REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–454/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽN i dr., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog ŽN i optuženog ŽNO podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 5. srpnja 2024., broj K- 170/2017, u sjednici održanoj 20. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika te optuženih ŽN i ŽNO, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I, žalbe državnog odvjetnika te optuženih ŽN i ŽNO su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženik ŽN i optuženik ŽNO proglašeni su krivima da su počinili svaki po jedno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., te je optuženik ŽN na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, a zatim mu je na temelju članka 57. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava kazna zatvora od šest mjeseci, dok se preostali dio kazne od sedam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 10. prosinca 2015., u 13,00 sati do 10. prosinca 2015., u 18,20 sati, kao jedan dan zatvora, dok je optuženik ŽNO na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 10. prosinca 2015., u 12,15 sati do dana 10. prosinca 2015., u 18,59 sati, kao jedan dan zatvora.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11, optuženiku ŽN izrečena je sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o drogama koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

1.3. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11, od optuženika ŽN oduzete su četiri staklene bočice s otopinom Heptanona, četiri originalna kartonska pakiranja lijeka Suboxone s po sedam sublingvalnih tableta, jednua originalnu kartonsku kutiju lijeka Heptanon s 80 tableta i jedan PVC smotuljak droge amfetamin mase 0,6 grama, a koji su od njega oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 10. prosinca 2015., te je određeno da će se navedena droga nakon pravomoćnosti presude uništiti sukladno članku 181. stavku 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – pravilno i 80/22 te 36/24 - dalje u tekstu ZKP).

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP-a optuženik ŽN obezan je na naknadu troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 339,90 eura, što se odnosi na trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 239,90 eura te paušalnu svotu od 100,00 eura, a sve u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude.

1.5. Na temelju članka 69. KZ/11, optuženiku ŽNO izrečena je sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o drogama koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP-a, optuženik ŽNO obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 365,45 eura, što se odnosi na trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura te paušalnu svotu od 100,00 eura, a sve u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude.

1.7. Na temelju članka 79. KZ/11, od kupca RN trajno su oduzete dvije novčanice u ukupnom iznosu od 200,00 kuna koje su od njega oduzete uz potvrdu o oduzimanju broj 884718 te se iste imaju uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske, po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavkom 1. ZKP-a) te odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavka 1. ZKP-a), s prijedlogom „da Županijski sud ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da presudu preinači u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi u odnosu na I- okrivljenog ŽN, odnosno u odluci o kazni u odnosu na II-okrivljenog ŽNO i osudi ih na kazne zatvora u primjerenom trajanju.“ 2.1. Žalbu protiv presude podnosi optuženik ŽN putem braniteljice CN, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Mrklić & Partneri u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom „ Županijskom sudu ovu žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, a podredno žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i prvookrivljenom ŽN osloboditi od optužbe ili mu izreći blažu kaznu.“ Ujedno je optuženik ŽN zatražio da se on i njegova braniteljica pozovu na sjednicu vijeća na kojoj će se odlučivati o njegovoj žalbi.

2.3. I optuženik ŽNO podnosi žalbu protiv presude putem braniteljice Sandi Mršić, odvjetnice iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog „odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu te javnom objavljivanju presude. “ Predlaže da drugostupanjski sud „pobijanu presudu potpuno ukine ili preinači.“

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

5. Sjednica vijeća je sukladno odredbi članka 475. stavka 3. ZKP-a održana u odsutnosti uredno obaviještenih državnog odvjetnika, braniteljice optuženika CN te optuženika.

6. Žalbe državnog odvjetnika te optuženih ŽN i ŽNO su bespredmetne.

7. Optuženik ŽN u žalbi upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, pri čemu prvostupanjski sud „nije uzeo u obzir sve utvrđene činjenice, a niti su dovedene u vezu jedne s drugima, pa da temelju takve analize činjeničnog stanja nije donesen zaključak.“

7.1. Međutim, u žalbi su sadržajno navedeni prigovori činjeničnog karaktera jer proizlazi da optuženik obrazlažući te prigovore ne prihvaća kao pravilne zaključke suda prvog stupnja te ih nastoji dovesti u sumnju svojim tvrdnjama i tek u tom kontekstu navodi da su počinjene navedene postupovne povrede.

8. Optuženik ŽNO također u uvodu žalbe kao osnovu pobijanja presude ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju uopće ne obrazlaže u smislu na koji način bi takva povreda bila ostvarena.

9. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu sa odredbom članka 476. stavka 1. ZKP-a., utvrđeno je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, tj. da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega je pobijanu presudu valjalo u cijelosti ukinuti.

10. Naime, optuženik ŽN proglašen je krivim za činjenični opis kaznenog djela koji sadrži opis počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., i to kroz dva modaliteta. U prvom dijelu posjedovanja u svom stanu u nakani nuđenja zainteresiranim kupcima, četiri staklene bočice s otopinom metadona ukupnog volumena 41,4 mL, četiri originalna kartonska pakiranja s ukupno 28 tableta lijeka Suboxone, jedne kartonske kutije s 80 tableta Heptanona te jednog smotuljka amfetamina mase 0,54 grama. Tada je uslijedio drugi modalitet počinjenja kaznenog djela prema izreci presude, kao neovlaštena prodaja tvari koje su propisom proglašene drogom, kada je taj optuženik prodaju jedne bočice Heptanona po cijeni od 200,00 kuna telefonski dogovorio s kupcem RN, a potom je putem optuženog ŽNO po njegovoj uputi, tu drogu isporučio RN od kojeg je zauzvrat trebao primiti i nastavno optuženom ŽN predati dogovorenu cijenu.

10.1. U odnosu na prvi modalitet počinjenja kaznenog djela, tj. posjedovanja tvari koje su proglašene drogom u namjeri prodaje za koje je terećen optuženik ŽN, prvostupanjski sud uopće ne daje nikakve razloge, pa je nejasno na temelju kojih utvrđenja sud ostavlja u činjeničnom opisu ovaj modalitet počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Prema tome, u ovom dijelu počinjenja kaznenog dijela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., prvostupanjski sud uopće ne daje razloge o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

10.2. Sud se u obrazlaganju osuđujuće presude ograničava isključivo na drugu radnju kojom se optuženik ŽN tereti za prodaju inkriminirane vrste i količine droge RN, odnosno drugi modalitet radnje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. koji je u konkretnom slučaju relevantan za zaključak o posjedovanju droge radi daljnje prodaje i za inkriminiranu djelatnost optuženog ŽNO.

10.3. Osim toga, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge o krivnji optuženika, a krivnja je odlučna činjenica kaznenog djela zbog kojeg su oba optuženika oglašeni krivima i osuđeni. Prema odredbi članka 23. KZ/11. sadržaj krivnje se sastoji od ubrojivosti, namjere ili nehaja i o svijesti o protupravnosti djela, a o tim elementima prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge, osim što pod toč. 7. obrazloženja parafrazira zakonski tekst odredbe članka 23. KZ/11. navodeći kako „su okrivljenici predmetno kazneno djelo počinili s namjerom budući da su bili svjesni svog djela te su htjeli njegovo počinjenje, a kako su okrivljenici počinili kazneno djelo s namjerom, te kako su u vrijeme počinjenja djela bili smanjeno ubrojivi (obična smanjen ubrojivost), tako su okrivljenici krivi za počinjenje predmetnog kaznenog djela.“ Odsustvo razloga o odlučnim činjenicama (krivnji) tim više je prisutno jer u odnosu na optuženog ŽN u pobijanoj presudi nije ništa navedeno u pogledu modaliteta izvršenja predmetnog kaznenog djela posjedovanjem droge u namjeri prodaje, pa onda ni o subjektivnoj strani tog modaliteta djela, a u odnosu na optuženog ŽNO koji je osporio da je znao da nepoznatoj osobi, odnosno RN predaje konkretnu vrstu i količinu droge. Kako je krivnja odlučna činjenica koja se odnosi na kazneno djelo i temelj kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11. te kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo razloge o postojanju krivnje optuženog ŽN u odnosu na oba inkriminirana mu modaliteta počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. i vezi stavka 1. KZ/11. i ŽNO u odnosu na modalitet izvršenja djela za koje je on terećen ostvarena je daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

11. Slijedom izloženog valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ovakvoj procesnoj situaciji žalbe državnog odvjetnika i oba optuženika postale su bespredmetne.

12. Nastavno, ovaj je drugostupanjski sud, povrh ocjene da pobijanu presudu treba ukinuti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP-a, jer su optuženici i državni odvjetnik podnijeli žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Analizirajući žalbene razloge oba optuženika u pogledu činjeničnih utvrđenja suda koja se odnose na inkriminiranu djelatnost prodaje i prijenosa inkriminirane vrste i količine droge, čini se da nisu u pravu optuženici kada dovode u pitanje stav suda da je iskaz svjedoka PN u cijelosti prihvatljiv i da je na njegovom iskazu moguće pouzdano utvrditi sve odlučne činjenice u pogledu prodaje i prijenosa droge RN. Naime, za sada nema razloga ne vjerovati iskazu ovog svjedoka da se predmetni inkriminirani događaj dogodio upravo onako kako je on to opisao obzirom na to da je njegov iskaz potkrijepljen i obranama koje su optuženici dali tijekom istražnog postupka kao i potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta. Osim toga, nije utvrđena niti jedna okolnost iz koje bi se moglo zaključiti da svjedok ĐN neopravdano tereti, prvenstveno optuženog ŽNO. Imajući u vidu navedeno kao i razloge koje je u vezi ovog inkriminiranog događaja prvostupanjski sud dao pod točkom 5. obrazloženja pobijane presude, i ovaj sud drugog stupanja nalazi da kontrolni dokazi navedeni u tom dijelu obrazloženja za sada upućuju na neosnovanost žalbenih prigovora oba optuženika u pogledu pogrešno (nepotpuno se i ne obrazlaže) utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu ovog modaliteta kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

14. Dakle, u ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke, ponovno će izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze te ih nakon toga analizirati i ocijeniti pojedinačno, pa tako i iskaz svjedoka RN, što je propušteno u pobijanoj presudi, i u vezi s ostalim dokazima i na taj način utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će potom valjano i obrazložiti.

14.1. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku obratiti pažnju na okolnost da su optuženici na raspravi izjavili da „svoju obranu žele dati na današnjem ročištu“, što ne znači da su izjavili kako će obranu izložiti prije izvođenja dokaza, zbog čega nije bilo osnove da se ispitaju na početku dokaznog postupka, nadalje, da se optuženom ŽNO kao otežavajuća okolnost ne može uzeti da je predmetno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja iz presude Županijskog suda u Splitu, broj K-639/2021, pravomoćna 16. srpnja 2023., jer se on tereti da je predmetno kazneno djelo počinio 10. prosinca 2015., dakle prije pravomoćnosti navedene presude, što je i razlog za nemogućnost opozivanja uvjetne osude tom optuženiku (djelo nije počinjeno za trajanja roka provjeravanja). Osim toga prvostupanjski sud nije imao zakonskog osnova od RN oduzimati novac primjenom članka 79. KZ/11, a pogotovo ne s onim obrazloženjem navedenim u pobijanoj presudi iz kojeg nije jasno je li novac od RN oduzet primjenom članka 79. stavka 1. KZ/11, kada je oduzimanje predmeta obvezno obzirom da se u obrazloženju navodi kako je novac produkt kaznenog djela, ili pak na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11, kada je oduzimanje predmeta fakultativno obzirom da se u obrazloženju navodi kako je novac bio sredstvo počinjenja kaznenog djela. Taj novac može biti samo dokaz u postupku, a nikako predmet kojeg imaju u vidu odredbe članka 79. KZ/11.

14.2. Imajući u vidu žalbu državnog odvjetnika iz žalbene osnove pogrešno utvrenog činjeničnog stanja u pogledu odluke o kazni, prvostupanjskom sudu se skreće pažnja i da je u obrazloženju svoje presude dužan navesti na temelju kojih je dokaza utvrdio činjenice odlučnog značaja u postupku odmjeravanja kazne optuženicima u slučaju da u ponovljenom postupku utvrdi da su krivi za počinjenje terećenih im kaznenih djela. To stoga što je u pobijanoj presudi navedeno da su optuženici osuđivani (odlučna činjenica), i pritom da je optuženik ŽNO višestruko osuđivan i da je specijalni povratnik te im je ta činjenica kao otegotna okolnost vrednovana u postupku odmjeravanja kazne, a da pritom nije navedeno na temelju kojih je dokaza ta odlučna činjenica utvrđena. Ako je činjenicu osuđivanosti optuženika utvrdio na temelju podataka iz kaznene ili prekršajne evidencije, onda je prvostupanjski sud bio dužan navesti kojim su presudama optuženici osuđivani, za koja kaznena djela i kada su te presude postale pravomoćne, time da se u slučaju osuđivanosti optuženika nakon počinjenja djela ta osuđivanost može cijeniti samo kao negativno ponašanje optuženika nakon učina kaznenog djela.

15. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

U Puli – Pola 20. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Vlatka Turčinov,v.r.

M

Dragana Kos Milevoj,v.r.