REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1398/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB:34757140936, kojeg zastupa GC, službena osoba tuženika, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/432, URBROJ: 512-2501-23-14 od 23. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/432, URBROJ: 512-2501-23-14 od 23. listopada 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/21-01/2079, URBROJ: 512M2-76-21-11 od 30. kolovoza 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, donesenim u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj Us I-155/2022-6 od 4. svibnja 2022., odbijen je zahtjev TC, rođenog **.**.1957., za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da postupak nije pravilno proveden jer nije kao svjedok saslušan i tužiteljev zapovjednik NC. Također, da nije uzeta u obzir izjava NC, koji u njoj navodi da je tužitelj u razdoblju od 30. srpnja do 31. prosinca 1991. bio pripadnik odreda sa zaduženim oružjem te s drugim braniteljima obavljao poslove osiguranja vitalnih objekata, dežuranja na punktovima te prema potrebi odlazio na prvu borbenu liniju. Nadalje, navodi da je NC u pisanoj izjavi naveo da je tužitelj sudjelovao u borbenim akcijama osvajanja vojarne [adresa] u [adresa], kao i borbenim akcijama na liniji Antunovac - Petrova Slatina – Paulin Dvor – Hrastin. Dalje navodi kako dosta ljudi, koji su u navedenom razdoblju također sudjelovali u obrani i borbenim akcijama na području [adresa], nisu zavedeni i evidentirani niti u jednoj evidenciji koju je vodio " T iz [adresa]". Ističe kako je bio u zavadi s tom osobom i da osnovano sumnja da ga iz osobnih razloga nije evidentirao. Nadalje, tužitelj se poziva na sadržaj izjave od 23. studenog 2021. na zapisnik o saslušanju u svojstvu stranke, KLASA: 032-02/20-01/94, URBROJ: 512M2-77-21-3, u Područnom odsjeku za poslove obrane Osijek 1, u kojemu je iznio okolnosti i događanja za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., a koje se odnosi na tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite MO „Vladimir Nazor" u [adresa]. Tvrdi da je u razdoblju 30. srpnja do 31. prosinca 1991. obavljao poslove osiguranja vitalnih objekata, dežuranja na punktovima te prema potrebi odlazio na prvu borbenu liniju, te sam sudjelovao u borbenim akcijama osvajanja vojarne [adresa] u [adresa], te drugim borbenim akcijama na liniji obrane Antunovac, Petrova Slatina- Paulin Dvor-Hrastin sa zaduženim oružjem. Smatra da je ispunio zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite uz tužiteljev već priznat status branitelja. Osporava navode da se ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda NZ MZ „Vladimir Nazor" Čepin u spornom razdoblju, iz razloga koje je tužitelj prethodno iznio. Slijedom svega navedenog, osporava utvrđeno činjenično stanje u postupku te predlaže poništavanje osporenog rješenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, na koji se tužitelj očitovao podneskom zaprimljenim u ovome sudu 15. siječnja 2024., u kojem, u bitnome, ponavlja navode tužbe.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 21. studenog 2024. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS). Na navedenoj raspravi stranke su u cijelosti ostale kod navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri MZ „Vladimir Nazor“ – Čepin, podnio 17. rujna 2020. Područnom odsjeku za poslove obrane Osijek.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u službenu evidenciju te je utvrđeno da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 3. kolovoza 1995. do 6. rujna 1995. i od 4. studenog 1995. do 11. prosinca 1995. na temelju pripadnosti VP 8310 Osijek. Nadalje, prema podacima vojne evidencije tužitelj je prije predmetnog razdoblja regulirao služenje vojnog roka te je u traženom razdoblju imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu.

8. Prvostupanjsko tijelo je izvršilo uvid u popise pripadnika odreda Narodne zaštite te je utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na istima.

9. Iz izjave tužitelja dane na zapisnik, KLASA: 034-02/20-01/94, URBROJ: 512M2-77-21-3 od 23. studenog 2021., sastavljenim pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek 1, proizlazi da je kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ „Vladimir Nazor“, [adresa], u predmetnom razdoblju izvršavao zadaće i to držanje položaja na punktovima u selu i oko sela, vršio kontrolu ulaska u mjesto, čuvao mjesto i dobra te učestvovao u zauzimanju vojarne „Lug“, a kasnije u osiguranju i čuvanju vojnog skladišta.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka odnosno ĐC (zapovjednik odreda) i JC (pripadnika odreda), na zapisnicima Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek 1 (KLASA: 034-02/20-01/94, URBROJ: 512M2-77-22-8 i KLASA: 034-02/20-01/94, URBROJ: 512M2-77-22-7, oba od 21. prosinca 2022.), pribavljenih sukladno uputi iz navedene presude ovoga suda, poslovni broj Us I- 155/2022-6 od 4. svibnja 2022., proizlazi sadržajno istovjetno da je tužitelj sudjelovao kao pripadnik Narodne zaštite pri MZ “Vladimir Nazor“, [adresa], u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., da je bio naoružan, te da je obavljao dužnosti: držanja straže, ophodnje mjesta i prometnice te osiguranje objekta. Osim toga, da je sudjelovao u zauzimanju skladišta [adresa] u [adresa]. Prema izjavi svjedoka ĐC, tužitelj je također bio na osiguranu skladišta, municije na položaju Vladislavci - Ivanovac - Paulin Dvor.

11. Tužitelj u zahtjevu navodi da je u predmetnom razdoblju sudjelovao u oružanom otporu agresoru odnosno djelovao u izravnoj svezi s tim otporom na način da je sudjelovao u zauzimanju vojnog skladišta [adresa] u [adresa].

12.1. Iz ukupno provedenih dokaza, uključujući i dokaze izvedene u upravnom sporu, proizlazi da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite pri MZ „ EC“, [adresa], koju činjenicu je moguće osporavati. Također nije evidentiran niti na popisu NZ MZ „I.B. Mali“, [adresa], niti na popisu „ G“, [adresa]. 12.2. Suprotno shvaćanju tužitelja isti nije u upravnom postupku zatražio saslušanje u svojstvu svjedoka NC, koji prema navodima tužitelja i nije bio neposredni zapovjednik tužitelja u naoružanim odredima Narodne zaštite, već zapovjednik stožera.

13. Odredba članka 3. stavak 1. („Narodne novine“ br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon), propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite (u propisanom trajanju) uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

16. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

17. Iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju kao (mogući) pripadnik Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana, odnosno sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona. Aktivnosti tužitelja, kao što su stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Iz izjava svjedoka i samog tužitelja je razvidno da on nije u traženom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom.

18. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

20. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

21. Suprotno shvaćanju tužitelja, sud smatra da je postupljeno prema presudi Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-155/2022-6 od 4. svibnja 2022., iz razloga što su u upravnom postupku saslušani predloženi svjedoci ĐC i JC, odnosno svjedoke čije je saslušavanje sam tužitelj i predložio u zahtjevu od 17. rujna 2020.

22. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

23. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

24. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci ove presude.

U Osijeku 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku