Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-297/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja KL iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupan po punomoćniku Jovani Puhalo, odvj. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje, d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, (OIB 22694857747) zastupano po punomoćniku Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvj. iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 20. prosinca 2024

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282 (OIB 22694857747), da na ime naknade štete isplati tužitelju KL iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), iznos od 10.398,17 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 20. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 3.069,33 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 3.367,81 eura (preko iznosa od 10.398,17 eura do 13.765,98 eura), te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 5.877,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 2. rujna 2022. navodi da je dana 4. kolovoz 2021. godine u 14.50 sati, došlo do prometne nesreće koja se dogodila na cesti A8 – Kanfanar (Čvorište [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] (Čvorište Matulji A7, Općina Opatija na km 58 + 200 m) u kojoj prometnoj nesreći je kao suvozač smrtno stradala pok. ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja se u trenutku prometne nesreće nalazila u vozilu reg. ozn. [registarska oznaka]. Tužitelj da je sin pok. ZL i FL. Tužitelj da je tuženiku podnio odštetni zahtjev dana 19. siječanj 2022. radi mirnog rješavanja spora potražujući naknadu štete zbog duševnih boli na ime neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika, te naknadu štete s osnove troškova za nadgrobni spomenik, grobno mjesto, sahranu, karmin, svijeće , vijence te troškove crnine. Tužitelj da je tuženiku na njegov zahtjev dostavio svu traženu dokumentaciju, nakon čega je tuženik utvrdio nespornom osnovu svoje odgovornosti za naknadu štete, te su visinu štete utvrdili u iznosu od 185.000,00 kuna na ime duševnih boli te imovinske štete u iznosu od 26.500,00 kuna. Tužitelj nije prihvatio obrazloženu ponudu, slijedom čega je izjavio prigovor 11. travnja 2022. kojim je obrazložio svoje navode o tome kako je visina štete utvrđena u preniskom iznosu te je dodatno zatražio i naknadu neimovinske štete na ime straha radi zdravstvenog stanja i mogućeg gubitka oca u iznosu od 45.000,00 kuna. Tuženik da je na prigovor tužitelja odgovorio na način da je prigovor odbio, te je ustrajao na svojoj ponudi. S obzirom da tužitelj nije prihvatio ponudu tuženika, tuženik je sukladno odredbi članka 12. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužiteljici isplatio iznos nespornog iznosa naknade štete u iznosu od 211.500,00 kuna. Tužitelj je sa svojim roditeljima, koji su oboje stradali u prometnoj nesreći (majka smrtno stradala, a otac je pretrpio teške fizičke ozljede, te posljedično i psihičke tegobe, zbog kojih je još uvijek u liječenju) bio u bliskoj emocionalnoj vezi. Tužitelj da pruža emocionalnu potporu svom ocu nakon štetnog događaja budući isti zbog gubitka nije u mogućnosti uopće samostalno zadovoljavati svakodnevne potrebe, zbog čega tužitelj u produženom trajanju trpi duševne boli zbog smrti majke. Zakon da ne poznaje razliku između povrede prava osobnosti od osobito teške povrede prava osobnosti, odnosno, kako tuženik nesukladno zakonskoj terminologiji, klasificira kao povredu prava na duševno zdravlje. Između tužitelja i njegove pok. majke da je postojala osobita emocionalna povezanost, kao i privrženost tužitelja majci i ocu. Učinak koji je gubitak majke u prometnoj nesreći imao na tužitelja da se osjeti i danas u iznimno snažnom intenzitetu, a osobito u razdoblju nakon prometne nesreće. Činjenica koja je dodatno otežala učinke je ta što je istodobno Tužitelj za vrijeme patnje za svojom majkom, bio i dodatno psihički opterećen neizvjesnošću za zdravstveno stanje svog oca, fizički i mentalno. Ističe kako tuženik, te sva osiguravajuća društva iz koncerna Agram pokušavaju sudovima u postupcima naknade štete nametnuti nekakve tablice po kojima bi se trebalo vještačiti u tim postupcima, a jedini cilj stvaranja takvih Tablica da je smanjivanje iznosa naknade štete koju su do sada isplaćivali oštećenicima i time ostvarivanje ekstraprofita, a ne usklađivanje medicinskih kriterija, na što da upućuje i to da je naručitelj tih tablica Hrvatski ured za osiguranje i koncern Agram. Tužitelj da je bio privržen svojoj majci, a i prema Orijentacijskim kriterijima i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH određeno je da je nematerijalna šteta koju osoba trpi zbog duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika iznosi 330.000,00 kuna, pa iznos isplaćen od strane tuženika prije podnošenja tužbe predstavlja tek cca 50% tog iznosa, pa da je van svake dvojbe da tuženik nije u cijelosti isplatio cjelokupnu nematerijalnu štetu koju tužiteljica potražuje ovom tužbom. Sukladno navedenom, tužitelju povodom predmetnog štetnog događaja pripada pravična novčana naknada štete, pa tužitelj sukladno čl. 1101., 1093. i dr. Zakona o obveznim odnosima, od tuženika u ovoj pravnoj stvari potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete i to s osnova duševnih boli na ime neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika (majke) 330.000,00 kuna, s osnove troškova za nadgrobni spomenik, grobno mjesto, sahranu, karmine, svijeće, vijence 26.500,00 kuna, s osnova troškova crnine (paušalno) 3.000,00 kuna, ukupno 359.500,00 kuna. S obzirom da je tuženik izvršio isplatu od 185.000,00 kuna na ime duševnih boli na ime neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika (majke), te iznosa od 26.500,00 kuna na ime imovinske štete, to tužitelj ovom tužbom potražuje preostali, neisplaćeni dio naknade štete i to s osnova duševnih boli na ime neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika (majke) 145.000,00 kuna, s osnova troškova crnine (paušalno) 3.000,00 kuna, ukupno: 148.000,00 kuna (19.642,98 eura), s kamatom počevši od 20. siječanj 2022., uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, kao i da se 4. kolovoza 2021. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je kao suvozač smrtno stradala pok. ZL, majka tužiteljice, koja se u trenutku nezgode nalazila u vozilu reg. oznake i broj: [registarska oznaka] kojim je upravljao ČL. Tuženik priznaje da je isplatio tužitelju nesporni iznos glavnice naknade neimovinske štete zbog smrti srodnika u iznosu od 185.000,00 kn, te iznos od 26.500,00 kn za troškove imovinske štete, odnosno sveukupno iznos od 211.500,00 kn, te smatra da je izvršenom isplatom u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja iz tužbe. Prema tužbi, njenim činjeničnim navodima, priloženim dokazima, u konkretnom slučaju, može se presumirati da tužba tvrdi da se radi o duševnoj boli koja je kod tužitelja u granicama uobičajene i očekivane tuge, stanju emocionalnog šoka zbog gubitka voljene osobe, koja bi po opisu tužbe predstavljala tešku povredu prava osobnosti, ali i ne osobito tešku povredu koja bi opravdala dosudu zatraženog iznosa pravične novčane naknade za predmetni vid štete. Dakle, od težine povrede duševnog zdravlja da ovisi i visina pravične novčane naknade, a što ustvari i predstavlja pravilnu primjenu odredaba čl.1101. i čl.1100. ZOO- a. Maksimalni iznosi predviđeni za najteže oblike povrede prava osobnosti, o kakvim povredama se ne radi kod tužitelja, a zbog čega da nije opravdano traženje naknade koja se potražuje. Tuženik da nikako ne želi umanjiti duševnu patnju tužitelja zbog pogibije njegove majke, ali svakako drži potrebnim istaknuti kako u primjeni relevantne pravne norme sud u ovoj pravnoj stvari treba i mora voditi računa o predmetnim okolnostima slučaja te kod utvrđenja visine naknade neimovinske štete zbog smrti srodnika imati na umu da tužitelj nije bio dijete na skrbi i odgoju kod roditelja. Kod dosude naknade posredne neimovinske štete zbog smrti roditelja sud da treba razlikovati u primjeni materijalnog prava dosudu naknade štete odrasloj djeci od malodobne djece koja se nalaze na skrbi i odgoju kod roditelja. Ovo iz razloga jer da treba imati na umu da je bol koju trpe malodobna djeca koja se nalaze na odgoju i skrbi roditelja veća i dugotrajnija od odrasle djece koja su se odselila i žive samostalno za razliku od malodobne djece, a sve ovo iz razloga što malodobna djeca ne gube samo ljubav, već i svu njegu, pažnju i skrb koju roditelji svakodnevno pružaju malodobnoj djeci u odnosu na djecu koja su odrasla, osamostalila se i odselila iz obiteljskog doma. Tuženik prvenstveno ističe kako je Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete predviđena različita novčana naknada za duševne boli zbog smrti roditelja ovisno o tome je li se isplaćuje djetetu koje je bilo na skrbi i odgoju preminulog roditelja ili djetetu koje više nije bilo na skrbi preminulog roditelja. Dakle, predmetnu distinkciju da daje Vrhovni sud RH u Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete, upravo iz razloga kako bi se po ovom pitanju ujednačila sudska praksa i kako bi se izbjegle moguće nepravedno dosuđene naknade oštećenicima. Tuženik u cijelosti osporava zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa s osnova imovinske štete u iznosu 398,17 eura / 3.000,00 kn sve iz razloga što je tuženik isplatom iznosa od 3.517,15 eura / 26.500,00 kn isplatio tužitelju troškove crnine te ostalu stvarnu imovinsku štetu koju plaćaju građani prosječnih imovinskih prilika. Tuženik prigovara i zatraženom početku tijeka zateznih kamata. Tuženik je prije pokretanja ovog parničnog postupka u cijelosti poštovao proceduru iz čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, slijedom čega je zahtjev tužitelja za plaćanjem zateznih kamata u svakom slučaju neosnovan. Naime, tuženik je, u zakonskom roku, dostavio utemeljeni odgovor u skladu sa čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pa je tuženik poštovao obveze iz označene odredbe mjerodavnog prava slijedom čega da ne može biti kažnjen plaćanjem zateznih kamata. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj je podneskom od 12. prosinca 2023. uredio tužbeni zahtjev, a kako je tuženik tužitelju u studenom 2023. isplatio iznos od 5.877,00 eura / 44.280,26 kn kao nesporan, tužitelj djelomično povlači tužbeni zahtjev za iznos od 5.877,00 eura / 44.280,00 kn te potražuje preostali iznos naknade štete u iznosu od 13.765,98 eura /10.3719,78 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječanj 2022. do isplate.

