REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2884/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja Auto-logistika d.o.o., OIB: 11390111438, Strmec (Grad Sveta Nedelja), Stanka Vraza 6, zastupan po punomoćniku Ivanu Čuiću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, zastupan po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., radi isplate 2.715,80 EUR, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 6. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.715,80 EUR (slovima: dvije tisuće sedam stotina petnaest eura i osamdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. lipnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 586,80 EUR (slovima: pet stotina osamdeset šest eura i osamdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 6. listopada 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika kojom navodi, u bitnome, da je dana 4. studenoga 2022. došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali vozilo marke Ford Transit registracijske oznake [registarska oznaka] i vozilo marke Škoda Octavia registracijske oznake [registarska oznaka], i to na način da je zbog neprilagođene brzine vozilo marke Ford Transit, kojim je upravljao ŽA, svojim prednjim dijelom vozila udarilo u zadnji dio vozila Škoda Octavia, kojim je upravljao VA. Tužitelj navodi da je prometna nesreća izazvana isključivom krivnjom ŽA, vozača vozila Ford Transit reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku štetnog događaja imalo sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. Oštećenja na vozilu marke Škoda Octavia popravljena su 1. prosinca 2022., a trošak popravka iznosio je 2.715,80 EUR. Nadalje navodi da je tuženik otklonio obvezu naknade štete tužitelju s obrazloženjem da postoje razlozi koji isključuju njegovu odgovornost. Naime, vozilo marke ŠKODA OCTAVIA koristi (i koristio je u trenutku štetnog događaja) tužitelj, kao primatelj leasinga, i to temeljem Ugovora o financijskom leasingu broj 43371 zaključenim dana 29. studenoga 2020. s trgovačkim društvom IMPULS LEASING d.o.o., kao vlasnikom i davateljem predmeta leasinga. U trenutku prometne nesreće, vozilo marke Ford Transit, koje je odgovorno za prometnu nesreću, koristilo je trgovačko društvo A-ANTICUS d.o.o., i to također kao korisnik leasinga, dok je vlasnik i tog vozila IMPULS LEASING d.o.o. Prema mišljenju tužitelja, u konkretnom slučaju trgovačko društvo IMPULS LEASING d.o.o. ima svojstvo treće osobe u smislu čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te je ovlašten naplatiti naknadu štete od osiguratelja čiji je osiguranik odgovoran za prometu nesreću. Tužitelj ujedno dostavlja suglasnost za isplatu štete, kojom ga je vlasnik vozila IMPULS LEASING d.o.o. ovlastio da primi isplatu naknade štete, te ugovor o cesiji od 29. lipnja 2023., a kojim je trgovačko društvo IMPULS LEASING d.o.o. sva potraživanja s osnove naknade predmetne štete ustupilo tužitelju.

2./ Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporan štetni događaj, a ni činjenica da je vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećima osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja i oštećenja stvari, te ujedno izražava stav da je tužitelj sudjelovao u istoj u svojstvu putnika. Ističe da su oba vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći bila u vlasništvu iste pravne osobe, IMPULS LEASING d.o.o., pa s tim u vezi osporava aktivnu legitimaciju tužitelja te ističe prigovor pasivne legitimacije tuženika. Prema stavu tuženika, tužitelj nije ˝treća osoba˝ jer, između ostalog u spis nije dostavio policu osiguranja za vozilo [registarska oznaka] s pripadajućim uvjetima osiguranja iz koje bi proizlazilo da je tužitelj ugovaratelj osiguranja. Osim toga, osporava zatraženi tijek zateznih kamata od 21. lipnja 2023. kao preuranjen jer sve dok sudskom odlukom nije razriješeno sporno pitanje da li je osiguratelj obvezan naknaditi štetu tužitelju, te u kojoj visini, osiguratelj ne može biti u zakašnjenju, jer prije toga nije bila utvrđena njegova obveza ispunjenja ugovora o osiguranju. Nadalje, tuženik osporava da bi tužitelj imao pravo potraživati trošak PDV-a navodeći da potpuna naknada štete pravnoj osobi ne uključuje PDV te da imovina tužitelja neće biti umanjena za iznos PDV-a, dok eventualni propust tužitelja da koristi pravo na odbitak pretporeza ne može ići na štetu tuženika.

3./ Na pripremnom ročištu održanom dana 6. studenoga 2024. tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva niti činjenicu da predmetna šteta nije naplaćena po polici kasko osiguranja, no navodi da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju.

4./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Izvješće o prometnoj nesreći (list 6. spisa), Polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068202529485 (list 7. spisa), dopis od 24. svibnja 2013. s privitkom (list 8. spisa), dopis tuženika od 10. studenoga 2022. (list 10. spisa), prigovor tužitelja (list 11. spisa), odgovor tuženika na prigovor (list 12. spisa), dopuna prigovora (list 13. i 14. spisa), dopis tuženika (list 15. spisa), račun – otpremnica 1361/01/01 od 1. prosinca 2022. (list 16. i 17. spisa), potvrda o plaćanju od 21. lipnja 2023. (list 18. spisa), Ugovor o financijskom leasingu br. 43371 (list 19. i 20. spisa), dopis od 10. studenoga 2022. (list 21. spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 22.-25. spisa), sudska praksa (list 44.-46. spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se od Allianz Hrvatska d.d. zatraži podatak da li je predmetna šteta naplaćena po polici kasko osiguranja. Sud nije po prijedlogu tuženika pozvao tužitelja da se očituje da li je predmetnu štetu naplatio po polici kasko osiguranja, obzirom da se tužitelj o tome očitovao, a da je tuženik u daljnjem tijeku postupka naveo kako nije sporno da predmetna šteta nije naplaćena po polici kasko osiguranja. Nadalje, sud nije službenim putem zatražio od Porezne uprave podatak da li su tužitelj i IMPULS LEASING d.o.o. obveznici PDV-a te imaju li pravo povrata PDV-a u vezi troškova popravka i kupnje motornih vozila te u kojem omjeru, obzirom je taj dokaz utvrdio kao nepotreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem poslovnih knjiga tužitelja na okolnosti: da li je u sustavu PDV-a; u koju svrhu se koristi predmetno vozilo; da li ima pravo na odbitak pretporeza i da li je iskorišteno pravo na odbitak pretporeza jer je financijsko vještačenje na navedene okolnosti neekonomično i nepotrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer su se sve odlučne činjenice mogle utvrditi na temelju isprava u spisu. Sud nije izveo dokaz prometnim vještačenjem koje je predložio tužitelj, jer je taj dokaz utvrđen kao nepotreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, sud nije saslušao svjedoke ŽA i GA, jer je važne okolnosti o kojima ovisi osnovanost zahtjeva sud utvrdio na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku pa bi se izvođenjem navedenih dokaza stvarali nepotrebni troškovi i odugovlačio postupak.

5./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.715,80 EUR koji se odnosi na ustupljenu tražbinu naknade štete nastale na vozilu u vlasništvu ustupitelja tražbine- IMPULS LEASING d.o.o., a koja je tom društvu nanijeta kao trećoj osobi u smislu odredbe članka 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP) za koju odgovara tuženik kao osiguratelj po osnovi police obveznog osiguranja od odgovornosti u prometu.

7./ Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da u postupku nije sporan nastanak štetnog događaja u vidu automobilske nesreće 4. studenoga 2022., nije sporna visina tužbenog zahtjeva te nije sporno da predmetna šteta nije naplaćena po polici kasko osiguranja. Nadalje, nije sporna ni valjanost prijenosa ovdje utužene tražbine sklapanjem ugovora o cesiji između IMPULS LEASING d.o.o. kao cedenta i tužitelja kao cesionara.

8./ Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija te s tim u vezi i pravna osnovanost tužbenog zahtjeva, a s obzirom na okolnost da je vlasnik oba vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći ista pravna osoba, te je sporno jesu li IMPULS LEASING d.o.o. (davatelj leasinga i vlasnik oštećenog vozila) i tužitelj (primatelj leasinga) treće osobe u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZOOP-a. Nadalje, sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa koji se potražuje po osnovi PDV-a te je sporan tijek zateznih kamata na utuženi iznos.

9./ Iz dopisa od 10. studenoga 2022. (list 10. spisa) vidljivo je da tuženik otklanja obvezu naknade štete vlasniku oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] (IMPULS LEASING d.o.o.) prema njegovom odštetnom zahtjevu od 4. studenoga 2022., pozivajući se na odredbu čl. 22. st. 1. i 10. ZOOP-a, s obrazloženjem da se vlasnik vozila ne može smatrati trećom osobom u smislu odredaba navedenih članaka.

