Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Pr-89/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u OD Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, Oreškovićeva ulica 6D/1, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Augusta Cesarca 5, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u nazočnosti zamjeničke punomoćnice tužitelja i zastupnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, isplatiti tužitelju ĐA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarsku službu, aktivno dežurstvo i požarnu dužnost za utuženo razdoblje od dana 25.08.2012.g. do 18.09.2018.g., iznos od 699,96 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) koje teku kako slijedi:

- za rujan 2012. na iznos od 21,15 EUR počev od 15. listopada 2012. do isplate - za listopad 2012. na iznos od 75,99 EUR počev od 15. studenog 2012. do isplate - za studeni 2012. na iznos od 21,15 EUR počev od 15. prosinca 2012. do isplate - za prosinac 2012. na iznos od 10,58 EUR počev od 15. siječnja 2013. do isplate

- za siječanj 2013. na iznos od 10,58 EUR počev od 15. veljače 2013. do isplate - za veljaču 2013. na iznos od 21,15 EUR kn počev od 15. ožujka 2013. do isplate - za travanj 2013. na iznos od 10,58 EUR počev od 15. svibnja 2013. do isplate - za svibanj 2013. na iznos od 21,15 EUR počev od 15. lipnja 2013. do isplate

- za lipanj 2013. na iznos od 116,71 EUR počev od 15. srpnja 2013. do isplate

- za srpanj 2013. na iznos od 10,58 EUR počev od 15. kolovoza 2013. do isplate

- za kolovoz 2013. na iznos od 10,58 EUR počev od 15. rujna 2013. do isplate

- za studeni 2013. na iznos od 21,15 EUR počev od 15. prosinca 2013. do isplate - za prosinac 2013. na iznos od 10,58 EUR počev od 15. siječnja 2014. do isplate - za ožujak 2014. na iznos od 31,73 EUR počev od 15. travnja 2014. do isplate

- za travanj 2014. na iznos od 21,15 EUR počev od 15. svibnja 2014. do isplate

- za svibanj 2014. na iznos od 285,15 EUR počev od 15. lipnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, isplatiti tužitelju ĐA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 25.08.2012.g. do 18.09.2018.g., iznos od 158,87 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) koje teku kako slijedi:

- za siječanj 2013. na iznos od 22,40 EUR počev od 15. veljače 2013. do isplate - za srpanj 2013. na iznos od 50,16 EUR počev od 15. kolovoza 2013. do isplate - za kolovoz 2013. na iznos od 40,27 EUR počev od 15. rujna 2013. do isplate

- za siječanj 2014. na iznos od 46,04 EUR počev od 15. veljače 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, isplatiti tužitelju ĐA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu 1.777,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 21. rujna 2018. tužitelj je podnio tužbu protiv tužene, radi ostvarivanja novčanih potraživanja iz radnog odnosa.

Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod Republike Hrvatske - Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br. 1, kao pripadnik HKOV, Gardijska oklopno- mehanizirana brigada na poslovima djelatne vojne osobe, na dužnosti zapovjednik desetine, ustrojbeni čin desetnik, s mjestom službe u Vinkovcima.

Tužitelj je kao djelatna vojna osoba u vremenskom razdoblju od 25.8.2012. do dana podnošenja tužbe imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rada u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu (obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu) te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost. Također, tužitelj je sukladno propisima (Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru i Pravilniku) imao pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

Tužena nije u skladu s propisima isplaćivala dio plaće i dodatke na plaću, pa je tužitelj zbog neisplaćenih dijelova plaća i dodataka na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rada u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu (obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu) te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost, u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u OS RH uskraćen za mjesečni iznos od 124,65 kn bruto, u vremenskom razdoblju od 25.8.2012.g. do 18.9.2018.g., odnosno za ukupan iznos od 9.100,00 kn bruto.

Također, tužena u razdoblju od 25.8.2012.g. do 18.9.2018.g. nije isplaćivala naknadu plaće za

godišnji odmor sukladno propisima (Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja pripada tužitelju. Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, sukladno propisima, tužitelj smatra da je oštećen za iznos od 1.333,33 kn godišnje, odnosno za ukupan bruto iznos od 8.000,00 kn. Tužitelj zadržava pravo da nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja detaljnije uredi pojedine mjesečne iznose koji se trebaju isplatiti i datume njihovih dospijeća, zajedno sa tijekom zakonskih zateznih kamata za iste. Tužitelj je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu dana 28.8.2011. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a o kojem zahtjevu se Općinsko državno odvjetništvo očitovalo na način da prihvaćaju mirno rješenje spora te su zatražili zastoj postupka na rok od tri mjeseca radi provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

Međutim, u navedenom roku isto vještačenje nije provedeno niti je spor riješen mirnim putem.

Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedene rasprave donese presudu.

1.1. Tužitelj je podneskom od 25. studenoga 2019. (list 114-118 spisa) nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirao tužbeni zahtjev i eventualni tužbeni zahtjev.

1.2. Tužitelj je nakon Rješenja Vrhovnog suda RH po reviziji tužene sukladno rješenju specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 18. studenog 2024.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe prigovor zastare za potraživanja zaključno s 21. lipnja 2013. Tužena navodi da se u razdoblju od 1. 10. 2009. do 1. 6.2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 119/09.) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radno vremena u OS RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Drugo razdoblje je razdoblje nakon 26. 6. 2013. kad je stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13 i 75/15) u kojem prema čl. 155. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

Tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Na ročištu održanom 20. studenog 2024. punomoćnik tužitelja i zastupnica tuženika predlažu zaključiti glavnu i javnu raspravu.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi uvidom i čitanjem Odluke o rasporedu (list 4 spisa), Zahtjeva za mirno rješenje spora (list 5-6 spisa), Odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora (list 7-9 spisa), očitovanja (list 10, 11, 12 spisa), podataka (list 20 spisa), očitovanja (list 21-22 spisa), evidencije radnog vremena (list 23-35 spisa), mjesečnih evidencija radnog vremena (list 36-43 spisa), dnevnih evidencija radnog vremena (list 43 poleđina do 56 spisa), kartice djelatnika (list 57-78 spisa), knjigovodstvene kartice (list 79 spisa), rekapitulacije (list 80, 81 spisa), obračuna plaće (list 82 spisa), podataka (list 83, 86, 87 i 88 spisa) i Nalaza i mišljenja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. iz Karlovca (list 97-109 spisa).

5. Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.

6. Predmet ovog spora je pravo tužitelja na isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rada na terenu, stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost za utuženo razdoblje od 25.8.2012. do 18.9.2018. te naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 25.8.2012. do 18.9.2018.

7. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.).

8. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

9. U odnosu na službu dežurstva točkom V. Odluke 09 propisano je dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

10. Točkom XII. Odluke je propisano da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

11. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

12. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

13. Člankom 139. navedenog Zakona je propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, da dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada, a koji dodaci se utvrđuju su postotku od osnovice za obračun plaće. Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

14. Člankom 153. navedenog Zakona je propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, da je radno vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe i da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

15. Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

16. U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. 3. 2014., stoga su Odluka i Pravilnik stupili na snagu 1. 6. 2014.

17. Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

18. Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena.

19. Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

20. Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe; radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe; radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena; pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba; rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

21. Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. ove Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad; pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

22. Temeljem citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do 31. 5. 2014.

23. Što se pak tiče naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora do 7. 5. 2014. na snazi i u primjeni je bio Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 140/02. i 68/11.). Dopunom odredbe članka 4. navedenog Pravilnika koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca. 8. 5. 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati.

24. Iz Nalaza i mišljenja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. proizlazi da je prema evidencijama rada i opisima rada koje je tužitelj priložio u spis (list 45-56 spisa) vještak uzeo u obzir evidentirane prekovremene sate rada u razdoblju od početka utuženog razdoblja do 01. lipnja 2014. godine, osim prekovremenih sati na straži i dežurstvu.

Ostvareni prekovremeni sati uvećani su koeficijentom 1,5, te oni u jednoj varijanti obračuna predstavljaju prekovremene sate za obračun, a u drugoj varijanti obračuna prekovremeni sati su umanjeni za iskorištene slobodne dane kako je opisano u točki 2.1. i 2.2. Nalaza.

Tužitelj ostvaruje razliku plaće za prekovremeni rad zbog obračuna prekovremenih sati u varijanti obračuna ako se ne oduzimaju slobodni dani u iznosu 15.947,64 kn i varijanti ako se oduzimaju slobodni dani ostvaruju se samo dodaci za vrstu rada u iznosu od 3.052,22 i po mjesecima kako je navedeno u Tablici 3 ovog Nalaza.

Za provođenje vještačenja razlike godišnjeg odmora korišteni su podaci iz Kartice djelatnika ( list 57-78 spisa).

Za razdoblje do 07. svibnja 2014. godine obračunata je razlika naknade plaće za godišnji odmor na temelju prosjeka plaće koja uključuje sve dodatke za rad ostvarene u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Nakon tog datuma, a do kraja utuženog razdoblja tužitelju je obračunata naknada za godišnji odmor prema plaći kao da radi u redovnom radnom vremenu.

