REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1052/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta iz Garešnice, protiv tuženice 1. HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po odvjetniku Branku Posavčiću iz Kutine, radi utvrđenja, i(ili) odlučujući o žalbi tuženica protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-180/2020-30 od 16. svibnja 2024., u sjednici održanoj 20. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-180/2020-30 od 16. svibnja 2024.
II. Odbija se i zahtjev tuženica za naknadu troškova postupka nastalih u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je u cijelosti prvopostavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja suvlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pobliže označenoj u izreci presude (u točki I. izreke), dok je u točki II. izreke djelomično prihvaćen supsidijarni tužbeni zahtjev pa je tuženicama naloženo isplatiti tužitelju troškove ulaganja u nekretninu k. č. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvorište u [adresa] površine 659 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: tuženici HU u iznosu od 1.412,72 eura i tuženici CU u iznosu od 4.238,16 eura sve zajedno sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2024. do isplate (u točki II. izreke), dok je u preostalom dijelu – za iznos do 27.532,02 eura – odbijen tužbeni zahtjev (u točki III. izreke) a u točki V. izreke odlučeno je o troškovima postupka tako da je tužitelju naloženo naknaditi tuženicama troškove postupka u iznosu od 4.165,56 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2024. do isplate sve u roku od 15 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobijaju tuženice zbog svih razloga navedenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), najprije ističući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kao i bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP. Posebno ističu kako su sva ulaganja vršena unazad više od 25 godina kako to proizlazi iz iskaza svjedoka a to znači da su za vrijeme ulaganja bili živi majka i brat tuženica od kojih su one naslijedile nekretninu pa da je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja po osnovi ulaganja u nekretninu jer da zastarni rokovi teku od dana kada je neosnovano obogaćeni stekao mogućnost ubirati koristi od izvršenih ulaganja, odnosno od dana predaje stvari pa se u tom smislu pozivaju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revx -294/2014 od 15. travnja 2015 i Rev-567/2012 od 30. ožujka 2016.) tako da je u vrijeme prelaska imovine na tuženice potraživanje već bilo zastarjelo.
2.1. Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i odbije tužbeni zahtjev te da njima dosudi sve troškove postupka, uključujući i troškove žalbe u iznosu od 516,93 eura.
3. Tužitelj, kojemu je žalba uredno dostavljena, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet je spora još samo supsidijarni tužbeni zahtjev tužitelja ŽU da mu tuženice HU i CU kao suvlasnice nekretnine kč. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] (koja je u naravi kuća, zgrada i dvorište) isplate iznos od 5.650,88 eura na ime njegovih ulaganja u tu nekretninu za vrijeme trajanja braka s tuženicom CU s kojom je bio u braku od 1998. do 2020. godine.
6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev u tom dijelu kao eventualno kumulirani zahtjev nakon što je u cijelosti odbijen tužiteljev stvarnopravni zahtjev za utvrđenje suvlasništva zbog ulaganja u nekretninu.
6.1. Tužbeni je zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 5.650,88 eura (protiv tuženice HU kao suvlasnice u ¼ dijela u iznosu od 1.412,72 eura a protiv tuženice CU kao suvlasnice u ¾ dijela u iznosu od 4.238,16 eura) sa zateznim kamatama od nadnevka presuđenja 16. svibnja 2024. do isplate prihvaćen iz razloga što je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza (saslušanja svjedoka) našao utvrđenim da je tužitelj fizički pomagao radnicima koji su izvodili radove te sa svojim kolegama s posla izvodio radove žbukanja pa kad se uzme u obzir opseg, vrsta i količina radova u kojima je tužitelj pomagao ili ih izvodio našao utvrđenim i vrijednost tih radova u iznosu od 5.650,88 eura kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke Ivana Čarapara.
6.2. Prvostupanjski se sud izjasnio i o prigovoru zastare koji su postavile tuženice, smatrajući kako taj prigovor nije osnovan jer u ovakvim slučajevima zastara počinje teći tek od prestanka korištenja nekretnine u koju su vršena ulaganja (tako u Rev- 567/12 od 30. ožujka 2016., Revx-301/16 od 26. travnja 2017. i Rev-751/14 od 16. listopada 2019.) a tužitelj je iselio iz nekretnine tek u tijeku ovog postupka.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi tuženica pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa žalba tuženica slijedom toga neosnovana.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni onih određenih u žalbi (iz članka 354. stavka 2. točke 11. i stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP) jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati a nema ni naznaka da prvostupanjski sud nije postupio prema članku 8. ZPP odnosno da nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno odnosno da nije uzeo u obzir rezultate cjelokupnog postupka i na taj način utvrdio odlučne činjenice.
9. Nije utvrđeno ni postojanje drugih žalbenih razloga zbog kojih tuženice pobijaju prvostupanjsku presudu, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno odlučno činjenično stanje.
10. U ovoj parnici nije sporno da su tužitelj i tuženica CU bili u braku od 1998. do 2020. godine i da su praktički sve te godine živjeli u kući kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], najprije u jednoj sobi a potom u jednosobnom stanu u toj kući koji je u svakom slučaju trebalo renovirati jer i sama tužiteljica CU navodi kako su postojali samo temelji i zidovi.
10.1. Nije sporno ni da je tužitelj fizički pomagao majstorima te da je za renoviranje bila potrebna i cigla (što znači da je bilo i zidanja – dozidavanja), kao i da je izvedena betonska ploča, renovirano krovište kuće te stavljena fasada, što je iskazala i sama tuženica CU, a iskazala je i da su izvedene i instalacije vode te plina i struje za stan u kojemu su stanovali ona i tužitelj.
11. Opseg, vrsta i količina radova stoga nisu sporni a iz iskaza je svjedoka pa tako i iskaza kuma tužitelja i tuženice CU kao nepristranog svjedoka, TU, kako ga je pravilno ocijenio prvostupanjski sud, utvrđeno da je tužitelj fizički pomagao radnicima koji su izvodili radove, dok je radove žbukanja izvodio upravo on sa svojim radnim kolegama.
12. Prvostupanjski je sud slijedom toga pravilno našao utvrđenom činjenicu da je na radovima renoviranja stana za potrebe tužitelja i njegove supruge CU radilo više majstora kojima je tužitelj fizički pomagao a i sam je obavljao manji dio radova, kao i na radovima na krovištu i fasadi kuće u kojoj se nalazi taj stan.
13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje graditeljstva i procjenu nekretnina Ivana Čarapara (stranice70-88 spisa) proizlazi da je vrijednost rada tužitelja utvrđena prema neto plaći za zidara IV. kategorije u iznosu od 4,80 eura po satu i da vrijednost sati rada koje je dao tužitelj i prema njegovu kazivanju iznosi 5.650,88 eura.
13.1. Ovdje valja naglasiti kako tuženice nisu imale prigovora na taj nalaz i mišljenje kako i proizlazi iz njihova podneska od 11. rujna 2023. (stranica 95 spisa), već su samo tvrdile da su svi radovi obavljeni do 2010. godine pa ponavljaju prigovor zastare a tuženica CU ističe i da tužitelj ništa nije ulagao u njezinu nekretninu jer ona tada nije bila vlasnik, slijedom čega je zapravo nesporno i koliko iznosi tužiteljevo ulaganje pa je samo sporno pravno pitanje jesu li tuženice dužne isplatiti mu ta ulaganja s obzirom na to tko je bio vlasnik nekretnine u vrijeme ulaganja i je li nastupila zastara.
14. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženicima isplatiti tužitelju vrijednost njegovih ulaganja razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima i kada je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.
15. Iako je točno da tuženice nisu bile vlasnice nekretnine u vrijeme ulaganja (osim tuženice CU koja je stekla ¼ dijela nasljeđivanja 2003. godine iza smrti majke MU), to u ovom slučaju nije ni od kakva značaja jer su tuženice postale suvlasnice nekretnine u koju je tužitelj ulagao svoj rad nasljeđivanjem kao univerzalne sljednice, što znači da nekretnine nisu platite već su naslijedile i sve koristi odnosno povećanje vrijednosti nekretnine nastalo tužiteljevom radom a nisu ni tvrdile da je to povećanje vrijednosti manje od utvrđenog iznosa vrijednosti tužiteljeva rada, tako da je ta vrijednost aktualno u njihovoj imovini i one su dužne isplatiti tužitelju vrijednost njegovih ulaganja razmjerno suvlasničkim udjelima.
16. Neosnovan je i prigovor zastare jer iz provedenih dokaza jasno proizlazi da se dosuđena ulaganja odnose pretežno na stan u kojem je tužitelj stanovao sve do 2020. godine i da se taj stan nalazi u kući na kojoj su izvođeni radovi na fasadi i rekonstrukciji krovišta koji koriste i stanu u toj kući u kojemu je tužitelj stanovao pa je jasno da je koristio i sva svoja ulaganja naknadu kojih stoga i nije mogao tražiti prije iseljenja odnosno prije nego što su tuženice zatražile njegovo iseljenje 2020. godine.
16.1. Nije naime upitno da je tužitelj bio pošteni posjednik nekretnine i da utvrđena ulaganja predstavljaju nužne i korisne troškove, naknadu kojih je mogao tražiti tek kad su vlasnici, u ovom su slučaju to sada tuženice, zahtijevali njegovo iseljenje (raniji vlasnici nisu zahtijevali njegovo iseljenje niti je tužitelj prestao koristiti nekretninu prije 2020. godine) a pravo na naknadu tih ulaganja kao nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od predaje stvari, kako je sve propisano u članku 164. stavcima 2. i 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017.).
17. Iz svega navedenoga proizlazi kako je prvostupanjski sud u pravilno i zakonito provedenom postupku pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo a o razlozima svoje odluke dao i valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
18. Kako nije utvrđeno postojanje žalbenih razloga zbog kojih tuženice pobijaju prvostupanjsku presudu a ni onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženica valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbe pa time, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli 20. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Igor Rakić