10./ Tužitelj je na navedeni dopis tuženika prigovorio dopisom (list 11. spisa) u kojem navodi službeno stajalište Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) prema kojem je primatelj leasinga, koji se smatra trećom osobom u smislu odredbe čl. 22. st. 10. ZOOP-a, ovlašten podnijeti odštetni zahtjev. Dopisom ujedno obavještava tuženika da je vozilo osigurano u Allianz Hrvatska d.d. (navodeći u dopisu naziv društva za osiguranje kao ˝Allianz osiguranje˝) te dostavlja suglasnost od IMPULS LEASING d.o.o. za isplatu štete.

11./ Tuženik na dopis tužitelja upućuje odgovor IMPULS LEASING d.o.o. dana 2. prosinca 2022. (list 12. spisa) navodeći da pravo na naknadu štete na vozilu isključivo pripada vlasniku vozila u trenutku nastanka osiguranog slučaja. Osim toga, navodi kako nije sporno da se korisnik leasinga smatra trećom osobom za štete u kojima on može biti legitimiran kao oštećenik, ali ne i za štetu na vozilu koja pripada isključivo vlasniku vozila.

12./ Iz dopisa od 30. ožujka 2023. (list 13. i 14. spisa) tužitelj u bitnome prigovara tuženiku izlažući kao i u tužbi, s pozivom da se šteta koja je uzrokovana krivnjom osiguranika tuženika isplati tužitelju, sukladno suglasnosti vlasnika vozila.

13./ Dopisom od 13. travnja 2023. tuženik konačno otklanja odgovornost za naknadu štete jer, prema stavu tuženika, oštećenik- davatelj leasinga u konkretnom slučaju nema status treće osobe.

14./ Iz računa- otpremnice br. 1361/01/01 od 1. prosinca 2022. (list 16. i 17. spisa) na iznos od 2.715,80 EUR s uključenim PDV-om (25%), utvrđeno je da je isti izdan od strane GABREK-GT d.o.o. prema Auto-logistika d.o.o., ovdje tužitelju, te da se odnosi na uslugu popravka vozila reg. oznake [registarska oznaka], a što uključuje usluge navedene pod stavkama 1.-18. (obloga branika; lakirerski i limarski radovi itd.).

15./ Iz potvrde Zagrebačke banke d.d. (list 18. spisa) vidljivo je da je tužitelj dana 21. lipnja 2023. uplatom iznosa od 2.715,80 EUR podmirio račun Gabrek-GT d.o.o. 16./ Uvidom u ugovor o financijskom leasingu br. 43371 (list 19. i 20. spisa) sud je utvrdio da je isti ugovor sklopljen 29. listopada 2020. između tužitelja kao primatelja leasinga te IMPULS LEASING d.o.o., kao davatelja leasinga.

17./ S obzirom na prethodna utvrđenja, sud najprije zaključuje da je neosnovan navod tuženika da je tužitelj u prometnoj nesreći sudjelovao u svojstvu putnika. Pritom sud ističe da je tužitelj u prometnoj nesreći sudjelovao kao korisnik oštećenog vozila iz odredbe čl. 3. st. 1. t. 3. ZOOP-a, koja definira pojam korisnika prijevoznog sredstva kao fizičku ili pravnu osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom. Stoga, nema dvojbe da se korisnikom vozila prema tome ima smatrati i tužitelj kao primatelj leasinga jer je riječ o vozilu u leasingu, a s obzirom na to da je trgovačko društvo IMPULS LEASING d.o.o. kao vlasnik vozila upravo tužitelju kao primatelju leasinga ustupilo posjed vozila i pravo korištenja vozilom, i to ugovorom o financijskim leasingom iz čl. 5. st. 2. Zakona o leasingu (˝Narodne novine˝ 141/13) koji je bio na snazi na dan prometne nesreće.

18./ Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP-a, obvezna osiguranja u prometu su, između ostalog, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti).

19./ Odredbom čl. 22. st. 1. ZOOP-a propisana je dužnost vlasnika vozila sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.

20./ U odnosu na pravno tumačenje odredbe čl. 22. st. 10. u vezi st. 1. ZOOP-a kojom je propisano da se trećom osobom smatra i primatelj leasinga koji je ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj mu je prouzročena šteta od vozila istoga davatelja leasinga, sud ističe sljedeće.

21./ Navedenom odredbom, između ostaloga, propisano je pravo primatelja leasinga (uz kumulativno ispunjenje uvjeta iz čl. 22. st. 10. ZOOP-a) potraživati naknadu štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći koju je uzrokovalo vozilo čiji je vlasnik (i osiguranik po sklopljenoj polici osiguranja od auto odgovornosti) ista osoba- davatelj leasinga, koji je ujedno vlasnik vozila i osiguranik po polici koju je ugovorio primatelj leasinga.

22./ Iako je nesporno da tužitelj nije odgovoran za prometnu nesreću, te unatoč tome što je tužitelj korisnik vozila (t. 17. obrazloženja), tijekom postupka nije dostavio dokaz da je ugovaratelj osiguranja, stoga prema stavu suda nije ispunjen kumulativni uvjet iz čl. 22. st. 10. ZOOP-a, zbog čega se i navod tuženika da se tužitelj ne može smatrati trećom osobom u smislu citiranog članka, utvrđuje osnovanim.

23./ Iako tuženik niti ne dovodi u pitanje da li je vozilo bilo osigurano, sud dodatno ističe da prethodno utvrđenje da tužitelj nije bio ugovaratelj osiguranja ne dovodi i do zaključka da vozilo registarske oznake [registarska oznaka] nije bilo osigurano, a to stoga što je registrirano. Naime, Pravilnikom o registraciji i označavanju vozila (Narodne novine br. 130/2017.) u vezi odredbe čl. 242. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (˝Narodne novine˝ broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022), na snazi u vrijeme štetnog događaja, bili su propisani uvjeti i način registracije te je bilo propisano da će nadležno tijelo registrirati vozilo ako vlasnik vozila priloži, između ostalog, dokaz o plaćenim propisanim obvezama (čl. 6. st. 1. t. 2.). S obzirom da se navedeno odnosi i na dokaz o plaćenom obveznom osiguranju, izvodi se daljnji zaključak da vozilo može biti osigurano, a neregistrirano, ali ne može biti registrirano, a neosigurano. Dakle, u konkretnom slučaju vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je moralo biti i osigurano, s obzirom da je registrirano. No neovisno o tome, tužitelj da bi se smatrao trećom osobom u smislu čl. 22. st. 10. ZOOP-a, morao bi dokazati da je upravo on ugovaratelj osiguranja (ugovaratelj osiguranja može biti i sam vlasnik vozila odnosno IMPULS LEASING d.o.o.), stoga se tužitelj niti ne može smatrati trećom osobom (vidi i t. 22. i 45. obrazloženja).

24./ Stav je suda da okolnost u kojoj je IMPULS LEASING d.o.o. vlasnik vozila koje je oštećeno i vlasnik vozila koje je prouzročilo štetu, nije odlučna za postojanje tražbine koju je to društvo, kao vlasnik oštećenog vozila, imalo prema osiguratelju, ovdje tuženiku, prije samog ustupa tražbine, a s osnove osiguranja od automobilske odgovornosti. Naime, sukladno odredbi čl. 23. st. 1. t. 2. ZOOP-a, koja odredba je unesena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (˝Narodne novine˝, broj 76/2013.), pod naslovom ˝Isključenje iz osiguranja˝, propisano je da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima. Navedenom odredbom čl. 23. propisano je negativno određenje pojma treće osobe i to na način da je taksativno određeno koje su još osobe (pored osoba u t. 2.) isključene iz osiguranja (t. 1., t.3.-7.). Iz navedenog slijedi da sve osobe koje nisu navedene u odredbi čl. 23. ZOOP-a, smatraju se trećim osobama i imaju pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ako im je motornim vozilom u pogonu prouzročena šteta, pa se prema stajalištu ovoga suda trećom osobom u smislu ZOOP- a smatra i osoba koja se nalazi u drugom vozilu koje nije odgovorno za štetu kao što je vozač ili vlasnik tog vozila.

