Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-48/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja TRAUSSNIG d.o.o., OIB 06771539298, Vukovina, Zelena aleja 45, kojeg zastupa punomoćnica Anita Filipović, odvjetnica u Zagrebu, Martićeva 67, protiv tuženika BRODOSPLIT d.d., OIB 18556905592, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, kojeg zastupa punomoćnik Milan Veić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2a, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tonija Kneževića, odvjetnika u Splitu i zamjenice punomoćnika tužitelja Katarine Zrilić, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-14782/2023 kojeg je 24. srpnja 2023. donijela Vesna Ogorevc, javni bilježnik u Splitu, kojim je naloženo tuženiku BRODOSPLIT d.d. da u roku od osam dana plati tužitelju TRAUSSNIG d.o.o. 541,99 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od

140,00 EUR od 23. svibnja 2021. do isplate

161,76 EUR od 3. lipnja 2021. do isplate

124,43 EUR od 3. lipnja 2021. do isplate

115,80 EUR od 2. srpnja 2021. do isplate

po stopi koja se u razdoblju od 23. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku BRODOSPLIT d.d. da u roku od osam dana naknadi tužitelju TRAUSSNIG d.o.o., troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 24. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

II Nalaže se tuženiku BRODOSPLIT d.d. u roku od petnaest dana platiti tužitelju TRAUSSNIG d.o.o. naknaditi tužitelju TRAUSSNIG d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 25. kolovoza 2023. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa 1796-1-1 od 20. svibnja 2021.,1886-1- 1 od 31. svibnja 2021., računa 2070-1-1 od 31. svibnja 2021., računa 2166-1-1 od 29. lipnja 2021., kojim je od javnog bilježnika tražio da donese rješenje o ovrsi kojim će tuženiku, tada kao ovršeniku, naložiti da mu plati 568,49 EUR sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos duga od dospijeća do isplate, troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi, te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Tužitelj je dostavio računa 1796-1-1 od 20. svibnja 2021.,1886-1-1 od 31. svibnja 2021., računa 2070-1-1 od 31. svibnja 2021., računa 2166-1-1 od 29. lipnja 2021.

2. Javna bilježnica u Splitu, Vesna Ogorevc, donijela je 24. srpnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-14782/2023 kojim je naloženo tuženiku, tada ovršeniku, da u roku od osam dana namiri tužitelju, tada ovrhovoditelju, tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik, tada ovršenik, podnio je prigovor u kojem je izjavio da u cijelosti pobija rješenje o ovrsi. Istaknuo je prigovor zastare. Izjavio je da izvod otvorenih stavki kao vjerodostojna isprava ne sadrži sve podatke iz kojih bi se moglo zaključiti da je tuženik u obvezi platiti iznos jer da je sva dugovanja prema tužitelju podmirio. Svakako da vjerodostojna isprava ima nedostataka kao i da nije moguće zaključiti o pravnoj osnovi tražbine. Izjavio je da je podmirio većinu duga prema tužitelju te je osporio da je tužitelj izvršio radove i/ili usluge koje navodi u predmetnim računima.

4. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-48/2024-2 od 17. srpnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-14782/2023. koje je 24. srpnja 2023. donijela Vesna Ogorevc, javni bilježnik u Splitu, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno nenadležnim sudom.

5. Tužitelj je iznio osnovu svoje tražbine. Izjavio je da je za tuženika obavio prijevoz robe. Naknadu za prijevoz da je tuženika pozvao platiti računima broj 1796-1- 1, za prijevoz od CABLE TIES DIRECT – Velike Britanije do tuženika, broj 1886-1-1, za prijevoz od AS MECONET – Estonije do tuženika, broj 2070-1-1 za prijevoz od SITINDUSTRIE MARINE – Francuska do tuženika, broj 2166-1-1, za prijevoz od MESON AB – Švedska do tuženika. Dostavio je i potvrde o isporuci, navodeći da je iz potvrda vidljivo da je tuženik primio robu, odnosno da je tužitelj izvršio zatraženi prijevoz. Dostavio je i carinsku deklaraciju za račun 1796-1-1, s obzirom da se radilo u uvozu iz zemlje van Europske unije.