4. Tuženik smatra kako je isplatom iznosa od 28.070,87 eura, te potom iznosa od 5.877,00 eura, dakle sveukupno 33.947,87 eura / 255.780,23 kn, u cijelosti isplatio pravičnu novčanu naknadu štete tužitelju sukladno kriterijima VSRH na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe .

5. Kako se ima smatrati da je tuženik u smislu odredbe čl. 193. st 2 ZPP-a, kojom je propisano da ako tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, pristao na djelomično povlačenje tužbe, to je pozivom na odredbu čl. 193. st. 2 ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to: Potvrda MUP-a, PU Primorsko-goranska, Policijska postaja Opatija, KLASA: 211-04/21-O/7162, URBROJ: 511-09-31/06-O-48-5/2021, od 13.09.2021., polica osiguranja br. [broj police osiguranja], smrtni list pok. ZL, zahtjev za naknadu štete (odštetni zahtjev), dopis tuženika od 1.2.2022., obrazložena ponuda od 18.3.2022., prigovor od 11.4.2022., promet po računu s bankovnog računa, te medicinska dokumentacija, kao i saslušanje tužitelja i saslušanje svjedoka ĆL, i UL.

7. Tužitelj je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta, saslušanje policijskih službenika koji su vršili očevid predmetne prometne nesreće, sudskomedicinsko vještačenje, prometno vještačenje kao suvišne.