25./ Dakle, prema stavu suda, nije odlučno to što je IMPULS LEASING d.o.o., osiguranik iz police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068202529485, ujedno i vlasnik oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] jer prema citiranoj odredbi čl. 23. st. 1. t. 2. ZOOP-a, pravo na naknadu štete nema vlasnik vozila kojim je prouzročena šteta, a ne vlasnik oštećenog vozila. Vlasnik oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] IMPULS LEASING d.o.o. je u tom smislu i treća osoba u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZOOP-a kojoj je prouzročena šteta te stoga, prema pravilima o obveznom osiguranju, imao je pravo na naknadu štete jer je štetu pretrpio motornim vozilom u pogonu, a nije odgovoran za tu štetu. Drugim riječima, IMPULS LEASING d.o.o. isključen je iz osiguranja kao vlasnik vozila kojim je prouzročena šteta (vozilo reg. oznake [registarska oznaka])- a što nije predmet ovog postupka, dok nije isključen iz osiguranja kao vlasnik oštećenog vozila (reg. oznake [registarska oznaka]). Jednako tako, nije odlučna činjenica ni ta što je upravo IMPULS LEASING d.o.o. osiguranik tuženika po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] (dakle, isto trgovačko društvo i kao treća osoba, ali i osiguranik u odnosu prema tuženiku), to stoga što se regulacija pravnog odnosa osiguratelja obveznog automobilskog osiguranja prema trećim osobama ne temelji na ugovornim odredbama između tog osiguratelja i njegovog osiguranika, nego na odredbama ZOOP-a (slično i VSRH u rješenju posl. br. Rev-4250/2019-2).

26./ U odnosu na navode tuženika kojima se poziva na odredbu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, u daljnjem tekstu: ZOO/21), na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, kojom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, sud ističe da se u konkretnom slučaju radi se o odgovornosti osiguratelja na temelju ugovora o osiguranju te se ne primjenjuju pravila izvanugovorne odgovornosti za štetu uređena ZOO/21, već se primjenjuju odredbe ZOOP-a. Tako i kad je u pitanju naknada štete iz osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu u svrhu određenja je li tužitelj treća osoba, primjenjuju se odredbe ZOOP-a jer taj zakon u pogledu određivanja kruga trećih osoba lex specialis u odnosu na ZOO/21 koji određuje krug trećih osoba kod građanskopravne odgovornosti za štetu izazvane motornim vozilom u pogonu, dok ZOOP određuje krug trećih osoba kod obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu. Osim toga, ZOOP je u odnosu na ZOO/21 lex posterior pa je i to razlog zbog kojeg ima prednost u primjeni.

27./ Slijedom navedenog, utvrđuje se neosnovanim navod tuženika da tužitelju isplatu naknadu štete priječi odredba čl. 1064. ZOO-a jer je tom odredbom propisana odgovornost vlasnika opasne stvari, dok je u konkretnom slučaju riječ o odgovornosti osiguratelja koja je određena odredbama posebnog zakona.

28./ Dakle, šteta koja je nastala u predmetnom štetnom događaju, nastala je na stvari u vlasništvu trgovačkog društva IMPULS LEASING d.o.o. te je ujedno nanesena uporabom stvari u vlasništvu istog društva. Navedeno društvo je treća osoba u smislu čl. 22. st. 1. ZOOP-a te je tuženik odgovoran za štetu nastalu cedentu tužitelja temeljem police o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, pa je pod uvjetom valjane cesije i pasivno legitimiran.

29./ U odnosu na presudu u predmetu Rev-1047/06 od 1. srpnja 2007. Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koju se tuženik poziva, valja reći da se ne radi o činjenično i pravno identičnoj situaciji jer se u tom slučaju radilo o štetnom događaju iz 2003. godine u kojem je tužitelj upravljajući vozilom poslodavca (koje trgovačko društvo je ujedno korisnik vozila na temelju ugovora o zakupu sklopljenim s drugim trgovačkim društvom) udario u svoje osobno vozilo te ga oštetio. VSRH je zauzeo stav da tužitelj ne može osnovano zahtijevati nadoknadu štete od tuženika kao osiguratelja, stoga što su iz pokrića osiguratelja, prema Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, isključeni odštetni zahtjevi osoba koje ne ulaze u krug trećih osoba prema odredbi čl. 84. Zakona o osiguranju (˝Narodne novine˝ broj 46/97 i 116/99).

30./ Prema tome, razvidno je da je činjenični supstrat u ovom predmetu različit onome iz presude Rev-1047/06 na koje se poziva tuženik već utoliko što se štetni događaj u potonjem predmetu zbio 2003.g., a tada za prosudbu odgovornosti tuženika nije bio u primjeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, pa tako niti čl. 22. st. 1. ZOOP-a.

31./ Iz dopisa od 10. studenoga 2022. (list 21. spisa) proizlazi da je trgovačko društvo IMPULS LEASING d.o.o. obavijestilo tuženika o suglasnosti za isplatu naknade štete primatelju leasinga, ovdje tužitelju, dok je uvidom u ugovor o ustupu tražbine od 29. lipnja 2023. (list 22. -25. spisa) sud utvrdio da je IMPULS LEASING d.o.o. ustupio tužitelju svoju tražbinu u iznosu od 2.715,80 EUR koju ima prema tuženiku, a radi naplate potraživanja na ime nastale štete na predmetnom vozilu marke Škoda Octavia u vlasništvu tog trgovačkog društva. Sukladno čl. 1. st. 2. tog ugovora IMPULS LEASING d.o.o. je cedirao, a tužitelj je preuzeo tražbinu zajedno sa svim sporednim pravima i tražbinama. Ujedno sud ističe da nije utvrdio da bi prijenos ovdje utužene tražbine bio zabranjen u smislu odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, u daljnjem tekstu: ZOO/22) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora.

32./ Sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZOO/22, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, dok je odredbom čl. 82. st. 2. istog zakona propisano da je ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

33./ Dakle, tužitelju je tražbina ustupljena 29. lipnja 2023., a prema ispravama u spisu nije razvidno da li je tuženik kao cesus prije početka parnice bio obaviješten o ustupu. Čak ni činjenica da tuženik prije početka parnice nije obaviješten o izvršenom prijenosu potraživanja, ne utječe na pravnu valjanost tog prijenosa, jer je tuženik najkasnije tijekom ovog postupka saznao za izvršen ustup tražbine.

34./ Radi utvrđenja daljnje sporne činjenice- ima li tužitelj pravo potraživati trošak PDV-a, sud je trebao utvrditi, uzimajući u obzir odredbu čl. 84. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. ZOO/22, koju naknadu štete je IMPULS LEASING d.o.o. kao treća osoba imao pravo zahtijevati od tuženika u smislu toga da bi se nakon valjane cesije taj iznos mogao dosuditi tužitelju na teret tuženika.

35./ Odredbom čl. 1046. ZOO/21, propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Imovinska šteta se u smislu odredbe čl. 1085. ZOO/21 popravlja uspostavom prijašnjeg stanja, a ako ona nije moguća davanjem odgovarajućeg iznosa novca.

36./ Sukladno odredbi čl. 1090. ZOO/21 sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

37./ Dakle, valjalo je utvrditi da li potpuna naknada štete pravnoj osobi uključuje PDV, pa se postavlja i daljnje pitanje u vezi s tuženikovim odbijanjem plaćanja PDV-a izraženog na računu br. 1361/01/01- može li se tuženik pozivati na to da je za trošak iskazan u tom računu korišteno pravo na odbitak pretporeza.

38./ S tim u vezi sud ukazuje na odredbu čl. 1046. ZOO/21 u smislu koje je povodom predmetne prometne nesreće došlo do smanjenje imovine vlasnika vozila, dakle, vlasnikova imovina se smanjuje kada nastanu oštećenja koja objektivno umanjuju vrijednost automobila, odnosno kada na temelju popravka automobila nastane tražbina s uključenim PDV-om kako je naznačen za računu za popravak.

39./ Pravo na eventualni odbitak poreza na dodanu vrijednost je porezna olakšica određenog broja subjekata koju isti imaju temeljem vrste djelatnosti koju obavljaju, no ta povlastica u konkretnom slučaju ne utječe na činjenicu da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i umanjenja imovine vlasnika vozila upravo za cjelokupni iznos računa popravka.

40./ Ujedno se ističe da je takav stav suda u skladu sa sudskom praksom VTSRH (Pž-4590/22-2) te pravnim shvaćanjem Građanskog odjela VSRH od 5. prosinca 2013. (Su-IV-127/13-9) i odlukom VSRH (Rev-1667/10).

41./ Stoga je tužbeni zahtjev koji se odnosi na utuženu tražbinu za iznos PDV-a iz računa za popravak valjalo usvojiti pa je sud temeljem odredbe čl. 80. st. 1. ZOO/22, odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO/21, odredbe čl. 1090. ZOO/21 i odredbe čl. 921. ZOO/21 odlučio u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva kao pod t. I. izreke presude.

42./ Tužitelj nije ispunio svoju obvezu pa je dužan platiti zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, za odnose iz trgovačkih ugovora.

43./ Što se tiče tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos glavičnog potraživanja, sud smatra neosnovanim tuženikov navod o njihovom preuranjenom tijeku. Naime, odredbom čl. 12. st. 5. u vezi st. 1. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz dopisa tuženika od 2. prosinca 2022. (list 12. spisa) proizlazi da odštetni zahtjev IMPULS LEASING d.o.o. datira od 4. studenoga 2022., pa je IMPULS LEASING d.o.o. prije ustupanja tražbine zajedno sa svim sporednim pravima, imao pravo na kamatu od tog datuma.

44./ Sukladno općoj odredbi o ustupu tražbine iz čl. 81. st. 1. ZOO/22, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Osim toga, ističe se da je cedent predmetnim ugovorom o cesiji (čl. 1. st. 2.) ustupio cesionaru (tužitelju), radi naplate ustupljenog potraživanja, cjelokupni iznos tražbine zajedno sa svim sporednim pravima i tražbinama.

45./ Zaključno, u ovom postupku bilo je nužno utvrditi tko je treća osoba u korist koje je sukladno odredbi čl. 22. ZOOP-a vlasnik automobila štetnika (IMPULS LEASING d.o.o.) bio dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koje uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog uništenja ili oštećenja stvari. Već iz ove odredbe može se zaključiti da treća osoba jest osoba koja je u trenutku prometne nesreće bila vlasnik stvari koja je uništena odnosno oštećena, jer je u tom trenutku nastala obveza osiguratelja da naknadi štetu trećoj osobi. Dakle, u trenutku štetnog događaja, tuženik kao osiguratelj bio je dužan naknaditi štetu IMPULS LEASING d.o.o. kao davatelju leasinga i vlasniku oštećenog vozila. Odredba čl. 22. st. 10. ZOOP-a propisuje samo jedan slučaj u kojem se trećom osobom smatra primatelj leasinga, a to je kada je on ujedno i ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj mu je prouzročena šteta od vozila istog davatelja leasinga. S obzirom na utvrđenje suda da u konkretnom slučaju tužitelj kao primatelj leasinga nije treća osoba u smislu čl. 22. st. 10. ZOOP-a jer se nije ispunio kumulativni uvjet da je tužitelj i ugovaratelj osiguranja, u samom trenutku prometne nesreće nije imao osnovan zahtjev za isplatu iznosa naknade štete prema tužitelju. Međutim, s obzirom da je nakon prometne nesreće davatelj leasinga (IMPULS LEASING d.o.o.) ustupio tužitelju tražbinu za isplatu naknade štete koju je imao prema dužniku- osiguratelju (ovdje tuženiku) te uzimajući u obzir odredbu čl. 84. st. 1. ZOO/22, kojom je propisano da primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu i primanje isplate utuženog iznosa.

46./ Stoga tužitelj kao cesionar iz ugovora o cesiji ima pravo na istu tražbinu kao i oštećenik koji mu je cedirao predmetnu tražbinu, dakle pravo i na zateznu kamatu od 4. studenoga 2022., a koja mu je priznata u granicama zahtjeva istaknutog u tužbi, odnosno od 21. lipnja 2023. Stoga se navod tuženika o preuranjenom tijeku zateznih kamata utvrđuje kao neosnovan, te je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

47./ S obzirom da je tuženik izgubio parnicu u cijelosti, dužan je tužitelju nadoknaditi troškove izazvane vođenjem parničnog postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku (list 51. spisa), prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) pa je tužitelju priznat trošak parničnog postupka za tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.1.) te trošak zastupanja na ročištu 6. studenoga 2024. u iznosu do 200,00 EUR (Tbr.9.1.), što ukupno iznosi 400,00 EUR uvećano za PDV (25%) u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 46.). Imajući u vidu da je odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (˝Narodne novine˝ br. 118/18., 51/23.) propisana dužnost stranke pristojbu za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku platiti prilikom njihovog podnošenja, kada se pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi, trošak potreban za vođenje parnice, a na koji tužitelj ima pravo na naknadu od tuženika sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, je upravo trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe na tužbu koji je tužitelj mogao uplatiti prilikom podnošenja tužbe (36,80 EUR). Sudska pristojba na presudu također je priznata u visini zahtijevanog iznosa od 50,00 EUR (Tbr.2/1 u vezi Tbr.1/1). Slijedom navedenoga, tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 586,80 EUR, stoga je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

48./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tuženiku priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Stoga je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

49./ Tuženiku, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), stoga je odlučeno kao u t. III. izreke presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda uz sustav eKomunikacije.