Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1892/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi naknade troškova, te obustave postupka, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 13. prosinca 2024., u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 20. prosinca 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/474, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 22. prosinca 2023. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese odluku o žalbi tužiteljice.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, uvećano za uvećano za zakonske zatezne kamate, koje ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 28. ožujka 2024. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/474, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 22. prosinca 2023. godine, kojim se točkom I. izreke odbija žalba, dok se točkom II. izreke odbija zahtjev za naknadu troška žalbe. Naime, rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/21-008/2600, URBROJ: 251-13-32-1/018-21- 2-KSP od 3. studenog 2021. godine, i to točkom I. izreke odbija se zahtjev žaliteljice, ovdje tužiteljice, za obustavu postupka utvrđivanja komunalnog doprinosa u odnosu na nju, dok se točkom 2. izreke odbija zahtjev žaliteljice za naknadu troškova učinjenih u tijeku postupka.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da je prvostupanjskim rješenjem tako, u ponovljenom postupku, u izreci pod t. I. riješeno da se odbija zahtjev tužiteljice za obustavu postupka koji se ranije vodio po službenoj dužnosti od strane donositelja prvostupanjskog rješenja, a sve radi naplate komunalnog doprinosa, dok je u t. II. izreke riješeno da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom odvjetničkih troškova nastalih u upravnom postupku pokrenutom ranije po službenoj dužnosti radi naplate komunalnog doprinosa uslijed legalizacije nekretnine, iako je upravo bila usvojena žalba tužiteljice koja je prigovorila da ona nije obveznik. Naime, prvostupanjskom rješenju je prethodila ranija odluka tuženika, donijeta upravo povodom (prve) žalbe tužiteljice na rješenje upravnog ureda Grada Zagreba, KLASA: UP/I-363-02/14- 08/11099, URBROJ: 251-13-32-1-018-20-6KSP od dana 20. veljače 2020., a kojim je ovdje tužiteljici kao obveznici naloženo plaćanje komunalnog doprinosa u iznosu od 70.464,96 kn. O toj (prvoj) žalbi na potonje naznačeno rješenje od 20. veljače 2020., tuženik je odlučio tako što je usvojio žalbu tužiteljice (prvim) rješenjem, KLASA: UP/II-363-03/20-04/136, URBROJ: 531-07-01-02/03-21-2 od dana 23. lipnja 2021. i vratio predmet na ponovno postupanje. U tom ponovljenom postupku po rješenju tuženika od 23. lipnja 2021., Grad Zagreb donio prvostupanjsko rješenje (od 3. studenog 2021.), na koje je uložena ponovno žalba, a koju je žalbu tuženik odbio drugostupanjskim rješenjem. Potonji akt je naznačenom reformacijskom presudom Naslova poništen, da bi nakon toga tuženik donio rješenje. Ukratko, tužba se podnosi, jer je tuženik razvidno postupio suprotno obvezujućoj reformacijskoj presudi, odnosno jer je rješenje u cijelosti nezakonito i arbitrarno. Naime, tuženik je bio dužan, uvažiti presudu Naslova, Poslovni broj: UsI-2618/23-7, po kojoj je prvostupanjsko rješenje zakonito u dijelu pod točkom I. izreke, jer i po shvaćanju Upravnog suda u Zagrebu nisu postojale pretpostavke za obustavu upravnog postupka u ponovljenom postupku koji se vodio po prvoj usvojenoj žalbi tužiteljice. Sve to iz razloga, jer promjena obveznika u upravnom postupku po službenoj dužnosti nije pretpostavka za obustavu postupka u odnosu na ranijeg, jer iz toga proizlazi da raniji obveznik (tužiteljica) nije obveznik više. Međutim, iz reformacijske presude očito da je nezakonita točka II. prvostupanjskog rješenja, kojim je dijelom bio nezakonito odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka, odnosno troška sastavljanje (prve) žalbe na rješenje upravnog ureda Grada Zagreba od dana 20. veljače 2020., a koju je tuženik bio usvojio poništavajući upravo tom žalbom pobijano prvostupanjsko rješenje i vraćajući predmet na ponovno postupanje pred prvostupanjskim upravnim uredom Grada Zagreba. Međutim, tuženik, umjesto da odluči o zahtjevu za sastavljanje ranije usvojene žalbe koja je usvojena bila drugostupanjskim rješenjem, odnosno da dosudi troškova upravnog postupka koji je vođen po službenoj dužnosti, a u kojemu je tužiteljica uspjela zahvaljujući usvojenoj žalbi otkloniti obvezu plaćanja iznosa od čak 70.464,96 kn, postupa na apsolutno arbitraran način, nezakonito odbijajući ponovno žalbu, kojom je ranije tužiteljica pobijala prvostupanjsko rješenje kako u dijelu pod t. I., tako i pod t. II., te tuženik ujedno, točkom II. izreke rješenja, odbija i zahtjev za naknadom troška (druge) žalbe, povodom koje je donio ovom tužbom pobijano rješenje. U prilog iznijetim tvrdnjama da je predmetno rješenje nezakonito posebno se upućuje da je tome tako proizlazi iz obrazloženja rješenja, jer tuženik u obrazloženju rješenja navodi da je prvostupanjsko rješenje koje je žalbom pobijeno, a povodom koje je žalbe donijeto drugostupanjsko rješenje koje je ranijom tužbom bilo uspješno pobijeno odnosno poništeno, u biti donijeto u upravnom postupku koji je pokrenut ''po zahtjevu EN', i to za obustavu postupka utvrđivanja komunalnog doprinosa u odnosu na nju, te nema primjeni odredbe članka 161. stavka 5. ZUP-a, s obzirom se ne radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti već se u konkretnom slučaju ima primijeniti članak 161. stavak 2. ZUP-a. Tuženik, ne samo da postupa suprotno reformacijskoj presudi, već u cijelosti zanemaruje sadržaj isprava u upravnom predmetu. Nadalje, takav zaključak tuženika u biti predstavlja svojevrsni oksimoron, jer nije moguće pokrenuti upravni postupak kojim se traži obustavljanje upravnog postupka, ukoliko već ne postoji upravni postupak koji bi se obustavio. Već je očito da je morao postojati neki upravni postupak u kojemu je ovdje tužiteljica tražila obustavu, te očito i naknadu troškova. Nije jasno stoga na koji način i temeljem kojih isprava tuženik izvodi svoj zaključak za donošenje rješenja koje se ovom tužbom pobija, ali je jasno i očito da je takav zaključak arbitraran, da je u proturječju s ispravama u spisu i kronologijom postupaka koji su ovome prethodili, a svakako je u proturječju s pravnim shvaćanjem Naslova sadržanome u obvezujućoj reformacijskoj presudi, koju je tuženik bio dužan provesti u ponovljenom postupku, a ne da isti u ponovljenom postupku donosi istovjetno rješenje kao i ranije. Uslijed navedenoga, tužiteljica traži da sud poništi rješenje tuženika od 22. prosinca 2023. u cijelosti, s time da sud meritorno sam presudom riješi u odnosu na poništenu točku I. rješenja, kako se u nastavku predlaže dok u odnosu na poništenu t. II. izreke rješenja vrati na ponovno postupanje tuženiku odlučiti o trošku za sastavljanje žalbe od dana 6. prosinca 2021., a koji je zahtjev za naknadu troška žalbe odbijen t. II. izreke rješenja, i to tako da se tužiteljici dosudi trošak sastavljanja žalbe od dana 6. prosinca 2021. izjavljenu na prvostupanjsko rješenje (od dana 3. studenog 2021.), a trošak koje je žalbe tuženik odbio prvotno donoseći drugostupanjsko rješenje (17. travnja 2023.) točkom II. izreke toga akta, a koje je pak poništeno reformacijskom presudom, da bi potom t. II. predmetnog rješenja (6. veljače 2024.) koje se pobija ovom tužbom također odbio priznati isti, a sve pravilnom primjenom odredbi ZUP-a o troškovima postupka u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u kojemu stranka uspije s žalbom. Nadalje, da presudom nadomjesti poništenu t. I. rješenja, odnosno da presudi kao sud pune jurisdikcije o žalbi tužiteljice od dana 6. prosinca 2021. izjavljene na prvostupanjsko rješenje od dana 3. studenoga 2021., a koju je žalbu pak tuženik odbio u cijelosti t. I. izreke rješenja koje se ovom tužbom pobija. Navedeno, na način da se, t. II. izreke rješenja odbijena žalba presudom djelomično odbija u dijelu kojim se pobija prvostupanjsko rješenje pod t. I. izreke te se da se potvrđuje pobijana t. I. izreke prvostupanjsko rješenje, te da se pak žalba usvoji u dijelu kojim se pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. izreke, i to na način, da se poništava točka II. izreke prvostupanjskog rješenja te se isti dio preinačuje na način da se dosuđuje ovdje tužiteljici kao podnositeljici žalbe naknada troška sastavljanja žalbe od dana 13. ožujka 2020. na rješenje Grada Zagreba od 20. veljače 2020., koja je usvojena od tuženika rješenjem od 23. lipnja 2021., a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj: 138/23. - dalje: Tarifa), a sve to u visini od 62,50 bodova (x 2,00euro/bod) uvećano za PDV %, odnosno u iznosu od ukupno 156,25 eura, uvećano za trošak sudske pristojbe na prethodno naznačenu žalbu od 13. ožujka 2020. plaćenu temelju zaključka od 1. ožujka 2020. u iznosu od 70,00 kuna/7,53450 kuna za euro, odnosno u iznosu od 9,29 eura. Tužbom se potražuje i naknada troškova ovog spora u skladu s člankom 79. ZUS-a.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud donese sljedeću presudu:
I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/474, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 22. prosinca 2023. godine u dijelu pod točkom I. izreke, te se ovom presudom usvaja žalba tužiteljice izjavljena dana 6. prosinca 2021. u dijelu koji se odnosi na točku II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I- 363-02/21-008/2600, URBROJ: 251-13-32-1/018-21-2-KSP od 3. studenog 2021. i poništava potonje rješenje u dijelu pod točkom II. izreke, te se dosuđuje tužiteljici trošak sastavljanja žalbe od 13. ožujka 2020. i sudske pristojbe na istu u iznosu od ukupno 165,54 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, koje ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, te se odbija žalba tužiteljice izjavljena dana 6. prosinca 2021. u dijelu koji se odnosi na točku I. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/21-008/2600, URBROJ: 251-13-32-1/018-21-2-KSP od 3. studenog 2021. i potvrđuje potonje rješenje u dijelu pod t. I. izreke.
II. Nalaže se Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, sa sjedištem u [adresa], OIB: 61817894937, isplatiti tužiteljici naknadu troškova žalbenog postupka utvrđenog točkom I. izreke ove presude u dosuđenom iznosu od 165,54 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, koje ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.
III. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/474, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 22. prosinca 2023. godine u dijelu pod točkom II. izreke, kojim se odbija zahtjev za naknadu troška žalbe, te se nalaže tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese presudu o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška žalbe (od 6. prosinca 2021. godine na rješenje Grada Zagreba od 3. studenog 2021. godine).
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora, uvećano za zakonske zatezne kamate, koje ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. U istom navodi da je u izvršenju navedene presude tuženik donio rješenje, KLASA: UP/II-363-03/23-04/474, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 22. prosinca 2023. kojim je (ponovno) odbio žalbu tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 3. studenoga 2021. kao i zahtjev za naknadu troška žalbe, uz obrazloženje da nije bilo potrebe za obustavom postupka utvrđivanja komunalnog doprinosa u odnosu na tužiteljicu (kakav stav je zauzeo i Upravni sud u Zagrebu), te da je tužiteljica mogla tražiti naknadu troškova u postupku u kojem je doneseno rješenje o komunalnom doprinosu od 20. veljače 2020., a koje je u po njezinoj žalbi poništeno rješenjem od 23. lipnja 2021. Međutim, ovdje treba imati na umu da je tužiteljica zahtjev za naknadu troška sastava žalbe od 13. ožujka 2020. istaknula tek u svojem podnesku od 27. listopada 2021., kojim je zatražila donošenje rješenja o obustavi postupka utvrđivanja komunalnog doprinosa. Nadalje, odredbom članka 161. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) propisano je da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari. Prema shvaćanju tuženika, tužiteljica je zahtjev za naknadu troška sastava žalbe od 13. ožujka 2020. morala postaviti već u predmetnoj žalbi ili najkasnije do donošenja drugostupanjskog rješenja, a sve da bi tuženik u tom drugostupanjskom rješenju (od 23. lipnja 2021. - kojim je utvrdio da tužiteljica ne može biti obveznica plaćanja komunalnog doprinosa) mogao odlučiti i o opravdanosti troška žalbe. Iz naprijed izloženog tijeka postupka proizlazi da je tužiteljica postavila zahtjev za naknadu troška predmetne žalbe tek kada je zaprimila obavijest prvostupanjskog tijela od 19. listopada 2021. da više nije obveznica plaćanja komunalnog doprinosa, jer da će se na isto obvezati druga osoba, a sukladno rješenju tuženika od 23. lipnja 2021. Slijedom navedenog i prema mišljenju tuženika, tužiteljica nakon drugostupanjskog rješenja od 23. lipnja 2021. kojim je odlučeno o njezinoj žalbi od 13. ožujka 2020. nije više s uspjehom mogla potraživati naknadu troška te žalbe, bilo zahtjevom prema tuženiku ili prvostupanjskom tijelu. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito postupilo kad je rješenjem od 3. studenoga 2021. odbilo predmetni zahtjev tužiteljice od 27. listopada 2021., a tuženik je pravilno i zakonito postupio kad je rješenjem od 22. prosinca 2023., čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, odbio žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I- 363-02/21-008/2600, URBROJ: 251-13-32-1/018-21-2-KSP od 3. studenog 2021. godine (stranica 15-17 spisa), rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/474, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 22. prosinca 2023. godine (stranica 29-32 spisa), zahtjev za donošenje dopunskog rješenja od 9. lipnja 2023. godine, podnesak tužiteljice od 3. studenog 2021. godine, te obavijest prvostupanjskog upravnog tijela od 19. listopada 2021. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 22. prosinca 2023. godine, kojim se točkom I. izreke odbija žalba, dok se točkom II. izreke odbija zahtjev za naknadu troška žalbe. U povodu žalbe EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, ovo Ministarstvo donijelo je rješenje, KLASA: UP/11-363-03/21-04/309, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-23-2 od 17. travnja 2023. godine, kojim je u točki 1. odbilo izjavljenu žalbu, dok je točkom 2. izreke odbilo zahtjev za naknadu troška žalbe. Povodom tužbe EN iz [adresa], Upravni sud u Zagrebu presudom Poslovni broj: Usl- 2618/23-7 od 27. listopada 2023. godine poništio je navedeno drugostupanjsko rješenje, te je naloženo ovom tijelu donijeti novo rješenje po izjavljenoj žalbi, Pravodobno izjavljenom žalbom žaliteljica pobija predmetno rješenje iz svih zakonom propisanih razloga u bitnome navodeći da činjenica da je utvrđeno da je obveznik plaćanja druga osoba ne znači da pretpostavke za vođenje postupka u odnosu na ovdje podnositeljicu i dalje postoje. Smatra da je pogrešno utvrđeno da ne postoje pretpostavke za obustavu postupka u odnosu na podnositeljicu. Slijedom iznijetog, predlaže drugostupanjskom tijelu da preinači pobijano rješenje na način da se zahtjev za obustavom postupka te naknadom troškova postupka usvoji, podredno da poništi pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno rješavanje, sve uz naknadu specificiranog troška sastava žalbe. Rješenjem ovoga Ministarstva, KLASA: UP/lI- 363-03/20-04/136, URBROJ: 531-07-01- 02/03-21-2 od 23. lipnja 2021. poništeno je prvostupanjsko rješenje u istoj stvari, KLASA: UP/I-363-02/14-008/11099, URBROJ: 251-13-32-1-018-20-6-KSP od 20. veljače 2020. i predmet vraćen na ponovno rješavanje. To iz razloga što je prvostupanjsko tijelo propustilo uzeti u obzir činjenicu da EN nije vlasnica predmetne nekretnine, te da stoga ne može biti obveznica plaćanja troškova komunalnog doprinosa. Postupajući u skladu s gore citiranim drugostupanjskim rješenjem, prvostupanjsko tijelo donijelo je u ponovnom postupku rješenje, KLASA: UP/l-363-02/21-008/1777, URBROJ: 251-13-32-1/018-21- 4-KSP od 19. listopada 2021. godine, kojim je utvrđen komunalni doprinos vlasniku predmetne nekretnine. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da EN - ovdje žaliteljica više nije obveznik plaćanja komunalnog doprinosa za predmetnu nekretninu, te da se postupak više ne vodi u odnosu na nju. Iz svega navedenoga razvidno je da se postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito izgrađenu stambeno poslovnu zgradu u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ne vodi u odnosu na EN - ovdje žaliteljicu, te da nema osnove za donošenje rješenja o obustavi postupka u odnosu na imenovanu. Što se tiče zahtjeva žaliteljice za naknadu troška žalbe, ukazuje se da isti nije osnovan. Naime, postupak je pokrenut po zahtjevu EN - ovdje žaliteljice za obustavu postupka utvrđivanja komunalnog doprinosa u odnosu na nju, te stoga nema mjesta primjeni odredbe članka 161. stavka 5. ZUP-a s obzirom se ne radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, već se u konkretnom slučaju ima primijeniti članak 161. stavak 2. ZUP-a. Prema navedenoj odredbi članka 161. stavka 2. ZUP-a u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut. Ranijim prvostupanjskim rješenjem od **.**.2020. EN - ovdje žaliteljica, bila je utvrđena kao obveznica plaćanja komunalnog doprinosa po službenoj dužnosti. Navedeno rješenje bilo je poništeno rješenjem ovog Ministarstva od 23. lipnja 2021., te je u ponovnom postupku kao obveznik plaćanja komunalnog doprinosa za predmetnu nekretninu prvostupanjsko tijelo utvrdilo novog vlasnika. S obzirom da je taj postupak bio pokrenut po službenoj dužnosti žaliteljica je u istom imala pravo ostvariti pravnu zaštitu, te tražiti naknadu troškova postupka.
8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije prihvatio stajalište tuženika da je tužiteljica imala pravo ostvariti pravnu zaštitu i tražiti naknadu troškova postupka samo u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, i to u ponovnom postupku u kojem je prvostupanjsko tijelo kao obveznika plaćanja komunalnog doprinosa za predmetnu nekretninu utvrdilo novog vlasnika. Naime, ovlaštenje na traženje naknade troškova može se ostvariti samo u postupku u kojem su troškovi nastali i u pravilu samo dok on traje. Kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, upravno tijelo može obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut na zahtjev stranke, postupak će se nastaviti ako stranka to zahtijeva. Stoga treba uputiti na članak 83. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, koji propisuje da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjel (u daljnjem tekstu: upravno tijelo) u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke. U konkretnom slučaju tuženik je donio rješenje, KLASA: UP/II- 363-03/20-04/136, URBROJ: 531-07-01-02/03-21-2 od 23. lipnja 2021. godine, kojim se poništava prvostupanjsko rješenje od 20. veljače 2020. godine i predmet vraća tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje, s time da je prema prvostupanjskom rješenju tužiteljica bila dužna platiti komunalni doprinos u iznosu od 70.464,96 kuna. Nakon toga je tužiteljica zaprimila obavijest prvostupanjskog upravnog tijela od 19. listopada 2021. godine da ista više nije obveznica plaćanja troškova komunalnog doprinosa, te da će se na isto obvezati vlasnik predmetne nekretnine. Stoga je sud mišljenja da podnesak tužiteljice od 3. studenog 2021. godine treba smatrati kao zahtjev iste da se upravni postupak, koji je vođen po službenoj dužnosti nastavi kao po zahtjevu stranke. Dakle, upravno tijelo je trebalo u nastavku postupka odlučiti o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka temeljem članka 161. stavka 5. ZUP-a, budući da je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku. Stoga sud opetovano upućuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-3338/22-3 od 23. studenog 2022. godine.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.
10. Sud je dosudio tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 13. prosinca 2024. godine – 1.000,00 eura, te PDV- a – 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 20. prosinca 2024. godine
Sudac:
Ivan Levak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1
2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20
3. U spis
