REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ob-80/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Prka, odvjetnik u Zagrebu, radi ostvarivanja roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-354/2021-77 od 24. travnja 2024., u sjednici održanoj 20. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća tužiteljičina žalba pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-354/2021-77 od 24. travnja 2024. preinačuje u točkama II. i III. izreke tako da preinačena u tom dijelu glasi:
1. Osobni odnosi majke ŠS s djetetom mlt. JS ostvarivat će se od nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad, i to svakog drugog ponedjeljka ili utorka odmah nakon završetka škole u Centru za autizam Zagreb, u trajanju od dva sata i bez prisustva oca AS, na mjestu prikladnom za mlt. JS (ispred Centra za autizam Zagreb i obližnjem parku, u prostorijama Centra za autizam Zagreb ako to bude moguće, ili u stanu majke) koje će točno vrijeme (dan i sat) i mjesto odrediti voditelj stručnog nadzora u dogovoru s roditeljima ili sam ako dogovor izostane.
2. Ovakvo se ostvarivanje osobnih odnosa određuje privremeno u trajanju od šest mjeseci računajući od dana kada Zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.
3. Otac AS samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za mlt. JS, osim u pogledu zastupanja u bitnim osobnim pravima djeteta iz članka 100. stavka 1. ObZ/15 (promjene djetetovog osobnog imena, promjene prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbora ili promjene vjerske pripadnosti).
II. U preostalom se dijelu tužiteljičina žalba odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-354/2021-77 od 24. travnja 2024. potvrđuje u točkama IV. i V. izreke u cijelosti (odluka o uzdržavanju mlt. djeteta).
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je da će zajedničko dijete stranaka mlt. JS, rođ. **.**.2009., stanovati s ocem AS na adresi oca u [adresa] (točki I. izreke); da će se osobni odnosi majke ŠS i mlt. djeteta JS odvijati sukladno dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane svaki drugi tjedan u prisutnosti oca u trajanju od dva sata (u točki II. izreke) te da će otac AS potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za mlt. dijete JS u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi (točka III. izreke).
1.1. Odlučeno je i o uzdržavanju mlt. djeteta pa je tuženici kao majci naloženo za uzdržavanje mlt. djeteta JS u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. ožujka 2019. platiti iznos od 158,80 eura mjesečno te za razdoblje od 1. travnja do 31. kolovoza 2019. iznos od 165,64 eura mjesečno i za razdoblje od 1. rujna do 15. rujna 2019. iznos od 82,82 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate na tekući račun oca i zakonskog zastupnika AS i sve u roku od 15 dana, dok je (u točki IV. izreke) u točki V. izreke majci ŠS naloženo plaćanje uzdržavanja za kasnije razdoblje i to od 16. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. iznos od 165,64 eura mjesečno pa potom za razdoblje do od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2021. iznos od 183,56 eura mjesečno i od 1. siječnja 2022. iznos od 201,34 eura mjesečno pa potom, do 31. ožujka 2023. iznos od 208,24 eura mjesečno i za razdoblje od 1. travnja 2023. nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 223,46 eura mjesečno s dospijećem plaćanja do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec i sve zajedno s zateznim kamatama o dospijeću svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate.
1.2. U preostalom je dijelu odbijen tuženikov zahtjev za uzdržavanje mlt. djeteta do zatraženog iznosa od 265,45 eura mjesečno (u točki VI. izreke) a u pogledu troškova postupka određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (u točki VII. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točkama II., III., IV. i V. izreke smatrajući kako prvostupanjska presuda prvenstveno ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Smatra i da je prvostupanjski sud pri donošenju presude u potpunosti zanemario stav posebne skrbnice mlt. djeteta te napose prihvatio očitovanje Zavoda i Centra, odbivši pritom tužiteljičin prijedlog da se njima naloži pronaći stručnu osobu, unatoč njihovim očitovanjima. Ističe i kako sud nije uzeo u obzir činjenicu da su roditelji djeteta razvedeni a sam postupak razvoda bio težak, mukotrpan i dugotrajan zbog tuženikovog držanja i negiranja cjelokupne situacije a to je za tužiteljicu predstavljalo emocionalno i psihičko zlostavljanje pa smatra kako nije opravdano očekivati da nadzor nad održavanjem osobnih susreta djeteta i majke vrši tuženik, već bi to trebala obaviti treća osoba. Posebno pobija presudu i u odnosu na povjeravanje ostvarivanja samostalne roditeljske skrbi u potpunosti samo jednom roditelju, smatrajući to krajnjom mjerom u slučajevima u kojima je opravdano onemogućiti ostvarenje tog temeljnog prava i dužnosti roditelja. Stoga smatra pogrešnim potpuno reducirati njezinu roditeljsku skrb kao majke, tim više što je ona jedina financijski doprinosila u obitelji te se oduvijek brinula i brine se o mlt. djetetu čak i u situacijama kada je postala ugrožena njezina sigurnost (fizički nasrtaj djeteta koji je fizički superiorniji u odnosu na nju).
2.1. Tužiteljica pobija i dio odluke koji se odnose na uzdržavanje smatrajući da je u tom dijelu također pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešno primijenjeno materijalno pravo s obzirom na to da ona nema nikakve imovine osim plaće koju redovito ostvaruje u svom trgovačkom društvu, i ima troškove plaćanja podstanarskog stana i režija koje iznose gotovo polovicu njenih mjesečnih prihoda te treba uzeti u obzir i gospodarsku krizu i inflaciju zbog kojih ima nestabilne prihode a koji ovise o obujmu posla koji odradi i koji je posao u znatnom padu počevši od početka krize iz 2020.
2.2. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvoga stupnja na ponovan postupak.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet je postupka još odlučivanje o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na mlt. dijete stranaka JS nakon razvoda braka stranaka i nakon što je određeno da će mlt. JS stanovati s ocem, kao i održavanju osobnih odnosa djeteta s majkom – tužiteljicom ŠS te o njezinoj obvezi uzdržavanja mlt. djeteta.
6. Prvostupanjskom je presudom određeno da će se osobni odnosi djeteta i majke odvijati u skladu s dogovorom roditelja a ako takav dogovor izostane svaki drugi tjedan po dva sata u očevoj prisutnosti te da će otac AS potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi.
6.1. U pogledu je uzdržavanja naloženo tužiteljici kao majci doprinositi za uzdržavanje djeteta počevši od 1. studenog 2018. i nadalje sve dok budu postojali zakonski razlozi mjesečne iznose od 158,80 eura (za razdoblje 1. studenog 2018. do 15. rujna 2019.) i 165,64 eura (za razdoblje od 16. rujna 2019. do 31. ožujka 2020.) pa zatim 183,56 eura (za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31.prosinca 2021.), 201,34 eura (za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. ožujka 2022.), 208,24 razdoblje od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2023. i po 223,46 eura (za razdoblje od 1. travnja 2023. nadalje), sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 16-tog dana u svakom mjesecu pa do isplate i sve u roku od 15 dana.
6.2. S obzirom na to da na temelju privremene mjere počevši od listopada 2020. tužiteljica plaća za uzdržavanje mlt. djeteta iznos od 1.000,00 kuna (132,72 eura) mjesečno prvostupanjskom je presudom u točki V. izreke prvostupanjske presude naloženo tužiteljici kao majci mlt. JS isplatiti tuženiku utvrđene iznose uzdržavanja za razdoblje od rujna 2018. do ožujka 2024., s tim što su za razdoblje od listopada 2020. do ožujka 2024. uračunati iznosi od po 1.000,00 kuna/132,72 eura koje je tužiteljica plaćala po rješenju o privremenoj mjeri pa je tužiteljici naloženo isplatiti razliku do utvrđenih iznosa uzdržavanja.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. ZPP u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023., dalje: ObZ) ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba djelomično osnovana.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba ZPP na koje se pazi po službenoj dužnosti.
9. U pogledu odluke o uzdržavanju mlt. djeteta sadržane u točkama IV. i V. izreke prvostupanjske presude nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi jer je u tom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno odlučno činjenično stanje na koje je potom prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava.
10. Žalba je međutim osnovana protiv odluka sadržanih u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude time što je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
10.1. U točki je II. izreke prvostupanjske presude naime određeno da će se osobni odnosi mlt. djeteta JS s majkom ŠS održavati u skladu s dogovorom roditelja a ako takav dogovor izostane – svaki drugi tjedan u prisutnosti oca i u trajanju od dva sata iako iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka koji su proveli kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje proizlazi zaključak kako susrete mlt. JS i majke treba poticati, ali uz savjetovanje i kontrolu susreta (u početku uz nadzor a dalje ovisno od načina funkcioniranja – prema opservaciji nadzora), kako bi susreti bili poticajni, a ne frustrirajući, odnosno u skladu s kapacitetima dječaka i njegovih teškoća i nije potrebno da se tada ti susreti odvijaju uz prisustvo oca, kao i da je nadzor dužan prekinuti susrete ako bi bili ugrožavajući za dijete (stranice 206, 237 i 238 spisa).
10.2. Prvostupanjski sud nije odredio da se osobni odnosi između djeteta i majke ostvaruju pod nadzorom stručne osobe iz razloga što stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad nije uspio pronaći stručnu osobu koja bi provodila ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom jer su potencijalni voditelji nadzora odustali od prihvaćanja nadzora nakon što su upoznati sa zdravstvenim teškoćama mlt. djeteta te da ni bilo tko od stručnih djelatnika zaposlenih u Centru za autizam koji pohađa mlt. JS nije u mogućnosti provoditi navedenu mjeru.
11. Iz ovakve je odluke vidljivo kako prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo – odredbe članka 124. ObZ/15 koje uređuju ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom.
11.1. Odredbom članka 124. stavka 5. ObZ/15 je naime propisano da će na temelju ovršne odluke suda o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta pod nadzorom Hrvatski zavod za socijalni rad rješenjem imenovati stručnu osobu (voditelja nadzora) pod čijim će se nadzorom ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem.
12. Zato je u ovom slučaju, s obzirom na utvrđenu potrebu da se osobni odnosi mlt. JS s majkom ŠS ostvaruju pod nadzorom stručne osobe, neophodno donijeti takvu odluku nakon ovršnosti koje će Hrvatski zavod za socijalni rad postupiti onako kako je propisano u članku 124. stavku 5. ObZ/15, slijedom čega je valjalo preinačiti odluku i odrediti da će se osobni odnosi mlt. JS s majkom ŠS ostvarivati pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad i to svakog drugog ponedjeljka ili utorka odmah nakon završetka škole u Centru za autizam Zagreb, u trajanju od dva sata, bez prisustva oca AS, na mjestu prikladnom za mlt. JS (ispred Centra za autizam Zagreb, u obližnjem parku, u prostorijama samog Centra za autizam Zagreb ako to bude moguće, ili u stanu majke) koje će konačno odrediti voditelj nadzora, kao i dan održavanja susreta (ponedjeljak ili utorak).
13. Žalba je djelomično osnovana i protiv dijela odluke sadržane u točki III. izreke prvostupanjske presude kojom je određeno da će otac AS potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za mlt. dijete JS u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi.
13.1. U konkretnom slučaju naime tužiteljica kao majka mlt. JS bez obzira na ponašanje i povremene izjave, ipak nije nezainteresirana za sudjelovanje u roditeljskoj skrbi niti je bila počinitelj obiteljskog nasilja ili nasilja nad djetetom da bi je trebalo potpuno ograničiti u ostvarivanju roditeljske skrbi, ali su okolnosti, uključujući i postojeći konflikt između roditelja, takve da tuženik kao otac s kojim dijete stanuje i koji vodi svu brigu o njemu zahtijevaju da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, ali ne i potpuno samostalno odnosno da bi zastupanje djeteta u bitnim osobnim pravima djeteta iz članka 100. stavka 1. ObZ/15 (promjene djetetovog osobnog imena, promjene prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbora ili promjene vjerske pripadnosti) trebalo ostati zajedničko za oba roditelja – majku i oca.
13.2. Zato je valjalo preinačiti odluku sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude i odrediti da otac AS ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb za mlt. JS, osim u odnosu na zastupanje u vezi s bitnim pravima djeteta iz članka 100. stavka 1. ObZ/15 koje je zajedničko za oba roditelja.
14. U preostalom dijelu žalba nije osnovana, kako u pogledu odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi oca mlt. JS, tako ni u pogledu odluke o uzdržavanju u cijelosti.
15. O razlozima se opravdanosti odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi koju će ostvarivati otac djeteta ovaj drugostupanjski sud izjasnio u točki 13.1. obrazloženja ove odluke te za sada doista ne postoje razlozi za ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi a tužiteljica neosnovano naglašava postojanje presude donesene 5. studenog u prekršajnom postupku protiv tuženika AS kojom mu je izrečena uvjetna osuda za počinjenje prekršaja nasilja na štetu mlt. sina JS kao djeteta s invaliditetom, jer je to očito bio izolirani slučaj a tuženik se brine o djetetu i nema nikakvih naznaka da se nešto slično ponovilo.
15.1. Zato je u ovom slučaju, barem za sada, u interesu mlt. djeteta da otac ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, ali naravno ne potpunu, kako je već ranije obrazloženo. 16. Prvostupanjskom je presudom u točkama IV. i V. izreke odlučeno o obvezi tužiteljice, kao roditelja koji ne živi s mlt. djetetom, doprinositi za njegovo uzdržavanje.
16.1. Uzimajući u obzir utvrđene činjenice koje tužiteljica i ne osporava, o visini njezinih mjesečnih primanja (između 4.000,00 i 6.000,00 kuna) i nepostojanju drugih obveza zakonskog uzdržavanja, prvostupanjski je sud visinu mjesečnih iznosa obveza za uzdržavanje odredio prema iznosima prosječnih potreba maloljetnog djeteta prema dobi djeteta od 7-12 i 13-18 godina, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj iz Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta donesenih u razdoblju od 2018. do 2023. godine ("Narodne novine" broj: 30/18., 32/19., 39/20., 30/21., 37/22 i 48/23- dalje: Odluka) koje se primjenjuju na temelju članka 314. stavka 4. ObZ/15.
16.2. Osim toga, mlt. je JS dijete s posebnim potrebama pa je za njegovo uzdržavanje potrebno i više sredstava a svu brigu i skrb o djetetu vodi tuženik koji svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu te se ta skrb smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja koje je dužna ispuniti tužiteljica kao roditelj koji ne stanuje s djetetom, kako je sve propisano u člancima 310. i 312. ObZ/15.
16.3. Tužiteljica se stoga neosnovano žali protiv odluke o uzdržavanju navodeći troškove svoga stanovanja u podstanarskom stanu, nestabilnost prihoda i krizu 2020. godine, kao i kupovanje određenih stvari za potrebe djeteta jer sve to nije od utjecaja na njezinu zakonsku obvezu uzdržavanja koja se za dijete uvijek određuje u novcu (članak 309. ObZ/15) niti postoje pretpostavke za određivanje uzdržavanja u manjem iznosu od minimuma koji prema Odluci iz 2023. godine za primanja roditelja do 1.016,00 eura za dijete od 13-18 godina (mlt. JS ima 14 godina) iznosi 223,46 eura koliko je tužiteljica dužna doprinositi počevši od travnja 2024. a i svi iznosi koji su dosuđeni za prethodne godine iznosi su iz Odluka donesenih u razdoblju od 2018. do 2022. godine.
17. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 373.a ZPP sve u vezi s člankom 346. ObZ/15, odlučeno kao u izreci.
U Puli 20. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Igor Rakić