Poslovni broj: 4 Kž-758/2023-4

Poslovni broj: 4 Kž-758/2023-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, kao predsjednice vijeća, te Tomislava Brđanovića i Ljiljane Kolenko, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv optuženog L. K., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj K-362/2023-3 od 24. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2024.,

r i j e š i o j e

              U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi L. K. zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Za počinjeno kazneno djelo izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 godina.

1.1.              Na temelju čl. 190. st. 8. u vezi čl. 79. st. 1. i 2. KZ/11 od optuženika su oduzeti privremeno oduzeti predmeti prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke, koji će se po pravomoćnosti presude, prema čl. 181. st. 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08) , uništiti.

1.2.              Na temelju čl. 270. st. 1. i 2. ZKP/08 optuženiku su vraćeni privremeno oduzeti predmeti – mobitel Samsung s pripadajućim SIM karticama.

2.               Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi L. K. dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08, i to za toksikološko vještačenje 1.554,18 EUR (11.710,00 kn), paušalnu svotu od 100,00 EUR (753,45 kuna) i nužne izdatke i nagradu postavljenog branitelja optuženika.

3.               Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, dijelom i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odluku o izricanju uvjetne osude, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu izricanjem strože "kazne u vidu djelomične uvjetne osude".

4.               Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika predlažući odbijanje iste.

5.               U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

6.              Stranke nisu zatražile obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi korisnom prisutnost stranaka koje nisu tražile obavijest o sjednici radi razjašnjenja stvari (čl. 475. st. 1. ZKP/08, druga rečenica).

7.               Žalba državnog odvjetnika dala je povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8.              Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u povodu podnijete žalbe državnog odvjetnika ustanovljeno je postojanje bitne postupovne povrede u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na odluku o izboru vrste i mjere kaznene sankcije. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud je, nakon nabrajanja okolnosti koje cijeni olakotnim i otegotnim, zaključio kako će se uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu. No, kod toga prvostupanjski sud uopće nije izložio razloge kojima utvrđuje odlučne činjenice za primjenu uvjetne osude iz čl. 56. st. 2. KZ/11. Dakle, nije posebno obrazložio da li je vodio računa o ličnosti počinitelja, njegovom prijašnjem životu, da li je ranije osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjenja samog kaznenog djela, ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela, a navedeno nije povezano s zaključkom o pozitivnoj prognozi budućeg ponašanja optuženika u smislu odvraćajućeg učinka uvjetne osude. Posebno nije obrazložena niti  odluka o duljini roka provjeravanja u smislu čl. 56. st. 3. KZ/11.

              U pobijanoj su presudi samo istaknute određene okolnosti koje su označene kao olakotne, bez obrazloženja zašto bi se radilo o olakotnim okolnostima; istaknuta je otegotna okolnost, koja je pogrešno označena kao ranija osuđivanost. Naime, optuženi Luka Kovač je prema podacima iz izvoda iz kaznene evidencije osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi čl. 87. st. 21. KZ/11 presudom prvostupanjskog suda broj K-568/2022 od 1. ožujka 2023., pravomoćnom 25. ožujka 2023. na kaznu zatvora od 1 godine, uvjetno na 4 godine. Radi se o naknadnoj osudi optuženika, koja je postala pravomoćna nakon počinjenje konkretnog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, pa ju valja cijeniti kroz naknadno ponašanje počinitelja nakon počinjenog kaznenog djela.

              Iako prvostupanjski sud naznačuje kako je kod odluke o izboru vrste i mjere kazne vodio računa o okolnostima iz čl. 47. st. 1. KZ/11, nabrajajući pojedine od kriterija iz ove odredbe, stvarno o sadržaju ove odredbe nije vodio računa, niti je izložio razloge zbog kojih smatra da će upravo izrečena kazna na donjem minimumu zapriječene, ostvariti svrhu iz čl. 41. KZ/11, a prema kriterijima iz čl. 47. KZ/11. Dakle, prema čl. 459. st. 6. ZKP/08 u obrazlaganju odluke o kazni potrebno je navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne i kojim se razlozima rukovodio kad je ustanovio da je potrebno izreći uvjetnu osudu. Kada izostanu ovi razlozi, pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama vezanim uz primjenu odredbi čl. 41., 47. i 56. st. 2. i 3. KZ/11, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog koje se ista ne može ispitati.

9.              U smislu čl. 487. st. 4. ZKP/08 daje se ocjena navoda žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer državni odvjetnik stvarno prigovara činjeničnoj podlozi za odluku o izboru. Državni odvjetnik pod ovom žalbenom osnovom stvarno osporava pravilnost utvrđenih činjenica važnih za odluku o izboru uvjetne osude kao adekvatne sankcije za optuženika i njegovo kazneno djelo. Tako državni odvjetnik ističe da prvostupanjski sud nije uopće cijenio stupanj krivnje, niti naznačio s kojim stupnjem krivnje je kazneno djelo počinjeno. U odnosu na pobude za počinjenje kaznenog djela istaknuto je kako stvarno nije cijenjena dob optuženika, kao i podaci o zaposlenju i prihodima, o čemu optuženik u odgovoru na žalbu iznosi drugačije tvrdnje. Iako je u pobijanoj presudi istaknuto da je cijenjena društvena opasnost i pogibeljnost kaznenog djela, državni odvjetnik upire kako nije vođeno računa o vrstama droga, količini istih i društvenoj opasnosti droga. Osim toga, državni odvjetnik apostrofira i vrstu kaznenog djela za koje je optuženik naknadno osuđen, a o čemu u pobijanoj presudi također nema razloga u kontekstu naknadnog ponašanja optuženika nakon počinjenog predmetnog kaznenog djela. Ove sve okolnosti odlučne su kod odluke o izricanju uvjetne osude, prema stajalištu žalbe, a treba ih konkretizirati u smislu okolnosti iz čl. 56. st. 2. i st. 3. KZ/11. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud će utvrditi relevantno činjenično stanje i donijeti novu, zakonitu odluku, uz otklanjanje ostvarenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

10.              No, kod ponovljenog odlučivanja prvostupanjski će sud imati u vidu da državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu u pogledu odluke o uvjetnoj osudi, predlažući izricanje djelomične uvjetne osude, pri čemu niti oznakom osnove pobijanja, niti žalbenim prijedlogom, a niti sadržajem žalbe ne osporava odluku o izboru vrste i mjere izrečene kazne. Stoga će prvostupanjski sud imati na umu zabranu iz čl. 13. ZKP/08 kod ponovljenog odlučivanja.

11.               S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, u povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

U Varaždinu 3. siječnja 2024.