Od obračunate razlike naknade plaće za godišnji odmor koju je vještak obračunao oduzeo je iznose naknadno isplaćene razlike plaće što ih je isplatio tuženik u prosincu 2014. godine a koja se odnosi na mjesece utuženog razdoblja.

Prema podacima u Tablici 4 tužitelj je ostvario razliku naknade plaće za godišnji odmor u iznosu 1.196,99 kn.

Prema primjeni propisa za obračun dodatka za aktivno dežurstvo kako je navedeno pod točkom 2.4. ovog Nalaza tužitelj ostvaruje dodatak u iznosu od 2.071,68 kn. Prema primjeni propisa za obračun dodatka za stražu i dežurstvo kako je navedeno pod točkom 2.5. ovog Nalaza tužitelju je u potpunosti isplaćen dodatak za stražu i dežurstvo.

Prema primjeni propisa za obračun terenskog dodatka kako je navedeno pod točkom 2.6. ovog nalaza tužitelj ostvaruje pravo na razliku terenskog dodatka u iznosu od 150,00 kn.

25. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka dostavljeno je strankama na očitovanje.

26. Tužitelj se u pisanom podnesku od 25. studenoga 2019. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je sudski vještak napravio dvije varijante vještačenja prekovremenog rada i to prvu varijantu prikazanu u lijevom stupcu Tablice 3 na strani 6 Nalaza i mišljenja, a odnosi se na prekovremeni rad bez odbitka slobodnih dana i drugu varijantu prikazanu u desnom stupcu Tablice 3 na strani 6 Nalaza i mišljenja, a odnosi se na prekovremeni rad s odbitkom slobodnih dana. Tužitelj smatra da druga varijanta vještačenja nije ni bila potrebna jer iz sudskog spisa proizlazi da tužitelj nije koristio slobodne dane za prekovremeni rad odnosno nema dokaza da je tužitelj koristio slobodne dane za prekovremeni rad tj. da je tuženik omogućio tužitelju korištenje slobodnih dana za prekovremeni rad. Iz navoda sudskog vještaka tužitelj smatra da je vidljivo da tuženik nije dostavio tražene podatke od strane vještaka odnosno da tuženik nije niti vodio traženu evidenciju. Nadalje, budući da tuženik ne posjeduje evidenciju korištenja slobodnih dana, proizlazi da tužitelj nije niti mogao koristiti slobodne dane ostvarene zbog prekovremenog rada na terenu, odnosno da nije mogao raditi u preraspodijeljenom radnom vremenu. Pri tome se tužitelj poziva na sudsku praksu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R-202/2019. Stoga, tužitelj prihvaća varijantu prvu u kojoj je vještak utvrdio da je neisplaćena razlika bruto plaće za prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 15.947,64 kn. Također, vještak je utvrdio da je tužitelj ostvario razliku naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 1.196,99 kn, neisplaćeni dodatak za aktivno dežurstvo u iznosu od 2.071,68 kn te razliku terenskog dodatka u iznosu 150,00 kn. Obzirom da je evidentno da tuženik navedene iznose nije isplatio tužitelju, tužitelj prihvaća ovakvo utvrđenje sudskog vještaka glede godišnjeg odmora, aktivnog dežurstva te terenskog dodatka. U skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev, koji zbog više izvedenih verzija vještačenja postavlja u skladu s člankom 188. stavak 2. Zakona o parničnom postupku te odredbom članka 186.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku uređuje tužbeni zahtjev na način da eventualno kumulira tužbene zahtjeve i predlaže sudu donošenje presude.

27. Tužena se na Nalaz i mišljenje očitovala u podnesku od 11. prosinca 2019., prigovara varijanti nalaza i mišljenja u dijelu u kojem vještak za ostvareni prekovremeni rad ne oduzima slobodne dane kao i da se nalaz i mišljenje izradi temeljem iskaza svjedoka umjesto temeljem evidencija radnog vremena dostavljenih po tuženiku. Nadalje prigovara u cijelosti i dijelu nalaza i mišljenja u kojem vještak obračunava tužitelju dodatke za sate aktivnog dežurstva.

28. Tužitelj se poziva na točku XII. stavak 4. Odluke/2009 prema kojem u dnevnoj evidenciji radnog vremena, sukladno navedenoj Odluci, mora biti naznačen broj slobodnih dana i osnova za određivanje slobodnih dana i to u tekućem mjesecu za ostvareni prekovremeni rad iz prošlog mjeseca. Sukladno dnevnim evidencijama dostavljenim u spis predmeta proizlazi da se nigdje ne navodi po kojoj osnovi su i da li su zaista korišteni slobodni dani, kako to utvrđuje i sudski vještak. Stoga smatra da su tuženikovi prigovori varijanti nalaza i mišljenja u dijelu u kojem vještak za ostvareni prekovremeni rad ne oduzima slobodne dane neosnovani iz razloga što sam tuženik nije vodio evidenciju na propisani način. Tužitelj smatra da su i prigovori tužene glede obračunavanja dodatka za sate aktivnog dežurstva također neosnovani s obzirom da tužitelj ima pravo na dodatak sukladno točki V., VI. i VII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09, 118/12) visina kojih dodataka je utvrđena Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13).

29. Već je navedeno da temeljem citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće na ime dodataka za prekovremeni rad na terenu, rad subotom, i nedjeljom, ali samo do 31.5.2014. Izračun vještaka koji se odnosi na razliku plaće obuhvaća razdoblje od rujna 2012. do 31.5. 2014.

30. Nesporno je da tužena nije dostavila rješenja o preraspodjeli radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada tužitelja na terenu u utuženom razdoblju, a koja predstavljaju jedini dokument koji bi dao točne odgovore o razmjeni prekovremenih sati za slobodne sate.

31. U podnesku od 18. studenog 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno rješenju Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-217/2023-2 od 5. ožujka 2024., sukladno kojem su ukinute drugostupanjska presuda Županijskog suda u Rijeci, Gž R-494/2020- 2 od 18. srpnja 2022. te prvostupanjska presuda naslovnog suda Pr-360/18 od 7. veljače 2020. pod t. 1., 3. i 6. izreke te se u tom vraća na ponovni postupak. Glede dijela t. I. tužbenog zahtjeva, tužitelj isto uređuje sukladno tablici 3. (varijanta dva u kojem je napravljen izračun razlike neisplaćene plaće i dodataka na plaću po svim osnovama kao da su korišteni slobodni dani), tablici 5 (aktivno dežurstvo) i 7. nalaza i mišljenja vještaka (terenski dodatak) od 30. listopada 2019., a t. II. tužbenog zahtjeva sukladno tablici 4. istog nalaza i mišljenja.

Tužitelj navodi da je na isti način tužitelj već postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u podnesku od 22. studenog 2019., a ovim podneskom iskazuje potraživanje u valuti euro (obračun po fiksnom tečaju 1 EUR=7,5345 kn) te uređuje stope i tijek zateznih kamata.

32. Na ročištu 20. studenog 2024. tuženik je potvrdio primitak podneska tužitelja od 18. studenog 2024. i s obzirom je došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva odnosno da je povučen dio tužbenog zahtjeva, tuženik za povučeni dio potražuje troškove postupka. Tužbeni zahtjev u skladu je s nalazom i mišljenjem vještaka pa se tuženik ne protivi. Daljnjih prijedloga nema i predlaže zaključiti glavnu raspravu.

33. Budući je tužbeni zahtjev specificiran sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka i da se tako specificiranom tužbenom zahtjevu tuženik nije protivio, sud je istog prihvatio temeljem citiranih zakonskih odredbi i propisa te je odlučeno kao u izreci pod točkom I i II.

34. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće odnosno naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/ 23 i 155/23 – dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki III izreke presude.

35. Tužitelj je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev koji iznosi 858,83 eura (isti samo u kunama postavio već kao eventualni tužbeni zahtjev u podnesku od 25. studenog 2019.) odmah nakon provedenog financijskog vještačenja pa je tužitelju dosuđen trošak prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu i to za (VPS: 858,83 eura): sastav tužbe u iznosu 150,00 eura, zastupanje na ročištu 24.9.2019. u iznosu 150,00 eura, zastupanje na ročištu 7.2.2020. u iznosu 150,00 eura, sastav podneska od 22.11.2019. u iznosu 150,00 eura, sastav podneska od 13.1.2020. u iznosu 150,00 eura, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 150,00 eura, zastupanje na ročištu 20.11.2024. u 150,00 eura, PDV od 25% na gornje radnje u iznosu 262,50 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu 464,53 eura što ukupno iznosi 1.777,03 eura.

36. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

37. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Ogulinu 20. prosinca 2024.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Rijeci. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 8 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti

1. Marina Konrad, odvjetnica u OD Rački i kolege, Pisarnica Slavonski Brod, Augusta Cesarca 5

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac (na br. P-DO-49/2024)