REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-430/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja VF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku iz Zagreba, Tuškanova 32, protiv tuženika Hrvatske pošte HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnicima KF, HF, LF, UF, OF, TF, FF, ŠF, ŽF, RF, GF, NF, MF, ZF, Jakovu Hadžija i Danieli Mayer, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., Savska cesta 32, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Svjetlane Lidmila, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 20. prosinca 2024.g.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva kojim traži utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl. 1. Ugovora o kreditu 783704 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Kreditora ( ranije Volksbank d.d. ), solemniziranog kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, posl.br. OU1446/2006 dana 17.10.2006. godine, kojim odredbama je iznos kredita iskazan u valuti švicarski franak (CHF), koji glase:

Čl. 1. ″...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.″

II. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba sadržani u čl. 8. Ugovora o kreditu 783704 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Kreditora ( ranije Volksbank d.d. ), solemniziranog kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, posl.br. OU1446/2006 dana 17.10.2006. godine kojim odredbama je način otplate iskazan u valuti švicarski franak koji glase: ″...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća….″

III. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba sadržani u članku 2. Ugovora o kreditu broj: 783704, sklopljenom između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, solemniziranog kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz

Posl. broj: P-430/2024-8

Zagreba, posl.br. OU1446/2006 dana 17.10.2006. godine, kojim odredbama je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, koji dijelovi odredbi glase:

Čl.2.1. ″...,promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.″ Čl.2.4. ″Promjenljiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora...″

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da isplati tužitelju VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 2.116,54 EUR / 15.947,09 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 3,99 EUR od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 32,28 EUR od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,40 EUR od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 23,79 EUR od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,03 EUR od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 43,76 EUR od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 38,73 EUR od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 39,86 EUR od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 36,34 EUR od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 37,87 EUR od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 51,42 EUR od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 53,65 EUR od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 68,68 EUR od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 63,76 EUR od 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.558,99 EUR od 20.09.2011. godine do isplate,

i to od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da isplati tužitelju VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove jednostrano

Posl. broj: P-430/2024-8

promjenjive kamatne stope u iznosu od 459,53 EUR / 3.462,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 8,56 EUR od 01.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,47 EUR od 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,38 EUR od 01.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,28 EUR od 01.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,20 EUR od 01.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,01 EUR od 01.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 7,91 EUR od 01.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 7,82 EUR od 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 12,28 EUR od 01.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 7,63 EUR od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,52 EUR od 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,41 EUR od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,29 EUR od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,18 EUR od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,07 EUR od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 6,94 EUR od 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 6,83 EUR od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,28 EUR od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 15,05 EUR od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,81 EUR od 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,58 EUR od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,35 EUR od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,10 EUR od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,86 EUR od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,62 EUR od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,37 EUR od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,12 EUR od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,86 EUR od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,61 EUR od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,35 EUR od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,09 EUR od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,82 EUR od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,55 EUR od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,28 EUR od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 11,02 EUR od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,74 EUR od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,18 EUR od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,89 EUR od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,61 EUR od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,32 EUR od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,03 EUR od 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 8,72 EUR od 20.09.2011. godine do isplate,

i to od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za

Posl. broj: P-430/2024-8

razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.286,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude tj. 20. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 783704 dana 17.10.2006. kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.583,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita s rokom otplate od 84 mjeseca. Navedeni ugovor predstavlja tipski ugovor jer ga je tuženik unaprijed sastavio te isključio bilo kakvu mogućnost pregovaranja i mijenjanja sadržaja ugovora niti su se o ugovornim odredbama vodili pojedinačni pregovori. Tuženik je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-13/1253 od 18. siječnja 2013. promijenio tvrtku iz Volksbank d.d. u Sberbank d.d te je došlo i do promjene naziva u Nova hrvatska banka dioničko društvo koji je pripojen društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo. Nadalje, ističe da je u čl. 2.1. ugovora ugovorena početna kamatna stopa od 5,10% godišnje koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a u čl. 4. obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je presuđeno da je tuženik u predmetnom razdoblju tj. 1.06.2004. do 31.

Posl. broj: P-430/2024-8

prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Sud je u ovom postupku vezan za navedena utvrđenja. Tužitelj zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa. Tuženik je tijekom otplate kredita jednostrano mijenjao početnu redovnu kamatnu stopu pa je tužitelj po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvršio preplatu tuženiku.

Tužitelj zbog ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa u odnosu na mjesečne iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku da je primijenjen tečaj švicarskog franka u odnosu na kunu na dan sklapanja ugovora o kreditu pa je po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima izvršio preplatu tuženiku sa zateznim kamatama.

Stoga predlaže ( podnesak 21.12.2023. list 103-105 spisa) prihvatiti zahtjev sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 35) osporava tužbu u cijelosti i to stoga što je potraživanje tužitelja u zastari. Ističe da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ističe da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo 25.4.2022. pa prigovara zastari utuženih iznosa jer je protekao rok iz čl. 230. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao naknada štete, rok iz čl. 226. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta (povremena davanja), a ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, tada je zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Smatra da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita pa je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Čini nespornim da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili predmetni ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 19.583,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti kao i da je temeljem odredbe čl. 2.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,10% godišnje, kao i da je čl. 4. ugovorena valutna klauzula i čl. 8. da je uređen način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan dospijeća. Smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako

Posl. broj: P-430/2024-8

razumljiva. Stoga smatra da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja, a način na koji je kamatna stopa mijenjana, ovisio je isključivo o tržišnim uvjetima. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti te traži naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu broj 783704 sklopljen između Volksbank d.d. i VF, specijalnu punomoć Volksbank d.d., ovjeru javnog bilježnika Mladena Matoš Ou-1446/2006 od 17.10.2006., informativni otplatni plan po kreditu, otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit, stanje kredita za 08. 2011., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu a tužitelj (list 108 - ročište 22.10.2024.) izričito upitan i upozoren na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakao je da nema nikakvih dokaznih prijedloga i predložio raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove, odnosno sve iznose koje je tužitelj preplatio uslijed ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli u CHF, te utvrđenje ništetnosti (kako citirano u izreci).

6. Među strankama je nesporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj 783704 na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 19.583,00 CHF kao i da je temeljem odredbe čl. 2.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,10% godišnje, da je čl. 4. kredit ugovoren u valuti i da se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti te da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 277,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.

7. Sporna je valjanost dijela čl. 1., čl. 2. 1. ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile da je početna redovna kamatna stopa od 5,10% godišnje promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, kao i dio čl. 2.4. i dio čl. 8. - sve kako je cit. u izreci, kojim je ugovorena obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB na dan dospijeća za švicarski franak, a za koje odredbe tužitelj tvrdi da su ništetne pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kao i je li potraživanje tužitelja u zastari.

8. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora 17.10.2006. Čl. 2.1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosi 5,10%, godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Čl. 5. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 84 mjeseca, a kredit je namijenjen za kupnju vozila (čl. 3.). Čl. 4. ugovoreno je da se kredit ugovora u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Čl. 8.

Posl. broj: P-430/2024-8

Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da tužitelj kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu, počevši od 1.12.2006.

9. Tužitelj VF (list 108 roč. 22.10.2024. ) u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu koji nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ga stoga sud prihvaća, ističe da je sklopio ugovor o kreditu sa prednikom tuženika 17.10.2006. u svrhu kupnje novog osobnog vozila za osobne potrebe. Ističe da nije bio obrtnik niti mu je vozilo trebalo za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Došao je u autokuću informirati se radi kupnje novog vozila i u autokući su ga uputili na Volksbank d.d. jer da oni imaju povoljne kredite. U banci su mu nudili kao mogućnost kredit u CHF i EUR, ali ne i HRK. Bankarski službenik rekao mu je da je povoljniji za njega ugovor u CHF jer da je CHF stabilna valuta, a i da je kamatna stopa povoljnija. Radilo se o tipskom ugovoru unaprijed pripremljenom od banke i tu nije bilo nikakvog pojedinačnog pregovaranja o ugovornim odredbama te se radilo o ugovoru po principu "uzmi ili ostavi". Ističe da je prije potpisivanja ugovor pročitao i nije uočio nikakvih nejasnoća i znao je da se tečaj može mijenjati, ali nije znao da će rate rasti. Nitko ga od strane banke nije upozorio na rizike povezane sa valutnom klauzulom u CHF, a isto tako niti bilježnik. Kod bilježnika je samo više puta potpisao dokumente i nikakvu posebnu informaciju vezano za ugovor o kreditu nije dobio. U početku nije bilo problema međutim, kasnije tj. 2011. su rate počele jako rasti tako da su od 1.100,00 kn narasle na 1.900,00 kn i zato je on išao prijevremeno otplatiti taj kredit kojeg je trebao otplaćivati 84 mjeseca tj. 7 godina, ali ga je otplatio nakon 5 godina. Raskinuo je životno osiguranje kako bi podmirio dug po tom ugovoru o kreditu za kupnju vozila. Ističe da je vjerovao banci da je ovaj ugovor o kreditu koji je vezan za CHF za njega povoljniji pa ga je zato sklopio.

10. Tuženik (list 95 spisa – ročište 15.12.2023.) ističe da visina potraživanja nije sporna, a ista je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od 21.12.2023. ( izražena u važećoj valuti tj. EUR prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 ).

11. Valja istaći da u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-7129/13, utvrđeno je da je i tuženik (odnosno pravni prednik Volksbank d.d.), uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu (sklopljenim u predmetnom razdoblju do 31. prosinca 2008. g.), koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/14, od 09. travnja 2015. g.

Takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502. a stavka 1 ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni

Posl. broj: P-430/2024-8

kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a vodila se i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 7129/13).

U spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe, koji predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, utvrđeno je da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima pa tako niti s tužiteljem, niti mu je dano objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope, odnosno parametara koji utječu na njezinu promjenu. Tužitelj je zaključio predmetni ugovor o kreditu te je u ovom postupku aktivno legitimiran, a svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi uvida u cit. Ugovor o kreditu i na temelju uvjerljivog iskaza tužitelja koji nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima.

Utvrđeno je da je ugovorna odredba čl. 2.1 uz svezi čl. 2.4. predmetnog ugovora u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Tužitelj se nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu promjene pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.

Nepoštena je ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

U ovom slučaju, kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, već je u ugovoru o kreditu unesena neodređena formulacija, koja predstavlja nepoštivanje temeljnih načela obveznog prava i to: načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe. Unošenjem takve neodređene formulacije, korisnik kredita – tužitelj je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na davatelja kredita - tuženika.

Naime, korisnik kredita je jedino znao koja je početna kamatna stopa, postojeća u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije imao nikakvih saznanja o kriterijima i parametrima po kojima će se kamatna stopa mijenjati pa tako niti o obimu mogućih promjena.

Dakle, nije sporna početno ugovorena kamatna stopa, a u kojem dijelu je ugovor o kreditu valjan pa ostaje na snazi. Ništetan je samo dio ugovorne odredbe predmetnog ugovora u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke.

Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.

U ovom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

Naglašava se da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske.

Predmetna tužba podnesena je 25.4.2022. što znači da je podnesena unutar zastarnog roka. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovorne odredbe čl. 2.1. i 2.4. tj. u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke, tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog

Posl. broj: P-430/2024-8

ugovora, s osnova preplate radi promjenjive kamatne stope, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Treba navesti, da su ništetni i dijelovi odredbi Ugovora kako je citirano u izreci koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, dakle, koji se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF.

Naime, u već spomenutom postupku pred Visokim trgovačkim sudom RH, podnesena je revizija protiv presude tog suda, te je Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/19 od 09. travnja 2015. godine bio zauzeo stav da odredba o valutnoj klauzuli nije nepoštena i da nema mjesta ocjenjivanju poštenosti tih ugovornih odredbi primjenom testa poštenosti ali, protiv te presude, podnesena je ustavna tužba, te je Ustavni sud RH u Odluci- U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. god. naveo da je nejasno čime se rukovodio Vrhovni sud RH kada je zaključio da odredba o valutnoj klauzuli ne podliježe testu poštenosti.

Nakon toga, uslijedilo je ukidno rješenje Vrhovnog suda RH, a potom presuda Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom se utvrđuje da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba. U toj presudi je navedeno da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu, za valutu CHF bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

12. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. god.

I u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju, ali zbog rasta tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323 ZOO-a).

Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj preplatio predmetni kredit i s osnove promjene tečaja valute CHF.

13. Kako je tužba podnesena 25.4.2022. ne radi se o zastari. Zastara iz čl. 225. ZOO za preplatu kamate zbog promjene kamatne stope (jednako kao i za valutnu klauzulu) u odnosu na tuženika (iznimka u odnosu na ostale banke) teče od pravomoćnosti navedene presude (Pž-6632/17) od 14.6.2018.

14. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano Zakonom o zaštiti potrošača.

Prigovor zastare dakle nije osnovan niti u pogledu zahtjeva kojim se traži isplata preplaćenih iznosa radi valutne klauzule, jer zastarni rok od 5 godina (temeljem čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05) teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i

Posl. broj: P-430/2024-8

ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je tužba podnesena dana 25.4.2022. (list 1. sudskog spisa) to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu i pojedinačno navedenim iznosima kako je navedeno u izreci, a kamata teče na pojedine iznose sve kako je zatraženo jer je visina potraživanja učinjena nespornom (čl.1115 ZOO i 1111 ZOO- Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11,78/15, 29/18 i 126/21).

15. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti i zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim pojedinih odredbi sve kako je zatraženo podneskom 21.12.2023. osim u dijelu u kojem traži utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 1. ″...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.″ jer je navedeno ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvijednosti prema tečaju CHF na dan isplate kredita kojeg je tuženik isplatio tužitelju. Tužitelj ne navodi razloge na temelju kojih bi čl. 1. Ugovora o kreditu u tom dijelu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom da definira obvezu tuženika, a ne tužitelja, a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati.

16. Kamatna stopa teče do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP jer je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio gotovo 100 % glede osnove i 100 % glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužitelju je priznat trošak (VPS u sporu radi utvrđenja i isplate 2.576,07 EUR)

- sastava tužbe od 25.4.2022. po Tbr 7/1- 100 bodova,

- sastava podneska od 13.4.2023. po Tbr 8/1- 100 bodova,

Posl. broj: P-430/2024-8

- zastupanja na ročištu 15.12.2023. po Tbr 9/1- 100 bodova,

- sastava podneska od 21.12.2023. po Tbr 8/1- 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 22.10.2024. po Tbr 9/1- 100 bodova,

- trošak PDV 25% - 250,00 EUR

- trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu 36,11 EUR / 272,05 kuna po Tbr.1 t 1. TSP, tj. ½ sudske pristojbe zbog e- komunikacije – list 32 (troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen sukladno čl.6. ZIZSP – Narodne novine 51/23) odnosno tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 1.286,11 EUR.

18. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

Dna:

pun stranaka