REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1773/2019-41

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice LGC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, protiv tuženika HOK- Osiguranje d.d. (OIB: 00432869176), Zagreb, Capraška 6, kojega zastupaju punomoćnici LG, ĆG, AG, Sandra Pleša i Josip Pažin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice SG i zamjenice punomoćnika tuženika EG, **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici LGC iznos od 3.491,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.059,26 EUR od 6. srpnja 2019. do isplate, a na iznos od 432,34 EUR od 20. prosinca 2024. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.257,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata za dosuđeni iznos od 3.059,26 EUR za razdoblje od 5. srpnja 2019. do 6. srpnja 2019., kao i na dosuđeni iznos od 432,34 EUR za razdoblje od 15. kolovoza 2020. do 20. prosinca 2024.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi je 10.9.2018. u Zagrebu, na Samoborskoj cesti, ozlijeđena kao vozačica vozila reg. oznake [registarska oznaka] kada je na stražnji kraj toga vozila naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika, a kojim je upravljao UG. U predmetnoj prometnoj nezgodi oštećeno je vozilo tužiteljice te je ista o vlastitom trošku popravila nastalu štetu. Nadalje, u toj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je provodila liječenje, a što je sve kod nje dovelo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpjela fizičke bolove i strah, trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć i njega. Ista se 20.12.2018. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a koji je tuženik otklonio kao neosnovan. Slijedom toga, tužiteljica u konačnici navodi da je imovinska šteta na vozilu iznosila tadašnjih 3.257,46 kn sada 432,34 EUR, pravična novčana naknada za neimovinsku štetu iznosi 2.919,90 EUR (ranije 22.000,00 kn), a naknada za tuđu pomoć iznosi 139,36 EUR (ranije 1.050,00 kn), dakle ukupna šteta iznosi 3.491,60 EUR (ranije iznos od 26.307,46 kn sve uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn) koju tužiteljica i potražuje od tuženika sa zateznim kamatama (na iznos neimovinske štete i za tuđu pomoć i njegu od dana podnošenja tužbe 5.7.2019, a na imovinsku štetu na vozilu od 15.8.2020.) i troškovima postupka. Ovdje je za istaknuti da je sud primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku usprkos protivljenju tuženika ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva izvršenu nakon zaključenja prethodnog postupka (za neimovinsku štetu iznos od 796,34 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 6,64 EUR, a za štetu na vozilu iznos od 34,17 EUR), a budući da takvu preinaku sud prvenstveno smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužbu na navedeni način (uslijed naknadno provedenog prometnog i medicinskog vještačenja) tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. U odnosu na zatraženu neimovinsku štetu i štetu za tuđu pomoć i njegu osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice navedenih u medicinskoj dokumentaciji, a uzimajući u obzir neznatna oštećenja na vozilu i samu dinamiku prometne nezgode, odnosno da je i sama tužiteljica u prijavi predmetne štete navela da u nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba. Podredno, navodi da je tužiteljica zadobila laku tjelesnu ozljedu zbog čega je sporna visina zahtjeva po toj osnovi. Osporava i visinu zatražene štete na vozilu, zatim i tijek zatezne kamate na sve vidove štete, ističe i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe te konačno predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvješće o prometnoj nezgodi, prometnu dozvolu za vozilo tužiteljice, izvid štete za vozilo tužiteljice, fotografije vozila tužiteljice i osiguranika tuženika, medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, odštetni zahtjev s izvodom iz prijamne knjige punomoćnice tužiteljice, dopise tuženika od 27.12.2018. i 13.2.2019., prijavu štete tužiteljice od 12.9.2018., provedeno je kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Berislavu Šimunoviću i dr. OG, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, kirurgu te je saslušana tužiteljica.

5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja od 10.9.2018. u Zagrebu, na Samoborskoj cesti, kada je na stražnji više lijevi dio vozila tužiteljice marke VW Golf reg. oznake [registarska oznaka] kojim je ista upravljala, naletjelo više desnim prednjim dijelom vozilo marke Renault Megane Coupe reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika, a kojim je upravljao vozač UG koji je i odgovoran za nastanak tog događaja. Nesporno je i da se tužiteljica 20.12.2018. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete, a koje zahtjeve je tuženik otklonio dopisima od 27.12.2018. i 13.2.2019. Vezano uz zatraženu neimovinsku štetu te štetu za tuđu pomoć i njegu između stranaka sporno je prvenstveno postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice navedenih u medicinskoj dokumentaciji, podredno visina štete i tijek kamate, odnosno u odnosu na štetu na vozilu visina iste i tijek zatražene kamate. Na te sporne okolnosti provedeni su i odgovarajući dokazi.

8. Tako prometni vještak u sklopu provedenog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja navodi da su na vozilu tužiteljice, a prema priležećem izvidu štete i fotografijama, nastala oštećenja stražnjeg dijela, s time da su za zamjenu bili predviđeni spojler stražnjeg branika i vodilica branika-zadnja lijeva, za popravak PVC obloga stražnjeg branika –teže i lijeva ukrasna letvica stražnjeg branika – lakše, dok je dio za kontrolu bilo ojačanje stražnjeg branika. Vještak procjenjuje da su u trenutku sudara uzdužne simetrale vozila bile međusobno približno paralelne. S obzirom da sudarni položaj, opseg i intenzitet oštećenja na oba vozila, može se procijeniti da je brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara bila oko 10 do 15 km/h veća od brzine kretanja vozila tužiteljice, te cijeneći navedeno i uzimajući u obzir koeficijent restitucije vještak zaključuje da je u ovom štetnom događaju vozilo tužiteljice ostvarilo promjenu (porast) brzine od oko 6,4 do 9,6 km/h pri čemu je tijelo tužiteljice poletjelo primarno unatrag. U predmetnom štetnom događaju na vozilu tužiteljice nastala je djelomična šteta, a cijeneći po tuženiku izrađeni izvid štete s dijelovima vozila koje je potrebno zamijeniti, popraviti i kontrolirati, kao i vrstu radova s potrebnim brojem radnih sati djelatnika autostruke (limar – 5 sati i lakirer 4 sata), vještak navodi da ukupna šteta na vozilu tužiteljice iznosi ranije 3.257,46 kn (troškovi dijelova 1.016,74 kn i troškovi rada 2.240,72 kn) sada 432,34 EUR. Vještak sudske medicine u okviru svog dijela nalaza i mišljenja navodi da je prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu (trzajna ozljeda vratne kralješnice). U dinamici odvijanja predmetne prometne nezgode, prilikom naleta osiguranika tuženika na stražnji dio vozila u kojem se nalazila tužiteljice, na sve predmete u vozilu, pa tako i na tijelo tužiteljice djelovale su sile akceleracije (ubrzanja), te je tijelo tužiteljice imao tendenciju nabačaja prema natrag uz promjenu (porast) brzine od utvrđenih 6,4 -9,6 km/h. Tako ostvarena promjena brzine vozila u kojem se nalazila tužiteljica omogućava nastanak istegnuća mišića uz vratnu kralješnicu, ali isključivo uz već prethodno oštećenje vratne kralješnice.

9. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje gornjih vještaka, dok je istima tuženik prigovarao navodeći da nije odgovoreno na postavljeni zadatak. Navodi da utvrđena relativna brzina u rasponu od 10-15 km/h ne odgovara nastalim oštećenjima, dok se vještak sudske medicine nije očitovala na mogućnost zadobivanja ozljeda u slučaju da je promjena brzine iznosila 6,4 km/h, kao i za ostale vrijednosti u rasponu.

10. U usmenom očitovanju na te prigovore na ročištu za glavnu raspravu prometni vještak navodi da se kod naleta straga, promjena brzine vozila najprimjerenije i najtočnije utvrđuje na temelju zakona o očuvanju količine gibanja, a što je i primijenjeno u predmetnom vještačenju. Vodeći računa o opsegu i intenzitetu oštećenja na vozilima, relativnu sudarnu brzinu od oko 10-15 km/h smatra primjerenom. EES metodologija se primjenjuje kod nekih drugih vrsta sudara (bočni, čeoni, pod kutem), a ne i kod naleta straga, pri čemu su, kao u ovom slučaju, uzdužne simetrale vozila približno paralelne. Kod zakona o očuvanju količine gibanja procjenjujemo samo jednu veličinu (relativnu sudarnu brzinu), a kod EES metodologije dvije veličine (EES za svako vozilo) i svaka od tih veličina se nalaze u svom rasponu. Iz tog razloga izračun po EES metodologiji je potencijalno najtočniji. Vještak navodi da nije moguće egzaktno utvrditi koja oštećenja na vozilu nastaju pri sudarnoj brzini od l0 km/h, a koja pri relativno sudarnoj brzini od 15 km/h, a to ovisi o dosta faktora. Isto tako, iz raspoložive dokumentacije nije moguće utvrditi da li je vozilo tužiteljice u trenutku štetnog događaja stajalo ili bilo u kretanju, a naletna brzina od 10-15 km/h utvrđena je u slučaju da je vozilo tužiteljice bilo zaustavljeno. U slučaju da je vozilo tužiteljice bilo u kretanju onda bi se radilo o relativnoj naletnoj brzini od oko 10-15 km/h, to bi značilo npr. ako se vozilo tužiteljice kretalo brzinom od oko 20 km/h, u tom slučaju naletna brzina vozila osiguranika tuženika bi iznosila oko 30-35 km/h. Uvidom u fotografije oštećenja vozila osiguranika tuženika bilo bi možda moguće preciznije utvrditi naletna brzinu, međutim, s obzirom na malu naletnu brzinu od oko 10-15 km/h češće nije moguće preciznije utvrditi naletnu brzinu s obzirom na oštećenja na vozilu. Na pitanje da li bi s prosječnom vrijednosti naletne brzine u određenom rasponu bilo moguće utvrditi jednoznačnu promjenu brzine i da li to vještaci rade, vještak navodi da je zadatak utvrditi mogućnost nastanka ozljeda, a što bi značilo da se treba uzeti u obzir najveća moguća promjena brzine pri kojoj se onda treba utvrditi da li je ozljeda mogla nastati ili ne. U konkretnom slučaju kao jednoznačna promjena brzine bi mogla glasiti da je u ovom štetnom događaju vozilo tužiteljice ostvarilo promjenu brzine do najviše 9,6 km/h. Vještaku nije poznato da li vještaci prometne struke koriste prosječnu (srednju) sudarnu brzinu, ali ako koriste to bi zbog prethodno navedenog bilo pogrešno. Vozilo tužiteljice moglo je iskazati promjenu brzine od 6,4 - 9,6 km/h, dakle ista je mogla iznositi i 6,4 km/h. Vještak sudske medicine navodi da kada je riječ o rasponu brzine uzima se ona koja je najveća, u konkretnom slučaju promjena brzine od 9,6 km/h i ista je dostatna za mogućnost nastanka trzajne ozljede vratne kralješnice, ali kao što je već navedeno uz prethodno oštećenje vratne kralješnice. Pri tome valja uzeti u obzir da se ove vrijednosti dobivaju matematičkim putem pa vrijednost koja se može zaokružiti na veću znamenku, a u konkretnom slučaju to bi bilo 10 km/h uzimamo kao mogućnost da se ovakva ozljeda zadobije. Kako je promjena brzine iznosila u već prethodno navedenom rasponu od 6,4 km/h do 9,6 km/h, to je i uzela ovu najveću vrijednost od 9,6 km/h, pri čemu bi ova vrijednost bila donja granica kod koje ove ozljeda može nastati. Naravno da sve ostale vrijednosti koje se nalaze ispod 9,5 km/h ne bi omogućavale nastanak trzajne ozljede vratne kralješnice. U odnosu na navode tuženika da liječnici koji su pregledavali tužiteljicu nisu, odnosno ne utvrđuju postojanje uzročno-posljedične veze i prometne nezgode, već u anamnezu unose podatke koje im daju pacijenti, vještak ističe da je takav navod točan ukoliko iz