeme korištenja prava na rad u polovici punog radnog vremena radi skrbi o djetetu s težim smetnjama u razvoju.

9. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod prednika tuženika, da je prednik tuženika, kao poslodavac, predstavljao javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01, 39/09) te da je prednik tuženika u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 678,06 EUR/5.108,84 kn. Nije bila sporna niti visina tužbenih zahtjeva.

10. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - je li prednik tuženika tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 718,74 EUR/5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Sporno je, također, ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade štete po osnovi izgubljene zarade za vrijeme korištenja prava na rad u polovici punog radnog vremena radi skrbi o djetetu s težim smetnjama u razvoju.

11. Za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. Vlada RH i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- 13. svibnja 2009. Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 678,06 EUR/5.108,84 kn bruto, s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 718,74 EUR/5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- 26. listopada 2011. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama su promijenjeni članci III. I IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta. Promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. citiranih Izmjena i dopuna

- člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR) primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.,

- 28. prosinca 2012. Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu.

12. Slijedom navedenog, za zaključiti je da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, a potvrđen odredbama članka 51. stavka 4. Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 115/10; dalje: TKU/10), ("Narodne novine" broj: 141/12; dalje: TKU/12). U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

13. Neosnovan je prigovor tuženika o nevaljanosti Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, odlučno je to da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Tuženik nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja (što bi onda predstavljalo povredu tog postupka), to tim više što je navedeni sindikat parafirao Izmjene dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

14. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS, a na koje se članak III. i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. pa stoga jasnim proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 718,74 EUR/5.415,37 kn bruto.

15. Suprotno tuženikovim prigovorima, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u člancima III. -V. bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP- a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

16. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

17. Dakle, prednik tuženika je tužiteljici, sukladno svemu naprijed navedenom, počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici od 718,74 EUR/5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

18. Sve naprijed navedeno je u skladu s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u presudi poslovnog broja Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020., koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

19. Budući da je tužiteljica podneskom od 22. prosinca 2023. povukla tužbu u odnosu na potraživanje po osnovi razlike plaće za prosinac 2015., kojem povlačenju se tuženik nije protivio, sud nije ocjenjivao tuženikov prigovor zastare istaknut u odnosu na to potraživanje.

20. Slijedom svega navedenog, djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

21. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od 16. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i članka 92. stavka 3. ZR, kako je to navedeno u stavku I izreke presude.

22. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 660,96 EUR po osnovi naknade štete (izgubljena zarada za vrijeme korištenja prava na rad u polovici punog radnog vremena radi skrbi djeteta s težim smetnjama u razvoju) budući da je odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13) propisano da se naknada plaće u tom slučaju osiguraniku isplaćuje iz sredstava Zavoda od prvog dana korištenja tog prava. Navedeno proizlazi i iz navoda tužbe. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala ispunjenje pretpostavki za odgovornost za štetu budući da tuženik nije štetnik koji je počinio štetnu radnju jer nije bio obveznik obračuna i isplate predmetne naknade plaće niti je određivao osnovicu na temelju koje se ista obračunava. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

23. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu potraživanja po osnovi isplate zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenoj bruto razlici plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP.

25. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva sa 50%, a što se tiče visine zahtjeva uspjela je sa 39% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužiteljicu, što se tiče osnove uspio sa 50%, a što se tiče visine tužbenog zahtjeva sa 61%. Uzimajući u obzir omjer 50:39% u odnosu na 50:61%, tužiteljica je uspjela u sporu 44,5%, a tuženik 55,5%. Slijedom navedenog, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka pa je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.