REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Pn-205/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OŠ (OIB [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa] koju zastupa Zvonimir Bućan, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Sarajeva, Trg međunarodnog prijateljstva 20, kojeg zastupa Rinaldo Mešin odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. platiti tužiteljici OŠ iznos od 27.674,60 eura sa zateznom kamatom počevši do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:

-na iznos od 27.080,00 počevši od 19. lipnja 2018., te

- na iznos od 594,60 eura počevši od 20. prosinca 2024., kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 6.306,73 eura sa zateznom kamatom počevši od 20. prosinca 2024. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice OŠ u dijelu u kojem ista zahtjeva isplatu iznosa od 12.247,46 eura sa zateznom kamatom počevši od 19. lipnja 2018. pa do isplate, kao i u dijelu u kojem zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 594,60 eura za razdoblje od 19. lipnja 2018. do 19. prosinca 2024., te se odbija i preostali dio zahtjeva tužiteljice OŠ za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 14.129,27 eura sa zateznom kamatom počevši od 20. prosinca 2024. pa do isplate.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 27. lipnja 2017. kao suvozač nastradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Mostaru.

1.1. Kako tvrdi da je u predmetnoj nezgodi pretrpjela teške ozlijede, ističe da joj je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje u vidu pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, te duševnih boli zbog naruženosti, ali da je pretrpjela i imovinsku štetu i to tako što joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega te imovinsku štetu u vidu troškova liječenja i uništene odjeće, sata, mobitela i sunčanih naočala.

1.2. U skladu s tim, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a uzimajući u obzir nespornu uplatu od strane tuženika u iznosu od 7.920,00 eura, tužiteljica od tuženika kao osiguravatelja vlasnika vozila odnosno vozila u kojem je bila, zahtjeva isplatu ukupnog iznosa od 39.922,06 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a od čega se 38.995,66 eura odnosi na neimovinsku štetu, iznos od 594,60 eura na imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, te preostali iznos od 331,80 eura na troškove liječenja i uništene odjeće te mobitela, sata i sunčanih naočala.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju te osnov odgovornosti za štetu. Međutim, tuženik osporava visinu štete smislu da su za tužiteljicu nastupile posljedice u onoj mjeri koja bi opravdavala dosuđivanje naknadu štete u zatraženom iznosu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku osobne iskaznice tužiteljice (list5-6 spisa), pasliku zapisnika o uviđaju (list 7-12 spisa) potvrde PP Imotski sa situacijskim planom (list 4 i 5 spisa), presliku medicinske dokumentacije tužiteljice (list 21-54, 93, 110-114 spisa),a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 90 i 91 te 201-202 spisa) kao i dokaz medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Splitu (list 129-139 i 173-175 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Između strankama je nesporna činjenica nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, kao i odgovornost za nastanak štetnog događaja te da je tuženik tužiteljici na ime neimovinske štete ispatio nesporan iznos od 7.920,00 eura, ali je između stranaka sporna visina tražbine a s tim u vezi i težina povrede prava osobnosti, pa time i je li navedenom isplatom od 7.920,00 eura tuženik tužiteljici u cijelosti naknadio neimovinsku štetu. Osim toga, sporan je i početak tijeka zatezne kamate.

6. U pogledu preinake tužbe od strane tužiteljice, valja reći da je tužiteljica podneskom od 14. svibnja 2021. doista preinačila tužbu na način da je povisila tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica je tim podneskom uskladila svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem Medicinskog fakulteta u Splitu a sud je rješenjem od 20.rujna 2024. prihvatio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a.

6.1. Sud je prilikom naprijed navedenog stava uzeo u obzir i činjenicu da su od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% a što je objavljeno u formi pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem SU-IV-47/2020-5.

7. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu utvrđeno je da je tužiteljica zadobila niz težih i po život opasnih ozljeda kao što su udarac u trbušnu stjenku, razdor ravnog trbušnog mišića, razdor hvatišta tankog crijeva, krvarenje u trbušnoj šupljini, prijelom krajnjeg dijela desne ključne kosti, prijelom prsne kosti, prijelom 3-5 lijevog rebra, nagnječenje lijevog dijela pluća, prijelom trinaestog nastavka 2. slabinskog kralješka, prijelom krajnjeg dijela desne palčane kosti s posljedičnim razvojem upale pluća i psihičkom reakcijom na teški stres. Utvrđeno je da su navedene tegobe trajno umanjile životnu aktivnost tužiteljice u obimu od 35%( u čemu s naslova prijeloma 15%, s naslova tegoba abdominalne strane 25%, te zbog posttraumatskog stresnog poremećaja kroničnog tipa 10%). Dakle, vještaci medicinskog fakulteta u Splitu nisu zbrajali pojedine postotke već su objedinile postotak umanjenja zaključivši da isto iznosi 35% ( da su zbrajali, isto bi iznosilo 50% ). Nadalje, utvrđeno je da je kod tužiteljice došlo do primarnog straha jakog intenziteta u trajanju od pola minute i blažeg u trajanju od 5 minuta, a da je sekundarni strah jakog intenziteta trajao 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 tjedana te slabog intenziteta u trajanju od 3 mjeseca. Što se tiče bolova, utvrđeno je da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg 4 tjedna te potom slabog u trajanju od 2 mjeseca. Prema mišljenju vještaka kod tužiteljice je zastala naruženost lakog stupnja u vidu vidljivog ožiljka na trbušnoj stijenci veličine 30 cm koji je uredno zarastao nema sekrecije. U odnosu na potrebu za tuđom pomoći i njegom, utvrđeno je da je tužiteljici ista bila potrebna nakon izlaska iz bolnice 2 tjedna po 3 sata dnevno a zatim 4 tjedna po 2 sata dnevno te nakon toga još jedan mjesec po 1 sat dnevno.

7.1. Sud prihvaća nalaz Medicinskog fakulteta kao stručan i objektivan a od prigovora je jedino prigovorio tuženik u pogledu navodnog zbrajanja postotaka te ocjeni koja se odnosi na zaostale posljedice sa psihijatrijskog gledišta. Međutim, sud je unatoč tome prihvatio navedeni nalaz i mišljenje te je odlučio da nije potrebno izvoditi dokaz novim medicinskim vještačenjem u dijelu koji se odnosi na posljedice po psihičko zdravlje tužiteljice iz razloga jer je upravo dr. GŠ detaljno, uvjerljivo i sadržajno argumentirala taj dio nalaza i mišljenja dodatnim očitovanjem na ročištu te odgovorila na patnja stranaka. Stoga nije bilo potrebe izvoditi dokaz novim vještačenjem u smislu odredbe čl.261. st.2.ZPP-a.

8. Iz iskaza tužiteljice, a u kontekstu naprijed navedenog glede posljedica štetnog događaja po zdravlje tužiteljice, sud je utvrdio da je ista dobila kilu na trbuhu zbog posljedica štetnog događaja koja stalno raste te da prilikom hodanja osjeća bolove od lijevog kuka prema nozi utvrđeno je da i danas osjeća grčeve u desnoj ruci tako da joj je otežano raditi neke svakodnevne poslove kao stavljanje šampona na kosu prilikom kupanja i sl. Nadalje, utvrđeno je da ne može uopće svakodnevne poslove obavljati ranijim intenzitetom već posve usporeno, a zbog posljedica štetnog događaja joj se u predjelu desne potkoljenice pojavio ugrušak. Utvrđeno je da i danas osjeća strah od prometa i da je zna uhvatiti strah kada je sama doma. Ima probleme i što se tiče potrebe za posebnom ishranom te ukoliko se u tom dijelu strogo ne drži preporuka liječnika dolazi do tegoba u probavi. Utvrđeno je također da dugo vremena( oko 1,5 godina) ista nije bila samostalna nakon štetnog događaja a pomagali su joj ukućani ( suprug i djeca).

8.1. Sud iskaz tužiteljice prihvaća kao vjerodostojan budući da se isti u bitnome nalazi u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka te medicinskom dokumentacijom.

9. Temeljem odredbe članka 19. ZOO-a, a u vezi s člankom 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

9.1. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te cilju kojem služi pravična novčana naknada, kao i dobi tužiteljice (rođena **.**.1960.) a sve na osnovi odredbe članka 1100. ZOO-a, uzevši u obzir utvrđeno u prethodnim točkama obrazloženja, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 eura, ali je taj iznos potrebno umanjiti za već isplaćeni 7.920,00 eura po ovoj osnovi pa se dolazi do iznosa od 27.080,00 eura koliko je tužiteljici i dosuđeno, dok je u preostalom dijelu po ovoj osnovi zahtjev odbijen kao prekomjerno postavljen.

10. Na osnovi odredbe članka 1095. ZOO-a a u pogledu zahtjeva po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom, ovaj sud smatra da je tužitelju primjerena novčana naknada za pomoć i njegu druge osobe i viša od 4,64 eura neto po satu koliko ista traži. Kako se radi o obimu od 128 sati tuđe pomoći i njege, sud smatra primjerenim iznos od 594,60 eura po ovoj osnovi, pa je dosudio cjelokupno zahtijevani iznos .

11. Što se tiče troškova liječenja i uništene odjeće, mobitela, sata i sunčanih naočala, za ukazati je da tužiteljica po ovoj osnovi traži ukupni iznos od 331,80 eura, ali da ne razgraničava niti dokazuje koji iznos od toga bi otpadao na trošak liječenja. Naime, točno je da sud može prema slobodnoj ocjeni dokaza sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a dosuditi naknadu štete za uništenu odjeću te da se zahtjev u tom dijelu prema važećoj praksi može postaviti u paušalnom iznosu ali ne i za troškove liječenja koji predstavljaju (ukoliko je došlo do njih) konkretnu štetu u vidu umanjenja imovine. Kako tužitelj nije razgraničio te dvije vrste štete, ali niti je dokazao da je imao troškova liječenja , sud ne može niti na temelju slobodne ocjene dokaza prihvatiti ovaj dio zahtjeva.

12. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je prihvaćen u iznosu od 27.674,50 eura, a odbijen u dijelu u kojem zahtjeva preostalih 12.247,46 eura te je odlučeno kao u izreci pod točkom I i II.

17. Početak tijeka zatezne kamate na iznos neimovinske štete dosuđen je tužitelju temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a, a u vezi odredbom čl. 29. st. 1. tog Zakona. Naime, navedenom odredbom članka 1103. ZOO-a je propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu razvidno da je na temelju medicinske dokumentacije koja datira ranije od 19. lipnja 2018. (od kada tužiteljica traži zateznu kamatu a to je dan odgovora na njen odštetni zahtjev – list 16 spisa) utvrđene trajne i ostale posljedice, razvidno je da ista ima pravo na zateznu kamatu od kada traži, a to je od 19. lipnja 2018.

17.1. U pogledu navoda tuženika u pogledu kamate na preinačeni dio zahtjeva, za ukazati je da su strane u obveznim odnosima sukladno odredbi čl. 4. ZOO-a dužne postupati prema načelu savjesnosti i poštenja pa da je tuženik ispunio tražbinu u roku ne bi niti došlo do preinake tužbe, budući da se radi o istoj vrsti tražbine. Stoga, neosnovano se tuženik poziva da nije mogao pasti u zakašnjenje ako nije ranije tražen navedeni iznos, a znao je i mogao znati osobito s obzirom na predmet djelatnosti da tijekom postupka ovisno o izvedenom dokazu vještačenjem može doći do usklađivanja (iste) tražbine.

18. Kako se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja se dosuđuje u novcu tek donošenjem ove odluke, na iznos s naslova tuđe pomoći i njege sud je dosudio zateznu kamatu počevši od donošenja ove odluke pa do isplate dok je odbio dio zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od 19. lipnja 2018. pa do donošenja ove odluke.

19. Zatezna kamata dosuđena je po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu sa 69,32% , a tuženik sa 30,68%, razlika između ta dva broja je 38,64% pa je s tim postotkom potrebno pomnožiti osnovani trošak tužitelja sukladno odredbi članka 154. ZPP-a. Tako je temeljem tbr. Tarife dosuđeno tužiteljici po 1.000,00 eura za sastav odštetnog zahtjeva, za sastav tužbe, te za sastav podnesaka od 14. svibnja 2021. i 27. siječnja 2023., kao i za zastupanje na ročištima od 20. studenog 2019., 13. prosinca 2019., 20. siječnja 2020., 18. lipnja 2021., 10. listopada 2022., 20. rujna 2024. te 21. studenog 2024. što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 13.750,00 eura na što je valjalo pridodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 258,41 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu 223,00 eura, te trošak plaćenog predujma 2.090,38 eura pa se dolazi do iznosa od 16.321,79 eura što pomnoženo s 38,64% iznosi 6.306,73 eura pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom I.

21. Sud nije tužiteljici dosudio trošak za sastav podnesaka od 26. veljače 2019. i 13. studenog 2020. jer ti podnesci nisu u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bili potrebni radi vođenja parnice a niti trošak za sastav podnesaka od 12. studneog 2019. i 22. studenog 2021. jer takvih podnesaka niti nema u spisu pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom II.

22. U cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadnom troška parničnog postupa jer je u smislu odredbe članka 154. ZPP-a tužiteljica bitno više uspjela u sporu od tuženika pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

23. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 20. prosinca 2024. pa do isplate.

U Imotskom, 20. prosinca 2024.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika