REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pr-3/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Marijanu Muža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Ražnjaviću, odvjetniku iz OD Bačić i partneri iz Zadra, protiv tuženika: I. Lidl Hrvatska d.o.o. Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, i II. ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta Barny, zastupan po punomoćniku Stipi Grubišić, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 4. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I. tuženika, II. tuženika te punomoćnika II. tuženika, u smislu odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 4.695,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.379,85 eura od 12.09.2018. god. pa do isplate, a na iznos od 375,61 eura od presuđenja 11. travnja 2023. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade izgubljene zarade bruto iznos od 1.073,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, tekućom na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 342,35 eura od 15.06.2018. god.

- na iznos od 560,22 eura od 15.07.2018. god.

- na iznos od 171,17 eura od 15.08.2018. god.

pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade izgubljene zarade s osnova dnevnica neto iznos od 833,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 278,00 eura od 15.06.2018. god.

- na iznos od 278,00 eura od 15.07.2018. god.

- na iznos od 278,00 eura od 15.08.2018. god.

pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

IV. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 3.991,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 20. prosinca 2024. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 02.03.2018. kao zaposlenik prijevozničkog obrta " [obrt]" u vlasništvu II. tuženika zadobio ozljedu na radu u distribucijskom centru Lidl u Perušiću u vlasništvu I. tuženika. Štetni događaj se dogodio prilikom rada na prilaznoj rampi na način da je tužitelj ozlijeđen kao zaposlenik obrta " [obrt]" na radnom mjestu vozača prilikom istovara tereta pomoću ručnog električnog viličara, navodeći da je prilikom tužiteljeva rukovanja ručnim električnim viličarom u jednom trenutku došlo do naglog zakretanja viličara i prignječenja desne noge gležnja i stopala o zaštitnu metalnu ogradu a prilikom čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

2. Nadalje tužitelj navodi da radnici I. tuženika nisu provjerili da li je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za rukovanje električnim viličarom pored kojeg se hoda i nesporno je da su i dozvolili upravljanje svojim električnim viličarom tako što je tužitelju radnica izdala ključeve po odobrenju voditelja sigurnosti poslovanja. Također navodi da kao radnik na radnom mjestu "vozač motornog vozila" tužitelj ne rukuje električnim viličarom pored kojeg se hoda pa shodno tome nije mogao niti biti osposobljen za rad na siguran način za poslove rukovanja električnim viličarom pored kojeg se hoda, navodeći da je pravovremeno i izrijekom radnicima na istovarnoj rampi naglasio da nije osposobljen za rad električnim viličarom te da čak štoviše uopće ne zna rukovati istim te da to nikada nije niti radio. Uslijed propusta u organizaciji rada od strane II. tuženika kao poslodavca tužitelj je u sklopu radnog zadatka prijevoza robe bio prisiljen koristiti se električnim viličarom iako nije bio osposobljen za navedenu radnju a uslijed čega je i nastala šteta. Po ozljeđivanju tužitelj je prevezen u Opću bolnicu u Gospiću gdje je utvrđena ozljeda gležnja i stopala desne noge. Tužitelj je bio tijekom liječenja vezan uz krevet i mirovanje te korištenje analgetika, te se postupno osposobio za hod uz dvije pa jednu štaku, a krajem lipnja započinje i hod bez pomagala.

3. Tužitelj je tijekom liječenja trpio jake bolove i strah uslijed zadobivenih teških ozljeda, neizvjesnost u uspjehu oporavka te dugotrajne fizikalne terapije. Pored poduzetog liječenja kod istog su zaostale i trajne posljedice u vidu kroničnih bolova i ograničenih pokreta u desnom stopalu i gležnju koje ga onemogućavaju u normalnom funkcioniranju s obzirom da mu je otežano hodanje po neravnom terenu, duže hodanje, saginjanje, penjanje, čučanje i sl.

4. Tužitelj predmetnom tužbom zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. ZOO-a te stoga predlaže da sud imajući u vidu težine povrede, pretrpljene fizičke boli i strah, kao i zaostale trajne posljedice i naruženje i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu novčanu naknadu za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti iz čl. 1048. ZOO-a sukladno čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a, i to za pretrpljene fizičke boli iznos od 7.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 15.000,00 kn. Tužitelj također sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a potražuje za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja ukupan iznos od 2.000,00 kn. Također potražuje na ime naknade izgubljene zarade izgubljene dnevnice, dodajući da je tužitelj kao vozač teretnog vozila pored redovne plaće primao i dnevnice s obzirom da se radi o iznimno teškom poslu i dugotrajnim vožnjama u inozemstvu.

5. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašić – spec. kirurg te financijskog vještačenja po sudskom vještaku prof.dr.sc. HM tužitelj je podneskom od 18.10.2022. specificirao tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci presude.

6. I. tuženik Lidl Hrvatska d.o.o. u odgovoru na tužbu navodi da prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije I. tuženika budući da I. tuženik nikada nije bio tužiteljev poslodavac te pozivanje tužitelja na odredbe ZZR nikako ne može biti valjana osnova za njegov uspjeh u ovom parničnom postupku u pogledu odgovornosti I. tuženika već eventualno može biti u pogledu II. tuženika kao tužiteljevog poslodavca.

7. I. tuženik se nadalje protivi postavljenoj visini tužbenog zahtjeva kao previsoko naznačenoj i neadekvatnoj ozljedi koju je tužitelj mogao pretrpjeti predmetnim štetnim događajem. Stoga I. tuženik smatra da je neosnovan i paušalan zahtjev tužitelja kojim isti od tuženika traži pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu 28.000,00 kn jer da tako navedeni iznos ne može odgovarati nastaloj ozljedi tužitelja te kao takav nema uporište u kriterijima koji su relevantni za utvrđivanje povrede prava osobnosti u konkretnom slučaju. U odnosu na novčanu naknadu zbog pretrpljenog straha I. tuženik navodi da bi oštećenik ostvario pravo na istu da taj strah moraju opravdavati okolnosti slučaja a naročito njegova jačina i trajanje.

8. Sukladno navedenom I. tuženik smatra predmetni tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti kako u osnovi tako i u visini te stoga predlaže isti odbiti kao neutemeljen.

9. II. tuženik ČM, vlasnik obrta " [obrt]" u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, navodeći da iz svih okolnosti slučaja kao i dokumentacije koja je priložena uz tužbu u odnosu na odgovornost I. tuženika da se primjenjuje čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu odnosno da poslodavac u ovom slučaju nije odgovoran jer unatoč provedenoj zaštiti na radu šteta je nastala isključivo krajnjom nepažnjom radnika a na što poslodavac nije mogao utjecati, dodajući da je radnik osposobljen za rad na siguran način za poslove vozača a ne i poslove rukovanja električnim viličarom uz koji se hoda, te da radnik nije imao radni nalog od poslodavca za istovar kamiona koji je dovezao i to električnim viličarom već da je postupao na vlastitu odgovornost i samovoljno, niti je poslodavac (II. tuženik) bio upoznat kako to navodi tužitelj sa praksom I. tuženika da od vozača zahtjeva iskrcaj tereta, pa stoga II. tuženik smatra da ne postoji u konkretnom slučaju odgovornost II. tuženika za naknadu štete.

10. Nadalje II. tuženik osporava da bi nastala šteta bila posljedica propusta zaštite na radu, dodajući da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove operatera na liniji 1, te da je bio zdravstveno sposoban, te da je stoga tužitelj znao na koji način mora raditi. Nadalje navodi da tužitelj poslove nije obavljao s dužnom pozornošću te da je do štetnog događaja došlo isključivo radnjom tužitelja. Također II. tuženik navodi da sačinjena prijava ozljede na radu i dostavljena rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ne mogu imati utjecaja na odgovornost tuženika za naknadu štete jer se ocjena odgovornosti tuženika mora temeljiti na odredbama ZR-a, ZZR-a i ZOO-a iz kojih nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu te stoga II. tuženik ne može biti odgovoran za nastalu štetu. Sukladno navedenom II. tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i dosuditi II. tuženiku troškove parničnog postupka.

11. Drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž R- 435/2023-3 od 17. siječnja 2024. riješeno je da se ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. 11 Pr-27/2019-39 od 11. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (list 174-176 spisa).

12. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cijeli predmet, prijavu o ozljedi na radu (list 8-9 spisa), potvrdu Policijske postaje Gospić (list 10 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 11-24 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 25- 38 spisa), obračun plaće i naknada plaće (list 39-53 spisa), potvrdu o osposobljenosti (list 76 spisa), zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (list 77 spisa), saslušani su kao stranke u postupku tužitelj ŠM, II. tuženik ČM, te u svojstvu svjedoka JM, GM, PM, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašić, prim.dr.med.spec. kirurg (list 113-114 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku ŽM prof.dr.sc. dipl.oec. (list 134-135 spisa), na ročištu održanom 4. studenoga 2024. saslušan je u svojstvu svjedoka SM, dopunski je saslušan svjedok JM, te je dopunski saslušan II. tuženik ČM kao stranka u postupku.

13. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 18.10.2022. u cijelosti je osnovan.

14. Tužitelj ŠM dajući svoj iskaz je naveo da je počeo raditi u obrtu " [obrt]" nekoliko mjeseci prije nego što je došlo do štetnog događaja koji se dogodio u ožujku 2018., navodeći da je radio na radnom mjestu vozača kamiona u međunarodnom transportu. Toga dana je vozio s kamionom iz Njemačke papirne ručnike koje je vozio u Lidl u Perušiću odnosno u centralno skladište Lidla u Perušiću, navodeći da kada je došao u navedeno centralno skladište da mu je gospođa koja je radila na prijemu skladišta da će morati sam istovariti robu iz kamiona, da obuje zaštitne cipele i stavi kacigu na glavu te da joj preda ključeve od kamiona, te da mu je dala ključ od električnog viličara da istim sam istovari robu iz kamiona, navodeći da mu je gospodin koji je bio tamo nazočan koji se zove GM pokazao kako se pali viličar te mu je pokazao komandne ručke na viličaru, dodajući da do tada nije nikada radio sa viličarom te nije znao rukovati sa istim i da je hodao iza viličara te da je vjerojatno greškom povukao ručicu za unazad umjesto za unaprijed tako da je viličar krenuo unazad i udario ga u desnu nogu u predjelu stopala te mu ozlijedio nogu. Nadalje navodi da ga poslodavac nije upozorio na to da bi on trebao istovariti robu jer da on kao vozač kamiona obično ne istovaruje robu. Također je istaknuo da mu je gospođa koja je radila na prijemu skladišta za Lidl rekla da je dogovoren istovar robe iz kamiona sa prijevoznikom te da ukoliko neće istovariti robu da može maknuti kamion s rampe te da mu roba u tom slučaju neće biti istovarena iz kamiona. Također navodi da je kao vozač međunarodnog prijevoza imao dnevnice uz redovnu plaću i to pogotovo u slučaju ako bi vozio u drugu državu.

15. II. tuženik ČM je iskazao da je u vrijeme kada je tužitelj nastradao u ožujku 2018. bio vlasnik obrta " [obrt]" te je u to vrijeme u navedenom obrtu bio zaposlen tužitelj ŠM na radnom mjestu vozač teretnog vozila – kamiona. Toga dana kada je tužitelj nastradao dovezao je kamionom robu u Lidl u Perušiću te je samovoljno bez ičijeg naloga uzeo ručni viličar i išao istovarivati robu iz kamiona što prema opisu poslova nije njegov radni zadatak. Prilikom rada s ručnim električnim viličarom tužitelj se je ozlijedio i to desnu nogu. Navodi da o samom štetnom događaju nema osobnih i neposrednih saznanja budući da nije bio na mjestu nastanka štetnog događaja prilikom stradavanja. Koliko mu je poznato tužitelj je isti dan nakon stradavanja i ozljeđivanja zatražio liječničku pomoć u Općoj bolnici u Gospiću te je zbog zadobivenih ozljeda imao 100% bolovanje sedmi i osmi mjesec a nakon završenog bolovanja je ponovo došao raditi u obrt " [obrt]" kada je radio još oko mjesec dana, te budući da je napravio štetu na kamionu na način da je zapeo kamionom i poderao ceradu na kamionu, te nije bio sposoban za taj posao budući da se radi i o starijoj osobi, nakon toga je dobio otkaz.

16. Drugotuženik ČM prilikom dopunskog saslušanja na ročištu održanom 4. studenoga 2024. je iskazao da ostaje u cijelosti kod svojeg ranijeg danog iskaza tijekom ovog postupka na ročištu održanom 11. veljače 2021.. Nadalje je iskazao da nije bio upoznat s praksom Lidla da vozač kamiona koji vozi robu treba sam istovariti teret iz kamiona te da Lidl drugotuženiku nije dostavio zahtjev radi dostave određen dokumentacije o potrebi osposobljenosti za rad vozača, za rad s električnim viličarem na siguran način. Također je iskazao da nije bio u ugovornom odnosu s Lidlom te da nema ugovor s Lidlom, da je drugotuženiku naloge za rad davala austrijska špedicija Transazanubia, te da nisu puno radili i vozili za Lidl, negdje godišnje nekoliko puta.

17. Svjedok JM iskazao je da je zaposlen u obrtu " [obrt]" na radnom mjestu voditelja transporta te da je na tom radnom mjestu bio zaposlen i u ožujku 2018. kada je tužitelj bio ozlijeđen. Nadalje navodi da je tužitelj bio zaposlen kao vozač teretnog vozila u obrtu " [obrt]" te da je s njim obavio razgovor prilikom njegovog zapošljavanja i upozorio ga na sve u vezi načina rada kao vozača. Također je istaknuo da je toga dana kada je tužitelj se ozlijedio dovezao je teretnim kamionom robu u Lidl u Perušiću te je samovoljno uzeo ručni električni viličar i išao istovarivati robu iz kamiona jer nije imao usmenu niti pismenu naredbu od bilo koga da to radi. Tom prilikom tužitelj je nazvao njegovu kolegicu OM koja radi kao dispečer te ga je ona obavijestila o njegovom ozljeđivanju, te nakon ozljeđivanja tužitelj je bio duže vrijeme na bolovanju a nakon isteka bolovanja je došao ponovo raditi i dobio je radni zadatak da odveze robu u Beč te je tom prilikom oštetio poluprikolicu odnosno ceradu na istoj tako da više nije bila za korištenje u transportu, te da su zaključili nakon toga da tužitelj više nije bio sposoban za rad vozača teretnog vozila nakon čega je dobio otkaz.

18. Prilikom dopunskog saslušanja na ročištu održanom 4. studenom 2024. svjedok JM je iskazao da ostaje u cijelosti kod svojeg iskaza kojeg je dao tijekom ovog postupka na zapisnik od 11. veljače 2021.. Nadalje je iskazao da je za vozača ŠM drugotuženik imao uvjerenje da je obučen za rad na siguran način za vozača teretnog vozila, a da je njegovo ovlaštenje da bi mogao dati takvu vrstu uvjerenja za rad na siguran način proizlazilo zbog toga što je on povjerenik za zaštitu na radu kod drugotuženika. Također je iskazao da drugotuženik ne dobiva od Lidla naloge te da nisu komunicirali s Lidlom na okolnost da li je vozač kamiona dužan raditi istovar s kamiona i rukovati s električnim viličarem.

19. Svjedok GM je iskazao da je bio prisutan u trenutku kada je tužitelj ŠM nastradao i ozlijedio nogu budući da je tada radio kao vozač kamiona za poduzeće "Klana trans Rijeka" kada je također dovezao robu u skladište Lidla u Perušiću. Nadalje je istaknuo da je znao više puta dovesti robu u skladište Lidla u Perušiću te da je uvijek sam uz pomoć električnih kolica – viličara istovarivao robu iz kamiona. Toga dana je gospođa koja je radila u skladištu Lidla dala tužitelju ključ od viličara, te mu je rekla da viličarom sam istovari robu iz kamiona dodajući da je i njemu tako bilo rečeno uvijek kada bi dovezao robu u skladište Lidla u Perušiću, te da kada istovari robu da vrati ključeve električnog viličara u skladište Lidla, navodeći da je te zgode pokazao tužitelju kako se stavlja viličar u pogon i komande na njemu te da je vidio da je u jednom trenutku viličar krenuo umjesto naprijed unazad, da je tužitelj bio iza viličara te mu je viličar prešao preko noge i ozlijedio mu stopalo noge dodajući da je tužitelj najvjerojatnije viličaru dao pogrešnu komadu u vezi smjera kretanja istog, tj. umjesto da ide unaprijed da mu je dao komandu da ide unazad, navodeći da je on nakon navedenog štetnog događaja istovario palete iz kamiona s tim električnim viličarom i nakon toga preparkirao kamion na parkiralište.

20. Svjedok PM je iskazao da je on voditelj sigurnosti poslovanja za Lidl Hrvatska na kojem radnom mjestu je bio zaposlen i tijekom 2018. godine te da mu je poznato da je tužitelj ozlijeđen prilikom istovara robe iz kamiona u skladištu Lidla u Perušiću, kao i da mu je poznato da je tužitelj zadobio tešku ozljedu kao i da je sudjelovao u inspekcijskom nadzoru zaštite na radu Ličko – senjske županije. Navodi da prilikom dovoza robe u skladište Lidla da sukladno odluci inspektora zaštite na radu, da se vozača pita da li ima odgovarajuće zaštitne cipele, odnosno da li koristi sva osobna zaštitna sredstva koja mora imati te se vozača pita da li je osposobljen za rad ručnim električnim viličarom te da su ta pitanja bila upućena i tužitelju a da ta pitanja vozaču postavljaju osobe koje rade na ulazu robe u skladište te budući da na popisu vozača koji dovoze robu u skladište Lidla nije bio tužitelj u evidenciji osposobljenih vozača da je stoga zvao poslodavca tužitelja i da je razgovarao s osobom iz obrta " [obrt]" te da mu je ta osoba potvrdila da je djelatnik osposobljen za rad na siguran način nakon čega je dan nalog o ulazu robe koju je tužitelj dovezao kamionom da može izvršiti istovar robe ručnim električnim viličarom s kamiona. Također navodi da ručni električni viličar ne spada u strojeve i uređaje s povećanim opasnostima što znači da nije potrebno stručno osposobljavanje koje se vrši putem vanjske obrazovne ustanove već je dovoljno osposobljavanje za rad na siguran način za rad za ručni električni viličar što je obveza njegovog stručnjaka zaštite na radu.

21. Svjedok SM na ročištu održanom 4. studenoga 2024. je iskazao da je zaposlen u Lidlu unazad 17 godina, da je počeo raditi u Lidlu još kao student, najprije je radio financije i računovodstvo te nakon toga tehničku nabavu 5 godina, a nakon toga logistiku, a voditelj Sektora logistike je unazad pola godine. Navodi da Lidl ima u Republici Hrvatskoj 3 centralna skladišta i to u Perušiću, Križu i Jastrebarskom te da vozač kada doveze robu kamionom u skladište, javlja se kolegama koji rade na ulazu robe, dostavlja dokumentaciju što je isporučio, od kolega dobije informaciju gdje treba parkirati kamion te je pravilo da vozač sam istovaruje robu kada ju doveze u skladište, navodeći da je tako i u ostalim zemljama u kojima Lidl posluje. Također je iskazao da nije vidio da bi netko od zaposlenika Lidla istovarivao robu iz kamiona, već da je pravilo da dobavljač, odnosno vozač kamiona sam istovaruje robu iz kamiona. Navodi da na ulazu u skladište postoji ručni električni viličar pomoću kojeg se vrši istovar robe iz kamiona, da je obveza poslodavca da osposobi svog zaposlenika, odnosno svog vozača za siguran rad na električnom viličaru, a da Lidl ne provjerava navedene okolnosti da li je pojedini vozač osposobljen za rad za električni viličar, da uz električni viličar postoji i obilni ručni viličar ako bi bio potreban za istovar, navodeći da je mala razlika između običnog ručnog viličara i između električnog viličara s time da kod običnog ručnog viličara vozač mora fizički pomoću ručica podizati teret u zrak, dok električni viličar ima sklopku pomoću koje se automatski teret diže i spušta te da je zajedničko tim viličarima da osoba koja radi s viličarom hoda uz njega prilikom rada s istim, a ne vozi se na viličaru. Također je iskazao kod električnog viličara se pomoću sklopke isti pokreće na način da kada se ručica na sklopci digne prema gore, viličar ide naprijed, a kada se ručica na sklopci spusti prema dolje, viličar ide unazad te nakon što se makne prst s dugmeta sklopke, viličar se zaustavlja.

22. Iz iskaza saslušanog svjedoka GM nedvojbeno proizlazi da je on više puta kamionom dovozio robu u skladište Lidla u Perušiću te da je uvijek sam uz pomoć električnog viličara istovarivao robu iz kamiona, kao i da tog dana kada je tužitelj dovezao kamionom robu u skladište Lidla u Perušiću je i svjedok GM dovezao kamionom robu u skladište te je vidio da je tada gđa. koja je radila u navedenom skladištu dala tužitelju ključ od viličara te mu rekla da viličarom sam istovari robu iz kamiona, a također i iz iskaza saslušanih svjedoka SM proizlazi da vozač koji kamionom doveze robu u skladište Lidla da je obvezan sam istovariti robu iz kamiona, da na takav način Lidl posluje i u ostalim zemljama, to jest da je pravilo da vozač kamiona sam istovaruje robu iz kamiona, dodajući da na ulazu u skladište postoji ručni električni viličar pomoću kojeg se vrši istovar robe iz kamiona tako da iz iskaza navedenih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač kamiona bio obvezan sam istovariti ručnim električnim viličarem robu iz kamiona te da tužitelj nije samovoljno išao istovarivati robu električnim viličarom iz kamiona, već mu je to rečeno da uradi od strane zaposlenika Lidla kada je došao u skladište Lidla.

22.1. Također iz iskaza saslušanih svjedoka PM proizlazi da je tužitelj prilikom dovoza kamionom robe u skladište Lidla u Perušiću sukladno odluci inspektora zaštite na radu kao vozača ga se pitalo da li ima odgovarajuće zaštitne cipele, odnosno da li koristi sva zaštitna sredstva koja mora imati te da ga se pitalo da li je osposobljen za rad ručnim električnim viličarom koja pitanja mu je postavio zaposlenik koji je radio na ulazu robe u skladište, te da na popisu vozača koji dovoze robe u skladište Lidla nije bio tužitelj u evidenciji osposobljenih vozača, a drugotuženik koji je bio poslodavac tužitelja nije tijekom postupka dostavio u spis odgovarajuće pisane dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za rad ručnim električnim viličarem.

23. Stalni sudski vještak prof.dr.sc. Žarko Rašić prim.dr. med. spec. kirurg u svom mišljenju je naveo da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio prijelom srednje i lateralne klinaste kosti desnog stopala i prijelom čunaste kosti desnog stopala. Nakon štetnog događaja pregledan je od strane kirurga. Učini se odgovarajuća RTG obrada, po radiologu se ne opisuje prijelom. Postavljena imobilizacija, preporučena simptomatska terapija i pošteda desne noge. 6 dana nakon predmetnog štetnog događaja učinjen MSCT desnog stopala na kojemu se opisuju navedeni prijelomi. Postavljena nova longeta, preporučena simptomatska terapija te dobio upute. Provedeni redovni kontrolni pregledi kirurga.

24. U skladu sa Zapisnikom suda od 28. 04. 2021. list Spisa 100, Rješenjem suda od 20. 09. 2021. bez označenog lista Spisa i zadacima suda vještak se očituje, a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, kako je zatraženo:

Tužitelj je u navedenom štetnom događaju zadobio prijelom srednje i lateralne klinaste kosti desnog stopala i prijelom čunaste kosti desnog stopala. Postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja 02. 03. 2018. i nastanka zadobivenih ozljeda kod tužitelja. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrolnog pregleda kirurga 04. 06. 2018.

- Trajanje i intenzitet bolova: jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 4 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 12 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

-Trajanje i intenzitet straha: Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dana.

- Smanjenje životnih aktivnosti: u navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio prijelom srednje i vanjske klinaste kosti desnog stopala i prijelom čunaste kosti desnog stopala, dakle kosti koji čine nožje stopala. Navedena ozljeda desnog stopala dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10%, koje se očitije u ograničenoj pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba, povremenim bolovima prilikom dužeg hodanje, penjanja po stepenicama, kod hoda po neravnom teretnu, uz otok desnog stopala kod dužeg stajanja i hodanje.

- Tuđa pomoć i njega: Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 42 dana po 2 sata dnevno, te još 14 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

25. Stalni sudski vještak za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku prof.dr.sc. HM dipl.oec. u svom nalazu i mišljenju je naveo da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije vještak je mišljenja da:

- izgubljene zarade za vrijeme bolovanja tužitelja u razdoblju od 02.03.2018. do 08.06.2018. sveukupno iznosi 8.090,15 kn bruto odnosno 1.073,74 eura bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1 nalaza i mišljenja s dospijećem svakog petnaestog u mjesecu za svaki prethodni mjesec.

26. Sud nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof.dr.sc. Žarko Rašić prim.dr. med. spec. kirurg i prof.dr.sc. HM dipl.oec. u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i valjanje budući da su isti dani u skladu s pravilima struke te od strane stručnih osoba.

27. Također iskaz tužitelja ŠM sud u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit budući da isti nije u suprotnosti s provedenim materijalnim dokazima, a isti ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama i okolnostima utvrđivanim u ovom postupku, a također i iskaze saslušanih svjedoka GM i PM, te svjedoka SM sud u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite budući da navedeni svjedoci imaju neposrednih saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku, te njihovi iskazi nisu međusobno u suprotnosti, niti su u suprotnosti s provedenim materijalnim dokazima.

28. I. i II. tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističu prigovor isključive odgovornosti tužitelja, navodeći da do štetnog događaja nije moglo doći zbog krivnje tuženika već da je do istog došlo zbog isključive krivnje tužitelja.

29. Iz provedenog postupka, a sukladno provedenim dokazima, nedvojbeno proizlazi da je ozljeđivanje tužitelja posljedica neadekvatne organizacije procesa rada te propusta u organizaciji procesa rada na siguran način od strane poslodavca, te da na strani tužitelja nema elemenata protupravnosti ili nepažnje koja bi ukazivala na njegovu krivnju odnosno odgovornost za predmetni štetni događaj.

30. Odgovornost I. tuženika temelji se na odredbi čl. 1066. st. 4. ZOO-a s obzirom da je kao vlasnik opasne stvari – ručnog električnog viličara istu povjerio osobi koja nije bila osposobljena njome rukovati a šteta je tužitelju nastala upravo od te stvari. Sud smatra nespornim da ručni električni viličar s obzirom na svoja svojstva, namjenu i način upotrebe predstavlja opasnu stvar odnosno i da je rukovanje navedenim viličarom opasna djelatnost.

31. Također sukladno zapisniku o inspekcijskom nadzoru poslovanja I. tuženika od 14.05.2018. godine jasno proizlazi kako I. tuženik prije nego što je ključeve predmetnog viličara dao tužitelju nije provjerio da li je isti osposobljen za rad na siguran način za rukovanje električnim viličarom pored kojeg se hoda, a navedeni zapisnik je potpisan od strane PM kao voditelja sigurnosti poslovanja I. tuženika u čiju odgovornost je upravo spadala provjera osposobljenosti tužitelja za rad sa električnim viličarom, te na navode iz predmetnog zapisnika I. tuženik nije imao primjedbi. Sukladno navedenom utvrđuje se da nije sporan propust I. tuženika u smislu odredbe čl. 1066. st. 4. ZOO-a jer iz provedenog inspekcijskog nadzora nesporno i uz suglasnost svih sudionika istog postupka proizlazi da je tužitelju povjerena opasna stvar – električni viličar i to bez da je provjereno da li je isti osposobljen njime rukovati.

32. Nadalje II. tuženik odgovara tužitelju kao radniku za štetu koju isti pretrpi na radu i u svezi s radom u skladu s odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu i to prema načelu objektivne odgovornosti a sve uslijed propusta u organizaciji rada i upućivanju tužitelja na radni zadatak koji je uključivao i iskrcaj tereta iz kamiona pomoću ručnog električnog viličara za koji tužitelj nije bio osposobljen iako je bio upoznat s praksom I. tuženika koji od vozača zahtjeva iskrcaj tereta.

33. Tužitelj je kod II. tuženika bio zaposlen na radnom mjestu vozača kamiona u međunarodnom prometu, te je sukladno navedenom bio osposobljen za rad samo za navedeni posao. Nadalje II. tuženik je prilikom organizacije rada, točnije procesa rada tužitelju u zadatak dao prijevoz robe do distribucijskog centra I. tuženika u Perušiću u kojem centru je nesporno iskrcaj tereta organiziran na način da sami vozači uz upotrebu električnog viličara moraju iskrcati i složiti robu. Navedeno nesporno proizlazi iz zapisnika inspektora rada pri čemu je navedena praksa prisutna već više godina s obzirom na podatke o sličnim ozljedama vozača 2014. i 2016. godine. Tužitelj smatra da je II. tuženik kao pravna osoba koja je godinama obavljala prijevoz za I. tuženika bio upoznat s obvezom vozača da iskrcaju teret električnim viličarom te da je usprkos navedenom svjesno organizirao proces rada na način da je tužitelja doveo u situaciju da mora obaviti posao za koji nije osposobljen. Sud smatra da sukladno navedenom u konkretnom slučaju nema suodgovornosti na strani tužitelja zbog pristanka na rad s strojem za čiji rad nije bio osposobljen s obzirom na okolnosti navedenog konkretnog slučaja i činjenicu da je tužitelj bio u bojazni za svoj posao. 34. U odnosu na istaknuti prigovor isključive odgovornosti tužitelja, odnosno suodgovornosti tužitelja, sukladno odredbi čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi sa radom po općim propisima obveznog prava.

35. Predmetno ozljeđivanje tužitelja predstavlja ozljedu na radu, te istome za nastalu štetu odgovara poslodavac temeljem odredbi Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima.

36. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašić prim.dr.med. spec. kirurg nedvojbeno proizlazi da postoji uzročno - posljedična veza između opisa samog štetnog događaja koji se dogodio 02.03.2018. i nastanka zadobivenih ozljeda kod tužitelja kada je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio ozljedu tj. prijelom srednje i lateralne klinaste kosti desnog stopala i prijelom čunaste kosti desnog stopala.

37. Također nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj pri štetnom događaju trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 12 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera koji su sumarno trajali tijekom 45 dana, te da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti, a također tužitelj je pri štetnom događaju trpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio prijelom srednje i vanjske klinaste kosti desnog stopala i prijelom čunaste kosti desnog stopala, dakle kosti koji čine nožje stopala. Navedena ozljeda desnog stopala dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba, povremenim bolovima prilikom dužeg hodanja, penjanja po stepenicama, kod hodanja po neravnom terenu uz otok desnog stopala kod dužeg stajanja i hodanja.

38. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 42 dana po 2 sata dnevno, te još 14 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl.

39. Dakle tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u trenutku i nakon ozljeđivanja pretrpio intenzivan strah i jake bolove te mu je nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe.

40. Tuženici neosnovano i paušalno osporavaju visinu tužbenog zahtjeva kako u pogledu neimovinske štete tako i imovinske s osnova tuđe pomoći i izgubljene zarade. U štetnom događaju tužitelj je pretrpio teške tjelesne ozljede zbog kojih je provodio liječenje, bio na bolovanju, te gubio zaradu u vidu dnevnica a nakon završetka liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice koje umanjuju njegovu životnu aktivnost, a kako je to i sudski vještak prof.dr.sc. Žarko Rašić prim.dr.med. spec. kirurg utvrdio u svom vještačkom nalazu i mišljenju.

41. U odnosu na osporenu visinu tužbenog zahtjeva sud smatra da je zahtjev tužitelja postavljen u skladu sa zakonom i ustaljenom sudskom praksom pri čemu potraživani iznos u konkretnom slučaju predstavlja pravičnu i potpunu novčanu naknadu.

42. Sukladno naprijed navedenom sud smatra da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 18.10.2022. u cijelosti osnovan, a imajući u vidu odredbe čl. 1100., 1103. ZOO-a, kao i odredbe Zakona o radu te Zakona o zaštiti na radu koje se primjenjuju u konkretnom slučaju.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.

1. i 155. ZPP-a, te u skladu s tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i imajući u vidu vrijednosti predmetnog spora. Sud je tužitelju priznao sljedeće troškove parničnog postupka (Tbr. 36. toč.1. OT): sastav tužbe u iznosu 200,00 eura, sastav odštetnog zahtjeva od 22.08.2018. u iznosu 200,00 eura, pristup na ročište 16.09.2020. u iznosu 200,00 eura, pristup na ročište 11.02.2021. u iznosu 200,00 eura, pristup na ročište 28.04.2021. u iznosu 200,00 eura, pristup na ročište 18.05.2022. u iznosu 200,00 eura, pristup na ročište 08.02.2023. u iznosu 200,00 eura, sastav podneska od 28.08.2020. u iznosu 200,00 eura, sastav podneska od 28.10.2021. u iznosu 200,00 eura, sastav podneska od 23.11.2021. u iznosu 200,00 eura, sastav podneska od 18.10.2022. u iznosu 200,00 eura, sastav podneska od 10.05.2021. u iznosu 50,00 eura, sastav podneska od 28.03.2022. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 13.09.2022. u iznosu od 50,00 eura, što ukupno iznosi 2.875,00 eura, uz PDV 25% odnosno 718,75 eura, medicinsko vještačenje u iznosu 199,08 eura, financijsko vještačenje u iznosu 199,08 eura, tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 3.991,91 eura.

44. U skladu s naprijed navedenim, sud je odlučio kao u izreci presude.

Velika Gorica, 20. prosinca 2024.

Sudac:

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.