1

Poslovni broj: 2 P-257/21-18

                  

          Republika Hrvatska

   Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci                                                  Poslovni broj: 2 P-257/21-18

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz F., H. 2., R. Nj., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. A., odvjetnici iz V., protiv tuženika A. b. d.d. iz Z., S. a. ., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetnici iz OD Ć. i Š. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 23. studenog 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja M. A., odvjetnice iz V., i punomoćnika tuženika u zamjeni Ž. R., odvjetnici iz O., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 3. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I./ Utvrđuje se kako je ništetna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj 5…-2…, zaključen dana 6. lipnja 2007. između tužitelja M. D. iz F., H. 2., R. Nj., OIB: …, i tuženika A. b. d.d. iz Z., S. a. ., OIB: …,, u dijelu u kojemu je određeno da je prijevremena otplata kredita moguća uz naknadu prema Tarifi Banke.

 

              II./ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 968,65 eura (slovima: devetsto šezdeset osam eura i šezdeset pet centi) / 7.298,26 kuna[1] (slovima: sedam tisuća dvjesto devedeset osam kunai i dvadeset šest lipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 14. svibnja 2013. pa do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015.; od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećenjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

              III./ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.043,94 eura (slovima: tisuću četrdeset tri eura i devedeset četiri centa) / 7.865,57 kuna (slovima: sedam tisuća osamsto šezdeset pet kuna i pedeset sedam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 3. siječnja 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je 4. lipnja 2021. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenje ništetnosti i isplate.

              1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom (kao pravnim sljednikom S. b. d.d.) dana 6. lipnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 5…-2… na iznos od 47.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenja kredita.

              1.2. Tužitelj dalje navodi kako je gore navedenim Ugovorom u čl. 9. ugovorena mogućnost prijevremene otplate kredita na pisani zahtjev Korisnika kredita, ali uz naknadu prema Tarifi Banke. Tužitelj je dana 14.05.2013. izvršio prijevremenu otplatu predmetnog kredita, a tuženik mu je tom prilikom naplatio naknadu za prijevremenu otplatu u iznosu od 968,65 eura / 7.298,26 kn.

              1.3. O ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita iz čl. 9. predmetnog ugovora o kreditu nije se posebno pregovaralo, te je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja, prouzročila znatnu neravotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. S obzirom da se radi o ugovornoj odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditu, koji je tipski i unaprijed priređen od strane tuženika, te o kojoj ugovornoj odredbi se nije pregovoralo, ista je nepoštena i ništetna, te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uglavio nepoštenu odredbu o izlaznoj naknadi, tuženik je nepošten stjecatelj, te sukladno čl. 1115. ZOO-a predmetnu naknadu mora vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020. usvojen je između ostalih zaključak da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, te se pri tome poziva na presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2359/17-2 od 23.11.2017. i Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1837/14-2 od 05.11.2014.

              1.4. Predlaže da sud utvrdi osporavanu odredbu ništetnom, a tuženiku naloži da tužitelju izvrši isplatu uplaćenog iznosa po osnovi izlazne naknade, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovoga postupka.

 

              2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, te stoga osporava osnovanost i visinu tužbu i tužbenog zahtjeva, te ističe kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja, obzirom da smatra da se isto treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog vještaka kojeg odredi sud.

              2.1. Prvenstveno je prigovorio zastari utuženog iznosa, jer je isti potraživan osam godina nakon navodnog plaćanja utuženog iznosa, za koji osporava kako je uistinu plaćen.

              2.2. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Tuženik ukazuje i predlaže dokaze da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Dodatno, zakonske odredbe čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj traži isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete. Smatra da tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, slijedom čega se uopće ne može niti napraviti test da li su ugovorne odredbe ništetne ili ne.

              2.3. Tuženik smatra da su i dokazni prijedlozi predloženi paušalno, bez navođenja na koje okolnosti i koje činjenične navode, a niti je tužitelj predložio zadatak za provođenje financijskog vještačenja. Imajući u vidu sve navedeno predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom, uz obvezivanje tuženiku isplatiti parnični trošak.

 

              3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku pregleda prometa za klijenta (list 10-19), u presliku Ugovora o kreditu broj: 5…-2… (list 20-28), u metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama (list 57-58), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na raspravi od 23.11.2023. (list 265-268), te je na istoj raspravi saslušan i svjedok djelatnik banke.

              3.1. Sud je raspravnim rješenjem na ročištu od 15.11.2022. odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja obzirom da se radi o sporu male vrijednosti i da tuženik ovaj dokazni prijedlog nije predložio u odgovoru na tužbu.              

 

              4. Na temelju rezultata dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je nesporno da je tužitelj s prednikom tuženika 6. lipnja 2007. zaključio ugovor o kreditu broj 5…-2…. Nesporan je i sadržaj ugovora o kreditu, kao i činjenica kako je tuženik prednik S. b. d.d. O..

              4.1. Sporno je da li je odredba čl. 9. navedenog Ugovora o kreditu ništetna, da li je tužitelj platio naknadu za prijevremeni povrat kredita, iznos i vrijeme plaćene naknade, kao i da li je pravo potraživati predmetnu naknadu zastarjelo.

 

              5. Člankom 9. Ugovora o kreditu 5…-2… od 06.06.2007., koji regulira prijevremenu otplatu kredita propisano je: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke".

              5.1. Člankom 1024. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu ZOO), koji se primjenjuje sukladno vremenu nastanka spornog pravnog odnosa (isplate), propisano je kako korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanja, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, te je dužan naknaditi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio.

              5.2. Sud je stava kako ova odredba daje pravo davatelju kredita tražiti naknadu štete, ukoliko istu trpi ranijom otplatom kredita od strane korisnika kredita, no u visini pretrpljene štete koju mora i dokazati. Odredba čl. 9. Ugovora o kreditu ne govori o naknadi štete već o obvezi korisnika kredita da plati naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita i pravu banke na jednostrano zaračunavanje iste naknade, sukladno Tarifi Banke, a koju ista određuje sukladno svojoj poslovnoj politici. Osporavana odredba ne govori o naknadi štete koju bi banka trpjela prijevremenom otplatom kredita, o parametrima i načinu utvrđivanja predmetne štete niti je prilikom prijevremene isplate kredita od strane tužitelja, utvrđivana visina štete koju banka otplatom kredita trpi.

              5.3. Saslušanjem tužitelja, utvrđeno je da ugovor o kreditu s tuženom bankom zaključio 06.06.2007. u svrhu rješavanja stambenog pitanja. Prije odluke za kredit u ovoj banci raspitivao se i kod drugih banaka, a za ovu se odlučio jer je kredit kod ove banke bio najpovoljniji s najboljim uvjetima kreditiranja. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt, a novčana sredstva koja je dobio kreditom koristio je za svoje osobne potrebe. Kod ove banke raspitivao se i za kredite u drugim valutama, ali ovaj su mu ponudili kao najpovoljniji kredit. Prije potpisivanja ugovora ugovor je pročitao, a nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora jer je ugovor već bio unaprijed pripremljen. Pojedine odredbe iz ugovora nije mu nitko tumačio odnosno niti službenik u banci niti javni bilježnik kod kojeg je ovjeravao kredit. Kredit je ranije otplatio negdje oko 2013., ali je platio i naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita negdje oko 1.000,00 eura. Kod popisivanja ugovora nije mogao pregovarati da se ne stavi odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a nije mogao ni utjecati na visinu te naknade.

              5.4. Na glavnu raspravu 23. studenog 2023. kod ovoga suda pristupila je i M. S., pozvana u svojstvu svjedoka kao djelatnica zaposlena u spornom periodu kod tužene. Ista je ikazala da se zbog proteka vremena, a i činjenice da više ne radi kod tužene, ne sjeća pojedinosti konkretnog slučaja kao niti pojedinosti oko informiranja klijenata o pojedinim odredbama iz Ugovora.

              5.5. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi kako isti nije imao mogućnost pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu, kako je isti osporavao obvezu plaćanja izlazne naknade prilikom zatvaranja kredita, no samo plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita je postavljeno kao uvjet zatvaranja kredita koji je tužitelju postao odviše tegoban za plaćanje zbog znatnog povećanja anuiteta, te kako je isti naknadu platio bez obzira što je predmetnu odredbu smatrao nepravednom kako bi u konačnici zatvorio kredit.

              5.6. Iz Ugovora o kreditu nije vidljivo kako je pravni prednik tuženika dao tužitelju na uvid Tarifu Banke prema kojoj bi ista bila ovlaštena zaračunati naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita, niti je tuženik tijekom postupka sudu dostavio predmetnu

Tarifu.

              5.7. Člankom 269. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je kako je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju i trpljenju. Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena ili odrediva. Činidba propisana čl. 9. Ugovora o kreditu 5…-2… od 06.06.2007. nije određena niti je odrediva s obzirom da Ugovor ne sadrži jasne parametre pomoću kojih se može odrediti njena visina, a radi se o novčanoj obvezi. Tuženik sudu nije dostavio niti Tarife sukladno kojima se visina predmetne izlazne naknade prema Ugovoru trebala odrediti.

              5.8. Odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, Ugovor je ništetan. Člankom 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog Ugovora.

              5.9. Ocjenom provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, s tuženikom sklapajući Ugovor o kreditu, pristao i na odredbu čl. 9. istog kredita koji govori o naknadi koju je Banka ovlaštena zaračunati sukladno svojoj Tarifi u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, a čija visina nije bila određena, već je tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknada za djelomičnu, prijevremenu otplatu. Iako ugovorna odredba nije u suprotnosti s odredbom čl. 224. ZOO-a, ista je ništetna, jer se radi o novčanoj obvezi koja nije određena po visini, niti je odrediva s obzirom da ugovor ne sadrži parametre po kojima bi se njenu visinu trebalo odrediti, već je njeno određivanje prepušteno samovolji Banke.

 

              6. Iz podneska tuženika od 17.11.2023. (list 260) upravo tuženik ističe kako je naknada za prijevremenu otplatu kredita naplaćena 14. svibnja 2013. u iznosu od 7.298,26 kn, a koju je odredio sam prednik tuženika, bez dostavljenih parametara sukladno kojima je odredio njenu visinu. Ovaj podatak proistječe i iz pregleda prometa za klijenta datiran na 5. svibnja 2021. (list 19).

 

              7. Nakon što je utvrđen trenutak isplate predmetne prijevremene naknade, potrebno je raspraviti prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Sud isti prigovor nije mogao prihvatiti kao osnovan, budući je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

              7.1. Slijedom naprijed iznijetog, trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku naložiti isplatu iznosa koji odgovara uplaćenom iznosu za prijevremenom otplatom kredita od strane tužitelja, a koju visinu tuženik nije osporio.

              7.2. Kako je tuženik temeljem ništetne ugovorne odredbe od tužitelja primio iznos od 7.298,26 kn što u protuvrijednosti eura iznosi 968,65 eura, dužan je predmetni iznos vratiti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to od primitka predmetnog iznosa odnosno 14. svibnja 2013. pa do isplate, s tim da je visina kamata

određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

              7.3. S druge strane, tužitelj nije ništa primio temeljem ništetne ugovorne odredbe, stoga nije ništa niti dužan vratiti. Tuženik je tijekom postupka isticao kako je prijevremenom otplatom kredita trpio štetu koja se sastoji u troškovima financiranja kredita tužitelja koju tuženik podmiruje i nakon prijevremene otplate kredita i administrativnim troškovima tuženika. No, iz provedenih dokaza vidljivo je kako troškovi financiranja kredita niti administrativni troškovi tuženika obuhvaćeni u naknadi za prijevremeni povrat već je ista obračunata u cjelovitom paušalnom iznosu. Tuženik nije postavio tužbeni nit protutužbeni zahtjev za naknadom štete stoga sud isto nije mogao niti utvrđivati.

 

8. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22). Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 149,31 eura / 1.125,00 kuna, za sastav obrazloženog podneska od 08.12.2022. u iznosu od 149,31 eura / 1.125,00 kuna, za sastav dva podneska i to od 30.07.2021. i 16.11.2022. svaki u iznosu od 49,77 / 375,00 kuna, za zastupanje na dva ročišta i to od 15.11.2022. i 23.11.2023. svako u iznosu od 149,31 eura / 1.125,00 kuna, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 74,66 eura / 562,50 kuna, što sveukupno s pripadajućim PDV u iznosu od 192,86 eura / 1.453,13 kuna, čini ukupan iznos od 964,30 eura / 7.265,63 kuna.

8.1. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, te trošak sudske pristojbe na presudu svaka u visini od 39,82 eura / 300,00 kuna, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.043,94 eura / 7.865,57 kuna.

 

              9. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Vinkovcima, 3. siječnja 2024.

 

                    Sudac:             

                                                                                                 Snježana Kozina, v.r.

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

             

              DNA:

1. Odvjetnica M. A., V. – pun.tužitelja
2. OD Ć. i Š. d.o.o., Z. – pun. tuženika