medicinske dokumentacije ne bi proizašla dijagnoza trzajne ozljede vratne kralješnice, no u medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na predmetni štetni događaj proizlazi da su već 11.9.2018. tj. dan po nastanku predmetnog štetnog događaja na RTG snimanju utvrđeno izravnjanje fiziološke lordoze, što će reći izravnanje normalne zakrivljenosti kralješnice koja je posljedica napetosti vratne muskulature. Napetost vratne muskulature utvrđen na ovaj način potvrđuje dijagnozu trzajne ozljede vratne kralješnice. Ovdje treba napomenuti da ovo izravnanje nije opisano kada je dan po ozljeđivanju učinjeno snimanje vratne kralješnice, nego je opisano kada je tužiteljica 14 dana po ozljeđivanju, tj. 25.9.2018. bila na kontrolnom pregledu na kojem je izvršen uvid u RTG snimke koje su sačinjene prvoga dana. Iz medicinske dokumentacije tj. iz očitanja RTG snimaka ne proizlazi da bi na kostima vratnih kralješaka bile utvrđene neke degenerativne promjene. Međutim, poznato je da je istegnuće mišića u području vratne kralješnice i degenerativne promjene koje bi mogle postojati prisutne u mekim tkivima vrata, a ove strukture nisu vidljive na RTG snimkama i zbog toga nisu podložne ovom obliku objektivizacije. Degenerativne promjene koje moguće postoje na mekim tkivima u području vrata, vjerojatnije bi mogao utvrditi specijalist za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju (fizijatar), a pri tom bi bilo poželjno da se i minucioznije pogledaju RTG snimke vrata, pa bi se možda i utvrdile degenerativne promjene na vratnim kralješcima koji u konkretnom slučaju u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nisu opisane. Vještaci su zaključno u cijelosti ostali kod danog nalaza i mišljenja.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje gornjih vještaka dopunjeno usmenim očitovanjem cijeneći ga nepristranim i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost i prihvatljivost istih. Tako su vještaci odgovorili na postavljeni zadatak suda i to savjesno i prema pravilima struke te u skladu s priležećom dokumentacijom, a za svoje zaključke glede spornih dijelova nalaza i mišljenja iznijeli valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Tako je u bitnom utvrđeno da je u konkretnom slučaju vozilo tužiteljice ostvarilo promjenu (porast) brzine u rasponu od 6,4 do 9,6 km/h (za točniji izračun bilo je potrebno imati uvid i u izvid štete za vozilo osiguranika tuženika te pri tome eventualno snimljene fotografije, a što tuženik tijekom postupka nije priložio), a pri takvoj ostvarenoj promjeni brzine (i to samo kod gornje granice) moguć je nastanak istegnuća mišića vrata uz vratnu kralješnicu (trzajna ozljeda vratne kralješnice), ali isključivo uz već prethodno oštećenje vratne kralješnice. Takvo mišljenje vještaka potvrđuje i dostavljena medicinska dokumentacija za tužiteljicu u kojoj je upravo ta ozljeda nakon štetnog događaja navedena i objektivizirana (RTG snimanje) te zbog koje je provedeno liječenje, kao i medicinsko vještačenje provedeno u ovom postupku, a podredno i sama tužiteljica u tom dijelu svog iskaza koji sud stoga prihvaća kao životan i uvjerljiv (dinamika prometne nezgode odgovara mehanizmu nastanka ozljede vratne kralješnice, dok okolnost da ista u prijavi štete od 12.9.2018. nije navela da je u nezgodi bilo ozlijeđenih osoba, sama za sebe ne ukazuje da ona ne bi bila ozlijeđena, a što je i utvrđeno ovdje provedenim dokazima). Kako su stoga prethodno spomenuti vještaci stručno i obrazloženo otklonili prigovore tuženika, a u nalazu i mišljenju sud ne nalazi proturječnosti ili nedostataka, a nije se pojavila niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, kao neosnovan odbijen je prijedlog tuženika za provođenje novog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja.

12. U svom pisanom nalazu i mišljenju sudski vještak dr. Igor Stipančić, kirurg navodi da je tužiteljica u štetnom događaju od 10.9.2018. zadobila trzajnu ozljedu vrata i istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu. Liječena je imobilizacijom vrata i potom fizikalnom terapijom. Liječenje je završeno zadnjim pregledom fizijatra po provedenoj fizikalnoj terapiji 7.5.2019. Po završenom liječenju kod tužiteljice zaostaju povremeni bolovi i minimalno ograničena retrofleksija vrata. Ako prije ovog događaja nije imala tegobe i provodila liječenje vezano za vratnu kralješnicu, onda zaostale tegobe i minimalno ograničenje retrofleksije treba uzročno povezati s predmetnim događajem. Time zbog zaostalih posljedica ozljeđivanja u ovom događaju postoji smanjenje životne aktivnosti tužiteljice za 2-3 %. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela bolove i strah te je trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica proživljenog štetnog događaja i tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 2 dana, srednjeg oko 5-6 dana i manjeg oko 4 tjedna. Bol jakog intenziteta tužiteljica je trpjela oko 2-3 dana, srednjeg oko 5-6 dana, a manjeg još oko 5 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć tužiteljici je bila potrebna u trajanju od 14 dana po 2 sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika. Potom joj je trebala pomoć u ukupnom trajanju od dva tjedna 1 sat na dan zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. U usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu liječnik vještak je pojasnio da općenito osobe mogu imati promjene na kralješnici u smislu degenerativnih oštećenja odnosno promjena, a da nemaju tegobe niti se zbog toga liječe, odnosno traže pomoć liječnika. Isto tako, dobro je poznato da ranije postojanje promjena degenerativne naravi ili oštećenja na određenom organu u ovom slučaju vratnoj kralješnici, pri ozljeđivanju dovodi do nastanka kako većih oštećenja, tako i tegoba osobe koja je ozlijeđena. Vještak nije imao podatak da je tužiteljica prije ovog događaja imala tegobe i provodila liječenje zbog vratne kralješnice te je stoga dao ovakvo mišljenje. Kod tužiteljice su tijekom liječenja nakon ovog štetnog događaja postojale tegobe i provela je liječenje, dijagnostičkim pretragama je utvrđeno oštećenje funkcije zglobno ligamentarnog i mišićnog uzroka. Po završenoj fizikalnoj terapiji u nalazu fizijatra se također navodi ograničena funkcija u smislu kočenja reklinacije, a istu je i vještak utvrdio pregledom tužiteljice. Degenerativne promjene vratne kralješnice tužiteljice nisu izrijekom navedene u medicinskoj dokumentaciji iz spisa, a da li postojanje degenerativnih promjena na vratnoj kralješnici nužno uzrokuje tegobe kod osoba s takvom vratnom kralješnicom, ovisi o stupnju nastalih promjena i o samoj osobi koja ima te promjene. Naime, postoje osobe koje i kod najmanje vrste boli odlaze k liječniku, a i one koje se usprkos velikih tegoba ne liječe.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka kirurga dopunjeno usmenim očitovanjem cijeneći ih nepristranim i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a kao takvog su ga u konačnici prihvatile i stranke. Tim mišljenjem vještaka potvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu vratne kralješnice (pod pretpostavkom da ranije nije imala tegoba s vratnom kralješnicom i u svezi toga provodila liječenje, a što ne proizlazi iz provedenih dokaza tj. medicinske dokumentacije i iskaza tužiteljice, dok samo postojanje degenerativnih promjena na kralješnici nužno ne uzrokuje i tegobe s istom i provođenje liječenja što pak nije protivno mišljenju vještaka iz kombiniranog prometno i sudsko-medicinskog vještačenja da je tužiteljica ozljedu vratne kralješnice u štetnom događaju mogla zadobiti samo u slučaju postojanja ranijeg oštećenja te kralješnice).

