Posl. br. Povrv-108/2021-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Marini Radaić Martinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika JEGER d.o.o., Blato, 85. Ulica 56, OIB: 90564949115, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene dana 26. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnik od 31. siječnja 2020. posl. br. OVRV-76/2020 kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.092,64 Eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamata, sukladno čl. 12. a Zakona o Financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, po stopi koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osim postotnih poena koje teku na iznos:

- 66,23 Eur-a od 16. svibnja 2019. do isplate;

- 700,51 Eur-a od 19. studenog 2019. do isplate;

- 35,84 Eur-a od 07. prosinca 2019. do isplate;

- 1.290,07 Eur-a od 07. prosinca 2019. do isplate

te mu naknadi trošak ovog ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamata, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.575,74 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, Javni bilježnik Luca Bronzan iz Dubrovnika je dana 31. siječnja 2020. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. Ovrv-76/2020, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.092,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Prije svega potrebno je navesti kako je u ovršnom prijedlogu prvotno kao ovršenik bio naznačen Jeger d.o.o. u stečaju, OIB: 90564949115, zastupan po stečajnom upravitelju Predragu Filajdiću, a dalje po punomoćniku Davora Mirkovića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, koji je protiv prednje navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika uložio je prigovor pa je rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku od 16. studenog 2020. posl. br. Povrv-169/2020 stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje. Postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi ovršenik pobija rješenje navodeći kako isti nije u ugovornom odnosu sa ovrhovoditeljem te da je Trgovački sud u Dubrovniku rješenjem St-340/2019 od 14. ožujka 2019. otvorio stečajni postupak nad dužnikom Jeger d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge te da od navedenog dana otvaranje stečajnog postupka nad ovršenikom odgovorna osoba je stečajni upravitelj Predrag Filajdić. Dalje navodi kako stečajni upravitelj nije sa ovrhovoditeljem zaključio nikakve ugovore te da je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak prije nego je o postojanju svog potraživanja obavijestio ovršenika. Također navodi da je ovrhovoditelj ukoliko je imao neku tražbinu prema ovršeniku da je istu trebao prijaviti u stečajnom postupku te da ovršenik od dana otvaranja stečajnog postupka nije zaključivao nikakve pretplatničke ugovore sa ovrhovoditeljem.

4. U podnesku zaprimljenom 15. prosinca 2020. tužitelj u bitnom navodi kako se potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka odnosi na neplaćene račune za isporučene telekomunikacijske usluge, i to za korištenje istih u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži. Navodi kako su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem zaključenog ugovora sklopljenog temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa te da je ugovor u smislu čl. 18. Općih uvjeta poslovanja tužitelja sklopljen na razdoblje obveznog trajanja od 24 mjeseca s tim da nakon isteka tog razdoblja se ugovor smatra kao da je zasnovan na neodređeno vrijeme, u smislu čl. 17. Općih uvjeta poslovanja tužitelja. Dalje navodi da se ugovor u smislu čl. 6. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, sastoji od zahtjeva prihvaćenog od strane tužitelja i Općih uvjeta poslovanja tužitelja, te da je tuženik u trenutku potpisivanja ugovora sa istima bio upoznat. Tuženik da nije podnio zahtjev za raskidom pretplatničkog odnosa, koja mogućnost da je predviđena čl. 100. Općih uvjeta poslovanja tužitelja. Tužitelj navodi kako je temeljem zasnovanog pretplatničkog odnosa tuženiku ispostavljao račune za pruženu i izvršenu uslugu u smislu čl. 37. Općih uvjeta poslovanja tužitelja te da tuženiku nije po primitku računa ulagao prigovore u smislu čl. 60. Općih uvjeta poslovanja tužitelja. Navodi kako navedenim računima prileži specifikacija usluga i naknada kao dokaz da se tuženik, u smislu čl. 44. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17) aktivno koristio uslugama, koje korištenje da je tužitelj automatski zabilježio. Tužitelj da je u smislu čl. 36. Općih uvjeta poslovanja tužitelja ispostavio račune tuženiku koje on, suprotno svojoj obvezi, nije podmirio do datuma dospijeća navedeno na računima, kao niti do danas te da je privremeno isključenje usluge nastupilo dana 08. ožujka 2019., a trajno 25. listopada 2019. Budući da je, kako to tužitelj navodi, isključenje nastupilo krivnjom tuženika, istome da je na računu 10/2019 obračunata naknada za prijevremeni raskid ugovora, a koju naknadu tužitelj da ima pravo potraživati sukladno čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama i čl. 11. Specifikacije tarife. Tužitelj ističe kako se potraživanje odnosi na neplaćene mjesečne obroke za kupljene mobilne uređaje i to Iphone XS gold 512 GB te IPhone 7 Jet black 256 GB. Tuženik da je s tužiteljem sklopio ugovore o kupoprodaji mobilnog uređaja Iphone XS gold 512 GB te Iphone 7 Jet black 256 GB te da se obvezao platiti ukupno 1.290,07 eura u mjesečnim obrocima od 35,84 eura kroz razdoblje od 36 mjeseci za uređaj Iphone XS gold 512 GB. Navodi da je utužene rate tužitelj iskazao na izvodu iz poslovnih knjiga na skupnom računu s datumom dospijeća 06. prosinca 2019., a da se radi o predmetnom ugovoru, tužitelj navodi da ukazuje broj skupnog računa: 198668713924 koji broj da su stranke u ugovoru jasno naznačile kao identifikator plaćanja (poziv na broj) pojedinih obročnih rata. Što se tiče uređaja Iphone 7 Jet black 256 GB tuženik da je prilikom preuzimanja uređaja platio ukupno 570,44 eura te se obvezao platiti ukupno 286,68 eura u mjesečnim obrocima od 11,95 eura kroz razdoblje od 24 mjeseca. Tužitelj navodi da broj skupnog računa: 198643596435 ukazuje da se radi o predmetnom ugovoru a koji broj da su stranke u ugovoru naznačile kao identifikator plaćanja (poziv na broj) pojedinih obročnih rata. Što se tiče navoda tuženika kako je utuženo potraživanje tužitelj trebao prijaviti u stečajnom postupku, tužitelj se očituje da u trenutku otvaranja stečajnog postupka koji je otvoren dana 14. ožujka 2019. nije postojala tražbina tužitelja, budući da je kako to tužitelj navodi ona nastala nakon otvaranja stečajnog postupka te računi da su dospjeli nakon otvaranja stečajnog postupka. Dalje navodi da je iz ovršnog prijedloga tužitelja od 28. siječnja 2020. razvidno da je tužitelj utužio kao pravnu osobu društvo JEGER d.o.o. u stečaju, sve kako to navodi tužitelj nastavno na činjenicu da je potraživanje tužitelja nastalo nakon otvaranja stečajnog postupka.

5. Dana 22. siječnja 2021. u spis je zaprimljen podnesak odvjetnika Davora Mirkovića u kojem isti obavještava sud da je rješenjem od 12. siječnja 2021. zaključen stečajni postupak nad ovršenikom zbog potvrde stečajnog plana slijedom čega punomoćnik ovršenika nije ovlašten za zastupanje ovršenika pri tome predlažući da sva buduća pismena se dostavljaju na adresu ovršenika.

6. Rješenjem od 23. travnja 2021. Trgovački sud u Dubrovniku se oglasio stvarno nenadležnim po pravomoćnosti kojeg rješenja je predmet ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Korčuli.

7. U prethodnom postupku tužitelj je ostao pri svim iznesenim navodima te je ispravio točan naziv tuženika u Jeger d.o.o. iz Blata, 85. Ulica br. 56, OIB: 90564949115 navodeći kako je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku pod posl. br. 6-St-340/2019-54 od 12. siječnja 2021. u potvrdi stečajnog plana zaključio da se stečajni postupak obustavlja te da se briše upis otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom ispunjenjem nadzornog plana da će nastaviti nadzirati stečajni upravitelj Predrag Filajdić te da je dostava u ovom postupku uredna predlaže zaključiti prethodni postupka i glavnu raspravu i usvojiti tužbeni zahtjev budući da je priloženom dokumentacijom dokazana osnovanost potraživanja.

8. Sud je izveo dokaz uvidom dokumentaciju priloženu spisu i to izvod iz poslovnih knjiga od 27. siječnja 2020., rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku od 14. ožujka 2019. posl. br. 6-St-340/2019-19, zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma od 18. travnja 2015., Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan, Opće uvjete poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (mobilne usluge Hrvatskog telekoma), zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma br. zahtjeva 68713921 od 05. listopad 2018., potvrda o sklapanju ugovora, Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan, račun za travanja 2019. br. računa 01828377654001190501 sa specifikacijom računa, račun za listopad 2019. br. računa 01828377654001191101 sa specifikacijom računa, račun br. 15251/WS01/359 od 09. listopada 2018., račun broj 6503/WS01/336 od 11. listopada 2016., zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma br. zahtjeva 43596414 od 21. rujna 2016., potvrda o sklapanju ugovora, od 21. rujna 2016., Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan za uređaj Iphone 7 Jet black 256 GB, rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku od 12. siječnja 2021. posl. br. 6-St.340/2019-54.

9. Na savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prije svega, a u odnosu na prvotno označenog tuženika Jeger d.o.o. u stečaju te navode iz podnesenog prigovora navodi se kako je pregledom izvatka iz sudskog registra utvrđeno kako je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku pod posl. br. 6-St.340/2019-54 od 12. siječnja 2021. o potvrdi stečajnog plana zaključen stečajni postupak te se briše upis otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom Jeger d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge, Blato, 85. Ulica 56, MBS: 060292454, OIB: 90564949115. Na raspravi održanoj 26. studenog 2024. zamjenik punomoćnika tužitelja je ispravio naziv tuženika obzirom na prednje navedeno u Jeger d.o.o. iz Blata, 85. Ulica br. 56, OIB: 90564949115.

11. Tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika plaćanje duga po osnovi prodaje opreme kao i naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora.

12. Iz spisu priloženog izvoda iz poslovnih knjiga od 27. siječnja 2020. proizlazi kako se potraživanje tužitelja temelj na računu broj 6503/WS01/336 u iznosu od 35,84 Eur-a sa datumom dospijeća 6. prosinca 2019., računu broj 15251/WSo1/359 u iznosu od 1.290,07 Eur-a sa datumom dospijeća 6. prosinca 2019., računu broj 2837765400119051 u iznosu od 66,23 Eur-a sa datumom dospijeća 15. svibnja 2019. te računu broj 2837765400119111 u visini od 700,51 Eur-a sa datumom dospijeća 18. studenog 2019.

13. Uvidom u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 21. rujan 2016. s tim u vezi istog dana datiranog Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu te potvrde o sklopljenom ugovoru sud nalazi da je tuženik sa Hrvatski telekom d.d. zasnovao pravni odnos za tarifni model najbolja Excutive + uz otplatu uređaja na 24 rate u iznosu od 11,95 eura mjesečno (Iphone 7 Jet black 256 GB), dakle s ukupnom cijenom uređaja 857,12 eura s tim da je prilikom preuzimanja uređaja plaćen iznos od 570,44 eura. Spisu priliježe račun broj 6503/WS01/336 od 11. listopada 2016. u iznosu od 570,44 Eur-a za uređaj Iphone 7 Jet black 256 GB, koji nakon dovođenja istog sa priloženim izvodom otvorenih stavki bi se odnosio na utuženi iznos od 35,84 Eur-a koji je naveden sa datumom dospijeća 6. prosinca 2019. Spisu ne priliježe dinamika plaćanja mjesečnih rata iz kojih bi proizašle preostale nepodmirene rate kao i shodno tome dospijeće istih.

14. Uvidom u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 05. listopada 2018. i s tim u vezi istog dana datiranog Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu te potvrde o sklopljenom ugovoru sud nalazi da je tuženik sa Hrvatski telekom d.d. zasnovao pravni odnos za tarifni model Excutive uz obvezno trajanje pretplatničkog odnosa na 24 mjeseca uz otplatu uređaja na 36 rata u iznosu od 35,84 eura mjesečno (IPhone XS Gold 512 GB), dakle s ukupnom cijenom uređaja 1.290,07 Eura. Spisu priliježe račun broj 15251/WS01/359 od 9. listopada 2018. u iznosu od 1.290,07 Eur-a za uređaj IPhone XS Gold 512 GB, koji iznos predstavlja drugu stavku izvoda iz poslovnih knjiga, navedenu u punom iznosu od 1.290,07 Eur-a sa datumu dospijeća 6. prosinca 2019. Budući da priloženi utuženi račun za navedeni iznos datira sa 9. listopada 2018. spisu nije priložen dokaz iz kojeg bi proizašao datum dospijeća kako je to navedeno u izvodu otvorenih stavki. Što se tiče utuženog iznos od 66,23 Eur-a sa datumom dospijeća navedenom u izvodu otvorenih stavki 15. svibnja 2019. i navedenim brojem računa 2837765400119051 spisu priliježe račun za travanja 2019. međutim broj navedenog računa ne odgovara broju računa iz otvorenih stavki. Također tužitelj nije sudu pružio nikakve dokaze da bi njegovi računi za usluge koju utužuje uopće bili dostavljeni tuženom i da ih je on primio.

15. Naime, odredba čl. 7. stavak 1. ZPP-a, propisuje kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema tome, teret dokazivanja u smislu odredbe čl. 7., čl. 219. i čl. 220 ZPP-a pada na onu stranu koja na tim dokazima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Slijedom navedenog, tužitelj u odnosu na prednje utužene iznose nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi se moglo utvrditi pravna osnova potraživanja kao i dospijeće iste.

16. Što se tiče posljednje stavke iz priloženog izvoda iz poslovnih knjiga u visini od 700,51 Eur-a sa datumom dospijeća 18. studenog 2019. te brojem računa 2837765400119111 dovodeći u vezu navedeni iznos sa sadržajem računa za listopad 2019. te priložene specifikacije istom proizlazi da se navedeni iznos odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora. Odlučujući o naknadi za prijevremeni raskid ugovora valja prije svega navesti kako je Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13,71/14, 72/17) propisano da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, dok je st. 3. istog članka propisano da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama čl. 42. i 42.a istog Zakona, a svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor temeljem objavljenih općih uvjeta poslovanja iz čl. 42. i cjenika usluga iz čl. 42.a. istog Zakona. Odredbom 11 Specifikacije Tarifnih modela tužitelja koje priliježu spisu je propisano da pretplatnik koji raskida ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog odnosa (OTPO) mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu i visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako eje plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Međutim, s obzirom da je između stranaka sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe, potrošača, na isti se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 - dalje ZZP). Stoga je za istaknuti i da je navedenu odredbu o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid nedvojbeno formulirao tužitelj - teleoperater, dok je tuženik potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa prihvatio uvjete ugovora i izabrane tarife te tako i ovu odredbu i o njima se nije pregovaralo između stranaka, pa je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što joj teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu, dok druga strana više svoju obvezu neće ispunjavati, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo pa je ista nepoštena jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tuženice. Nadalje je ocijenjeno da je potraživanje naknade za prijevremeni raskid ugovora protivno i članku 368. stavak 1. ZOO-a jer tuženiku obvezuje da do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjava svoju obvezu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži u obliku jednokratne naknade, dok s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje obzirom da korisnik biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelj nedvojbeno prestaje pružati ugovorene usluge. Iz navedenih razloga takve odredbe Općih uvjeta i specifikacija su ništetne u smislu odredbi čl. 55. st. 1. u vezi s čl. 49. st. 1. i st. 2. ZZP, s obzirom da citirani zakon predstavlja lex specialis, na taj način otklanja primjenu odredbe čl. 52. ZZP i odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

17. Slijedom iznesenog materijalnopravnog stajališta tužitelj koji je raskinuo ugovor nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovora već samo naknadu štete, odnosno eventualnu štetu koja bi se sastojala u popustima na proizvode i usluge koje je ostvario tuženik, no u konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva ispunjenje obveze tuženika iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja mu je nastala prijevremenim raskidom, a niti dokazuje visinu štete koju eventualno trpi, te slijedom navedenog pa je po pitanju naknade štete za prijevremeni raskid ugovora tužbeni zahtjev neosnovan.

18. Budući je sud utvrdio da predmetno potraživanje nije osnovano u cijelosti, to je valjalo platni nalog u cijelosti ukinuti temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a pa je i presuđeno kao u izreci.

U Korčuli 20. prosinca 2024.

Sudac:

Marina Radaić Martinović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.