REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. P-821/2022-172

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te II. JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojice iz zastupanih po punomoćnici Kristini Rakuša, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženih BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave, zaključene dana 24. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnica stranaka, dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se II. tuženoj CN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno platiti I. tužitelju FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelju JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakomu po iznos od 771,37 eura (sedamsto sedamdeset jedan euro trideset sedam centi) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja se računa sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, i to na iznos od:

- 23,53 EUR od 31.10.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 30.11.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 31.12.2008. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.01.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 28.02.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.03.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 30.04.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.05.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 30.06.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.07.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.08.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 30.09.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.10.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 30.11.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.12.2009. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.01.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 28.02.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.03.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 30.04.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.05.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 30.06.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.07.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.08.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 30.09.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.10.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 30.11.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.12.2010. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.01.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 28.02.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.03.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 30.04.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.05.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 30.06.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.07.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.08.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 30.09.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.10.2011. pa do isplate;

II. Nalaže se I. tuženiku BN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti 1. tužitelju FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakomu po iznos od 1.487,42 eura (tisuću četiristo osamdeset sedam eura četrdeset dva centa) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja se računa sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, i to na iznos od:

- 16,59 EUR od 21.12.2007. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 22.12.2007. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 23.12.2007. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 24.12.2007. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 25.12.2007. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 26.12.2007. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 28.12.2007. pa do isplate;

- 11,06 EUR od 29.12.2007. pa do isplate;

- 5,53 EUR od 12.01.2008. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 17.01.2008. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 03.04.2008. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 23.04.2008. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 16.05.2008. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 23.09.2008. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 27.09.2008. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 30.09.2008. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 23.10.2008. pa do isplate;

- 11,06 EUR od 24.10.2008. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 02.01.2009. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 03.01.2009. pa do isplate;

- 33,18 EUR od 12.01.2009. pa do isplate;

- 33,18 EUR od 14.01.2009. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 19.01.2009. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 22.02.2009. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 31.03.2009. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 26.04.2009. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 23.05.2009. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 30.06.2009. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 21.07.2009. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 25.08.2009. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 24.09.2009. pa do isplate;

- 2,76 EUR od 30.09.2009. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 23.10.2009. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 25.11.2009. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 23.12.2009. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 24.12.2009. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 29.12.2009. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 31.12.2009. pa do isplate;

- 24,88 EUR od 01.01.2010. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 26.01.2010. pa do isplate;

- 16,58 EUR od 20.02.2010. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 27.03.2010. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 25.04.2010. pa do isplate;

- 16,58 EUR od 21.05.2010. pa do isplate;

- 24,88 EUR od 08.06.2010. pa do isplate;

- 19,35 EUR od 20.06.2010. pa do isplate;

- 19,35 EUR od 03.08.2010. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 04.08.2010. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 21.08.2010. pa do isplate;

- 16,58 EUR od 22.09.2010. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 27.09.2010. pa do isplate;

- 8,29 EUR od 02.10.2010. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 20.10.2010. pa do isplate;

- 11,06 EUR od 22.10.2010. pa do isplate;

- 16,58 EUR od 24.11.2010. pa do isplate;

- 13,83 EUR od 30.11.2010. pa do isplate;

- 24,88 EUR od 20.12.2010. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 25.12.2010. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 30.12.2010. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 14.01.2011. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 22.01.2011. pa do isplate;

- 19,35 EUR od 11.02.2011. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 12.03.2011. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 30.03.2011 pa do isplate;

- 13,82 EUR od 23.04.2011. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 07.05.2011. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 19.05.2011. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 14.06.2011. pa do isplate;

- 27,65 EUR od 18.06.2011. pa do isplate;

- 19,35 EUR od 22.07.2011. pa do isplate;

- 22,12 EUR od 23.07.2011. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 05.08.2011. pa do isplate;

- 19,35 EUR od 17.08.2011. pa do isplate;

- 19,35 EUR od 17.09.2011. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 12.10.2011. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 05.11.2011. pa do isplate;

- 11,06 EUR od 18.12.2011. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 20.01.2012. pa do isplate;

- 13,82 EUR od 27.02.2012. pa do isplate;

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva obojice tužitelja u odnosu na tuženu CN za isplatu naknade najamnine za stan u [adresa], s razlikom u visini ukupnog iznosa od 137,14 eura svakome sa pripadajućim zateznim kamatama na iznose

- 23,53 EUR od 31.05.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 30.06.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 31.07.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 31.08.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 30.09.2008. pa do isplate;

- 19,49 EUR od 31.05.2012. pa do isplate.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev obojice tužitelja po osnovi za isplatu naknade najamnine za stan u [adresa], prema tuženom BN u visini iznosa od po 1.026,11 eura svakome, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, na iznose od:

- 23,53 EUR od 31.05.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 30.06.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 31.07.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 31.08.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 30.09.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 31.10.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 30.11.2008. pa do isplate;

- 23,53 EUR od 31.12.2008. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.01.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 28.02.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.03.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 30.04.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.05.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 30.06.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.07.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.08.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 30.09.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.10.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 30.11.2009. pa do isplate;

- 21,89 EUR od 31.12.2009. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.01.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 28.02.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.03.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 30.04.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.05.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 30.06.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.07.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.08.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 30.09.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.10.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 30.11.2010. pa do isplate;

- 19,95 EUR od 31.12.2010. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.01.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 28.02.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.03.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 30.04.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.05.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 30.06.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.07.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.08.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 30.09.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.10.2011. pa do isplate;

- 19,49 EUR od 31.05.2012. pa do isplate.

V. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja FN i JN prema tuženom BN po osnovi naknade stečenog bez osnove povodom raspolaganja imovinom štićenika EN s razlikom u visini ukupnog iznosa od 88,61 eura po zahtjevu svakog tužitelja, sa pripadajućim zateznim kamatama na iznose

- 2,77 EUR od 01.01.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 20.02.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 27.03.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 25.04.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 21.05.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 08.06.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 03.08.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 22.09.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 02.10.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 24.11.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 20.12.2010. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 14.01.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 11.02.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 12.03.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 23.04.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 07.05.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 14.06.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 22.07.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 05.08.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 17.08.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 17.09.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 12.10.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 05.11.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 18.12.2011. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 20.01.2012. pa do isplate;

- 2,77 EUR od 27.02.2012. pa do isplate;

- 16,59 EUR od 28.12.2012. pa do isplate

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužbeni zahtjev iz podneska od 5. prosinca 2022. u dijelu koji glasi:

"Nalaže se II. tuženoj CN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti I. tužitelju FN, [adresa], te II. tužitelju JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakomu po iznos od 117,70 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja se računa sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, i to na iznose od:

- 19,87 EUR od 30.11.2011. pa do isplate;

- 19,87 EUR od 31.12.2011. pa do isplate;

- 19,49 EUR od 31.01.2012. pa do isplate;

- 19,49 EUR od 29.02.2012. pa do isplate;

- 19,49 EUR od 31.03.2012. pa do isplate;

- 19,49 EUR od 30.04.2012. pa do isplate;

Nalaže se I. tuženiku BN, [adresa] platiti I. tužitelju SN, [adresa] i II. tužitelju JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakomu po iznos od 71,89 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od 09.11.2011. pa do isplate koja se računa sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužbom od 15. lipnja 2012. prednik tužitelja, sada pokojni EN (dalje u tekstu: štićenik), zastupan po skrbnici za poseban slučaj Kristini Rakuša imenovanoj od strane Centra za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Maksimir (dalje u tekstu: Centar) podnio je zahtjev za isplatu pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 23/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 156/23; dalje: ZOO) i to prema oboje tuženih po osnovi korištenja za stanovanje njegovog stana u [adresa], bez pravne osnove, a potom i u odnosu na samog tuženog BN, skrbnika štićenika po osnovi raspolaganja novčanim sredstvima štićenika nenamjenski i bez prethodne suglasnosti nadležnog Centra. Također se i u odnosu na korištenje stana štićenika istaknulo da je taj vid raspolaganja imovinom štićenika bio učinjen bez prethodne suglasnosti Centra. Tijekom postupka, a nakon smrti štićenika i izvornog tužitelja 25. travnja 2013., parnicu su preuzeli tužitelji kao jedni od nasljednika, svaki u po 1/24 dijela. Po provedbi građevinskog i financijskog vještačenja, podneskom od 27. rujna 2021. tužitelji su zatražili pod točkom I. tužbenog zahtjeva svaki isplatu iznosa od po 7.731,21 kn solidarno od oboje tuženih za razdoblje od 1. svibnja 2008. do 31. svibnja 2012., sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose koji su navedeni pobliže u točci I., te III. i IV. izreke presude, a u odnosu na tuženog postavljen je zahtjev za naknadu neosnovano stečenih sredstava nenamjenskim raspolaganjem novčanih sredstava štićenika za razdoblje od 21. prosinca 2007. pa zaključno do 28. prosinca 2012. u iznosu od 12.416,66 kuna.

2. Tuženici su u pisanom odgovoru na tužbu od 19. srpnja 2012. inicijalno osporili cijeli zahtjev kako po osnovi tako i visini. Osporili su da bi stan štićenika u [adresa]. koristili na bilo koji način, neovlašteno i bez pravne osnove. U odnosu na zahtjev za isplatu naknade najamnine stavljen je i prigovor zastare, a budući da se u rješenju Centra navodi pokretanje parnice za naknadu štete. U odnosu na zahtjev usmjeren prema tuženom po osnovi "trošenja" novčanih sredstava štićenika, istaknuto je da je tuženi svake godine podnosio nadležnom Centru detaljna financijska izvješća, a od travnja 2011. i mjesečno, na što da Centar nije ni jednom iznio nikakav prigovor. Iz tih izvješća da jasno slijedi da primanja štićenika tijekom pojedinih mjeseci nisu bila dostatna za podmirenje njegovih nužnih troškova – smještaja u Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bidružica, režijskih troškova stana, te osobnih troškova štićenika, pa ni u kom slučaju ne može biti govora o bilo kakvom "trošenju" novčanih sredstava štićenika, nego isključivo podmirenju i poboljšanju životnog standarda teško bolesnog štićenika.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su iznosile suprotstavljene navode o opravdanosti izostanka davanja predmetnog stana u najam, na čemu je nesporno inzistirao nadležni Centar radi poboljšanja imovnog stanja štićenika koji nesporno u utuženom razdoblju nije živio u stanu. Među strankama su također izneseni suprotstavljeni navodi i pravna stajališta o tome je li tuženi kao skrbnik pribavio prethodne suglasnosti za raspolaganje imovinom, odnosno novčanim sredstvima (mirovinom) štićenika, kao i je li podmirenje životnih potreba štićenika, a osobito režijskih troškova stana iz njegove mirovine predstavljalo pravno utemeljenu praksu skrbnika.

4. Podneskom od 10. rujna 2015. tužitelji su dostavili u spis pravomoćnu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: KO-2249/2012-30 od 27. svibnja 2015. protiv ovdje tuženog kao okrivljenika zbog počinjenja kaznenog dijela protiv imovine – zlouporabom povjerenja iz čl. 227. Kaznenog zakona/97.

5. Tijekom postupka tužena je i to na ročištu glavne rasprave 12. listopada 2017. učinila nespornim da je u predmetnom stanu bila od studenog 2011. do travnja 2012., a da je vlastitim sredstvima podmirila tako nastale troškove režija.

6. Tužitelji su u odnosu na sporno razdoblje korištenja stana istaknuli da iz zaprimljenih podataka Gradske plinare Zagreb je utvrđen rast potrošnje plina počevši od 2008., a iz saslušanja tuženih i stanara zgrade (zabilježeno na zapisniku Centra) iz čega proizlazi da su tuženici koristili predmetni stan od svibnja 2008. pa do svibnja 2012.

7. Valja naglasiti da je povodom žalbe tužitelja ranija prvostupanjska presuda poslovni broj P-4569/2015-115 od 31. siječnja 2022., postala pravomoćna u točkama I. i II. izreke, kojima je tuženicima naloženo isplatiti ukupni iznos od 886,72 kn svakom od tužitelja (po osnovi 1/24 dijela naknade za korištenje stana za razdoblje od 1. studenog 2011. do konca travnja 2012.), te tuženom naloženo isplatiti tužiteljima iznos od 541,67 kuna svakome po osnovi neovlaštenog raspolaganja novčanim sredstvima s tekućeg računa štićenika. U preostalom dijelu u točkama III. IV. i V., koji su se odnosili na odbijene dijelove zahtjeva, ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.

8. Podneskom od 5. prosinca 2022. tužitelji su tužbeni zahtjev dvojno iskazali u valutama kn i euro – u neumanjenim iznosima unatoč djelomično pravomoćno dosuđenim zahtjevima, potražujući ukupno svaki iznos od 7.731,21 kn/1.026,11 eura od oboje tuženih po osnovi naknade za korištenje stana, te od tuženog po osnovi neovlaštenog raspolaganja novčanim sredstvima štićenika ukupno svaki po 12.416,66 kn/1.647,97 eura, sve sa pripadajućim zakonskim kamatama na pojedine mjesečne iznose.

9. Na zaključnom ročištu glavne rasprave od 24. rujna 2024. tužitelji su po punomoćnici izjavili da ostaju kod tužbe i dosadašnjih navoda te dodali da ukoliko bi prvotuženik kao nekadašnji skrbnik štićenika i imao pravo podizanja sredstava s računa štićenika u visini redovitih primanja, to ne znači da nije bio u obvezi dokazati da je ta sredstva utrošio za potrebe štićenika. U konkretnom slučaju prvotuženi da je upravo propustio dokazati da je podignuta sredstva s računa štićenika smisleno koristio za potrebe štićenika, zbog čega tužitelji i ustraju u potraživanju iz cjelokupnog iznosa podignutog od strane prvotuženika s računa štićenika. Navedeno proizlazi i iz spisa nekadašnjeg Centra za socijalnu skrb, čiji djelatnici su osporavali tuženikove specifikacije izdataka, a vidljivo je isto tako i da su djelatnici doma u kojem je štićenik bio smješten osporili da bi on dolazio često i sredstva trošio za potrebe štićenika.

10. Tuženici su na istom ročištu po punomoćnici stajališta da je tuženi postupao sukladno obvezama iz rješenja nekadašnjeg Centra od 6. travnja 2004. kojim je preuzeo obvezu skrbi o osobnim i imovinskim pravima i interesima štićenika, uz obvezu redovitog podnošenja izvješća svakih 6 mjeseci. Tuženi je tako i postupao, a nikada nije bilo pismenog prigovora do konca 2011. kada je pokrenut i postupak njegovog razrješenja i imenovanja drugog skrbnika. Kao primjer skrbi o štićeniku navodi da je od Centra tražio odobrenje da vlastita novčana sredstva položi na račun štićenika i oroči ih, jer banka to nije htjela bez izričite odluke Centra. Nakon što je štićeniku imenovan novi skrbnik on je podigao sredstva s tog računa i bez potrebe podmirio porez koji je ranijom žalbom tuženi osporio i doveo do toga da se utvrdi visina poreza za pola manja. Iz navedenog, kao i sadržaja ovosudnog spisa, te zaprimljenih spisa da je vidljivo da je tuženi obavljao skrbničku dužnost pravilno i zakonito, a budući da nije moguće dokazivati negaciju, pa tako i tvrdnje Doma Bidružica da navodno nije dolazio često, tuženi je priložio dokaze u prilog pozitivnim tvrdnjama, to jest da je vršio svoju skrbničku dužnost. Što se tiče kaznenog postupka isti je vođen isključivo radi podizanja novčanih iznosa od 13.000,00 kuna, koji novčani iznos je opravdan kroz godišnje izdatke za štićenika, a u kaznenom postupku se nagodio jer nije imao strpljenja čekati daljnje trajanje postupka. Ujedno predložili su da se još jednom pozove svjedoka KN radi saslušanja sukladno uputi iz ukidne odluke.

11. Tužitelji su u odnosu na navode tuženih istaknuli da izostanak pisanog prigovora Centra za socijalnu skrb ne znači nužno da bi sve radnje od strane prvotuženika kao skrbnika bile zakonite i opravdane. Dokaz tomu je i kaznena presuda za koju prvotuženik paušalno navodi "da se nagodio" no uistinu se radi o priznanju počinjenja kaznenog djela jer u odnosu na konkretni novčani iznos nije mogao priložiti dokaze da ih je utrošio za potrebe štićenika kao što u ovom postupku nije priložio dokaze niti za ostale troškove. Činjenica postojanja rješenja koje danas pun. tuženika dostavlja u spis dokazuje da je prvotuženik znao da za bilo kakvo raspolaganje sredstvima i imovinom štićenika mora ima odobrenje Centra za socijalnu skrb a konkretnim rješenjem nije zatražio polaganje vlastitih sredstava na ime štićenika već očito proizlazi da se radi o štednji majke štićenika koja se nije vodila na štićenikovo ime pa iz tog razloga zatraženo da se zaključi zaseban ugovor u ime i za račun štićenika. Uostalom jedno rješenje o odobrenju radnje skrbniku ne dokazuje niti može dokazati da je prvotuženik zakonito i savjesno vršio svoju dužnost. U odnosu na iskaz svjedoka KN ističe se da je vrlo očito da u svom prvotnom iskazu ispred djelatnice CZSS dao istinitu izjavu dok je naknadno na ročištu pred ovim sudom pokušavao na svaki način pogodovati prvotuženiku pa zato nije mogao ni opravdati činjenicu da je potpisao zapisnik sa prvotno danom izjavom ispred CZSS.

12. Izvedeni su dokazi uvidom u rješenje Centra od 6. lipnja 2012. (list 9 i 10 spisa), Zapisnik o primopredaji skrbničke dužnosti (list 11 i 12 spisa), ZK izvadak (list 13 spisa), Zapisnik od 8. ožujka 2012. (list 20 i 21 spisa), Zapisnik od 21. studenog 2011. (list 22 i 23 spisa), Zapisnik od 11. travnja 2011. (list 24 spisa), prijedlog za pokretanje kaznenog postupka (list 32-34 spisa, dopuna list 35 spisa), dopis štićenika Centru od 4. studenog 2011. (list 50 i 51 spisa), popis troškova za razdoblje travanj do kolovoz 2011. (list 52-55 spisa), popis troškova za razdoblje od svibnja 2008. do travnja 2011. (list 57 spisa), popis troškova za razdoblje rujan 2011. do veljače 2012. (list 58-64 spisa), dopis pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom od 16. travnja 2013. (list 75 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. štićenika EN (list 109-112 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: KO-2249/2012-30 od 27. svibnja 2015. (list 147-142 spisa), grafikon potrošnje plina (list 154 spisa), službenu zabilješku od 19. travnja 2012. (list 162 spisa), podatke o potrošnji plina (list 192-220 spisa), rješenje Centra o razrješenju ovdje tuženog skrbničke dužnosti (list 228-230 spisa), saslušanjem svjedoka RN (list 233 i 234 spisa), svjedoka ČN (list 235 spisa). svjedoka KN (list 235 i 236 spisa), rješenje od imenovanju ovdje tuženog za skrbnika štićeniku od 6. travnja 2004. (list 240 spisa), očitovanjem Iskon Internet d.d. (list 259-266 spisa), saslušanjem svjedokinje VN (list 270 i 271 spisa), svjedoka ZN (list 271 i 272 spisa), uvidom u izvatke predmeta skrbništva nadležnog Centra (list 273-290, 331-340, te 496-681 spisa), očitovanje Vodoopskrbe i odvodnje (list 300 i 301 spisa), čitanjem zapisnika s glave rasprave u kaznenom postupku od 19. travnja 2013. (list 291-294), saslušanjem svjedokinje FNJ (list 302-305 spisa), očitovanje svjedokinje FNJ (list 306 spisa), očitovanje Centra od 19. lipnja 2018. (list 309 spisa), saslušanjem tužitelja (list 310 spisa), saslušanjem tuženog (list 310-313 spisa), saslušanjem tužene (list 313 i 314 spisa), očitovanje Zagrebačke banke (list 316 spisa), nalazi/povijest bolesti dr. ŠN (list 319 spisa), ugovore o oročenom štednom ulogu (list 322 i 323 spisa), fotografije štićenika (list 324 spisa), evidencijsku karticu džeparca pri Domu za odrasle osobe Skupnjak (list 325 spisa), dozvolu za izlaz u svrhu odlaska stomatologu (list 326 spisa), saslušanjem svjedokinje PN (list 342 spisa), svjedokinje JNJ (list 342 i 343 spisa), svjedoka AN (list 343 i 344 spisa), Izjava i zahtjev štićenika od 6. svibnja 2012. (list 345 spisa), vještačenje visine naknade najamnine stana po vještaku dipl. ing. Mladenu Ožiću (list 366-372 spisa) uz saslušanje vještaka (list 392 spisa), financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću s prilozima (str. 443-448, te 450-451 spisa).

12.1. U ponovnom suđenju izvedeni su daljnji dokazi saslušanjem svjedokinje UN (str. 805-811), te je izvršen uvid u ukupno 14 (a ne 15 kao što se navodi u popratnom dopisu) skrbničkih spisa zaprimljenih 29. kolovoza 2024.

13. Odlukom u točci I. rješenja valjalo je, primjenom odredbe čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) odbaciti dio zahtjeva zbog pravomoćno presuđene stvari u visini pravomoćno dosuđenih iznosa pod točkama I. i II. ranije prvostupanjske presude poslovni broj: P-4659/15-128 od 6. svibnja 2022., kako je pobliže navedeno u izreci rješenja.

14. U odnosu na preostali dio oba zahtjeva, ocjenom svih navedenih dokaza ponaosob i u njihovoj ukupnosti utvrđeno je da tužbeni zahtjev obojice tužitelja za naknadu najamnine za stan u [adresa] nije osnovan u odnosu na tuženog, a djelomično je osnovan u odnosu na tuženu. Zahtjev pak obojice tužitelja za naknadu iznosa stečenih bez osnove prema tuženom djelomično je osnovan.

15. O zahtjevima tužitelja za isplatu naknade najamnine za stan u [adresa].

15.1. Odredbom čl. 1120. ZOO-a propisano je da vlasnik može zahtijevati, kada je netko njegovu stvar uporabio u svoju korist, neovisno o pravu na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Korištenje nečijeg stambenog prostora bez plaćanja naknade predstavlja stjecanje bez osnove, uporabom tuđe stvari u svoju korist. Pri tome je onaj, tko se bez osnove služi stvari (nekretninom) obogatio uslijed neplaćanja odgovarajuće naknade za korištenje tuđeg nekretnine, u obvezi plaćanja iznosa u visini najamnine koju bi inače plaćao za korištenje takvog prostora.

15.2. Nije sporno da je štićenik bio vlasnikom stana u [adresa], te da su ovdje tužitelji temeljem nasljeđivanja štićenika povodom njegove smrti 25. travnja 2013. postali nasljednicima, svaki u 1/24 dijela.

15.3. Nakon provedenog dokaznog postupka, saslušanja svjedoka, pa tako i predstavnika suvlasnika zgrade KN, nisu dokazane tvrdnje tužitelja da bi tuženi stanovao u predmetnom stanu. Stoga je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženom po ovoj osnovi valjalo u cijelosti odbiti, kao u točci IV. izreke presude.

15.4. U ranijem prvostupanjskom postupku sud je na temelju tada dostupnih dokaza, ali ne i skrbničkih spisa, bio stajališta da je tužena bez pravne osnove, odnosno bez suglasnosti nadležnog Centra stanovala u predmetnom stanu u razdoblju od studenog 2011. do travnja 2012. Takvo utvrđenje temeljilo se na njenom priznanju, te iskazu svjedoka KN u ovom postupku. Međutim, nakon upoznavanja sa sadržajem skrbničkih spisa, osobito konteksta zapisničkog zaprimanja izjave predstavnika suvlasnika KN (str. 26 skrbničkog spisa VUP-552-02/12-01/79) dana 22. svibnja 2012., te ocjene vjerodostojnosti iskaza istog svjedoka u parničnom postupku, a u svjetlu materijalnih dokaza tj. grafa informativnog izračuna potrošnje Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. od 26. veljače 2016., te preslika računa (str. 194-203 spisa), kao i kalkulacije obračuna s listom očitanja plinomjera (str. 205-218 spisa), utvrđeno je da je predmetni stan nedvojbeno bio korišten u duljem razdoblju u kojem štićenik nesporno nije stanovao u istom, jer je dio smješten ili u udomiteljskim obiteljima ili u ustanovama socijalne skrbi poput Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bidružica.

15.5. Naime, potrošnja plina ukazuje ne samo na uslugu grijanja nego i korištenja tople vode, te je životan i uvjerljiv pokazatelj korištenja stana za zadovoljavanje stambenih potreba. Grafikon informativnog izračuna ukazuje da je nakon 2008. u kojoj je potrošnja na najnižoj razini u cijelom prikazanom razdoblju, ista se osjetno povećava u 2009. (više nego 3 puta), potom nadalje raste na najvišu razinu kroz 2010, i dalje prisutna na nešto manjoj i kroz 2011., da bi se tijekom 2012. potrošnja smanjila na razinu koja je nešto ispod evidentnog prosjeka nastavnih godina (2013-2015) koje se odnosi na razdoblje nakon razrješenja skrbničke dužnosti ovdje tuženog odnosno nakon utuženog razdoblja.

15.6. U Grafikonu se navodi da su količine plina u grafovima potrošnje informativnog karaktera i prikazuju okvirnu mjesečnu/godišnju potrošnju plina, a da je stvarna potrošnja ona koja je navedena u ispostavljenim računima za plin. Iz liste očitanja plinomjera (strana 205-218), sukladno legendi iz popratnog dopisa Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. utvrđeno je da je potrošnja utvrđena osobnim očitanjem plinomjera (po korisniku) odnosno osobnim očitanjem javljenim putem interneta (indikatori 3 i 5) u razdoblju od listopada 2008. do siječnja 2009. sa očitanom potrošnjom od 0 m3 i 64 m3, dok je osobnim očitanjem javljenim putem govornog automata (indikator 4) na dan 31. prosinca 2011. utvrđena potrošnja od 269 m3 plina. Očitanja brojila po ovlaštenoj osobi operatora distribucijskog sustava (indikator 0) utvrđena je potrošnja od 439 m3 (drugo najveće pojedinačno očitanje u utuženom razdoblju) dana 1. siječnja 2010., 803 m3 (najveće pojedinačno očitanje) dana 13. siječnja 2011., 186 m3 dana 24. ožujka 2011., 91 m3 dana 10. travnja 2012.

15.7. Valja također naglasiti da je prvo očitanje koje slijedi iseljenju CN iz predmetnog stana obavljeno 8. travnja 2013. sa potrošnjom od 165 m3, nakon što je po prethodnom odobrenju Centra novom skrbniku, sklopljen Ugovor o najmu s najmoprimcem IN za razdoblje od 1. veljače 2013. do 1. kolovoza 2013. (strana 344 spisa skrbničkog spisa UP/I-552-02/04-02/6). Iz navedenoga se lako dade zaključiti da očitana potrošnja od 165 m3 predstavlja približno dvomjesečnu potrošnju novog najmoprimca. U tom smislu valja tumačiti prethodna očitanja potrošnje u razdoblju na koje se odnosi zahtjev usmjeren prema CN, pa i vjerodostojnost iskaza svjedoka KN u parničnom postupku.

15.8. Slijedom navedenoga, valja zaključiti iz ranijih očitanja da uoči očitanja 7. listopada 2008. nije bilo korištenja stana, da bi se u nastavnom razdoblju od 7. listopada 2008. do očitanja 1. siječnja 2009. stana očito koristio, ali na način da je u dvomjesečnom razdoblju potrošnja bila 3 puta manja negoli je to bio slučaj s kasnijim najmoprimcem.

15.9. Jasno da je ovakav način utvrđivanja korištenja stana u svojoj naravi proizvoljan, jer niti sve osobe imaju iste navike, kako po pitanju grijanja, tako ni korištenja tople vode, pa zaključivati samo na temelju navedenog o tome je li netko bio svakodnevno ili povremeno u stanu (što npr. tvrde tuženici, pa i svjedok KN u iskazu u ovom postupku) jest na razini spekulacije. Pa ipak, u kontekstu primjene odredbe čl. 1120. ZOO-a jest ne samo činjenica konkretnog korištenja tuđe stvari, nego već i mogućnost svakodobnog korištenja, što je tužena, kao skrbnikova kći, nedvojbeno imala, što proizlazi i temeljem niza pisanih i usmenih očitovanja tuženog kroz skrbničke spise, te okolnosti da nitko drugi nije raspolagao ključem ulaznih vrata stana.

15.10. Tijekom 2009. nije bilo očitanja, nego isključivo procjene potrošnje, da bi po ovlaštenoj osobi prvo očitanje izvršeno na dan 1. siječnja 2010. pokazalo potrošnju od 439 m3, što nedvojbeno ukazuje da stan nije bio u "hladnom pogonu". Nastavno na ranija utvrđenja suda i kontekstu iskaza svjedoka KN pred Centrom, nedvojbeno proizlazi da je tužena i tijekom 2010. koristila stan (jer ni sam tuženi nikog drugog ne dovodi u vezu s korištenjem stana, osim navodnih dolazaka sa štićenikom u stan).

15.11. Očitanje ovlaštene osobe dana 13. siječnja 2011. (praktički za 2010.) od najvećih 803 m3 bez ikakve dvojbe ukazuju na korištenje stan u tom razdoblju, što ako se dovede u vezu s potrošnjom kasnijeg najmoprimca (prosječno 80-tak m3 mjesečno) dovodi do zaključka o gotovo podudanoj potrošnji mjesečno u prosjeku (67 m3).

15.12. U odnosu na 2011. valja ukazati na očitanja ovlaštene osobe 24. ožujka 2011. (186 m3) 12. travnja 2011. (14 m3), koja ukazuju na n korištenje. Zadnje očitanje ovlaštene osobe 10. travnja 2012. (91 m3) nedvojbeno ukazuje da se stan koristio i u 2011., no ipak u manjoj mjeri u odnosu na razdoblja 2009., a pogotovo 2010. kada je zabilježena najveća potrošnja plina; po isto logici kao i u odnosu na ranija razdoblja, za razdoblje od 13. siječnja 2011. do 10. travnja 2012. zabilježena je ukupna potrošnja od 291 m3 (186+14+91), što bi odgovaralo potrošnji manjoj od 4 mjeseca.

15.13. Kako sud kao svojevrsni korektiv ima mogućnost korištenja iskaza svjedoka KN pred Centrom, koji je vrlo detaljan, određen, neproturječan, valja svakako zaključiti da je CN koristila predmetni stan počevši od 1. listopada 2008. pa do nespornog iseljenja koncem mjeseca svibnja 2012.

15.14. Za vrijeme postojanja skrbničkog odnosa tuženog sa pokojnim EN, na snazi je bio Obiteljski zakon (Narodne Novine 116/03, 17/04, 136/04, 170/07, 57/11, 61/11, dalje: ObZ/2003). Odredom čl. 186. ObZ/2003 propisano je

"(1) Skrbnik može uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb poduzeti posao koji prelazi redovito poslovanje imovinom i pravima štićenika, a osobito:

1. otuđiti ili opteretiti štićenikove nekretnine,

2. otuđiti iz štićenikove imovine pokretnine veće vrijednosti,

3. raspolagati štićenikovim imovinskim pravima.

(2) Centar za socijalnu skrb u odluci o odobrenju poslova iz stavka 1. ovoga članka određuje namjenu pribavljenih sredstava i nadzire njihovu uporabu. (3) Djelatnik centra za socijalnu skrb i njegov bračni drug ne mogu sa štićenikom sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju štićenikove imovine. (4) Skrbnik ne može u ime i za račun štićenika sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju."

15.15. Budući da nije sporno da tuženi kao skrbnik nije sukladno čl. 186. ObZ/2003 pribavio prethodno odobrenje Centra za takav vid raspolaganja imovinom (stanom) za potrebe zadovoljenja stambenih potreba svoje kćeri, ovdje tužene, ista je u smislu čl. 1120 ZOO-a ostvarila nepripadnu korist uporabom tuđe stvari. Naime, za odluku o tom zahtjevu odlučno je već to što je njena imovina uvećana za iznos najamnine koju nije plaćala, a koju bi po redovitom tijeku stvari plaćala da je s njom sklopljen Ugovor o najmu za predmetni stan, neovisno o količini vremena koju bi proboravila u stanu.

15.16. Kako je ranijom prvostupanjskom presudom tužena već obvezana platiti naknadu najamnine za razdoblje od 1. studenoga 2011. do 31. svibnja 2012. to je ovom presudom valjalo obvezati na daljnju isplatu za razdoblje koje prethodi, odnosno od 1. listopada 2008. do zaključno 31. listopada 2011. i to u 1/24 dijela procijenjene naknade najamnine po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Mladenu Ožiću (strana 371 spisa). Slijedom navedenoga, tuženu je valjalo obvezati na daljnju isplatu iznosa od 771,37 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose naknade kako pobliže stoji u toč. I. izreke presude, a u preostalom dijelu do pune visine iznosa navedeni zahtjev valjalo je odbiti kao u toč. III. izreke presude.

15.17. U odnosu pak na tuženog nema nikakvog dokaza pa ni indicija da je predmetni stan koristio za stanovanje. Prema tome, zahtjev za isplatu naknade najamnine u odnosu na tuženog u cijelosti je neosnovan, pa je taj zahtjev u cijelosti odbijen kao u točci IV. izreke.

16. O zahtjevima tužitelja prema tuženom BN za isplatu stečenog bez osnove po osnovi raspolaganja novčanim sredstvima štićenika

EN

16.1. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da se pri vraćanju stečenog bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16.2. Tijekom ovog i ranijeg prvostupanjskog postupka stranke su ustrajale u nasuprotnim stajalištima prema kojima tuženi kao skrbnik nije odnosno jest opravdano i utemeljeno raspolagao novčanim sredstvima sa tekuće računa štićenika. Pri tome je stajalište tužitelja bilo da tuženi nije ishodio prethodno odobrenje sukladno čl. 186. ObZ-a, pa da je stoga u obvezu isplate apsolutno svih iznosa koje je tijekom utuženog razdoblja podigao sa tekućeg računa štićenika. Tuženi je pak bio stajališta da su sva njegova raspolaganja novčanim sredstvima štićenika bila opravdana i dokumentirana u skrbničkim izvješćima i sa računima.

16.3. Stanje skrbničkih spisa ne podupire u potpunosti stajalište ni jedne od stranaka. Netočno je naime da tuženi nije ishodio prethodno odobrenje za raspolaganje novčanim sredstvima s tekućeg računa štićenika. Naime, u skrbničkom spisu UP/I-552-02/09-08/10 rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, ured Maksimir (dalje: Centar) tuženom je odobreno kao skrbniku EN da s tekućeg računa štićenika, počevši od mjeseca siječnja 2010. jednom mjesečno podiže naknadu za skrbnika u iznosu od 500,00 kn (str. 11 i 12 skrbničkog spisa). Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je skrbnik podnio zahtjev za naknadu troškova koji proizlaze iz skrbničkih obaveza (dana 15. travnja 2009. str. 2-6 skrbničkog spisa), povodom čega je i zapisnički saslušan dana 20. svibnja 2009. (str. 8 skrbničkog spisa) Iz citiranog zapisnika nedvojbeno proizlazi da je skrbnik od strane voditeljice postupka (UN) upoznat da mu se ne mogu odobriti svi troškovi koje je tražio pa kako je podnio zahtjev sa specifikacijom troškova posjeta da je želio pravdati mjesečnu skrbničku naknadu u iznosu od 500,00 kn mjesečno na koju ima pravo, pa da se stoga njegov zahtjev može smatrati zahtjevom za skrbničku naknadu. Rješenjem od 4. siječnja 2010. takav preinačeni zahtjev mu je i odobren. Valja naglasiti da ni iz jednog drugog pribavljenog skrbničkog spisa ne proizlazi da bi do razrješenja skrbničke dužnosti 10. travnja 2012. navedeno pravo skrbnika prestalo, odnosno da bi citirano rješenje bilo ukinuto ili stavljeno izvan snage na neki drugi način. U tom kontekstu valja također ukazati da je tuženi kao skrbnik prethodno podnio istovrsni zahtjev još 3. siječnja 2005., dakle nedugo nakon početka skrbničkog odnosa (str. 65 i 66 skrbničkog spisa UP/I-552-02/04- 02/6), da bi dana 6. veljače 2006. (str. 75 skrbničkog spisa) dostavio podnesak sa odustankom navedenog zahtjeva, slijedom čega je Centar istog dana donio zaključak o obustavi postupanja odobrenja skrbniku radi odobrenja raspolaganja novčanim sredstvima štićenika (str. 76 skrbničkog spisa).

16.4. Cijeneći navedene okolnosti u svjetlu odredbe čl. 186. ObZ-a/2003., pravnog pojma poslova redovitog upravljanja imovinom štićenika, a koji očito valja tumačiti u okolnostima konkretnog skrbničkog odnosa, valja zaključiti da je, suprotno stajalištu tužitelja, tuženi imao odobrenje za raspolaganje novčanim sredstvima (s tekućeg računa) štićenika, ali u fiksnom iznosu od 500,00 kn mjesečno počevši od mjeseca siječnja 2010. pa nadalje.

16.5. U razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom od 21. prosinca 2007. do zaključno 31. prosinca 2009. tuženi nije ishodio potrebna odobrenja. Tuženi je iz samo njemu znanih razloga unatoč izostanka odobrenja Centra nastavio s praksom podizanja novčanih sredstava s tekućeg računa štićenika (što nije ni sporno, a jasno vidljivo iz prometa po računu), i to kao jedini ovlaštenik po tekućem računu štićenika. Nije sporno da je kroz skrbničke spise tuženi periodički dostavljao izvješća sa tabelarno iskazanim troškovima, pretežito i sa priloženim računima trgovina široke potrošnje (npr. Konzum), benzinskih crpki, te je na navedeni način "pravdao" značajan utrošak sredstava iz mirovine štićenika, koji je uz trošak podmirenja režija stana u [adresa] mjesečno dosezao do 2.000,00 kn, pa i više. Ne poričući da u sudskom a i skrbničkim spisima jesu priloženi dokazi o podmirenju režija, te da iz službenih zabilješki zaposlenika Centra proizlazi da je kao skrbnik obilazio štićenika i donosio mu razne, mahom prehrambene potrepštine, valja ukazati da je tuženom, kao osobi koja se očito nastojala pravno educirati u svezi sa pravima invalidnih osoba (što proizlazi iz brojnih predstavki na rad Centra), moralo biti jasno da upravljanje štićenikovom imovinom, pa tako i sredstvima s tekućeg računa ne može biti podložno njegovoj arbitrarnoj procjeni.

16.6. Osim toga, nema dokaza da su npr. namirnice koje su navedene u nizu priloženih računa doista u svojoj ukupnosti i predane štićeniku, odnosno da je sav tako utrošeni novac štićenika iskorišten za njegovu korist. Nasuprot takvog vida postupanja valja ukazati na drugačiji pristup novog skrbnika RN, kojem je temeljem rješenja Centra povjerena skrbnička dužnost nakon ovdje tuženog. Isti je nedugo nakon preuzimanja skrbničke dužnosti dana 6. lipnja 2012. podnio zahtjev za raspolaganje novčanim sredstava štićenika te mu je rješenjem Centra od 6. srpnja 2012. odobreno da s tekućeg računa štićenika podigne iznos od 1.075,32 kn radi podmirenja dijela režijskih troškova u stanu štićenika za mjesec svibanj i lipanj 2012. te daljnji iznos od 500,00 kn radi podmirenja osobnih potreba štićenika u mjesecu lipnju 2012. (cigarete, slatkiši, voće - str. 326 i 327 spisa UP/I- 552-02/04-02/6). Nadalje, rješenjem Centra od dana 24. srpnja 2012. po novom zahtjevu novog skrbnika, istome je odobreno da s tekućeg računa štićenika jednom mjesečno počevši od mjeseca srpnja 2012. podiže iznos od 1.500,00 kn radi podmirenja režijskih troškova i osobnih potreba štićenika (str. 332 i 333 istog skrbničkog spisa).

16.7. U promišljanju postupanja skrbnika valja osobito ukazati na dio osobnog podneska skrbnika "prikaz i rekapitulacija evidentiranih troškova od 6.4.2004. do 30.4.2012. za potrebe gosp. EN, na str. 50 i 51 skrbničkog spisa VUP-552-02/12-01/79 u kojem tuženi navodi, u kontekstu isplata povrata mirovine umirovljenicima "unatoč tome što je država započela s vraćanjem navedenih sredstava ranije ja sam mogao izvršiti povrat jednog dijela tek 2010. odnosno 2011. god. kada su troškovi gosp. EN bili umanjeni neplaćanjem smještaja udomiteljstva uslijed hospitalizacije. Napominjem da se radi o povratu mojih vlastitih sredstava sa kojima sam pomagao obitelji EN (vidljivo iz gornjih dokaza). Ta sredstva sam preusmjerio u vlastiti objekt namjenski da sam preuredio jedan dio kuće u poluapartman koji je na raspolaganju gosp. EN i koji on nakon izlaska iz bolnice koristi. Dao sam mu instalirati Internet pute HOMEBOXA i kupio laptop prema preporuci liječnika, koji on koristi…" Navedeno je prikaz krajnje neformalnog pristupa ovdje tuženog u obavljanju skrbničke dužnosti, koji ne samo što ni za navedeno (a što nije dijelom tužbenog zahtjeva) nije ishodio prethodno odobrenje Centra, nego je vodeći se istim razlozima odbijao naloge i prijedloge Centra da štićenikov stan da u najam, te da ne odjavljuje u stanu ugovoreni Internet upravo iz istih razloga. Navedena okolnost nije bila iznesena u parničnom postupku po samom tuženiku, a u ranijem suđenju poslužila je kao osnova za ocjenu svrsishodnosti zadržavanja stana štićenika u slobodnom stanju, sve kako bi po procjeni liječnika štićenik mogao provoditi vrijeme u prostoru gdje se osjeća da je na svome i u krugu poznatih osoba.

16.8. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tuženi nema valjano Zakonom propisanu osnovu za raspolaganje novčanim sredstvima štićenika od 21. prosinca 2007. do zaključno 31. prosinca 2009., pa je tužbeni zahtjev do tog datuma valjalo u cijelosti usvojiti, sukladno nalazu vještaka o ukupno izvršenim isplatama tuženog po tekućem računu (str. 445-448 spisa), u 1/24 dijela pripadajuća svakom od tužitelja. Za razdoblje od 1. siječnja 2010. pa na dalje zahtjev tužitelja valjalo je umanjiti za mjesečni iznos od po 2,77 eura (1/24 dijela od iznosa od 66,36 eura odnosno 500,00 kn), u opsegu prava koje je tuženom odobreno rješenjem Centra od 4. siječnja 2010. zatezne kamate na svaki mjesečni iznos dosuđene su sukladno čl. 1115. ZOO-a i dispoziciji tužitelja s prvim danom nakon dana ostvarenih isplata.

16.9. Kako su tužitelji taj dio zahtjeva vezali točno za nominalne iznose i datume u kojima si je tuženi izvršio isplate sa tekućeg računa tuženog, to je sud prilikom uračunavanja naknade od 66,36 eura, prvo umanjivao ranije iznose po redu dospijeća u istom mjesecu, a potom ako eventualno preostalo u kasnijem iznosu. Također valja naglasiti da u tužbenom zahtjevu po ovoj osnovi se pod zadnjom stavkom na dan 28. prosinca 2012. utužuje iznos od 16,59 eura, iako bez ikakve dvojbe tuženi na taj dan više nije bio skrbnik, nije više imao mogućnost podizanja novčanih sredstava, niti to u konačnici proizlazi iz nalaza vještaka po kojemu zadnji isplaćeni iznos tuženog datira s danom 27. veljače 2012.

16.10. Slijedom navedenoga valjalo je presuditi kao u točci II. izreke presude, a u preostalom dijelu odbiti zahtjev svakog od tužitelja s pripadajućim kamatama kao u točci V. izreke presude.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

Pun. tužitelja, odvj. Kristina Rakuša

Pun. tužene, odvj. Zvjezdana Znidarčić-Begović