Ocjena je suda da je činjenično stanje u postupku na temelju izvedenih dokaza utvrđeno u mjeri dovoljnoj za presuđenje, odnosno da duševne bolove radi smrti bliske osobe može i mora procjenjivati upravo sud. Visinu novčane naknade za pretrpljene duševne bolove sud utvrđuje na temelju utvrđenih činjenica, i to cijeneći stupanj srodstva i bliskosti sa umrlom osobom, patnjom koju osoba trpi zbog takvog gubitka, kao i u čemu se ta patnja očituje, te za takvu prosudbu ovaj sud smatra da nije potrebno imenovati vještaka psihijatra.

8. Odredba čl. 10 st. 1 ZPP-a propisuje da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

9. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan u iznosu od 10.398,17 eura, i to iznos od 10.000,00 euro na ime neimovinske štete, te iznos od 398,17 eura na ima imovinske štete, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. siječanj 2022. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dok nije osnovan u iznosu od 3.367,81 eura (preko iznosa od 10.398,17 eura do 13.765,98 eura), sve iz razloga kako slijedi.

10. U postupku nije sporna pasivna legitimacija, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja od 4. kolovoz 2021. u kojem je smrtno stradala majka tužitelja ZL, dakle, nema spora o odgovornosti osiguranika tuženika za štetu nastalu tužitelju smrću majke.

11. Međutim, sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu novčane naknade u visini od 13.765,98 eura (13.367,81 eura na ime duševnih bolova zbog smrti bliske osobe i 398,17 eura imovinske štete s osnova troškova crnine ) za koju tuženik smatra da je postavljena u previsokom iznosu jer da okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu tužitelju novčane naknade u najvišem iznosu prema Orijentacijskim kriterijima. Pri tome tuženik ističe kako Orijentacijski kriteriji i nisu izvor prava za sudove, odnosno, da tužitelj nije bio dijete koje je na skrbi roditelja, pa da mu stoga ne pripada pravo na novčanu naknadu u punom iznosu štete. Tuženik je stava da se radi o pravnom pitanju, te da je odlučno utvrditi radi li se o djetetu na skrbi roditelja ili ne, a imajući u vidu da je ta razlika određena Orijentacijskim kriterijima i to u odnosu na visinu zatražene novčane naknade.

12. Odredbom čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

13. Iz odštetnog zahtjeva od 19. siječnja 2022. utvrđeno je da se tužitelj putem punomoćnika obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom vezano uz naknadu štete zbog duševnih bolova zbog smrti bliske osobe, isplata iznosa od 446.000,00 kn, tuženik primio odštetni zahtjev 24. siječnja 2022., predano na poštu preporučeno 20. siječnja 2022.

14. Iz odgovora na odštetni zahtjev od 18. ožujka 2022. utvrđeno je da je odštetni zahtjev tužitelja ocijenjen osnovanim, s time da u odnosu na visinu samo djelomično, te da je tužitelj izjavio prigovor na obrazloženu ponudu 11. travnja 2022.

15. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da je sa svojom majkom bio izrazito povezan te da su imali da tako kaže idealan odnos. On da je s majkom živio u istom domaćinstvu a sa njima i otac i sestra ĆL, dok je mlađa sestra otišla studirati u drugi grad. Majka je bila bez prihoda, otac dobivao mirovinu te je kao sin majci pomagao i to i novčano pridonosio u domaćinstvu a također odlazio i s majkom obrađivati polje. Majka je imala dosta zdravstvenih problema te joj je pomagao. On je i nosio crninu, ali ne može se izjasniti koliko dugo. Na upit pun. tužitelja odgovara da je on svakodnevno bio upućen na majku, o svemu su razgovarali, kada bio negdje otišao obavezno bi joj se javio i kada bi došao također te bi ga zvala kada je kasno dolazio kući da vidi kada će se vratiti. Morao je kupiti novu robu crninu te je snosio i troškove sprovoda. Majka je kuhala za njega i za sve članove kućanstva.

16. U svom iskazu svjedok ĆL navodi da su svi kao obitelj bili izrazito povezani, majka je bila domaćica, kuhala je i brinula o svima. Tužitelj kao njezin sin živio je u istom domaćinstvu, a i danas živi sa ocem. On nije imao djevojku te je pomagao i on, i doprinosio za domaćinstvo, primjerice plaćanjem računa. U to vrijeme radio je u tvrtki Eltor koja je 5 km udaljena od kuće. Utvrđuje se da svjedok plače tijekom davanja iskaza. Na upit pun. tužitelja odg. da je tužitelj ručao svakodnevno sa majkom unutar obitelji. Crninu je nosio dugo, više od godinu dana. Kako je tužitelj nosio sportsku šarenu odjeću, ona i sestra pomogle su da kupi crninu, te je utrošeno nekih 7.000,00 kn. Otac ne želi pričati o tome o tom događaju, te tužitelj i dalje pomaže ocu, te na razne načine pokušavaju pomoći ocu, a psihologica je rekla to ide svojim tijekom. Uvijek bi se javljao majci, čuli bi se redovito ukoliko treba nešto kupiti ili slično. Živjeli su tužitelj i majka na istoj adresi [adresa], a tužitelj nije studirao, već je radio, a srednju školu završio je u [adresa], i to iz roditeljskog doma.

17. U svom iskazu svjedok UL, sestra tužitelja, navodi da je ovdje tužitelj njezin brat bio blizak sa majkom budući da je on bio jedini sin a i najmlađe dijete te je odnos između majke i sina kao takav specifičan pa i u ovom slučaju. Tužitelj da je živio u istom domaćinstvu sa majkom i ocem a i sestra je živjela dok je ona bila na relaciji [adresa] – [adresa] jer je studirala. Navodi da su kao obitelj odnosno tužitelj u tom domaćinstvu zajedno ručali i večerali, a tužitelj i danas živi sa ocem i to na adresi [adresa]. Majka je bila domaćica a sin tužitelj je bio zaposlen, radio je u [adresa] te je on doprinosio za domaćinstvo. Na upit pun. tužitelja je li tužitelj nastavio brinuti o ocu, odg. da jest, a da se otac još nije s tim suočio i prihvatio, da su ga vodili i psihologu, te se utvrđuje da svjedok plače tijekom davanja iskaza. Tužitelj nema ni suprugu ni djevojku i nije mogao osnovati svoju vlastitu obitelj. KL je nosio crninu dugo ali ne zna koliko, te su ona i sestra otišle u kupovinu crnine za tužitelja, a ne može se izjasniti koliko su potrošili rekla bi 5.000,00 – 7.000,00 kn.

18. Stav je ovog suda da je za odlučivanje o osnovanosti, pa potom i o visini štete zbog duševnih boli zbog gubitka bliske osobe, majke tužitelja, u ovom postupku potrebno vrednovati ne samo biološki odnos majke i djeteta, već i odnos bliskosti koji je postojao između majke i sina, te kvalitetu njihovog odnosa i stupanj međusobne privrženosti.

19. Ocjena visine novčane naknade zbog gubitka i smrti bliske osobe, u ovom slučaju majke, nikako se ne može vrednovati i stupnjevati samo i isključivo na temelju kriterija je li se dijete nalazi ili ne na roditeljskoj skrbi, kako to određuju Orijentacijski kriteriji , i na što tijekom postupka upire tuženik kada osporava visinu naknade koje je zatražio isplatu tužitelj u ovom sporu.

20. Ocjena je ovog suda da činjenica koju ističe i tužitelj, i njegova sestra UL i sestra ĆL, saslušani kao svjedoci u ovom postupku, da je tužitelj bio izuzetno privržen majci (i obrnuto), da su živjeli u istom domaćinstvu, zajedno objedovali i dijelili brigu za domaćinstvo, te i inače iskazivali brigu jedan za drugoga i kad bi bili razdvojeni zbog obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Utvrđeno je iz njihovih suglasnih iskaza, kojima sud poklanja vjeru, da su se međusobno financijski pomagali, jer je tužitelj novčano pridonosio u domaćinstvu, a također odlazio i s majkom obrađivati polje, jer je majka imala zdravstvenih problema, a što sve upućuje ovaj sud na zaključak o postojanju bliskog i prisnog odnosa između majke i sina.