14. Tužiteljica u tom dijelu svog iskaza koji sud također prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u suglasju s medicinskom dokumentacijom i nalazima i mišljenjima vještaka, navodi da je povodom predmetnog štetnog događaja provela liječenje kako je to i navedeno u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Usprkos provedenom liječenju povremeno osjeća glavobolje, a prije toga nije imala nikakvih tegoba s vratnom kralješnicom niti je liječila istu. Za vrijeme dok je nosila ovratnik i mirovala pomoć su joj pružali ukućani, a inače radi u skladištu trgovačkog društva DM koji posao zahtijeva dosta fizičkog napora.

15. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredba st. 2. istog članka određuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Na temelju tako provedenih dokaza, a uzimajući u obzir ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi i posljedice istih kako je to pobliže opisano u mišljenju liječnika vještaka te iskazu tužiteljice, sud nalazi da je tužiteljici u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da joj u skladu s težinom povrede pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini iste sud je uzeo u obzir vrstu i narav ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, jačinu duševnih bolova zbog smanjenja opće životne sposobnosti (rođena 1972. uslijed čega će takve posljedice po redovnom tijeku stvari trpjeti još relativno dugi niz godina) i zanimanje (radnik u skladištu) tužiteljice, te trajanje i jačinu fizičkih bolova i pretrpljenog straha. Fizički bolovi i strah ukupno su trajali oko 6 tjedana, tužiteljica je provodila liječenje, bila je podvrgnuta pregledima i snimanjima, nosila ovratnik, provodila terapiju, što je sve zasigurno u znatnoj mjeri narušilo i narušava kvalitetu njezinog života.

16. Slijedom navedenih kvalifikatornih okolnosti, ovaj sud cijeni da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti u zatraženom iznosu od 2.919,90 EUR.

17. Tužiteljici s osnova pružene tuđe pomoći i njege (ukupno 42 sata), pripada po ocjeni ovog suda novčana naknada u iznosu od 139,36 EUR, pri čemu je sud po slobodnoj ocjeni utvrdio cijenu sata u iznosu od 3,32 EUR (ranije 25,00 kuna), a koji iznos je primjeren cijenama na tržištu osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći uz uobičajenu praksu da se takva vrsta pomoći pruža od strane ukućana kako i tužiteljica navodi u svom iskazu.

18. Isto tako, provedenim dokazima (posebice prometnim vještačenjem) utvrđeno je da je kritične zgode na vozilu u vlasništvu tužiteljice nastala šteta u ukupnom iznosu od 432,34 EUR.

19. Slijedom svega izloženoga, sud nalazi da ukupna neimovinska i imovinska šteta koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju iznosi 3.491,60 EUR, zbog čega je primjenom odredaba čl. 1110. (za neimovinsku štetu), čl. 1095. st. 1. (za imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći) i čl. 1085. st. 1. (za imovinsku štetu na vozilu) ZOO-a valjalo u cijelosti dosuditi tužiteljici taj iznos.

20. Glede zatraženog tijeka zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete u vidu tuđe pomoći između stranaka nije sporno da se tužiteljica 20.12.2018. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom koji je tuženik otklonio dopisima od 27.12.2018. i 13.2.2019. U takvoj situaciji tužiteljici bi sukladno odredbama čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09. , 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP) kamata načelno pripadala od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, no dovodeći to u vezu s odredbama čl. 1086. i čl. 1103. ZOO-a isto bi vrijedilo samo za štetu koja je tada već bila nastala. S obzirom da je prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka liječenje tužiteljice dovršeno 7.5.2019., to nastavno ukazuje da je tek u tom trenutku postojala mogućnost cjelovitog utvrđivanja posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, dakle faktično šteta (neimovinska i imovinska šteta za tuđu pomoć) je tada nastala. Sukladno tome, zatezna kamata na takvu štetu u ukupnom iznosu od 3.059,26 EUR pripada tužiteljici od prvog dana iza dana podnošenja tužbe (podnesena 5.7.2019. kada je obveza tuženika dospjela) pa je tako i suđeno, dok je odbijen zahtjev za isplatu kamate do toga dana. U odnosu na tijek kamate za imovinsku štetu na vozilu (iznos od 432,34 EUR), za istaknuti je da se u konkretnom slučaju radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti (tužiteljica osim vlastitih navoda ničim ne dokazuje da je istu štetu u međuvremenu popravila) gdje je tek presuđenjem određen broj novčanih jedinica koje je kao naknadu tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici, zbog čega je tužiteljici valjalo dosuditi zatezne kamate na taj iznos štete tekuće od dana donošenja ove presude tj. 20.12.2024. do isplate, a odbijen je zahtjev za isplatu kamate za razdoblje od 15.8.2020. do toga dana. Stopa zatezne kamate temelji se odredbama čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO).

21. Sud je odbio prijedlog tuženika za pribavu cjelokupnog zdravstvenog kartona tužiteljice, a s obzirom da je isto u suprotnosti s pravom tužiteljice na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njezinog zdravlja predviđeno odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", br. 169/04. i 37/08.) u svezi obveze čuvanja čuvanja liječničke tajne koja se može odati uz privolu pacijenta koje ovdje nema u smislu odredbe čl. 21. Zakona o liječništvu ("Narodne novine", br. 121/03. i 117/08.). Isto tako, odbijen je i prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka BG (osiguranik tuženika) budući da su činjenice koje bi se utvrđivale tim dokazom nesporne između stranaka (nastanak štetnog događaja i odgovornost), odnosno ne bi se mogle niti utvrditi na taj način (mogućnost ozljeđivanja tužiteljice). Tuženikov prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe (preinake izvršene podnescima od 24.2.2021. i 27.6.2022) također nije osnovan, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari kojom je prekinut tijek zastare podnesena 5.7.2019, dakle nesporno u vrijeme kada trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao (do preinake izvršene 24.2.2021. trogodišnji zastarni rok od štetnog događaja također nije protekao). Tužiteljica naknadnim povećanjem zahtjeva za isplatu štete nije postavila zahtjev koji bi se činjenično i pravno razlikovao od ranije postavljenog zahtjeva (dakle, ne radi se o novoj tužbi ili novom zahtjevu), već je zahtjev uskladila s nalazima i mišljenjima vještaka, a koji dokaz se i upravo provodi zbog toga što sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje tih činjenica, koje znanje stoga u pravilu nemaju niti stranke. Prihvaćenje suprotnog tumačenja predstavljalo bi stoga nerazumno ograničenje prava na pristup sudu, kao najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje, a što nije dopustivo.

22. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja iste po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podnesaka od 18.12.2019., 24.2.2021., 27.6.2022. i 3.10.2022. – 4 x 100 bodova = 400 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 3.6.2020., 1.3.2022., 5.2.2024.,14.5.2024. i 5.11.2024. – 5 x 100 bodova = 500 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 16.6.2020., 25.3.2022. i 12.9.2022. – 3 x 25 bodova = 75 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište za objavu ove presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), i to do 23.2.2021. vrijednosti predmeta spora od 2.654,46 EUR, od 24.2.2021. do 26.6.2022. vrijednosti spora od 2.688,63 EUR, a nakon toga prema konačnoj vrijednosti predmeta spora od 3.491,60 EUR, što ukupno čini 1125 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 2.250,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 562,50 EUR, zatim trošak provedenih vještačenja u ukupnom iznosu od 298,62 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 EUR i ovu presudu u zatraženom iznosu od 73,40 EUR sve sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) i na tužbu tada važećom Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19.), odnosno na presudu važećom Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), što sveukupno čini trošak tužiteljice u iznosu od 3.257,52 EUR. Tužiteljici kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 3.2.2020., 27.11.2020., 2.2.2021., 6.9.2021., 27.7.2022., 25.11.2022. i 20.9.2023. (požurnice), kao niti trošak sastava odštetnog zahtjeva (šteta tada još nije bila nastala i obveza tuženika dospjela).

23. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da troškove postupka tuženik u cijelosti naknadi tužiteljici, odnosno odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.

24. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave iste putem ovog suda.

DNA

tužiteljici po pun.

tuženiku po pun.