- 1 -

Broj: Ppž-10421/2023

 

                                         

                              

 

 

                                   

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                                                      P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika A. xxx j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika V. M., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 113. stavak 2. i 4. u svezi sa stavkom 1. podstavak 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19), rješavajući o žalbi II okrivljenika V. M. podnesenoj putem branitelja ZOU S., M., G., M. F. iz R., protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: 22 Pp-1772/2020, od 7. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2024.,

 

 

                                                 p r e s u d i o  j e:

 

I. U povodu žalbe II okrivljenika V. M., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu na način da se, na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona  (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ) II okrivljenik V. M. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

 

                                                       oslobađa od optužbe

 

              da bi:

 

           dana 11. rujna 2020. u 10,30 sati u Šibeniku u ulici Kralja Zvonimira kod Vatrogasnog doma, inspekcijskim pregledom bilo utvrđeno da osobno vozilo reg. oznake xxxx u vlasništvu I okrivljenika, kojim je upravljao D. M. iz Š. koji je obavljao taksi prijevoz jednog putnika na području grada Šibenika, da navedeno vozilo ne zadovoljava posebne uvjete koji se odnose na izgled vanjskih oznaka na vanjskim bočnim stranama, odnosno da isto nema istaknut naziv i sjedište trgovačkog društva koje je obavilo prijevoz,

 

           pa da bi II okrivljenik postupio protivno odredbama članka 13. stavak 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, u svezi s člankom 3. stavak 1. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe (NN 50/18, 56/19), te time počinio prekršaj iz članka 113. stavak 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, kažnjivo prema članku 113. stavak 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

 

         II.  Uslijed gornje odluke, žalba II okrivljenika je bespredmetna.

 

III.  Na temelju članka 140. stavka 2. PZ  troškovi prekršajnog postupka iz  članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom II okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura, zbog prekršaja iz članka 113. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci.

 

2. Istom presudom II okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka  u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

 

3. Protiv I okrivljenika prekršajni postupak je obustavljen.

 

4. Protiv navedene presude II okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni.

 

5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

             

            6. Žalba je bespredmetna.

 

            7. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe II okrivljenika, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. PZ, budući da djelo za koje je izrekom pobijane presude II okrivljenik proglašen krivim na način činjenično opisan nije prekršaj, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

  8. Naime, odredbom članka 113. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. alineja 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19), propisano je kažnjavanje za prekršaj i odgovorne osobe u pravnoj osobi, ako prijevoznik obavlja javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe vozilima koja ne zadovoljavaju posebne uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 13. stavak 7. ovoga Zakona (članak 13. stavak 6.), s tim da  sukladno odredbi članka 3. podstavak 12. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe (NN 50/18, 56/19), koji je donesen na temelju članka 13. stavak 7. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, osobni automobil kategorije M1 namijenjen za autotaksi prijevoz mora ispunjavati posebni uvjet, imati na vanjskim bočnim stranama istaknute najmanje riječ TAXI te ime i prezime fizičke osobe – obrtnika, odnosno naziv i sjedište trgovačkog društva, a visina slova ne smije biti manja od 30 mm.

 

              9. Međutim, u izreci ove presude navedeni činjenični opis djela sadržan u  pobijanoj presudi, a istovjetno i u optužnom prijedlogu nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se s obzirom na zakonski opis prekršaja (propis blanketne naravi) radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa nužno treba navesti citiranu odredbu navedenog Pravilnika, a to je u ovom slučaju izostalo, jer je ista i to nepotpuno, bez navođenja podstavka 12., navedena samo u okviru zakonskog opisa djela.

 

              10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj. 

 

            11. U pogledu tako nepotpunog optužnog akta, prvostupanjski sud trebao je u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, na temelju članka 161. stavak 4. PZ, pozvati tužitelja da dopuni optužni prijedlog navođenjem svih bitnih obilježja prekršaja, pod prijetnjom odbačaja optužnog prijedloga, međutim prvostupanjski sud to je propustio učiniti, a s obzirom da je protiv prvostupanjske presude podnesena samo žalba u korist okrivljenika, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, to niti tužitelj, niti sud, više ne mogu mijenjati činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja.

 

            12. Stoga je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, preinačio pobijanu presudu i na temelju članka 207. PZ II okrivljenika oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke, uslijed čega je žalba II okrivljenika bespredmetna, a troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

  13. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

                           

 

U Zagrebu 3. siječnja 2024.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, II okrivljenika, branitelja i tužitelja.