REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj P Ob-150/2024-42

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku ĐA, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika PA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku David Salaj, odvjetnik iz Pule, uz sudjelovanje mlt. ČAB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po posebnom skrbniku ĐAB, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, Ulica Franje Čandeka 23b, Rijeka, radi određivanja osobnih odnosa s roditeljem s kojim dijete ne živi, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 8. studenog 2024. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog skrbnika djeteta, a objavljene dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta mlt. PAB i oca PA, odvijati će se na način da će otac viđati dijete dva puta tjedno srijedom od 16,00 sati do 20,00 sati i svake druge subote u mjesecu od 11,00 do 20,00 sati na način da će otac preuzeti dijete sa adrese na kojoj dijete živi sa majkom i vraćati ga majci.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.492,90 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom živio u izvanbračnoj zajednici do listopada 2021. godine. U toj zajednici da je rođeno jedno zajedničko dijete mlt. KAB rođena **.**.2014. u [adresa]. Nadalje navodi da tuženik iz ranijeg braka ima dvije kćerke mlt. Č rođenu **.**.2005. i mlt. ĐA rođenu **.**.2006. koje stanuju sa majkom nakon razvoda braka a s tuženiku ostvaruju osobne odnose jednom tjedno u pravilu nedjeljom. Tužitelj tvrdi da je do prestanka izvanbračne zajednice došlo iz razloga što je tuženik često bio nasilan prema njihovom zajedničkom djetetu što je njoj bilo neprihvatljivo. Navodi kako bi je fizički kažnjavao kada nešto ne bi učinila kako je on zamislio, da ju je vrijeđao, ne u njenom prisustvu već kada je bila na poslu te da je pravio veliku razliku između djece iz prvog braka i mlt. KAB te da je pokazivao veću ljubav, razumijevanje i pristranost prema djeci iz prvoga braka. Ističe da djeci iz prvog braka daje redovito đeparac, kupuje poklone, dok njihovo dijete da jedva doživljava. Osim toga u više navrata je dopuštao starijim kćerkama da vrijeđaju i udaraju KAB te da nije zaustavio tuču i svađu između njih. Nakon prekida izvanbračne zajednice tuženik da je viđao svo troje djece u isto vrijeme u koje vrijeme bi KAB bila istučena od polusestara a tuženik da ju je optuživao kako laže te da ju je vrijeđao, vikao na nju, a često da bi ju udario. Dijete da je sa susreta dolazilo uplakano i nesretno te da zbog toga ponovno mokri u krevet. Tužitelj navodi da ga je upozorava nekoliko puta na ponašanje prema djetetu međutim to da nije uredilo plodom. U jednom navratu da su starije kćerke toliko istukle mlt. KAB po leđima i nogama zbog čega je završila na hitnom traktu. Navodi kako je prijavila tuženika te se kod ODO Pula vodi postupak pod brojem KZP-DO- 122/22 ali još uvijek nije podignuta optužnica niti se vodi kazneni postupak. Dijete da ustvari ne želi imati kontakt s ocem niti sa polusestrama te da su zbog toga i dobili privremenu mjeru od strane ovog suda posl.br. R1 Ob-186/22 koje se pridržavaju do okončanja ovog postupka. KAB da je završila prvi razred osnovne škole, odlična je učenica, inteligentna i motivirana te da je majka u svemu tome podržava. Djevojčica da odbija kontakte s ocem a posebno sa njegovim kćerkama iz prvog braka iako joj otac nedostaje. Stoga tužitelj predlaže da nakon prekida izvanbračne zajednice dijete ostvaruje osobne kontakte sa roditeljem s kojim ne živi tako da će otac viđati dijete svaku srijedu od 16,00 do 20,00 sati te svaku drugu subotu od 11,00 do 20,00 sati sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode tužitelja te ističe da nikada nije bio nasilan prema djetetu te da tužiteljica manipulira sa djetetom kako bi od suda uspjela ishoditi samostalnu roditeljsku skrb te njega potpuno isključiti iz života djeteta. Ne osporava da je ovaj sud donio rješenje o privremenoj mjeri pod brojem R1 Ob-186/22 te da se istog rješenja pridržava. Smatra da nije potrebno određivati nadzor nad ostvarivanjem kontakata jer da ima uredne kontakte s djetetom od privremene mjere do danas i da nema nikakvih problema. Tuženik se ne protivi da dijete nastavi živjeti sa majkom ali ne želi da majka ima samostalnu roditeljsku skrb već želi da zajedno s majkom odlučuje ravnopravno o pravima i obavezama mlt. KAB. Smatra da dijete viđa premalo te da bi volio da dijete za vikend prespava kod njega i da ga tijekom tjedna vidi duže od jednoga dana. Navodi da uredno plaća uzdržavanje od 1.200,00 kuna prema privremenoj mjeri međutim navodi da plaća uzdržavanje i za dvije kćerke iz prvoga braka svakoj po 1.000,00 kuna pa da sud treba imati u vidu da ima obavezu uzdržavanja i prema djeci iz prvoga braka. Što se tiče kaznenog postupka navodi kako je tužiteljica neosnovano podnijela prijavu protiv njega te opovrgava da je bilo kada zlostavljao dijete ili da je bio nasilan prema djetetu. Navodi da je to tužiteljica učinila namjerno kako bi ga pred sudom prikazala u najgorem moguće svijetlu. Predlaže da sud odredi češće kontakte između njega i djeteta, da se sa tužiteljicom ostvaruje zajedničku roditeljsku skrb, smatra kako nije potreban nadzor nad ostvarivanjem osobnih kontakata te ističe da ne bježi od obaveze uzdržavanja. Navodi kao su se u međuvremenu tijekom trajanja ovog postupka stabilizirali odnosi i kontakte između njega i mlt. KAB pa predlaže da se kontakti odrede kako je to predložio tužitelj.

3. U dokaznom postupku pročitano je izvješće o provedenom postupku obaveznog savjetovanja prije pokretanja ostalih sudskih postupaka ostvarivanu roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom, pročitan je zapisnik Centra na strani 12 spisa, izvršen je uvid e-mail prepiske, pročitana je medicinska dokumentacija, pročitan je iskaz tužitelja i tuženika saslušanih kao parnične stranke, pročitano je mišljenje posebnog skrbnika, vrši se uvid u ovosudni spis R1 Ob-186/22 i spis ODO Pula koji prileži ovom predmetu KPZ-DO-122/22 koji je sada prešao u spis Kir- 233/2022, pročitan je rodni list, potvrda o plaćanjima, vrši se uvid u fotografije, čita se nalaz i mišljenje stalnih vještaka prof. DAB, psiholog i spec. psihijatar Davorka Smoljanić, pročitano je mišljenje posebne skrbnice, pročitano je rješenje ODO Pula Kir-DO-233/22 od 17.10.2023. godine.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pula od 26.08.2022. mlt. PAB imenovan je poseban skrbnik u ovom postupku u osobi ĐAB, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka.

6. Tijekom trajanja ovog postupka ovaj sud je već donio u jednom navratu odluku pod posl.br. P Ob-189/2022 od 06.10.2023. godine. Ta odluka je djelomično postala pravomoćna pa je tako pravomoćno utvrđeno da će mlt. PAB nakon prestanka izvanbračne zajednice živjeti sa majkom ČA na adresi [adresa]. Nadalje je utvrđeno da će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb nad djetetom te je utvrđeno kako je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. PAB 210,00 eura počevši od 05.08.2022. zajedno sa zateznim kamatama sve dok za to budu postojali zakonom propisani razlozi.

7. Navedena odluka suda je po žalbi Područnog ureda Pula ukinuta rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-55/2024 od 06.03.2024. godine i to u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje osobnih odnosa mlt. PAB i oca KA te u dijelu u kojem je odlučno o troškovima postupka. Dakle upravo to predstavlja predmet raspravljanja ovog ponovljenog postupka.

8. Saslušanjem parničnih stranaka sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici 8,5 godina te da je došlo do prekida izvanbračne zajednice 01.10.2021. godine. U toj vezi rođeno je jedno zajedničko dijete mlt. PAB sada stara 10 godina. Djevojčica pohađa 3. razred Osnovne škole Kaštanjer te je odlična učenica. Dijete je fizički potpuno zdravo te po tom pitanju roditelji nemaju posebnih problema no po navodima tužitelja zbog poremećenih odnosa u izvanbračnoj zajednici da dijete već dugi niz godina noću mokri u krevet.

9. Kao uzrok prestanka izvanbračne zajednice tužiteljica ističe da je glavni uzrok tuženikovo zlostavljačko ponašanje prema zajedničkom djetetu tvrdeći da je emotivniji i brižniji prema djeci iz prvog braka kćerka Č stara 17,5 godina i kćerka ĐA stara 16 godina. S druge pak strane tuženik u potpunosti osporava te navode. Utvrđeno je da stranke druge zajedničke ili posvojene djece nemaju, da tuženik ima dvoje djece iz prvoga braka dok je tužiteljica ovo jedino dijete.

10. Prije okončanja ovog postupka pokrenut je od strane tuženika postupak radi donošenja privremene mjere te je ovaj sud donio pravomoćno rješenje pod posl.br. R1 Ob-186/22 od 09.02.2022. kojim rješenjem je privremeno određeno da će mlt. PAB nakon prestanka izvanbračne zajednice nastaviti živjeti s majkom, određeno je održavanje osobnih odnosa između djeteta i oca te je tuženik obavezan na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 1.200,00 kuna odnosno 132,72 eura. Nesporno je da se obje stranke pridržavaju rješenje o privremenoj mjeri

11. Između stranaka je sporno održavanje osobnih odnosa između oca i djeteta.

12. Radi razrješenja tih spornih okolnosti sud je proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka te je proveden dokaz kombiniranim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. specijalista psihijatrije dr. Davorka Smoljanić i prof. psihologije DAB.

13. Uvidom u nalaz i mišljenje imenovanih vještaka sud je utvrdio da su parnične stranke živjele u neharmoničnom i turbulentnom odnosu. To je posebice vidljivo kada se sa strankama razgovara nasamo a kad su zajedno prezentirali problematičnu situaciju komuniciraju na zadovoljavajućem nivou mada neverbalna komunikacija obiju parničnih stranaka ne slijedi ono što oni izgovaraju pred vještacima a to se odnosi i na djevojčicu naspram roditelja i obrnuto.

Kod mlt. PAB registrirana je naglašena privrženost majci, alijenizacija od oca međutim utvrđena je i njena potreba i želja da bude sa ocem i od njega "viđena", posebice kada se dijete samo uspoređuje prema očevim stariji kćerkama iz prethodnog braka. Dijete još uvijek spava u krevetu sa majkom, ima poteškoća u uzimanju hrane koju nije dostavila ili pripremila majka. To sudu ukazuje na emotivnu zakočenosti u razvoju djeteta te njenoj usmjerenosti da ne bude separirana od majke, drugim riječima u tom procesu dijete je zakočeno od strane majke a taj bi proces u dobi u kojoj se djevojčica aktualno nalazi već trebao započeti. Epizode enureze (mokrenje u krevet djece koja su već stekla kontrolu na sfinkterima) tužiteljica povezuje sa nasilničkim ponašanjem oca prema djevojčici što također ukazuje na retrogradna kretanja u patologiji odrastanja.

Dijete je stavljeno u poziciju da majku idealizira, a oca nihilizira ("bilo bi ok da tatu više ne vidi nikad"), a kod djeteta je istovremeno utvrđenja žudnja (inzistira da ide na rođendansku proslavu očevog rođaka kako bi vidjela oca) što ukazuje da mlt. PAB nesvjesno prihvaća ulogu arbitra u odnosu roditelja koji su pak puni kontradiktornosti, međusobnog omalovažavanja, prebacivanja, okrivljavanja.

Mlt. PAB se opisuje kao dobrom, lukavom, pametnom i lijepom. Navodi kako kod majke ne bi ništa mijenjala a kod oca da bi promijenila njegovo ponašanje no u razgovoru kod liječnika navodi "sad da je bolje". Dijete govori i o svom odnosu s majkom koju voli najviše na svijetu, kojoj sve ispriča, o odnosu s ocem s kojim crta, igra se, no kod njega ne radi domaću zadaću i ne hrani se te mu to zamjera jer da otac čini razliku među svojom djecom. Mlt. PAB je anksiozna ima poteškoće u razvoju vlastitog identiteta i to zbog naznačenog dadiljnog odnosa s majkom te zbog konflikta lojalnosti prema ocu. Djevojčica je već uključena u psihoterapijski tretman što je prema mišljenju suda vrlo važno i to treba nastaviti jer se radi o preadolescentnom djetetu pred kojim tek nastupa period emotivnih turbulencija, vrtlog emocija koji izvire iz potrebe za mentalnim zdravljem da se separira od roditelja te pokreće proces individualizacije. S druge pak strane djevojčica od tih istih roditelja ima potrebu biti podržana i shvaćena u nastojanju traženja vlastitog puta odrastanja i to empatijom i komunikacijom od strane oba roditelja.

14. Sud je nadalje utvrdio da tužiteljica ne boluje od duševnih bolesti, nije ovisna o psihoaktivnim sredstvima nema specifičnih poremećaja ličnosti no ima određenu razinu fiksacije u svojoj misiji "zaštite" djeteta od oca i njegovih kćeri iz prvog braka. Tužiteljica prelazi okvire empatijskog sudjelovanja u odnosu majke koja štiti svoje dijete. Tužiteljica ima narcističke crte ličnosti, usmjerena u valorizaciju po kognitivnom tipu, nesvjesno zapostavljajući emotivnu komponentu prvenstveno u svom unutarnjem svijetu a sukladno tome i u unutarnjem svijetu svoje kćeri. Nije sporno da tužiteljica brine, pazi i voli svoju kćerku, no u toj ljubavi treba biti mjesta i za autentične potrebe, želje i individualne karakteristike mlt. PAB, kao što bi u toj istoj ljubavi majka trebala biti poticatelj razvoja novih odnosa, a ne restriktor budućih mogućnosti svoga djeteta. Majka nije dovoljno separirana od djeteta te prema djetetu i dalje ima dadiljni odnos što se može iščitati iz njene utopljenosti s djetetom "imamo problema s psihičkim zdravljem", "noćas mi se ponovno pomokrila u krevet", "lomi mi tjedan" – kada govori o svojoj želji da PAB ne odlazi ocu u radnom dijelu tjedna. Majka je svjesna da dijete voli oca i polusestre ali da joj oni ne uzvraćaju ljubav te da je tuženikovo zlostavljanje djeteta razlog za raspad izvanbračne zajednice. Smatra da ju je tuženik financijski iskorištavao, da je isti psihički nestabilan, da uzima lijekove, alkohol, da je prijetvoran, agresivan.

Tužiteljica je osoba koja je samokontrolabilna, emocionalno distancirana, narcistična, u poziciji da idealizira neke odnose te je isključiva u odnosu na oca djeteta, a u odnosu na samo dijete je neseparirana. Tužiteljica ima zadovoljavajuće roditeljske kompetencije, no kod nje postoji manjak samokritičnosti i samouvida glede svojih osobnih stavova, želja, potreba i značaja (ne)savjesnog utjecaja na oblikovanje mladog identiteta mlt. PAB. Stoga po mišljenu suda majka ovdje tužiteljica je potencijalni otežavatelj zdravog, metalnog razvoja kod djeteta pa je stoga sud i dao jasnu preporuku da se tužiteljica uključi u psihoterapijski tretman s ciljem jasnijeg uvida u svoje obrasce ponašanja i odabira adekvatnijeg asortimana akcija u nepovoljnim životnim okolnostima.

15. Otac PA nije duševni bolesnik, nije ovisan o psihoaktivnim sredstvima te ne boluje od specifičnog poremećaja ličnosti. Otac je anksiozna, sniženog raspoloženja obzirom na aktualne životne okolnosti. Djelomično je emocionalno zreo te ima potrebu ovisiti o drugima. Kognitivno zadovoljava. Tijekom postupka a i tijekom razgovora kod vještaka njegovi navodi su kontradiktorni navodima tužiteljice no nesporno je da su njihovi odnosi iscrtani dubokim narušavanjem povjerenje necjeljenjem te prebacivanjem. Tuženik prezentira svoju konkretnost u odnosu na sebe ali i pasivnost točnije ovisnost o drugome. Osporava svoju nasilnost te govori da je majka agresivna prema njegovim kćerkama iz prvog braka. Tuženik pokazuje volju i želju da bude sastavni dio Marininog života ocjenjujući tužiteljicu kao dobru majku. Međutim ovaj sud smatra da je i tuženiku potreban psihoterapijski tretman kako zbog prorade životnih okolnosti tako i zbog saniranja smetnji koje proizlaze iz crta ličnosti da bi bio bolji sebi onda bi bio i bolji otac svojim kćerima.

Sud smatra da majka u životu mlt. PAB ima značajnu ulogu glede identifikacije djela emocija, empatije, mogućnosti biti bliskom, no otac također u smislu osjećaja sigurnog okvira, zaštite i oslonca i to samo stabilan i jako otac može putem introjekta pomoći kćeri da izraste u samostalnu, dovoljno izdržljivu djevojku naspram svih vanjskih potraživanja.

16. Što se tiče određivanja osobnih kontakata između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi sud je odlučio da će dijete tijekom radnog tjedna viđati oca svaku srijedu od 16,00 do 20,00 sati i svaku drugu subotu u mjesecu od 11,00 do 20,00 sati na način da će otac preuzeti dijete od majke sa adrese na kojoj dijete živi sa majkom i vratiti ga majci.

17. Nije sporno da se po prijavi tužiteljice protiv tuženika na ODO Pula vodi postupak pod brojem Kir-233/22 međutim do zaključenja glavne rasprave u ovom ponovljenom postupku promijenile su se okolnosti. Uvidom u rješenje ODO Pula posl.br. Kir-DO-233/2022 od 17.10.2023. sud je utvrdio da je protiv oca KA pravomoćno odbačena kaznena prijava zbog kaznenog dijela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ-a. Dakle, aktualno se protiv tuženika ne vodi kazneni postupak niti se provode bilo kakve istražen radnje.

18. Od donošenja ranije odluke ovoga suda posl.br. P Ob-189/22 do donošenja ove odluke okolnosti u obitelji parničnih stranaka su se promijenile i to u bitnom na bolje. Tako je sud utvrdio da se protiv oca ipak neće voditi kazneni postupak koji je bio velika prepreka glede određivanja i ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom obzirom da je kaznena prijava koju je protiv njega podnijela majka odbačena, a sve zbog povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ.

Osim toga, odnosi roditelja su se normalizirali, roditelji su počeli komunicirati nakon donošenja odluke P Ob-189/2022 te su se počeli ostvarivati i kontakti između oca i djeteta i to sve bez nadzora. I otac i dijete su u odnosu na vrijeme početka ovog postupka u bitnome poboljšali svoju komunikaciju i osobne odnose.

19. Tako je sud utvrdio iz suglasnih iskaza stranaka da mlt. PAB nakon odluke suda P Ob-189/2022 redovito ostvaruje kontakte s ocem bez nadzora te se viđaju srijedom i subotom po par sati ovisno o radnom vremenu oca. Dijete subotom duže ostane sa ocem ali kod njega ne spava. Dijete je počelo iskazivati želju da želi otići kod oca te i majka navodi kako ne bi voljela da se sada ovako dobri odnosi poremete određivanjem nadzora nad susretima na kojima je inzistirala tijekom ovog postupka. Otac također u iskazu navodi kako je suglasan s prijedlogom majke da se susreti nastave odvijati kao i do sada bez nadzora jer da su i on i dijete uložili znatne napore u poboljšanju komunikacije i općenito u odnos te da ne bi volio da se to sada poremeti određivanjem nadzora nad kontaktima.

20. Kako su se normalizirali odnosi između oca i djeteta te uredno funkcioniraju od listopada 2023. što znači već više od godinu dana to ovaj sud smatra da zahtjev stranaka da se kontakti između oca i djeteta odvijaju svaku srijedu od 16,00 do 20,00 sati i svake druge subote od 11,00 do 20,00 sati nije u suprotnosti sa interesima djeteta.

Osim toga, protiv tuženika se ne vodi kazneni postupak jer je prijava protiv njega pravomoćno odbačena stoga nema doista pokraj današnjeg činjeničnog stanja razloga da se odredi nadzor nad susretima i druženjima između oca i djeteta. Naime, oba roditelja suglasno navode da su se odnosi u ukupnosti popravili, da roditelji razgovaraju, da se dijete zbližilo sa ocem, da redovito održavanju kontakte bez nadzora, da je dijete počelo izražavati želju da ide kod oca stoga sud smatra da sada ne bi bilo u interesu djeteta kada su odnosi spontano uspostavljeni da se taj odnosi oca i djeteta kvari.

Poseban skrbnik djeteta je podržao prijedlog roditelja tvrdeći kako je vidljivo da su roditelji popravili svoju međusobnu komunikaciju te da otac redovito viđa dijete bez nadzora, plaća uzdržavanje i zaostatke te smatra kako za sada nema uvjeta da se ocu određuje nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa sa djetetom. Iz tih razloga, a primjenom čl. 95. Obiteljskog zakona odlučeno kao u izreci presude.

21. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio u cijelosti to mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife i to u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova prema Tbr. 7. t. 3. odvjetničke tarife koja kaže da osim te jednokratne nagrade koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak da odvjetniku pripada trošak za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima u visini od 50 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% tužitelju na ime troškova odvjetnika pripada iznos od 750,00 eura (300 bodova=200 bodova jednokratne nagrade i 100 bodova za daljnje radnje izvan toga). Tom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu 26,55 eura i na presudu 26,55 eura kao i trošak plaćenog predujma za medicinska vještačenja u sveukupnom iznosu od 1.689,80 eura pa sveukupan trošak koji pripada tužitelju iznosi od 2.492,90 eura.

U Puli, 20. prosinca 2024.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- posebnom skrbniku djeteta