6. Očitovao se o navodima tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi i kazao da suprotno navodima tuženika nije pokrenuo ovršni postupak temeljem izvatka iz poslovnih knjiga, već računa, pa da su utoliko neutemeljeni prigovori tuženika u odnosu na vjerodostojnu ispravu. Pored toga izjavio je da je u vjerodostojnoj ispravi označen jednako kao i u prijedlogu za ovrhu, suprotno navodima tuženika. Izjavio je i to da prigovor zastare nije osnovan jer je od dospijeća računa pa do dana pokretanja postupka proteklo vremensko razdoblje od otprilike dvije godine, a zastara u trgovačkim sporovima nastupa protekom roka od tri godine.

7. Predložio je da sud od tuženika zatraži podatke o radnicima zaposlenima kod tuženika u vrijeme isporuke, da se izvede dokaz saslušanjem tih radnika, kao i grafološko vještačenje potpisa na potvrdama o isporuci. Predložio je i to da sud pozove tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, kao i da sud službenim putem zatraži od Ministarstva financija, Porezne uprave, podatak o tome da li je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima brojeva 1796-1-1, 1886-1-1, 2070-1-1, te 2166-1- 1.

8. Predložio je izvesti i dokaz zastupnika po zakonu stranaka te svjedoka GT.

9. Tuženik je izjavio da osporava navode tužitelja da bi bio sklopljen pravni posao i da su u tome sudjelovali radnici tuženika. Istaknuo je i to da korespondencija elektroničkom poštom nije potpisana od strane osobe ovlaštene za zastupanje društva upisane u sudski registar, dakle od strane člana uprave odnosno zastupnika po zakonu.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati naknadu za prijevoz robe.

11. Radi utvrđenja bitnih činjenica za rješenje stranačkog spora sud je izveo dokaze čitanjem isprava računa brojeva 1796-1-1, 1886-1-1, 2070-1-1, te 2166-1-1, carinsku deklaraciju za račun 1796-1-1, potvrda o isporuci.

12. Sud nije tražio od tuženika podatke o radnicima koji su primali robu od tužitelja, niti je izveo dokaz njihovim saslušanjem niti grafološkim vještačenjem potpisa, kao niti saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i svjedoka GT jer nije bilo potrebe za izvođenje tih dokaza kad je sud bitne činjenice utvrdio iz sadržaja izvedenih dokaza. Iz istog razloga sud nije tražio podatke o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima.

13. Tužitelj je tvrdio da je za tuženika izvršio uslugu prijevoza robe od CABLE TIES DIRECT – Velike Britanije do tuženika, od AS MECONET – Estonije do tuženika, od SITINDUSTRIE MARINE – Francuska do tuženika te od MESON AB – Švedska do tuženika.

14. Propisano je člankom 661. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima da se ugovorom o prijevozu obvezuje prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.

15. Računom 1796-1-1 obračunao je tužitelj naknadu za prijevoz pošiljke 20664 od Cable Ties Direct, iz Velike Britanije do tuženika u Splitu u iznosu od 1.254,50 kn/166,50 EUR.

16. Računom 1886-1-1 obračunao je tužitelj naknadu za prijevoz pošiljke 22136 od As Meconet, iz Estonije do tuženika u Splitu u iznosu od 1.218,75 kn/161,76 EUR. 17. Računom 2070-1-1 obračunao je tužitelj naknadu za prijevoz pošiljke 21938 od Sitindustrie Marine iz Francuske do tuženika u Splitu u iznosu od 937,50 kn/124,43 EUR.

18. Računom 2166-1-1 obračunao je tužitelj naknadu za prijevoz pošiljke 25676 od Meson Ab iz Švedske do tuženika u Splitu u iznosu od 872,50 kn/115,80 EUR.

19. Iz potvrde o isporuci je vidljivo da je 21. svibnja 2021. potvrđena dostava pošiljke 20664 (račun 1796-1-1).Da je roba isporučena tuženiku i da je robu prevozio tužitelj potvrđuje i sadržaj elektroničke deklaracije te činjenice da tužitelj ima primjerak deklaracije.

20. Iz potvrde o isporuci je vidljivo da je 28. svibnja 2021. potvrđena dostava pošiljke 22136 (račun 1886-1-1).

21. Iz otpremnice 21938 je vidljivo da je istom potvrđena isporuka pošiljke 21938 (račun 2070-1-1). Na ovoj ispravi otisnut je i štambilj potvrde prijema robe 7. lipnja 2021.

22. Iz potvrde o isporuci je vidljivo da je 28. lipnja 2021. potvrđena dostava pošiljke 25676 (račun 2166-1-1).

23. K tome tužitelj je dostavio narudžbe ispisane na poslovnom papiru tuženika, od 6. svibnja 2021., 18. svibnja 2021., 19. svibnja 2021. i 18. lipnja 2021.

24. Iz narudžbe od 6. svibnja 2021. je vidljivo da je tuženik odgovorio na ponudu od 6. svibnja 2021. i naručio prijevoz robe na relaciji EXW UK-S9 1GB SHEFFIELD VELIKA BRITANIJA-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. po punuđenoj cijeni od 140,00 EUR bez naznačenog PDV-a.

25. Iz narudžbe od 18. svibnja 2021. je vidljivo da je tuženik odgovorio na ponudu od 18. svibnja 2021. i naručio prijevoz robe na relaciji EXW 02202 Soissons, Francuska-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. po punuđenoj cijeni od 100,00 EUR uvećano za PDV, dakle 125,00 EUR.

26. Iz narudžbe od 19. svibnja 2021. je vidljivo da je tuženik odgovorio na ponudu od 18. svibnja 2021. i naručio prijevoz robe na relaciji EXW 11415 Tallin Estonija-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. po punuđenoj cijeni od 130,00 EUR uvećano za PDV, dakle 162,50 EUR.

27. Iz narudžbe od 18. lipnja 2021. je vidljivo da je tuženik odgovorio na ponudu od 18. lipnja 2021. i naručio prijevoz robe na relaciji EXW Laholm (Meson AB)-HR- 21000 BRODOSPLIT d.d. po punuđenoj cijeni od 116,25 EUR.

28. Propisano je člankom 252. stavkom 1. ZOO-a da je ugovor sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

29. Iz sadržaja navedenih isprava zaključiti je da je među strankama sklopljen ugovor o prijevozu robe.

30. Tuženik je taj zaključak potvrdio kada je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tvrdio da je podmirio većinu dugovanja prema tužitelju. Tu pak činjenicu nije dokazao. Naknadno je tvrdio da ugovor nije sklopljen, a tu tvrdnju pokušao opravdati činjenicom da narudžbe nisu potpisane od strane osobe ovlaštene za zastupanje tuženika. Međutim te isprave i ne moraju biti potpisane, s obzirom na to da za ugovor o prijevozu nije propisana obvezatan oblik, pa kad nije propisan oblik za ugovor, onda nije obvezatan oblik niti za prihvat ponude za sklapanje ugovora. Utoliko ugovor bi nastao i da je prihvat izjavljen usmeno, pa tako i samim slanjem nepotpisanog prihvata. No svakako naglasiti je da je člankom 260. ZOO-a propisano da pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. Isto vrijedi za prihvat ponude. S obzirom na to da je prihvat ponude učinjen na poslovnom papiru tuženika da svaka od ovih isprava sadrži naznaku osobe koja je prihvat izjavila i to tri od četiri isprave sadrže naznaku da prihvat izjavljuje ĐT, po punomoći ĆT, a jedna isprava sadrži naznaku da je daje OT te se posao odnosi na prijevoz robe koju je tuženik nedvojbeno primio. U konačnici, primitak robe od tužitelja bi se trebao smatrati odobrenjem ugovora, sukladno članku 311. stavku 2. ZOO-a.

31. Dakle zaključiti je da su stranke sklopile ugovore o prijevozu robe i da je tužitelj ispunio svoju obvezu i izvršio prijevoz robe za tuženika. Nasuprot tome nastala je obveza tuženika platiti ugovorenu naknadu. To stoga što je člankom 661. stavkom 1. ZOO-a propisano da se ugovorom o prijevozu obvezuje prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.

32. Iz prethodno navedenih isprava "narudžbi" utvrđena je naknada koju su stranke ugovorile i to za prijevoz robe na relaciji EXW UK-S9 1GB SHEFFIELD VELIKA BRITANIJA-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 140,00 EUR bez naznačenog PDV-a, na relaciji EXW 02202 Soissons, Francuska-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV, dakle 125,00 EUR, na relaciji EXW 11415 Tallin Estonija-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 130,00 EUR uvećano za PDV, dakle 162,50 EUR te na relaciji EXW Laholm (Meson AB)-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 116,25 EUR.

33. Stoga je na temelju ovih isprava utvrđeno postojanje obveze tuženika da tužitelju plati naknadu za prijevoz na relaciji EXW UK-S9 1GB SHEFFIELD VELIKA BRITANIJA-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 140,00 EUR, na relaciji EXW 02202 Soissons, Francuska-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV, dakle 125,00 EUR, na relaciji EXW 11415 Tallin Estonija-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 130,00 EUR uvećano za PDV, dakle 162,50 EUR te na relaciji EXW Laholm (Meson AB)-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 116,25 EUR.

34. S obzirom na to da je tužitelj tražio plaćanje naknade za prijevoz na relaciji EXW UK-S9 1GB SHEFFIELD VELIKA BRITANIJA-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 166,50 EUR, a u ispravi koju je dostavio tužitelj je naznačeno da tuženik prihvaća ponudu za prijevoz za naknadu od 140,00 EUR, to je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati više traženih 26,50 EUR sa zateznim kamatama trebalo odbiti, a trebalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati naknadu za taj prijevoz u iznosu od 140,00 EUR. Trebalo je prihvatiti i tužiteljev zahtjev da mu tuženik za prijevoz robe na relaciji EXW 02202 Soissons, Francuska-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. plati naknadu u iznosu od 124,43 EUR, kao i zahtjev da mu plati naknadu za prijevoz na relaciji EXW 11415 Tallin Estonija-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 161,76 EUR te naknadu za prijevoz na relaciji EXW Laholm (Meson AB)-HR-21000 BRODOSPLIT d.d. u iznosu od 115,80 EUR. Naime za posljednja tri navedena prijevoza tužitelj je tražio naknadu u manjem iznosu od ugovorenog.

35. Prema članku 29. stavku 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje zatezne kamate vjerovniku.

36. Tuženik se nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze tužitelju jer nije u roku od dva dana, kako je navedeno u računu, platio naknadu. Stoga temeljem članka 29. stavka 1. ZOO-a duguje tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 140,00 EUR teku od 23. svibnja 2021., na iznos od 161,76 EUR teku od 3. lipnja 2021., na iznos od 124,43 EUR teku od 3. lipnja 2021. te na iznos od 115,80 EUR teku od 2. srpnja 2021. i to po stopi koja se primjenjuje u odnosima iz trgovačkih ugovora kakav je stranački

37. S obzirom na to da su stranački ugovori o prijevozu trgovački ugovori, rok zastare tražbina iz tih ugovora određuje članak 228. ZOO-a kojim je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

38. Najstarija tužiteljeva tražbina prema tuženiku dospjela je 22. svibnja 2021. Tužitelj je podnošenjem prijedloga za ovrhu 25. kolovoza 2023., unutar roka zastare od tri godine, sukladno članku 241. ZOO-a prekinuo zastaru, pa je utoliko trebalo zaključiti da tužitelj i dalje ima pravo ostvarivati svoje tražbine.

39. Stoga je sud prihvatio tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati naknadu za prijevoz u ukupnom iznosu od 541,99 sa zateznim kamatama, a odbio je zahtjev da tuženik plati tužitelju naknadu u iznosu od 26,50 EUR sa zateznim kamatama.

40. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka, pa je i o tom dijelu pobijanog rješenja o ovrsi trebalo odlučiti.

41. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

42. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju prethodno citiranih članaka OZ-a te članka 6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 9/2021., 18/2022. i 154/2022., dalje: Pravilnik), kao i Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022., dalje: Tarifa).

43. Sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR, kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 124,38 EUR, dakle u ukupnom iznosu od 149,38 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. srpnja 2023. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

44. Stoga je, a sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a o platnom nalogu sadržanom u pobijanom rješenju o ovrsi, odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama I i II .

45. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio u parnici u pretežitom dijelu, odnosno nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka

46. Sukladno naprijed navedenim odredbama, tužitelju su u vođenju ove parnice bili potrebni troškovi sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 8. kolovoza 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.8.1.Tarife) i trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 20. studenoga 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife).

47. Sud je stoga prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 250,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.

48.Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci pod točkom III izreke presude.

U Splitu 20. prosinca 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- Anita Filipović, odvjetnica u Zagrebu

- Milan Veić, odvjetnik u Splitu

- u spis