21. Iz iskaza tužitelja kao stranke i svjedoka, bliskih srodnika tužitelja, koji imaju neposrednih saznanja o odnosu sina i majke, a tuženik nije dokazao suprotno, niti doveo u sumnju iznesene tvrdnje, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj bio izrazito blisko povezan sa svojom majkom, da nije imao, a nema niti sada svoju obitelj ( suprugu i dijete), da su sin i majka bili upućeni jedan na drugoga i iskazivali si međusobnu brigu, a koje sve okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju da tužitelj kao sin trpi duševne bolove zbog tragičnog gubitka majke, kao važne osobe i bliskog člana u obitelji i u životu tužitelja.

22. Pri tome ovaj sud smatra da to što je tužitelj u trenutku smrti majke odrasla osoba, punoljetna, ne može biti takva okolnost koja bi sama za sebe upućivala na dosudu novčanog iznosa propisanog Orijentacijskim kriterijima isključivo vrednujući činjenicu da se tužitelj ne nalazi na skrbi majke, jer se bliskost i odnos privrženosti i gubitka koji osoba trpi zbog prekida emotivne i bliske veze s roditeljem, ima prosuđivati od okolnosti svakog pojedinog slučaja.

23. Tuženik, osim što upire na Orijentacijske kriterije kao polazište za dosudu štete u odnosu na okolnost radi li se o djetetu na skrbi roditelja ili ne ( iako pri tome i sam u odgovoru na tužbu ističe kako: " Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava te da oni formalnopravno ne obvezuju sudove"), ne navodi niti jednu odlučnu okolnost koja bi upućivala na dosudu novčanog iznosa štete u nižem iznosu od onog koji je odmjerio sud u ovom postupku, uvažavajući sve okolnosti slučaja.

24. Obje sestre tužitelja svjedoče da je tužitelj imao blizak odnos s majkom, da su svi članovi obitelji u izrazito bliskim odnosima, da se radi o emotivno toploj i harmoničnoj obiteljskoj zajednici roditelja i (punoljetne) djece, pa sud opisano ocjenjuje odlučnom i relevantnom okolnosti za odmjeriti pravičnu novčanu naknadu zbog smrti majke tužitelju.

25. Po ocjeni ovog suda pravo na novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti člana uže obitelji, procjenjuje se u svakom pojedinom slučaju, te ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja određuje se pravična novčana naknada neimovinske štete, vodeći računa o specifičnosti svake pojedine situacije. Odlučno je i pitanje je lii sama činjenica biološke veze između majke i djeteta povlači za sobom pravo srodnika na isplatu novčane naknade u punom iznosu, ili je potrebno pri tome vrednovati je li između djeteta i roditelja ostvarena bliskost i duboki emocionalni odnos. 26. Odredbom čl. 89 Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje Obz), propisano je da dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im u obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici u skladu sa svojom dobi i zrelošću te biti obzirno prema članovima obitelji.

Članak 90. ObZ-a propisano je da s dijete koje je navršilo petnaest godina, zaposleno je i stječe imovinu radom dužno je pridonositi svojem uzdržavanju i obrazovanju.

27. Imajući u vidu da tužitelj u trenutku smrti majke nije bio dijete na skrbi roditelja, a da je zakonski priznat stupanj povezanosti između djece i roditelja uređen Obz-om, te da roditeljska skrb o djetetu prestaje sklapanjem braka djeteta ili, kao u ovom slučaju, zapošljavanjem djeteta, revizijski sud iznosi stajalište u svojim sudskim odlukama, kako zakonski priznat stupanj povezanosti između roditelja i djeteta koje je pod roditeljskom skrbi nije identičan stupnju povezanosti između roditelja i djeteta koje je izvan roditeljske skrbi.

28. Tako se u odluci VsRH broj Rev 1303/2022-2 od 31. siječnja 2023. navodi: "To stoga jer dijete koje je pod roditeljskom skrbi, osim boli koju trpi zbog smrti roditelja, osjeća nesigurnost, strah od budućnosti i strah za vlastitu egzistenciju, jer je izgubilo roditelja koji mu je u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba bio oslonac i koji je bio dužan skrbiti o njemu. S druge strane, dijete koje je sklopilo brak, po prirodi stvari nalazi oslonac u supružniku, a manje se oslanja na roditelje, kao i dijete koje privređuje i svojim radom osigurava vlastitu egzistenciju. Stoga djeca neosporno spadaju u krug osoba kojima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelja, ali visina štete koja se nadoknađuje djetetu o kojem je preminuli skrbio kao roditelj ne može biti ista kao i visina štete koja se nadoknađuje djetetu koje je s preminulim imalo blizak odnos, ali nije bilo egzistencijalno ovisno od preminulog. Pri tome treba voditi računa da visinu nadoknade u svakom pojedinom slučaju (koja može biti manja, a i viša od naknade koja je utvrđena Orijentacijskim kriterijima) treba prosuđivati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja."

29. Upravo cijeneći stav citirane revizijske odluke, ovaj sud nalazi, da neovisno od toga što se radi o djetetu koje nije na skrbi majke, zbog svih naprijed navedenih okolnosti slučaja, a što je utvrđena izuzetna bliskost i harmonija u odnosu majke i sina, zajednica života koja je postojala između njih, tužitelj ima pravo na dosudu novčane naknade u iznosu višem od propisanog Orijentacijskim kriterijima za dijete koje nije na skrbi roditelja.

30. Stoga sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog smrti majke u daljnjem iznosu od 10.000,00 eura (pored već isplaćenog iznosa od 24.553,72 + 5.877,00=30.430,72 eura), te je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo djelomično usvojiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

31. U odnosu pak na zatraženi iznos od 398,17 eura koji se odnosi na troškove crnine, iz iskaza svjedoka sestara tužitelja, da je crninu zbog žalovanja iza majke nosio u razdoblju od duže od godinu dana, i da je utrošen iznos od 5.000,00 – 7.000,00 kn radi kupnje iste, sud je takav zahtjev ocijenio opravdanim, sve temeljem odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, te presudio kao u točki I. izreke presude.

32. Stoga je sud tužitelju dosudio novčani iznos od 10.398,17 eura, i presudio kao u točki I. izreke presude.

33. Temeljem odredbe čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a , i 1093. st. 1 ZOO-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je stoga djelomično usvojiti i dosuditi tužitelju iznos od 10.398,17 eura, i presuditi kao u točki I. izreke presude.

34. Preostali zahtjev za nadoknadu štete u iznosu od 3.367,81 eura (preko iznosa od 10.398,17 eura do 13.765,98 eura), valjalo je odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude.

35. Naime, u preostalom dijelu u visini 3.367,81 eura (preko iznosa od 10.398,17 eura do 13.765,98 eura), tužbeni zahtjev je valjalo odbiti, imajući u vidu da je tužitelj punoljetna osoba, da je u vrijeme tragičnog događaja bio zaposlen, nije bio financijski ovisan o majci, pa mu po ocjeni ovog suda ne pripada najviši novčani iznos naknade štete propisan Orijentacijskim kriterijima, te je stoga valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude.

36. Odredbom čl. 1103 ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

37. Odredbom čl. 1103 ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu počevši od podnošenja pisanog zahtjeva 20. siječanj 2022, kada je odštetni zahtjev podnesen, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

38. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sve razmjerno uspjehu u sporu, imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 75 %, a cijeneći i vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), i to trošak sastava tužbe i odštetnog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak sastava podneska od 16. siječanj 2023 i 12. prosinac 2023. u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sve uvećano za pdv 25 %, (iznos od 1.000,00 eura), kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 121,44 eura i presudu u iznosu od 242,88 eura, te trošak svjedoka u iznosu od 18,60 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu 4.037,19 eura (75% od 5.382,92 eura).

39. Tuženiku je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku razmjerno uspjehu u sporu, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), odnosno u omjeru od 25%, i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak sastava podneska od 10. listopada 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sve uvećano za pdv 25 %, (750,00 eura), kao i trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 121,44 eura, dakle iznos od 967,86 eura (25% od 3.871,44 eura).

40. Trošak prema uspjehu u sporu tužitelja i tuženika valjalo je prebiti i dosuditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.069,33 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

41. U preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu parničnog troška kao previsoko postavljen i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbijen, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika