REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-5766/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Petru Zaradiću, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Hrvoja Škavića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika PŠ, odvjetničke vježbenice, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio članka III. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 6313000269 od 3 studenog 2008 sklopljenog između tužitelja ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi „i promjenjiva je tijekom trajanja kredita.“ te članak VI. stavak 6. koji glasi: „VI. zajedničke odredbe Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o tarifi naknada za usluge koje obavlja Kreditor“, u odnosu na jednokratnu naknadu za obradu kredita, „kao i Odluku o kamatnim stopama Kreditora te sve njihove kasnije izmjene i dopune“.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 459,77 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose u eurima:

6,90 od 5.1.2010.

6,90 od 2.2.2010.

6,90 od 3.3.2010.

6,90 od 2.4.2010.

6,90 od 4.5.2010.

6,90 od 2.6.2010.

6,90 od 2.7.2010.

6,90 od 4.8.2010.

6,90 od 2.9.2010.

6,90 od 4.10.2010.

6,90 od 3.11.2010.

6,90 od 2.12.2010.

Posl. broj: P-5766/2022-18 6,90 od 5.1.2011.

6,90 od 3.2.2011.

6,90 od 2.3.2011.

6,90 od 4.4.2011.

6,90 od 4.5.2011.

6,90 od 2.6.2011.

6,90 od 4.7.2011.

6,90 od 2.8.2011.

6,90 od 2.9.2011.

6,90 od 4.10.2011.

6,90 od 3.11.2011.

6,90 od 2.12.2011.

6,90 od 3.1.2012.

6,90 od 2.2.2012.

6,90 od 2.3.2012.

6,90 od 3.4.2012.

6,90 od 3.5.2012.

6,90 od 5.6.2012.

6,90 od 3.7.2012.

6,90 od 2.8.2012.

6,90 od 4.9.2012.

6,90 od 2.10.2012.

6,90 od 5.11.2012.

6,90 od 4.12.2012.

6,90 od 3.1.2013.

6,90 od 4.2.2013.

6,90 od 4.3.2013.

6,90 od 3.4.2013.

6,90 od 3.5.2013.

6,90 od 4.6.2013.

6,90 od 2.7.2013.

6,90 od 2.8.2013.

6,90 od 3.9.2013.

6,90 od 2.10.2013.

6,90 od 5.11.2013.

6,90 od 3.12.2013.

6,90 od 3.1.2014.

6,90 od 4.2.2014.

6,90 od 4.3.2014.

6,90 od 2.4.2014.

6,90 od 5.5.2014.

6,90 od 3.6.2014.

6,90 od 2.7.2014.

6,90 od 4.8.2014.

6,90 od 2.9.2014.

6,90 od 2.10.2014.

6,90 od 4.11.2014.

6,90 od 2.12.2014.

3,38 od 5.1.2015.

5,51 od 3.2.2015.

2,67 od 3.3.2015.

2,67 od 2.4.2015.

2,67 od 5.5.2015.

Posl. broj: P-5766/2022-18 2,67 od 2.6.2015.

2,67 od 2.7.2015.

4,55 od 4.8.2015.

1,94 od 2.9.2015.

1,94 od 2.10.2015.

1,94 od 3.11.2015.

1,94 od 2.12.2015.

1,94 od 5.1.2016.

3,54 od 2.2.2016.

1,38 od 2.3.2016.

1,38 od 4.4.2016.

1,38 od 3.5.2016.

1,38 od 2.6.2016.

1,38 od 4.7.2016.

1,21 od 2.8.2016.

0,72 od 2.9.2016.

0,72 od 4.10.2016.

0,72 od 3.11.2016.

0,72 od 2.12.2016.

0,72 od 3.1.2017.

0,58 od 2.2.2017.

0,14 od 2.3.2017.

0,14 od 4.4.2017.

0,14 od 3.5.2017.

0,14 od 2.6.2017.

0,14 od 4.7.2017.

0,03 od 2.8.2017.

do isplate u visini stope koja se do 31.07.2015. računa po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim članak III. stavak 10. Ugovora o kreditu broj 6313000269 od 3 studenog 2008 sklopljenog između tužitelja ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke koji glasi: „III UVJETI KREDITA Od iznosa kredita Kreditor će ustegnuti jednokratne naknade i druge troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja Kreditor.“, u odnosu na jednokratnu naknadu za obradu kredita.

Posl. broj: P-5766/2022-18

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 366,31 eura sa zateznim kamatama računatim od 3.11.2008. do isplate u visini stope koja se do 31.07.2015. računa po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 naknaditi tužiteljici ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka od 1.250,36 eura sa zateznim kamatama računatim od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan. VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 1.11.2022. navodi da je 3.11.2008. sa pravnim prednikom tuženika Banco Populare Croatia d.d. sklopila Ugovor o kreditu, a kojim joj je stavljeno na raspolaganje 12.821,99 eura u kunskoj protuvrijednosti. Ističe da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 12% godišnje, a koja se mijenja jednostranom odlukom banke. Navodi da se direktno ne poziva na tzv. kolektivnu presudu, međutim ističe da je tuženik u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu, i to o visini kamatne stope, a koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Ističe da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osim što ukazuje da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, ukazuje i da je nepoštena i ništetna odredba kojom je ugovoreno plaćanje troškova za obradu kredita. Pritom ukazuje da stranke nisu pojedinačno pregovarale, a niti da je tuženik u poznao tužiteljicu koji su to točno troškovi za obradu kredita, odnosno o kojoj strukturi je to riječ. Traži utvrđenje ništetnim dio članka III. st. 1. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi

Posl. broj: P-5766/2022-18

na promjenjivost kamatne stope te čl. VI. st. 6. koji se odnosi na primjenu odluke o Tarifi naknada za usluge, kao i odluku o kamatnim stopama kreditora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje da je prije svega u tzv. potrošačkom kolektivnom sporu utvrđena ništetnost valutne klauzule u CHF, a ne u euro. Ističe da je euro već godinama stabilna valuta. Ističe prigovor zastare. Osporava ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ulaznoj naknadi. Ističe da su odredbe ugovora jasne, uočljive i lako razumljive te da se prethodno pregovaralo o spornim odredbama. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Podneskom od 7.10.2024. tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev (nakon provedenog financijskog vještačenja), o kojem je odlučeno izrekom ove presude.

4. Navedenim podneskom tužitelj je djelomično smanjio tužbeni zahtjev (djelomično povukao tužbu) u odnosu na zahtjev za isplatu kao posljedicu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik je navedeni podnesak zaprimio 15.10.2024. te se o istome nije izjasnio, pa se sukladno odredbi čl. 193. st. 2 ZPP Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) smatra da je pristao na to djelomično povlačenje.

5. Sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: tablični izračun (list 7-9 spisa), Ugovor o kreditu (list 11-14 spisa), obavijest o izmjeni kamatne stope (list 15-26 spisa), promet po računu (list 27-66 spisa), izvadak prometa (list 67 spisa), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (list 69-70 spisa), obavijest o izmjeni kamatne stope (list 71-80 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Ručević vještačenja d.o.o. (list 135-141 spisa), saslušana je tužiteljica (list 213 spisa), te je izvršen uvid u sudsku praksu koja prileži spisu.

6. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

7. Na ročištu 15.10.2024. punomoćnici stranaka suglasno su naveli da nemaju prigovora na matematički izračun vještaka, odnosno da odustaju od saslušanja vještaka.

8. Na istom ročištu pun. tuženika je naveo da nije imao dokazni prijedlog za saslušanjem osobnog bankara.

9. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava 21.11.2024. punomoćnici stranaka su naveli da su svi dokazi provedeni, da odustaju od neprovedenih i predlažu donošenje odluke temeljem stanja spisa.

10. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi te tzv. ulaznoj naknadi i posljedično zahtjev za isplatom iznosa od 459,77 eura kao posljedica ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 399,49 eura kao posljedica ništetnosti odredbe o tzv. ulaznoj naknadi.

11. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz Ugovora o kreditu da je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s tuženikom kao kreditorom navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.821,99 eura s rokom otplate 120 mjeseci i kamatnom stopom od 12% koja je promjenjiva tijekom trajanja kredita. Također nije sporno da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu

Posl. broj: P-5766/2022-18

stopu, zbog čega je došlo do razlike u visini anuiteta, kao i da je tužiteljica platila naknadu za trošak obrade kredita (tzv. ulaznu naknadu).

12. Tužiteljica je na ročištu 21. studenog 2024. navela da je u 6. mjesecu 2008. ona izašla iz sigurne kuće nakon nasilja od svog supruga u obitelji te ističe da je bio potreban novac budući da nije mogla doći do svojih stvari i stvari svoje kćeri te je bila i jamac bivšem suprugu po jednom kreditu. Iz tog razloga bila je prisiljena pribaviti određena sredstva te je otišla kod tuženika gdje je ishodila kredit, a tuženik joj je tom prilikom rekao da je za nju najpovoljnija opcija upravo predmetni eurski kredit. Navodi da ju nitko u banci nije upozorio da bi rata kredita mogla značajno rasti zbog promjenjive kamatne stope. Izričito joj je bankarica rekla da se ona ne mora ništa brinuti, da je to sve stabilno, odnosno da se neće dogoditi neke značajne promjene. U odnosu na tzv .ulaznu naknadu ističe da joj je bankarica rekla da to ona mora platiti, da je to normalna procedura da bi se dobio kredit te ističe da joj bankarica nije obrazložila što ta ulazna naknada obuhvaća, koje troškove, zašto se ona plaća te zašto baš u tako određenom iznosu.

13. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u pogledu relevantnih činjenica jer je isti uvjerljiv, logičan i životan, te ničim nije doveden u pitanje. Na temelju navedenog iskaza ovaj sud je utvrdio da se tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije obrazlagalo, već joj se ponudilo ono što je trenutno bilo važeće u uvjetima kreditiranja kod tuženika, a tužiteljica je to mogla prihvatiti ili ne prihvatiti. Jednako tako, sud je utvrdio da tužiteljicu nitko nije upozorio da bi rata kredita mogla značajno rasti, te je ista koristila predmetni kredit radi rješavanja osobnog životnog pitanja. Prema tome, tužiteljica je predmetni kredit sklopila i koristila u svojstvu potrošača. Pritom se napominje da tuženik nije prigovarao iskazu tužiteljice, a u postupku nije niti dokazao da tužiteljica predmetni kredit nije podigla u svojstvu potrošača.

14. Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP), ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

15. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP- a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

16. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05.,

- u daljnjem tekstu: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U odredbi čl. 272. ZOO-a, je određeno da je činidba odrediva

Posl. broj: P-5766/2022-18

ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, u odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

17. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da je odredba Ugovora o kreditu u dijelu navedenom u toč. I. izreke ove presude, dakle u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno Odluci tuženika ništetna.

18. Naime, sklopljeni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U Ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a s obzirom na to da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP-a). Navedeno je utvrđeno i iz iskaza tužiteljice, dok tuženik nije dokazao suprotno (uostalom tuženik nije niti predložio saslušanje osobnog bankara, te je, već navedeno, i odustao od svih neprovedenih dokaza). Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva, u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 270. ZOO-a.

19. U Ugovoru o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatama, međutim, nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da navedena odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, a niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

20. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

21. Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Naime, tužiteljicu je trebalo pojasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način omogućiti istoj kao potrošaču da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) ili da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO- a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu

Posl. broj: P-5766/2022-18

savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetna.

22. Nesporno je da se odluke u kolektivnom sporu koje se odnose na ugovore o kreditu sklopljene u švicarskim francima, ne odnose automatski i na predmetni ugovor, sklopljen u eurima. U predmetnom postupku sud je upravo zato proveo test nepoštenosti spornih ugovornih odredaba, te je utvrdio da su odredbe o jednostranoj promjeni kamatnih stopa iz konkretnog ugovora ništetne. Tako je sud utvrdio da se radi o ugovoru sklopljenom između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da sadržajno te odredbe nisu ni jasne niti razumljive jer ih izostavljanje kriterija po kojima će se promjene vršiti čini nejasnim i nerazumljivim, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, činjenica, da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogla sagledati opseg svoje obveze, jer nije mogla predvidjeti način kretanja kamatne stope nije mogla utjecati, uzrokovala je upravo takvu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tužiteljica kao ugovorna strana predmetnog Ugovora o kreditu ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a. Na predmetni Ugovor o kreditu primjenjuju se gore navedene odredbe ZZP-a i ZOO-a iz kojih proizlazi (imajući na umu sve navedeno) da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetne.

23. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu naplaćivanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljicu razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate zbog ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

24. Radi utvrđivanja visine dugovanja proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. koji je prema zadatku koliko iznose razlike / preplate obveze u kunama (uključujući i tzv. negativne razlike) koje su nastale radi promjene / povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu za utuženo razdoblje, s time da se razlike / preplate iskažu odvojeno po mjesecima, kao i zbirno, s naznakom datuma plaćanja, da utvrdi visinu tzv. ulazne naknade, naknade za obradu kredita te je li ista plaćena i kada. Vještak je dao nalaz i mišljenje u kojem navodi da: U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, mišljenja je kako slijedi: ugovoreni iznos od 12.821,99 EUR prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita iznosio je 92.000,03 kn, razlika obveza (ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila) u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. prosinca 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 467,05 EUR, odnosno 3.531,75 kn (iskazano prema prodajnom tečaju kreditora za valutu EUR važećem na dan dospijeća obveze); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR),

Posl. broj: P-5766/2022-18

odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama) (pozitivni iznosi razlika), razlika obveza (ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica manje platila) u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. prosinca 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno -7,28 EUR, odnosno -54,94 kn (iskazano prema prodajnom tečaju kreditora za valutu EUR važećem na dan dospijeća obveze); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama) (negativni iznosi razlika), razlika obveza (ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno)), u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. prosinca 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 459,77 EUR, odnosno 3.476,81 kn (iskazano prema prodajnom tečaju kreditora za valutu EUR važećem na dan dospijeća obveze); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), visina naknade za obradu kredita obračunata je u iznosu od 2.760,00 kn (366,31 eura primjenom fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn)) i plaćena 3. studenog 2008.

25. Punomoćnici stranaka suglasno su naveli na ročištu 15.10.2024. da nemaju prigovora na matematički izračun vještaka, odnosno da odustaju od saslušanja vještaka.

26. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti stručan, jasan i argumentiran, a tuženik nije osporio nalaz i mišljenje u računskom dijelu. Pritom valja ukazati da Ugovor o kreditu ne navodi koja bi to bila referentna kamatna stopa koja bi se odnosila na predmetni kredit te koja bi se mogla primijeniti na konkretnu tužiteljicu. Naime, ugovorom o kreditu se nigdje ne navodi na koji način bi se mijenjala kamatna stopa tužiteljice odnosno nigdje nije precizirano koja bi to bila referentna kamatna stopa a koja bi se trebala primijeniti kao osnovica promjenjivosti.

27. Uostalom valja ukazati na pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. prema kojem: „Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika“.

28. Dakle, na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica zbog povišenja kamatne stope na temelju ništavih ugovornih odredaba preplatila tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu u spornom razdoblju iznos od ukupno 467,05 eura, a ako se uzmu u obzir i tzv. negativne razlike, onda iznos od 459,77 eura, a upravo koji iznos tužiteljica i potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, te je stoga tuženiku naloženo isti iznos isplatiti tužiteljici.

29. Neosnovano tuženik prigovara zastari, a imajući na umu da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa zastara zahtjeva za povrat nezakonito obračunatih i naplaćenih kamata nije nastupila.

Posl. broj: P-5766/2022-18

30. Tuženik je nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača koristeći u ugovoru ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP, te ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, na temelju čl. 1115. ZOO, a ne od dana podnošenja tužbe.

31. Opreza radi, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o prometu kredita koji je tuženik vodio na ime tužiteljice pa se ima smatrati da su sve uplate izvršene u ime i za račun tužiteljice kao dužnika (dakle i na teret), slijedom čega je samo ona ovlaštena zahtijevati restituciju preplaćenih iznosa. Radi se o posljedici ništetnosti Ugovora o kreditu a tužiteljica je do kraja bila stranka toga Ugovora pa je upravo njoj kao drugoj ugovornoj strani tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredaba toga Ugovora, kako je i propisano u odredbi članka 323. stavku 1. ZOO/05.

32. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe o tzv. ulaznoj naknadi i posljedično zahtjevu za isplatu, valja ukazati da prema odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/2003, dalje: ZZP/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora, odnosno čl. 96. st. 1 i 2. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, dalje: ZZP/07), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

33. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice, i u odnosu na tzv. ulaznu naknadu, jer je njezin iskaz ocijenio kao uvjerljiv, logičan i iskren. Na temelju iskaza tužiteljice proizlazi da se o ulaznoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo, kao i da nije bila upozorena zašto se plaća ta naknada i što ona obuhvaća, te da nije bilo mogućnosti pregovaranja o izostavljanju te odredbe, odnosno da je postojala dužnost platiti tu naknadu kako bi tužiteljica dobila kredit. 34. Slijedom toga, sud je zaključio da tuženik na kojem je teret dokaza (čl. 81. st. 4. ZZP/03 i čl. 96. st. 4. ZZP/07), već i po tome nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane pravne službe tuženika) pojedinačno pregovaralo. Samo navođenje da se članak VI. st. 6. Ugovora o kreditu temelji osim na slobodi ugovaranja po Zakonu o obveznim odnosima i na posebnim propisima namijenjenim zaštiti potrošača, kao i da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu naplata naknade za gotovinsku isplatu kredita bila redovit trošak kreditiranja, te da ista nije bila protivna prisilnim propisima, kao i da je visina naknade jasno navedena i određena, samo po sebi ne znači da se pregovaralo u vezi navedene naknade i njenog iznosa. Pritom je sud imao na umu da je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja navedenog troška (tzv. ulazne naknade) bila sastavni dio tipskog ugovora sastavljenog unaprijed od strane pravne službe tuženika.

35. Prema tome, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

36. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, te navedenim odredbama ZZP/03 i ZZP/07 nije isto dokazao.

Posl. broj: P-5766/2022-18

37. Uostalom, valja ukazati da tužiteljici nije posebno objašnjeno od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva koja je naplaćena 3.11.2008. isplate kredita, kao i zašto baš u opsegu od 2% od iznosa kredita. Iz svega navedenoga proizlazi nepoštenost na koju upire tužiteljica, a koja se prvenstveno sastoji u činjenici da je sporna ugovorna odredba unaprijed formulirana i određena od strane tuženika, da se o istoj sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, kao i da nije jasno koji bi to posebni troškovi prilikom obrade kredita nastali za tuženika, a da isti nisu ulazili u redovno obavljanje poslova bankarskih službenika. Sve navedeno sporni dio odredbe Ugovora o kreditu čini nejasnom, nerazumljivom, nedovoljno jasnom i neodređenom, a opisano dovodi tužiteljicu kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu koja je jednostrano donijela odluku o spornoj naknadi.

38. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvom se trošku uopće radi, u visini od 2% od iznosa kredita, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

39. S obzirom da se, dakle, o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirana od strane pravne službe tuženika, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a.

40. Pritom ovaj sud tek ukazuje na odluku Županijskog suda u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021. i na odluku istog suda posl. br. Gž-2558/2022- 2 od 6. rujna 2022. u istovrsnoj pravnoj stvari, prema kojoj: „…Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe sadržane u članku 5. stavku 2 ugovora o kreditu kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita. Naime, radi se o tipskoj ugovornoj odredbi koja je nepoštena u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP-a. Ovo iz razloga jer je ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, zbog čega je tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku, a odredbama članka 5. stavka 2. ugovora o kreditu nije precizno označeno na što se iste naknade odnose, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da su tužitelju prilikom zaključenja ugovora o kreditu od strane tuženika pojašnjeni razlozi ugovaranja navedenih naknada, kao niti na što se iste naknade točno odnose, niti je tužitelju kao potrošaču bilo omogućeno da pristane na takve odredbe, to su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. ZOO-a. Stoga ih je pravilno sud prvog stupnja utvrdio ništetnim.“

41. Konačno treba naglasiti da iako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je tek stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 1201/17) od 12. listopada 2017. godine propisana (u čl. 17. st. 4.) zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade, tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, što rezultira time da je ta ugovorna odredba (već navedeno) suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

42. Slijedom navedenog, sud je utvrdio ništetnim dio ugovorne odredbe iz čl. III. i VI. Ugovora o kreditu od 3.11.2008. u djelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kredita te je

Posl. broj: P-5766/2022-18

prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljici ono što je primio na temelju te ništetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO-a), odnosno na isplatu iznosa od 366,31 eura. Pritom se napominje da je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da je visina naknade za obradu kredita obračunata u iznosu od 2.760,00 kn (366,31 eura primjenom fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn)) i plaćena 3. studenog 2008.

43. S obzirom da je odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a da je tužitelju prilikom isplate kredita ustegnuta navedena ulazna naknada, na temelju takve ništetne ugovorne odredbe, to je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju upravo navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama koje, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a teku od prvog slijedećeg dana od dana stjecanja, ako je stjecatelj bio nepošten. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga Ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna svim propisima navedenima u ovoj presudi, pa je dužan platiti zatezne kamate i to od prvog slijedećeg dana od dana stjecanja.

44. Neosnovan je i prigovor zastare, kojeg je istaknuo tuženik. Naime, tužitelj u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe, dok je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. posl br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

45. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (859,26 eur) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), te troškovniku tužiteljice (list 215 spisa). Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7.1 OT –75 bodova), za sastav podneska od 1.4.2023. (Tbr. 8.1 OT - 75 bodova), zastupanje na ročištu 28.9.2023. i 21.11.2024. (Tbr. 9.1 OT - 75 bodova svako), zastupanje na ročištu 15.10.2024. (Tbr. 9.2. OT – 37,50 bodova), za sastav podneska od 7.10.2024. (Tbr. 8.4. OT – 18,75 bodova), odnosno ukupno 356,25 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eur (712,50 eur) i poreza na dodanu vrijednost (178,13 eur) iznosi 890,63 eur. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eur, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 39,82 eur, trošak vještačenja u spisu 300,00 eur, sveukupno 1.250,36 eura, sukladno čl. 155. ZPP-a.

46. Nije priznat trošak sastava podneska od 2.10.2023. budući da tim podneskom tužitelj tek dostavlja potvrdu o plaćanju predujma za vještačenje, a što sud sam provjerava uvidom u eSpis. Nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu da se u slučaju kad uredno pozvana stranka ne pristupi na ročište za objavu presude, presuda stavlja na e- oglasnu ploču suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

47. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/19, 73/17 i 131/20).

Posl. broj: P-5766/2022-18

48. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sudac:

Petar Zaradić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. Tužiteljici po pun., uz pristojbu na presudu, vps: 859,26 eur

2. Tuženiku po pun.