Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-7444/2020-35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Šmajgelu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Continental Film d.o.o., [adresa], OIB: 79871865726, zastupanog po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2020. tuženika kojom je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2003.

II. Kao dan raskida ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika određuje se 30. studeni 2021.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi štetu tužitelju u iznosu od 13.049,58 eur sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade plaće bruto iznos od 33.223,50 eur sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. listopada 2020. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. studenog 2020. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. prosinca 2020. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. siječnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. veljače 2021. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. ožujka 2021. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. travnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. svibnja 2021. pa do isplate - na iznos od 2.214,90 eur od 21. lipnja 2021. pa do isplate

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. srpnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. kolovoza 2021. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. rujna 2021. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. listopada 2021. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. studenog 2021. pa do isplate

- na iznos od 2.214,90 eur od 21. prosinca 2021. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke IV. izreke.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom plaće u bruto iznosu od:

-2.174,93 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2020. pa do isplate,

- 2.174,93 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. rujna 2020. pa do isplate,

- 3.107,04 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. rujna 2020. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2020. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2020. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2020. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. rujna 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2021. pa do isplate,

- 892,14 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2021. pa do isplate.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.600,40 eur sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 995,42 eur.

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da mu je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2020. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2019. (dalje u tekstu: Ugovor o radu). Osporava sve navode iz Odluke o otkazu. Ističe da nije kriv, niti može biti kriv za realizaciju poslovnih prihoda uslijed epidemije COVID 19, niti je to njegova obveza, već isto predstavlja obvezu uprave tuženika te ne može biti razlog za izvanredni otkaz. Odluku o otkazu nije moguće ispitati u dijelu u kojem je tuženik saznao za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz. Održivo plan realizacije prihoda za četvrti kvartal nije bilo moguće predvidjeti s obzirom na obustavu svih djelatnosti u kinematografiji, a koji prihodi se kod tuženika ostvaruju isključivo od distribucije stranih filmova. Općepoznato je da kino dvorane u Republici Hrvatskoj nisu radile od 19. ožujka 2020. Upravo je 20. kolovoza 2020. na razini cijele Republike Hrvatske omogućeno prikazivanje filmova u kino dvoranama, uz strogo pridržavanje epidemioloških mjera. U razdoblju prvog kvartala od 1. siječnja 2020. pa do 31. ožujka 2020. premašen je poslovni plan, tako da nije točan navod tuženika kako u prvih 6 mjeseci nije ostvaren niti 1% od planiranih prihoda. Također, nije moguće utvrditi koji bi to planirani prihodi bili, a koji su ostvareni. Eventualno dugovanje trgovačkog društva Con Film d.o.o., [adresa], BiH, kojeg je on osnivač i direktor, ne može biti razlog za izvanredni otkaz. Prije otkazivanja tuženik mu nije omogućio iznošenje obrane, niti ga je upozorio na povrede radne obveze. Također, tuženik se nije konzultirao s radničkim vijećem i sindikalnim povjerenikom. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 22. studenog 2022. (list 174-180. spisa) predlaže sudu utvrditi da nije dopuštena Odluka o otkazu, raskinuti Ugovor o radu s danom 30. studenog 2021., naložiti tuženiku naknaditi mu štetu u iznosu od 13.049,57 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, naložiti tuženiku naknaditi mu plaću za razdoblje od 13. srpnja 2020. do 20. kolovoza 2020. u bruto iznosu do 2.174,93 eur, za razdoblje od 21. kolovoza 2020. pa do 30. studenog 2011. u bruto iznosu od 3.107,04 eur s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je stupanjem na snagu mjera Nacionalnog stožera u cilju suzbijanja pandemije koronavirusa kojima se zabranjuje rad kino dvorana, došlo do drastičnog pada njegovog prihoda, budući je on ekskluzivni distributer filmova proizvođača SONY i to isključivo za prikazivanje u kino dvoranama. U takvoj situaciji bio je primoran donijeti odluku o preraspodjeli radnog vremena kroz rad od kuće, sukladno mjerama Stožera, te istovremeno i smanjenje plaća svim zaposlenicima pa tako i za tužitelja. Aneksom Ugovora radu br. 5. ugovorili su za tužitelja, umjesto u iznosu od 23.410,00 kuna, sniženje plaće od 30%,( kao i drugim zaposlenicima) na iznos od 16.387,00 kuna. Međutim, istovremeno je u čl. 3. Aneksa ugovoreno novo radno vrijeme za tužitelja i to u punom radnom vremenu od 10 sati tjedno, iz čega proizlazi da je time vrijednost satnice za tužitelja u stvari drastično porasla. Umjesto satnice od cca 140,00 kuna/sat, tužitelju je satnica narasla na cca 400,00 kn/sat. Dakle, u stvari je aneksom tužitelju bitno poboljšan ugovor o radu, jer je za 25% prijašnjeg radnog vremena ugovorio plaću od 70% prijašnje plaće. Kako su mjere zabrane rada kino dvorana i dalje trajale, i nakon lipnja mjeseca 2020. to se on našao u vrlo teškoj poslovnoj situaciji, te je bio prisiljen podnijeti i zahtjev za dobivanje potpora za očuvanje radnih mjesta, te daljnje smanjenje troškova. U tim okolnostima, a budući da tužitelj kao izvršni direktor ničim nije pridonio da on ostvari kakav -takav prihod kojim bi mogao izvršavati svoje obveze prema zaposlenicima, on je bio primoran na dodatno

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

smanjenje plaća zaposlenicima i to na iznos minimalne plaće, odnosno na iznos od 4.000,00 kuna koliko je iznosila i potpora za očuvanje radnih mjesta u cilju njegovog opstanka. Ostali njegovi zaposlenici imali su razumijevanja za tešku poslovnu situaciju te su bez problema potpisali dodatne anekse ugovora o radu kojim su pristali da im se plaća smanji na minimum. U tim i takvim izvanrednim okolnostima tužitelju je ponuđen aneks ugovora o radu i to ne na iznos minimalne plaće, kao drugim zaposlenicima, već na iznos od cca 15.000,00 kuna, dakle samo 1.000,00 kuna manje od iznosa ugovorenog aneksom br. 5. Međutim, tužitelj nije pokazao nikakvo razumijevanje za njegove poslovne teškoće, niti ikakvu empatiju i korektnost prema ostalim zaposlenicima, te je inzistirao da njegova plaća ostane ista – dakle 16.387,00 kuna za samo 10 sati rada tjedno i to uglavnom od kuće, a ponuđeni aneks ugovora je pred svima poderao u znak nepristajanja. Kako je on od države zatražio i dobio subvencije za očuvanje radnih mjesta te kako su ostali zaposlenici pristali na smanjenje plaće na minimalni iznos imajući u vidu teškoće poslovanja, drastičan pad prihoda i nužnost očuvanja društva, to je on iz ovakvog ponašanja tužitelja ispravno i opravdano zaključio da tužitelj nema namjeru djelovati u najboljem interesu za njega. Tim više što je kao izvršni direktor bio u potpunosti upoznat sa svim teškoćama u poslovanju, nedostatkom prihoda te činjenicom da on ne bi imao dostatna sredstva za isplatu tražene plaće. Tme bi došlo do njegove nelikvidnosti, a ubrzo nakon toga i do vjerojatnog stečaja, prestanka rada i gubitka radnih mjesta. Uz sve navedeno, tužitelju je prešutno odobrio da ima istovrsnu tvrtku pod nazivom Con Film d.o.o., registriranu u [adresa], BiH, u kojoj je ostvarivao dodatni prihod, u kojoj je također ostvarivao redovni radni odnos u svojstvu direktora i primao plaću, a ista tvrtka je njemu ostala dužna cca 60.000,00 eura. U navedenoj tvrtki Con Film d.o.o., [adresa], tužitelj je itekako bio svjestan poteškoća u poslovanju, obzirom da se navedena tvrtka bavi istovjetnim djelatnostima te je kao direktor te tvrtke zaključio sa samim sobom aneks ugovora kojim si utvrđuje plaću u minimalnom iznosu za koju je također primao potporu od strane države BiH. Zbog svega navedenog, on nije imao nikakvog poslovnog i moralnog opravdanja pred drugim zaposlenicima opravdati ponašanje tužitelja koje se u danim okolnostima kosilo sa njegovim najelementarnijim interesima. Stoga je bio prisiljen zaključiti da tužitelj djeluje protivno njegovim vitalnim interesima što je dovelo do trajnog i nepovratno izgubljenog povjerenja u dobre namjere tužitelja i donošenja Odluke o otkazu. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o otkazu, Ugovor o radu, 4. Dodatak ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava radnika, 5. Dodatak ugovora o radu, Dodatke ugovora o radu za BL i OL, otvorene stavke tuženika prema Con Film d.o.o Sarajevo, dokumentaciju, Ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme s Con Film d.o.o. [adresa] od 14. travnja 2016., Aneks ugovora o radu od 30. ožujka 2020., Odluku o radu od kuće od 31. ožujka 2020., Godišnji izvještaj o ukupno isplaćenim plaćama i drugim ličnim primanjima Con Film d.o.o. [adresa] za 2019. za tužitelja, Ugovor o obavljanju poslova izvršne distribucije za područje Federacije Bosne i Hercegovine između tuženika i Con Film d.o.o. od 1. siječnja 2008., e-mail korespondenciju, Obavijest od 10. srpnja 2020., obračunske liste, Dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 7. travnja 2021., Dopis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 26. studenog 2021., Rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 26. studenog 2021., Rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 31. svibnja 2022., Prijedlog tuženika za provođenje istrage od 10. lipnja 2022., Rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 8.

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

ožujka 2024., dokumentaciju, saslušani su svjedoci ILD, OL, RL te su saslušani tužitelj i zakonski zastupnik tuženika.

4. Podneskom od 8. lipnja 2021. tužitelj je za razdoblje od 13. srpnja 2020. do 20. kolovoza 2020. temeljem 5. Dodatka ugovora o radu od 19. ožujka 2020. potraživao iznos od 16.387,00 kuna, dok je tužbom za isto razdoblje temeljem 4. Dodatka ugovora o radu od 31. prosinca 2019. potraživao iznos od 23.410,00 kuna. S obzirom da u pogledu prava na naknadu plaće za razdoblje od 13. srpnja 2020. do 20. kolovoza 2020. temeljem 5. Dodatka ugovora o radu od 19. ožujka 2020. tužitelj nije predlagao nove dokaze u odnosu na one koje je predložio radi utvrđenja njegovog prava na naknadu plaće za isto razdoblje temeljem 4. Dodatka ugovora o radu od 31. prosinca 2019., sud je na ročištu 9. lipnja 2022. sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) dopustio preinaku tužbe radi svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Sukladno čl. 125. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19., dalje u tekstu: ZR-a) poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja, slijedom čega je sud na temelju čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio i preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 23. studenog 2022. za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete.

6. Tužitelj je Odluku o otkazu primio 15. srpnja 2020. te je 28. srpnja 2020. podnio Zahtjev za zaštitu prava. Navedeni zahtjev tuženik je zaprimio 30. srpnja 2020., na koji tuženik nije odgovorio, pa je tužitelj dana 28. kolovoza 2020. sukladno čl. 133. st. 2. ZR-a pravodobno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

7. Člankom 116. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obaveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR- a).

9. Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu jer zbog krajnje neprimjerenog ponašanja i propusta tužitelja u novonastalim poslovnim okolnostima uslijed pandemije virusa Covid 19 povjerenje između tuženika i tužitelja je do te mjere narušeno da i uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Dodatkom Ugovora o radu od 31. prosinca 2019. tužitelj je raspoređen na radno mjesto izvršnog direktora – Managing Director temeljem kojeg je tužitelj obavljao sve poslove vođenja i realizacije poslovanja tuženika s naglaskom na komunikaciju sa poslovnim partnerima i financijsku realizaciju prihoda tuženika. Međutim, prvih 6 mjeseci poslovanja tuženika, u trećem kvartalu posebno, unatoč činjenici otežanog poslovanja uslijed pandemije virusa Covid 19, tužitelj je kao izvršni direktor ostvario jedva 1% planiranih prihoda, a koji nisu dovoljni za podmirenje plaća zaposlenika tuženika, a kamoli ostalih obveza, te uslijed gotovo nikakvih prihoda tuženiku prijeti nelikvidnost i nesolventnost, a što sve vodi prema stečaju tuženika. Upozoren na nedopustivo slabu realizaciju prihoda, te obvezu da predstavi održivi plan realizacije prihoda za četvrti kvartal godine, tužitelj je dostavio plan prihoda koji nastavno iskazuje gotovo minimalan prihod nedostatan niti

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

za najosnovnije plaće zaposlenika, te izvjesno vodi u stečaj tuženika, budući sa planiranim prihodima tuženik niti u kom slučaju neće moći podmiriti svoje obveze, prvenstveno što se tiče plaća zaposlenika, pa i unatoč državnim poticajima za očuvanje radnih mjesta. Istovremeno, tužitelj kao osnivač, jedini udjelničar i direktor Con-Film d.o.o. Sarajevo BiH, već duže vrijeme ne izvršava svoje financijske obveze prema tuženiku. Također, unatoč vrlo otežanom poslovanju, vrlo slaboj financijskoj realizaciji prihoda tužitelj ne vidi i nije spreman razmotriti racionalizaciju troškova radnih mjesta kod tuženika. Člankom 2. Ugovora o radu tužitelj je obvezan povjereni mu posao obavljati savjesno uz upotrebu svog najboljeg znanja i sposobnosti, pazeći uvijek na interese i poslovni ugled tuženika. Opisanim ponašanjem tužitelja isti teško narušava radne obveze iz čl. 2. Ugovora o radu, interese i ugled tuženika, te izravno prijeti prestanku poslovanja tuženika. U više navrata je razgovarao s tužiteljem i ukazivao mu na neprimjereno ponašanje, propuste i neodrživost financijske realizacije naplate prihoda, a osobito naplatu potraživanja od njegovog društva Con-Film, međutim niti nakon više razgovora i opomena nije bilo nikakvih konkretnih rezultata. Zbog navedenog je tužitelj povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa, te uvažavajući sve okolnosti u cilju da spriječi poslovanje društva imajući u vidu i interese tužitelja i tuženika, tuženik je zaključio da njegov radni odnos s tužiteljem više nije moguć.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da kod tuženika s prekidima radi od 1993. Nije istina da je u prvih 6 mjeseci poslovanja društva, u trećem kvartalu posebno ostvario 1% planiranih prihoda, budući je u razdoblju od 31. prosinca 2019. pa do 19. ožujka 2020. ostvario bitno veći promet u odnosu na planirano, ovisno od države do države, i to između 35-90% u odnosu na planiranu zaradu. 19. ožujka 2020. nastupaju Covid mjere i zatvaraju se kina i onemogućena je kina distribucija. Principal Sony Pictures je onemogućio daljnju distribuciju budućih filmova koji su bili planirani od 19. ožujka 2020. do donošenja Odluke o otkazu. Tuženik ga nikada ni u pisanom, niti u usmenom obliku nije upozoravao na slabu realizaciju prihoda, a što nije bilo niti moguće s obzirom da nakon prvog kvartala 2020. u kojem je ostvaren bitno veći promet od planiranog, nakon nastupa Covid mjera je svako daljnje poslovanje zaustavljeno koje su vrijedile do donošenja Odluke o otkazu. Zakonski zastupnik tuženika i prokuristica tuženika su na tjednoj bazi bili informirani o svim rezultatima rada. U to vrijeme on je bio direktor i vlasnik Con Film d.o.o. [adresa]. To trgovačko društvo postoji od 1998. i od tada je cijelo vrijeme poslovalo s tuženikom do donošenja Odluke o otkazu, a sve uz znanje i odobrenje zakonskog zastupnika tuženika. Con Film d.o.o. [adresa] ima nepodmirena dugovanja prema tuženiku, s tim da su sva potraživanja tuženika prema Con Film d.o.o. [adresa] nastala do 30. lipnja 2017. kada je zakonski zastupnik tuženika potpisao raskid ugovora između tuženika i Sony Pictures za distribuciju filmova za teritorij BIH. Do tog trenutka Con Film d.o.o. [adresa] je bio predstavnik tuženika za BIH. Nakon toga je zakonski zastupnik tuženika dogovorio da Con Film d.o.o. [adresa] potpiše direktni ugovor sa Sony Pictures. Od 2013. pa do uručenja otkaza na mjesečnoj bazi radio je financijske izvještaje iz kojih su bila vidljiva sva dugovanja trgovačkih društava prema tuženiku, između ostalog i dugovanja Con Film d.o.o. [adresa] prema tuženiku. Zakonski zastupnik tuženika je osobno odobravao sva plaćanja Con Film d.o.o. [adresa] prema svim dobavljačima. Zakonski zastupnik tuženika je njegov ujak, te je društvo Con Film d.o.o. [adresa] otvorio na nagovor zakonskog zastupnika tuženika i koje je poslovalo isključivo i samo prema naputcima zakonskog zastupnika tuženika. Zakonski zastupnik tuženika se umirovio, što ne znači da nije dolazio svaki dan na posao, te je svaki dan zakonskog zastupnika tuženika na jutarnjim kavama obavještavao o cjelokupnom poslovanju tuženika. Kompletne odluke za poslovanje tuženika kao i svih sestrinskih firmi provodio je

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

zakonski zastupnik tuženika, te je isti pregledavao sve planove. Misli da je danas sveukupni iznos dugovanja Con Film d.o.o. [adresa] prema tuženiku oko 26.000,00 eura. Nepodmirenjem tog dugovanja, tuženik nije u financijskom gubitku, jer da je zakonski zastupnik tuženika htio da se taj dug podmiri onda bi dao nalog da se isti podmiri. Ne zna iz kojeg razloga zakonski zastupnik tuženika nije želio da se podmiri taj dug. Zna samo da se to pitanje za vrijeme trajanja radnog odnosa nije problematiziralo od strane tuženika, niti je pokrenut bilo kakav postupak prisilne naplate. Smatra da ta potraživanja danas nisu u zastari, a s obzirom da ista datiraju od 2013.-2017. Bio je odgovoran za pokretanje prisilnih postupaka naplate prema kupcima tuženika, ali isključivo uz odobrenje zakonskog zastupnika tuženika, jer nije bio punomoćnik za potpisivanje takvih dokumenata. Con Film d.o.o. [adresa] je bio jedan od kupaca tuženika. OL je bila djelatnica financijskog odjela tuženika, te je bila odgovorna za zatvaranje računa koji su izdani od strane tuženika. On je gospođi OL davao naloge za zatvaranje računa Con Film d.o.o. [adresa] isključivo na iznos, jer nisu bili specificirani računi. Niti na jedan način nije davao naloge za koje točno fakture će se zatvarati računi, već je davao naloge isključivo na iznos. Zakonski zastupnik tuženika je u svakom trenutku mogao zatražiti da se proknjiže fakture.

11. Zakonski zastupnik tuženika AL iskazao je da je vlasnik i direktor tuženika od osnutka pa do danas. Nema nikakve veze sa Con Film d.o.o. [adresa]. 2014. je sklopio ugovor na četiri sata sa Continental Grupom. U sporno vrijeme poslovne prostorije tuženika nalazile su se na adresi [adresa]. Tamo je tužitelj imao svoj ured i on je tamo dolazio cijelo vrijeme. Tužitelj, njegov nećak, mu je 1998. došao s prijedlogom za osnivanje Con Film d.o.o. [adresa]. S obzirom da je imao zdravstvenih problema, po njegovom odobrenju tužitelj je 2013. postao prokurist tuženika i bio je prokurist do 2018. Tužitelj nije na dnevnoj bazi s njim pio kavu. On nije imao nikakvih razloga da financijski šteti tuženiku, s obzirom da je 2018. uložio svoj privatni novac i to 2 600 000 kuna kako bi tuženiku omogućio da ostane. 1. srpnja 2020. je od tužitelja pisanim putem tražio očitovanje što će raditi ubuduće, a sve jer je korona i jer se dug od Sony Pictures nagomilao. Nije bilo nikakvih prihoda i nije bio pristalica da se potraživanja ne ubiru, jer bi to značilo raskidanje ugovora sa Sony Pictures, a što tuženiku sigurno nije bilo u interesu. Tužitelj je imao suprotan stav. U vrijeme korone predlagao je smanjenje plaće radnicima, jer bez obzira što su bili likvidni, bili su i jako zaduženi. Njegovom zaslugom tuženik je imao posebnu poziciju u regiji. 1. srpnja 2020. tužitelj je odbio raditi bilo kakve analize. Do tada nije znao za dugove koje je Con Film d.o.o. [adresa] imao prema tuženiku, bar ne na način kako je to tužitelj izložio. OL je zatvarala račune po nalogu tužitelja, a ne po njegovom nalogu. Njega čudi kako je to tužitelj davao naloge da se računi za druge firme zatvaraju točno po fakturama, a za njegovu firmu samo na iznos. Tužitelj nije mogao utjecati na rast prihoda za vrijeme korone, međutim on nije pristao da se plaćaju dugovanja, pogotovo prema Sony Pictures. Nije demantirao ugovor koji je Sony sklopio sa tuženikom, dok je bio na operaciji, jer kako da objasni da je njegov nećak radio bez odobrenja. Sve što je radio, radio je u dobroj vjeri i nije očekivao da će tužitelj takvo nešto raditi. Zbog svega toga je tužitelju i oduzeo prokuru 2018. Zbog toga mu je dao još jednu šansu da postane izvršni direktor i da ne dođe u sukob sa obitelji. Sva potraživanja prema Con Film d.o.o. [adresa] su u zastari. Njega je tužitelj uvjeravao da je što se tiče dugovanja koje je Con Film d.o.o. [adresa] imalo prema tuženiku sve u redu. Apsurd je da nije imao nikakve ovlasti i da je on svime upravljao. Normalno da je nepodmirenjem dugovanja koji je Con Film d.o.o. [adresa] imalo prema tuženiku nastala šteta prema tuženiku, a što je preko 28.000,00 eura. On je tužitelju predlagao

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

da podmiri taj dug. Tužitelju je prezentirana kompletna analiza koju je sačinila gospođa TL, te je pozvan da da svoju obranu za takvo stanje, a što je on odbio. Nastavak radnog odnosa s tužiteljem apsolutno nije moguć, jer je apsolutno izgubio povjerenje u tužitelja i taj konflikt je otišao predaleko. Radna atmosfera u lipnju i srpnju 2020. je bila jako loša, bilo je i povišenih tonova, sve su to čuli drugi radnici i znali su da tužitelj ne prihvaća ići na smanjenje plaće. Jedino je tužitelju predložena plaća veća od minimalca. Tužitelja je pozvao na iznošenje obrane dva, tri dana nakon 1. srpnja 2020., a nakon što je gospođa TL pripremila izvještaje. Tom prilikom ga je upozorio na mogućnost davanja otkaza. Ne postoji nikakav pisani trag o tome jer je bilo puno povišenih tonova, cijepanje papira i napuštanje ureda s kompletnom opremom tako da je on trčao za tužiteljem da vrati sredstva rada tuženika. Tužitelj je imao dostupnost serveru.

12. Svjedokinja ILD iskazala je da je voditeljica financija i računovodstva za Cinneplex hr. i Continental Grupu od 2011. Tužitelju je otkazan ugovor o radu, jer je napravio štetu direktoru i tuženiku. Prije donošenja Odluke o otkazu napravljena je financijska analiza poslovanja tuženika, te je istu ona radila. Utvrdila je da puno stvari nije naplaćeno, između ostalog od društva Con Film BiH čiji je vlasnik bio tužitelj. Con Film BiH nikada nije bio u vlasništvu zakonskog zastupnika tuženika. Tom analizom je utvrđena šteta od cca 28.440,00 eura. Ona nije imala nikakve veze sa Con Film BiH i nije joj bilo poznato da isti ima dugovanja prema tuženiku, dok ju direktor nije zamolio da napravi predmetnu analizu. Tužitelj je uvijek bio osoba ovlaštena za pokretanje postupaka prisilne naplate nenaplaćenih potraživanja. Koliko ona zna, tužitelj je u slučajevima potraživanja prema nekim drugim dužnicima pokretao postupke naplate. Ta analiza je bila sačinjena u srpnju 2020. Ona je tada utvrdila točan iznos štete i rekla direktoru. Vidjela je da postoji dug i to je rekla direktoru, ali je ona još dva tjedna poslije utvrđivala situaciju. Tužitelju je omogućeno iznošenje obrane. 2020. nije mogla pokrenuti postupke prisilne naplate za nepodmirena dugovanja za razdoblje od 2013. pa do 2017., jer su ista bila u zastari. Koliko ona zna, nitko nije ostvario planirani prihod u 2020., jer se dogodio Covid. Tužitelj je mislio da Covid nije ozbiljna prijetnja i da se plaće i troškovi ne trebaju smanjivati, jer je bilo dovoljno novaca na računu za plaće do kraja godine. Međutim, to nije bio novac od tuženika, već od principala. Tuženik je samo distributer filmova koji su u vlasništvu principala, te on te filmove mora platiti tom vlasniku. Da su se plaće normalno isplaćivale onda ne bi bilo novaca za isplatiti dug principalu, i više nikada tuženik ne bi mogao distribuirati filmove, jer ne bi mogao platiti svoj dug. Direktor je naredio da se svim radnicima, dakle ne samo kod tuženika, nego i u drugim firmama plaće smanje za 30% i to je bilo u ožujku 2020., a nakon toga su u lipnju 2020. plaće smanjene na minimalac, jer su vidjeli da situacija ne kreće na bolje. Do kraja 2020. tuženik nije imao nikakve prihode, niti do 50.000,00 kuna do kraja godine, jer je imao samo dva filma. Tužitelj nije ponudio nikakav plan restrukturiranja, već je njegov plan bio da ide sve kako ide, da se neće ništa promijeniti i da će tuženik preživjeti nakon što Covid prođe. Misli da zakonski zastupnik tuženika nije imao saznanja da Con Film BiH ima nepodmirena dugovanja prema tuženiku. Vlasnik Continental Grupe je RL, a vlasnik tuženika je uvijek bio AL. RL je sin od AL. Računovodstvene poslove za tuženika je vodila gđa OL, a inače je sve vodio tužitelj. Kada je predavala financijska izvješća FINA-i i nadređenima, bila je involvirana samo za Cinneplex HR i za Continental Grupu. Druge bilance je znala pogledati na zahtjev direktora. Po nalogu zakonskog zastupnika tuženika dala je nalog ili dva gđi OL za isplatom bankama na ime nekakvih kredita. Nije sigurna je li ikada vidjela bilancu za tuženika u razdoblju od

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

2017. do 2020. Na pitanje tko joj je dao izviješća od strane tuženika za utvrđenje analize u srpnju 2020., odgovorila je da joj je prvo informatičar omogućio pristup sustavu, a nakon toga je sve sama proučavala i uzimala potrebnu dokumentaciju iz registratora. Postojala je arhiva s registratorima za tuženika. Ona je financijsku analizu završila u srpnju 2020., ne zna točan datum, ali zna da je bila srijeda. Radila ju je možda 10-tak dana. Ona je tu analizu donijela direktoru u ured i rekla što misli. Donijela je svu papirologiju sa svim originalima. Do danas nije pokrenuta niti jedna prisilna ovrha prema Con Film BiH, ili prema nekoj drugoj sestrinskoj firmi tuženika. Saznanje da je tužitelj bio ovlašten za pokretanje prisilnih postupaka naplate crpi iz činjenice da je tužitelj višekratno odlazio na sud i time se bavio. Zakonski zastupnik tuženika je u jednom trenutku u pisanom obliku zatražio od tužitelja da se ta dugovanja od Con Film BiH podmire. Komunikacija između tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika je u jednom razdoblju bila nemoguća i ona je u tom razdoblju bila prenositelj poruka između njih dvojice. Ona je sjedila u sobi između zakonskog zastupnika tuženika i tužitelja. Njih dvojica nisu komunicirali. Jednom prilikom ju je zakonski zastupnik tuženika zamolio da papire vezane uz Con Film BiH preda tužitelju u drugoj sobi, te je tužitelj iste, a nakon što ih mu je predala, poderao i bacio u koš. Tada se digao i rekao da on to više ne može.

13. Svjedokinja OL iskazala je da radi u Continental Grupi d.o.o. od 1. siječnja 2022. na radnom mjestu računovođe, a prije toga je od 2008. radila kod tuženika kao računovođa. Nije dobivala plan o planiranju prihoda. Prihodi u 2020. za tuženika su bili prilično loši, kao i za sve druge, jer je krenula korona. Vršila je plaćanje za Con Film BiH, prema dobavljačima, prema državnom proračunu i slično. Nije imala veze sa knjigovodstvom, s obzirom da je knjigovodstvo za Con Film BiH vodio knjigovodstveni servis u [adresa]. Ona je bila samo alat za plaćanje za Con Film BiH. Con Film BiH je bio tuženikov kupac. Con Film BiH je imao dugovanja prema tuženiku kao i svi drugi kupci. Tužitelj joj je davao naloge na koje iznose će se zatvarati računi koji su bili ispostavljeni Con Film BiH. Misli da je tužitelj kao izvršni direktor bio ovlašten za pokretanje postupka prisilne naplate. Ona je radila završni račun te je kontrolirala bilancu u smislu kontrole knjiženja. Nije se bavila prihodima i rashodima. Njezin završni račun je kontrolirao netko iz računovodstva, a ne tužitelj, jer on nije bio računovođa. Misli da je svakako nepodmirenjem dugovanja od strane Con Film BiH nastala šteta za tuženika. Dug Con Film BiH prema tuženiku nastajao je godinama. Bilo je računa iz 2013., 2014., 2015., 2016. Svake godine je nastalo neko dugovanje, ali se podmirivalo. Vidi se na kartici kako se to podmirivalo. Otplaćivale su se nekakve cifre, dugovi su se plaćali, ali ona ne zna kada i kako točno. Ona je završni račun za tuženika počela raditi tek 2018. i 2019. Taj njezin završni račun je bio svojevrsno vježbanje, jer je nakon nje to netko trebao prekontrolirati, ona nije imala ovlasti. U završnom računu su samo bilančna konta. Nema kupaca po imenu, već se navodi ukupni dug svih kupaca. Vjeruje da je u tom dugu bio uračunat i dug Con Film BiH. Ta završna izvješća je slala gospođi HL, a prije gospođi UL. Završni račun treba odgovarati bilanci. Na temelju podataka iz bilance ne može se zaključiti o pojedinom dugu pojedinog dužnika. To se može utvrditi na temelju salda konti kartica. Tek nakon što su se razišli tražili su ju da im to isprinta. IOS-e (Iznos otvorenih stavaka) je slala ponekad po zahtjevu nadređenih, i to IOS-e svih kupaca, kao i dobavljača. Plaćanja Con Film BiH prema tuženiku izvršavala je po zamolbi i nalogu tužitelja. Računi Con Film BiH su se jedno vrijeme zatvarali po starosti, a nakon nekog trenutka joj je tužitelj počeo usmeno davati naloge koji će se računi zatvarati i u kojem iznosu. Naloge za zatvaranje računa drugih kupaca nije dobivala. Ona osobno nema nikakvu korist od nasumičnog zatvaranja računa prema Con Film BiH.

1 0

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

14. Svjedok RL iskazao je da je kod tuženika radio godinu, godinu i pol, prije 15-tak godina kada je vodio marketing. U srpnju 2020. prestao je biti prokurist tuženika, a prokurist tuženika je postao kada je njegov otac trebao ići na operaciju. Direktor i zaposlenik Livade produkcije d.o.o. je od 2005. do danas. Nakon korone je došlo do pada filmske industrije, kina su se zatvarala nije više bilo filmova i trebala se napraviti financijska analiza, a što se i napravilo u ljeto 2020. U to vrijeme je Livada produkcija d.o.o. fenomenalno poslovala pošto su potpisali ugovor sa Netflixom i Cartoon Networkom. Telefonski je čuo od oca da je tužitelju uručen otkaz zato što je oštetio tuženika za iznos od oko 30.000,00 eura. Tužitelj je bio direktor i vlasnik kompanije Con Film u Bosni i Hercegovini. Ta kompanija nije podmirivala obveze prema tuženiku, a koliko zna obveze su bile vezane uz prihod distribucije filmova koje su se morale platiti kasnije Sony Pictures. Koliko je on čuo plaćale su se samo novije fakture, a starije ne. Tužitelj je vodio ovrhe, jer je bio izvršni direktor kompanije i vodio je sve. On nije bio upoznat da Con Film d.o.o. ima nepodmirene obveze prema tuženiku. On je i vlasnik i direktor Con Filma u Srbiji. Con film Srbija danas i nikada nije imala nepodmirene obveze prema tuženiku. Njegov otac se bavio Cinneplex kompanijom. To je austrijska firma gdje su oni manjinski vlasnici. Ne zna je li tužitelj bio upisan u sudski registar i je li imao ovlaštenje potpisati bilo kakvu ispravu. Zna da je bio prokurist. On osobno se nije bavio kod tuženika pitanjem je li potrebno pokretati neke postupke ovrhe. On se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije brinuo o nikakvim postupcima naplate, dok se u Srbiji bavio sa svime, jer je direktor i vlasnik. Nije vodio brigu da se određeni postupci ovrhe pokrenu protiv dužnika. Livada produkcija d.o.o. i on osobno su bili jamci tuženiku za kredit. Sa svojim ocem i tužiteljem u pogledu dugovanja dužnika tuženika prema tuženiku nije razgovarao u detalje. Njega su samo zanimali godišnji rezultati i da li se kredit vraća. Nije davao upute OL za plaćanje za tuženika, već isključivo za Livadu produkciju d.o.o. i Con Film Srbija. Tužitelj je većinu odluka donosio samostalno. Tužitelj od njega nije tražio uputu i suglasnost za poslovanje vezano uz tuženika, jer on nije imao nikakvu službenu funkciju da bi mogao donositi ikakve odluke. Od tužitelja je na tjednoj bazi dobivao mail-ove s temom planova priliva i odjava. Vjerojatno je dobivao i informacije o svim dugovanjima i potraživanjima tuženika, ali se time nije bavio, već mu je bilo interesantno vraća li se kredit za koji je on bio osobni jamac i Livada produkcija d.o.o. Osim toga, tužitelj je bio dugogodišnji zaposlenik i član obitelji. Imali su puno povjerenje u njega i nije bilo potrebno provjeravati ga.

15. Na temelju suglasnih dijelova iskaza tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i saslušanih svjedoka utvrđeno je da su 19. ožujka 2020. zbog pandemije uzrokovane virusom Covid 19 zatvorena kina čime je onemogućena kino distribucija. Zbog navedenog, tuženik je loše poslovao i nije ostvarivao nikakve prihode, pa je tuženik tužitelju i ostalim radnicima smanjio plaće i odredio rad od kuće. Iz iskaza tužitelja i priležeće e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj, kao izvršni direktor tuženika, o poslovanju tuženika redovito obavještavao zakonskog zastupnika tuženika.

16. Sud nije prihvatio iskaze zakonskog zastupnika tuženika i svjedokinje ILD iz kojih proizlazi kako je financijska analiza poslovanja tuženika sačinjena u srpnju 2020. prije donošenja Odluke o otkazu, i kako je tužitelj u odnosu na istu analizu pozvan na obranu. To ne samo stoga što su njihovi iskazi u tom dijelu kontradiktorni, pa je zakonski zastupnik tuženika iskazao da je tužitelja pozvao na iznošenje obrane dva, tri dana nakon 1. srpnja 2020., odnosno nakon što je svjedokinja ILD pripremila izvještaje, dok je ista svjedokinja navela da je financijsku analizu završila u srpnju 2020. te da joj je za utvrđivanje situacije trebalo dva tjedna, već i zbog toga što se tuženik ni u Odluci o otkazu ne poziva na tu 1 1

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

financijsku analizu. Konačno, tuženik niti tijekom ovog postupka nije dostavio predmetnu financijsku analizu na temelju koje bi se moglo utvrditi kada je sačinjena, koje razdoblje je bilo obuhvaćeno istom analizom i što je točno utvrđeno.

17. Tužitelju je Odlukom o otkazu stavljeno na teret da je u prvih 6 mjeseci poslovanja u trećem kvartalu, posebno unatoč činjenici otežanog poslovanja, ostvario jedva 1% planiranih prihoda; da je dostavio plan rashoda koji iskazuje minimalan prihod nedostatan niti za najosnovnije plaće zaposlenika; da tužitelj kao osnivač, jedini udjelničar i direktor trgovačkog društva Con Film d.o.o. [adresa], BiH ne izvršava svoje obveze prema tuženiku te da ne vidi i nije spreman razmotriti racionalizaciju troškova radnih mjesta, čime narušava radne obveze iz čl. 2. Ugovora o radu i prijeti prestanku poslovanja tuženika.

18. Sud je prilikom utvrđenja dopuštenosti odluke o otkazu ovlašten ispitivati samo razloge navedene u odluci o otkazu, pa je u tom smislu i cijenio provedene dokaze, dok navode kojima je tuženik tijekom postupka proširivao razloge za predmetni otkaz i nadopunjavao postojeće razloge, nije posebno cijenio.

19. U odnosu na navode tuženika iz Odluke o otkazu kako je tužitelj u prvih 6 mjeseci poslovanja u trećem kvartalu, posebno unatoč činjenici otežanog poslovanja, ostvario jedva 1% planiranih prihoda, za istaknuti je da su isti, prije svega, kontradiktorni, jer se treći kvartal odnosi na razdoblje nakon prvih 6 mjeseci. Nadalje, da bi se tužitelj možebitno mogao teretiti za neostvarivanje planiranih prihoda, tuženik je bio u obvezi predočiti koji su prihodi bili planirani, a što je propustio učiniti. Kraj navedenog, zakonski zastupnik tuženika iskazao je da tužitelj zbog posljedica pandemijje niti nije mogao utjecati na prihode, dok je svjedokinja ILD iskazala da nitko zbog korone nije ostvario planirani prihod u 2020.

20. Budući da na temelju izvedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi koje prihode je tužitelj bio u obvezi ostvariti i za koje razdoblje, nastavno nije bilo moguće utvrditi i da tužitelj nije ostvario 1% planiranih prihoda. Osim toga, na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da do neostvarivanja prihoda nije došlo krivnjom tužitelja, već zbog zatvaranja kina uslijed pandemije uzrokovane virusom Covid 19. Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao da je tužitelj svojom krivnjom u prvih 6 mjeseci poslovanja u trećem kvartalu, ostvario jedva 1% planiranih prihoda.

21. Tuženik tijekom postupka nije dostavio plan rashoda na koji se poziva u Odluci u otkazu, pa nije bilo moguće utvrditi i da bi takav plan iskazao minimalan prihod nedostatan za najosnovnije plaće zaposlenika, kao i razlog iz kojeg bi tužitelj bio odgovaran za navedeno. Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao povredu radne obveze tužitelja ni s te osnove.

22. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio osnivač i direktor trgovačkog društva Con Film d.o.o. [adresa], BiH koje je poslovalo s tuženikom.

23. Tuženik je u Odluci o otkazu naveo da tužitelj kao osnivač, jedini udjelničar i direktor trgovačkog društva Con Film d.o.o. [adresa], BiH ne izvršava svoje obveze prema tuženiku.

24. Iz Odluke o otkazu nije razvidno koje obveze tužitelj kao osnivač i direktor Con Film d.o.o. nije izvršio prema tuženiku, u kojem razdoblju i u kojem iznosu, slijedom čega se ni na takvim paušalnim navodima ne može temeljiti zaključak o kršenju radne obveze tužitelja.

25. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je 1. srpnja 2020. provedena financijsko – knjigovodstvena revizija poslovanja tuženika kojom je utvrđeno da je tužitelj oštetio tuženika za iznos od 28.437,68 eur, zbog čega je podnesena kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, zbog postojanje osnovane sumnje da je tužitelj počinio kazneno djelo gospodarstva – zlouporabom povjerenja u 1 2

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

gospodarskom poslovanju, jer da za redovito ispostavljene račune tuženika za izvršne usluge Con Film d.o.o. u razdoblju od 15. listopada 2014. do 30. srpnja 2017. to isto društvo neke račune po dospijeću nije uopće podmirivalo, dok je za neke druge po uplatama na račun tuženika, tužitelj kao izvršni direktor tuženika naložio računovodstvu, odnosno OL da sa nasumično određenim iznosima knjiže pojedine otvorene stavke prema Con Film d.o.o. Slijedom takvog načina plaćanja tuženik je oštećen za iznos od 28.437,68 eur, jer da je tužitelj znao da će davanjem naloga da se djelomično vrše uplate po pojedinim računima tuženiku uz istovremeno nepokretanje ovršnih postupaka radi naplata potraživanja po nepodmirenim stavkama dovesti do toga da se potraživanja koje tuženik ima prema Con Film d.o.o. zbog zastare ne mogu ostvariti prisilnim putem.

26. Tužitelj, pak, tvrdi da je on, kako u pogledu poslovanja tuženika, tako i u pogledu poslovanja Con Film d.o.o. [adresa], BiH, u svemu postupao uz znanje i odobrenje zakonskog zastupnika tuženika. U prilog takvih svojih navoda dostavio je e- mail korespondenciju iz koje proizlazi, kako navodi, da je zakonski zastupnik tuženika imao kompletan uvid i kontrolu nad poslovanjem Con Film d.o.o. [adresa], BiH, da je isti bio upoznat sa svim potraživanjima tuženika, da je isti odobravao sva plaćanja Con Film d.o.o. [adresa], BiH i davao suglasnost na sve odluke.

27. Postupanje tužitelja koje je tuženik opisao u kaznenoj prijavi, i na koje je tuženik upirao tijekom postupka, nije predmet Odluke otkazu, slijedom čega niti navodi tuženika u odnosu na prethodno navedeno nisu posebno cijenjeni. Naime, nakon donošenja odluke o otkazu poslodavac tijekom postupka u kojem se utvrđuje dopuštenost odluke o otkazu ne može proširivati razloge za otkaz, niti možebitne propuste u pogledu navedenih razloga može sanirati naknadnim nadopunjavanjem tih istih razloga.

28. Tužitelju je Odlukom o otkazu stavljeno na teret kako ne vidi i nije spreman razmotriti racionalizaciju troškova radnih mjesta, koje navode tuženika sud ocjenjuje paušalnim i nedovoljnim za zaključak o kršenju radne obveze tužitelja.

29. Za istaknuti je da je izvanredni otkaz najteža sankcija za kršenje radne obveze radnika, slijedom čega je potrebno točno i određeno opisati postupanje radnika koje poslodavac smatra neprihvatljivim, i takvo postupanje jasno dovesti u vezu s kršenjem obveze iz radnog odnosa, a što je u konkretnom slučaju tuženik propustio učiniti.

30. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede radne obveze stavljene mu na teret Odlukom o otkazu, niti je dokazao neku drugu osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, pa je za zaključiti da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz i da Odluka o otkazu nije dopuštena.

31. Tuženik nije naveo kada je saznao za činjenice na kojima temelji predmetni izvanredni otkaz, odnosno nije dokazao da je sukladno čl. 116. st. 2. ZR-a Odluku o otkazu donio u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, pa je Odluka o otkazu nedopuštena i s te osnove.

32. Člankom 119. st. 2. ZR-a propisano je da je prije izvanrednog otkazivanja poslodavca dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

33. Sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti koje bi tužitelju oduzele pravo na iznošenje obrane, pa Odluka o otkazu nije dopuštena i zbog toga što tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane.

34. S obzirom da tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu, da istu nije donio u roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a i da nije postupio sukladno čl.

1 3

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

119. st. 2. ZR-a, Odluka o otkazu nije dopuštena. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

35. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisnih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

36. Uvidom u 4. Dodatak ugovoru u radu od 31. prosinca 2019. (list 13 spisa) utvrđeno je da tužitelj kod tuženika obavlja poslove Izvršnog direktora – Managing Director, a prije toga je obavljao poslove direktora Video odjela. Sukladno čl. 3. st. 2. plaća tužitelja iznosi 23.410,00 kuna bruto.

37. Uvidom u 5. Dodatak ugovora o radu od 19. ožujka 2020. (list 28-29 spisa) utvrđeno je da će zbog smanjenja opsega posla uslijed širenja bolesti Covid 19 tužitelj privremeno raditi od kuće, a po potrebi i u sjedištu tuženika u tom punom radnom vremenu od 10 sati tjedno. Za obavljeni posao tuženik će tužitelju isplaćivati umanjenu plaću za 30% tako da plaća radnika iznosi 16.387,00 kuna. Predmetne odredbe tog dodatka su privremene i trajat će za vrijeme trajanja mjera zabrane rada kino dvorana.

38. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tužitelj uzdržava dvoje djece, da ima obvezu stambenog kredita, da je kod tuženika temeljem Ugovora o radu (list 8-12 spisa) bio zaposlen od 30. prosinca 2003. te da se ponovno zaposlio 1. prosinca 2021.

39. S obzirom da se tužitelj ponovno zaposlio 1. prosinca 2021., i da mu više nije prihvatljivo nastaviti raditi kod tuženika, valjalo je na temelju čl. 125. st. 1. ZR-a usvojiti zahtjev tužitelja i kao dan prestanka radnog odnosa odrediti dan 30. studeni 2021. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

40. Tužitelj je kod tuženika bio zaposlen 16 godina i 6 mjeseci, u trenutku donošenja Odluke o otkazu imao je 49 godina i zakonske obveze uzdržavanja, pa je istome na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu valjalo dosuditi bruto iznos od 13.049,58 eur (6 ugovorenih mjesečnih plaća u iznosu od 2.174,93 eur/16.387,00 kuna) sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, kao pod točkom III. izreke presude.

41. Sukladno čl. 95. st. 3. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca. Ako ZR-om ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca (čl. 95. st. 5. ZR-a).

42. Uvidom u Obračune plaća za travanj, svibanj i lipanj 2020. (list 131-135. spisa) utvrđeno je da je plaća tužitelja za travanj i svibanj 2020. iznosila 16.387,00 kuna, a za lipanj 2020. 17.290,56 kuna, iz čega proizlazi da visina prosječne plaće isplaćene tužitelju u tri mjeseca prije donošenja Odluke o otkazu iznosi 2.214,90 eur. 43. Tužitelj u razdoblju od donošenja Odluke o otkazu pa do novog zapošljavanja 1. prosinca 2021. nije radio krivnjom tuženika, slijedom čega mu za razdoblje od 1. rujna 2020. pa do 30. studenog 2021. pripada naknada plaće u bruto iznosu od 2.214,90 eur za svaki mjesec. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom plaće za razdoblje od 1. rujna 2020. pa do 30. studenog 2021. u bruto iznosu od 2.214,90 eur za svaki mjesec, odnosno ukupno bruto 33.223,50 eur, pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

44. Na dosuđene pojedinačne iznose naknade plaće tužitelju su zatezne kamate dosuđene od 21. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a sve sukladno 1 4

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

čl. 92. stavak 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

45. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. klasa: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke IV. presude. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

46. Tužitelj na ime naknade plaće za razdoblje od 13. srpnja 2020. pa do 20. kolovoza 2020. potražuje mjesečni bruto iznos od po 2.174,93 eur, dok za razdoblje od 21. kolovoza 2020. do 31. kolovoza 2020. potražuje mjesečni bruto iznos od 3.107,04 eur, sve sa zateznim kamatama tekućim od 21. u mjesecu za protekli mjesec. Tužitelj u navedenom dijelu nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je isti valjalo odbiti kao pod točkom VI. izreke presude. Za razdoblje od 1. rujna 2020. pa do 30. studenog 2021. tužitelj na ime naknade plaće potražuje mjesečni bruto iznos od 3.107,04 eur sa zateznim kamatama tekućim od 21. u mjesecu za protekli mjesec. S obzirom da tužitelj sukladno čl. 95. st. 3. ZR-a ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, a što iznosi 2.214,90 eur, zahtjev tužitelja za naknadom plaće za razdoblje od 1. rujna 2020. pa do 30. studenog 2021. u preostalom dijelu u iznosu od 892,14 eur za svaki mjesec sa zatraženim kamatama nije osnovan. Stoga je i taj dio tužbenog zahtjeva valjao odbiti kao pod točkom VI. izreke presude.

47. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

48. Tužitelju su, kao potrebni, priznati troškovi sastava zahtjeva za zaštitu prava (50 bodova prema Tbr. 28 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., dalje u tekstu: OT/12/), sastava tužbe (250 bodova prema Tbr. 7/1 OT/12), sastava podnesaka od 27. listopada 2020., 2. lipnja 2021., 21. studenog 2022. i 26. travnja 2023. (po 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12), pristupa na ročište 18. siječnja 2021., 15. travnja 2021., 9. lipnja 2021., 9. lipnja 2022., 15. rujna 2022., 24. studenog 2022., 4. listopada 2024. i 11. studenog 2024. (po 250 bodova Tbr. 9/1 OT/12), što u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva iznosi 8.250,50 eur.

49. Tužitelj je uspio u sporu u dijelu koji se odnosi na dopuštenost Odluke o otkazu, sudski raskid Ugovora o radu i naknadu štete, dok je što se tiče visine uspio u omjeru od 69%. Uvažavajući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a prema kojoj se omjer 1 5

P o s

n i b r

j P R

7 4

4 4

2 0 2

0 -

uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sud je ocijenio da je tuženik dužan tužitelju u omjeru od 80% naknaditi troškove. Navedeno odgovara iznosu od 6.600,40 eur. Stoga je valjalo naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.600,40 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), pa je odlučeno kao pod točkom VII. izreke presude.

50. Ročište 24. studenog 2022. održano je te je na istome izveden dokaz saslušanjem svjedokinje ILD i OL, o čemu je tuženik uredno obaviješten na ročištu 15. rujna 2022. S obzirom da uručenje podneska tužitelja od 22. studenog 2022. na istom ročištu tuženiku nije bilo od utjecaja na održavanje ročišta 24. studenog 2022., zahtjev tuženika za naknadom pristupa na ročište 24. studenog 2022. po načelu culpae u iznosu od 995,42 eur nije osnovan, pa je isti odbijen kao pod točkom VIII. izreke.

51. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte