REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1793/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Marije Sošić, predsjednice vijeća, Helene Poropat, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., iz Zagreba, Račkog 6, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-511/2022-13 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuju presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-511/2022-13 od 8. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: 9012354933 od 22.03.2007. koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa u Osijeku 26.03.2007. po brojem: Ov-6.593/07 sklopljen između tužitelja ČC i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. i članka 6. Ugovora o kreditu broj: 9012354933 od 22.03.2007. koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić- Musa u Osijeku 26.03.2007. po brojem: Ov-6.593/07 sklopljen između tužitelja ČC i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

III. Nalaže se tuženiku, Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju JC na ime preplaćenog iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kunu) isplati ukupan novčani iznos 3.834,12 eura (slovima: tri tisuće osamsto trideset četiri eura dvanaest centi) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 20,97 eur od 31.01.2009. godine do isplate,

- 21,98 eur od 28.02.2009. godine do isplate,

- 18,82 eur od 31.03.2009. godine do isplate,

- 19,32 eur od 30.04.2009. godine do isplate,

- 15,22 eur od 31.05.2009. godine do isplate,

- 11,71 eur od 30.06.2009. godine do isplate,

- 12,50 eur od 31.07.2009. godine do isplate,

- 14,52 eur od 31.08.2009. godine do isplate,

- 14,29 eur od 30.09.2009. godine do isplate,

- 12,37 eur od 31.10.2009. godine do isplate,

- 15,97 eur od 30.11.2009. godine do isplate,

- 18,60 eur od 31.12.2009. godine do isplate,

- 22,83 eur od 31.01.2010. godine do isplate,

- 21,73 eur od 28.02.2010. godine do isplate,

- 27,19 eur od 31.03.2010. godine do isplate,

- 25,99 eur od 30.04.2010. godine do isplate,

- 28,49 eur od 31.05.2010. godine do isplate,

- 45,02 eur od 30.06.2010. godine do isplate,

- 41,49 eur od 31.07.2010. godine do isplate,

- 51,02 eur od 31.08.2010. godine do isplate,

- 47,95 eur od 30.09.2010. godine do isplate,

- 41,46 eur od 31.10.2010. godine do isplate,

- 54,01 eur od 30.11.2010. godine do isplate,

- 69,63 eur od 31.12.2010. godine do isplate,

- 58,87 eur od 31.01.2011. godine do isplate,

- 62,77 eur od 28.02.2011. godine do isplate,

- 57,52 eur od 31.03.2011. godine do isplate,

- 58,31 eur od 30.04.2011. godine do isplate,

- 79,19 eur od 31.05.2011. godine do isplate,

- 80,60 eur od 30.06.2011. godine do isplate,

- 98,61 eur od 31.07.2011. godine do isplate,

- 89,88 eur od 31.08.2011. godine do isplate,

- 80,25 eur od 30.09.2011. godine do isplate,

- 79,05 eur od 31.10.2011. godine do isplate,

- 78,19 eur od 30.11.2011. godine do isplate,

- 82,42 eur od 31.12.2011. godine do isplate,

- 86,87 eur od 31.01.2012. godine do isplate,

- 87,21 eur od 28.02.2012. godine do isplate,

- 84,22 eur od 31.03.2012. godine do isplate,

- 85,70 eur od 30.04.2012. godine do isplate,

- 87,10 eur od 31.05.2012. godine do isplate,

- 84,88 eur od 30.06.2012. godine do isplate,

- 85,63 eur od 31.07.2012. godine do isplate,

- 84,38 eur od 31.08.2012. godine do isplate,

- 81,21 eur od 30.09.2012. godine do isplate,

- 84,56 eur od 31.10.2012. godine do isplate,

- 86,40 eur od 30.11.2012. godine do isplate,

- 85,76 eur od 31.12.2012. godine do isplate,

- 78,59 eur od 31.01.2013. godine do isplate,

- 84,70 eur od 28.02.2013. godine do isplate,

- 84,99 eur od 31.03.2013. godine do isplate,

- 82,42 eur od 30.04.2013. godine do isplate,

- 75,59 eur od 31.05.2013. godine do isplate,

- 75,40 eur od 30.06.2013. godine do isplate,

- 76,88 eur od 31.07.2013. godine do isplate,

- 79,64 eur od 31.08.2013. godine do isplate,

- 83,87 eur od 30.09.2013. godine do isplate,

- 81,69 eur od 31.10.2013. godine do isplate,

- 82,95 eur od 30.11.2013. godine do isplate,

- 84,38 eur od 31.12.2013. godine do isplate,

- 85,73 eur od 31.01.2014. godine do isplate,

- 87,63 eur od 28.02.2014. godine do isplate,

- 87,01 eur od 31.03.2014. godine do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011., od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje; od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj ČC sa zahtjevom koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju JC na ime preplaćenih iznosa kamata isplati ukupan novčani iznos koji će biti određen financijsko knjigovodstvenim vještačenjem zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.7.2008. po stopi od 15%, a od 1.8.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate u smislu čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

V. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju JC naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu 1.253,04 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 8. studenog 2024. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 748,77 eura tužitelj odbija."

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, kako navodi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

6.3. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

7. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora kreditu broj: 9012354933, sklopljenog 22. ožujka 2007. (dalje: Ugovor) između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, potvrđenog 26. ožujka 2007. po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka pod poslovnim brojem: Ov-6593/07, u dijelu u kojem je između njih ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), članak 1. Ugovora i posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 3.834,12 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te odredba članka 4. i 6. Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa a posljedično s tim i njegov zahtjev za isplatu, smatrajući da je te iznose tuženik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju, iznose od tužitelja naplatio temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi utemeljenih na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., koje se odnose na valutnu klauzulu i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja se odnosi na kamatnu stopu.

9. U ovom postupku nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita sklopljen predmetni Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 24.784,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste banke na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, s redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,10% godišnje, a koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženice o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila. Nije sporno da je tužitelj potrošač, da je tijekom otplate kamatna stopa višekratno mijenjana, da je tečaj CHF rastao, da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen 31. ožujka 2014. te da mu je namjena bila kupnja vozila.

10. Sporno je jesu li predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, i valutnoj klauzuli ništetne i ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio na temelju tih ništetnih odredaba po pravilima o stjecanju bez osnove na temelju članaka 1111. i 1115. ZOO-a. Osim toga, sporna je visina tužbenog zahtjeva, osnovanost prigovora zastare i tijek zateznih kamata.

11. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i, posljedično tome, osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zaključujući, u bitnome, da osnovanost tog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u navedenoj pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, u kojem je proveden test poštenosti spornih ugovornih odredaba.

12. Tako prvostupanjski sud utvrđuje da je navedenom presudom u odnosu na tuženika utvrđeno da je u razdoblju određenom tom presudom, a unutar kojega je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke, drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupala protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. ZZP/03 te članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/07., 79/09., 89/09. i 133/09.), kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na tuženika presuda je, u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na valutu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Pravna shvaćanja iz ovih odluka potvrđena su presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj potrošač i da se radi o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud zaključuje da je na temelju članka 502.c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14) vezan za utvrđenja iz tih presuda i da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove onih iznosa koje je platio na temelju ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli na temelju članaka 323. stavka 1., 1111. i 1115. ZOO-a u iznosu od 3.834,12 eura, a koji iznos je utvrđen financijskim vještačenjem. Odluku temelji i na odredbama članaka 81., 82. i 87. ZZP/03 te članaka 3., 4. i 6. ZOO-a.

14. Tužiteljev zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odbijen je kao neosnovan zbog prihvaćenog prigovora zastare, s obrazloženjem da zastara teče od pravomoćnosti odluke kojom je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost predmetnih ugovornih odredaba.

15. Sud prvog stupnja utvrđuje ništetnom i odredbu o ugovaranju naknade za obradu kreditnog zahtjeva i posljedično prihvaća zahtjev za vraćanje isplaćenog po ovoj osnovi zaključujući, u bitnome, da se radi o ugovornoj odredbi formularnog (tipskog) ugovora kojega je banka pripremila za veći broj korisnika kredita i o kojoj se stoga nije pojedinačno pregovarao niti je tužitelj mogao prigovoriti odredbi ili utjecati na njen sadržaj već ju je tuženik nametnuo tužitelju, a tužitelj je ako je želio dobiti kredit tu odredbu morao prihvatiti. Istovremeno sud zaključuje da je odredba nejasna i nerazumljiva odnosno netransparentna jer nije jasno na što se naknada (trošak) odnosi te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Slijedom navedenoga, sud prvog stupnja zaključuje da je predmetna ugovorna odredba nepoštena i posljedično ništetna, a odluku u tom dijelu temelji na odredbama članaka 81., 82. i 87. ZZP/03, u vezi s odredbom članka 322. ZOO-a.

16. Odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je pravilno utemeljio na odredbama članka 81. stavka 1. i 2. ZZP/03 prema kojima se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. ZZP/03, posljedica nepoštene ugovorne odredbe je ništetnost.

17. U odnosu na žalbene razloge tuženika u kojima ukazuje na zaključke prvostupanjskog suda u vezi s utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredaba utemeljene na pravnim shvaćanjima izraženima u presudama koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, valja istaknuti da prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.c ZPP- a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati pa je posljedično tome prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredaba svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja pravilno utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima sudova donesenim u postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

17.1. U pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji na temelju već navedenog članka 502.c ZPP-a, a jednako tako i članka 118. ZZP/14 vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

17.2. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, što tuženik tijekom postupka nije dokazao. Tužitelj je iskazao da je predmetni kredit digao za kupnju automobila koji mu je služio za osobne potrebe, da je automobil kupio u Auto kući PSC Osijek u kojoj su mu rekli da ako želi auto na kredit da kredit može ishoditi jedino u PBZ d.d. i to u Osijeku, da je kredit uzeo u valuti CHF iz razloga jer je to bio uvjet da ga može uzeti, da su mu kredit u CHF ponudili kao najpovoljniji iako je on htio kredit u valuti EUR-a ili u kunama, da od djelatnika banke nije upozoravan niti mu je objašnjavano što je to valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, da mu nije rečeno o rizicima kredita u CHF, te da je ugovor je bio unaprijed pripremljen i on ga je samo potpisao. Prvostupanjski sud je tužiteljev iskaz ocijenio logičnim i uvjerljivim, koju ocjenu prihvaća i ovaj sud, tim više što se tuženik tome iskazu nije suprotstavio a iz dokaza u spisu ne proizlazi drugačije. Tužiteljev iskaz potkrepljuje odluku prvostupanjskog suda da u ovoj parnici ne postoje okolnosti koje bi isključivale primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a u vezi s odredbama članaka 1111. i 1115. ZOO-a pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu utuženog novčanog iznosa, u visini pravilno utvrđenoj prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, zaključujući da je na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu tuženik od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenom novčanom iznosu i da je posljedično tome taj iznos s pripadajućim zateznim kamatama od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužna platiti tužitelju.

19. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da, s obzirom na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe kojom se valuta obveze veže uz tečaj švicarskog franka, tužitelju pripada razlika između stvarno plaćenih iznosa i iznosa koje bi trebao platiti po početnom tečaju, kao da valutna klauzula nije ugovorena. Naime, ništetni dio odredaba Ugovora o kreditu, koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

20. Osim toga po pravnom shvaćanju ovog suda, tuženik je u konkretnom slučaju nepošteni stjecatelj i kao takav je na utuženi iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a), jer je kao sastavljač ugovora, s obzirom na odredbu članka 87. ZZP/03, već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogla znati da je navedena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nepoštena i posljedično tome ništetna i da mu sve ono što na temelju tako ugovorene odredbe bude primio ne pripada, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u ovom dijelu.

21. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio prigovor zastare u vezi zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a odbio prigovor zastare u vezi zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite (tako i Objedinjeno pravno shvaćanje VSRH poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.).

21.1. U vezi s ovim pitanjem treba cijeniti da od 1. srpnja 2013., kada je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije, pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati te je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe), a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 78/12.) te se primjenjuju kao nacionalni propis. Na pravne odnose i sporove proizašle iz njih koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, kakav je i predmetni, pravo Europske unije ne primjenjuje se neposredno, ali i u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu Suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je u primjeni od 2005.

21.2. Iskazano shvaćanje o početku roka zastare za restitucijski zahtjev potrošača, kao posljedice nepoštenosti (ništetnosti) ugovorne odredbe, u duhu je presude Suda Europske unije od 22. travnja 2021., LH protiv Profi Credit Slovakia s.r.o., broj C- 485/19, ECLI:EU:C:2021:313, u kojoj je taj sud odlučio da „Načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ primjenjuje rok zastare (...) koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove.“ S time u vezi, u presudi Suda Europske unije od 16. srpnja 2020., CY protiv Caixabank SA i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, ECLI:EU:C:2020:578, navedeno je:„ U tom pogledu valja uzeti u obzir okolnost da je moguće da potrošači nisu svjesni nepoštenosti odredbe ugovora o hipotekarnom zajmu ili ne percipiraju opseg svojih prava koja proizlaze iz Direktive 93/13 (…). Međutim, primjena roka zastare od pet godina koji počinje teći od sklapanja ugovora, s obzirom na to da podrazumijeva da potrošač može tražiti povrat plaćanja na temelju izvršenja ugovorne odredbe za koju je utvrđeno da je nepoštena samo tijekom pet godina nakon potpisivanja ugovora, neovisno o tome je li imao ili je mogao razumno znati za nepoštenost te odredbe, pretjerano otežava ostvarivanje prava tog potrošača koja su dodijeljena Direktivom 93/13 i time povređuje načelo djelotvornosti u vezi s načelom pravne sigurnosti.“

22. Od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u kolektivnom sporu odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u CHF, 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom postupku 2. ožujka 2021. nije protekao zastarni rok od pet godina pa proizlazi da je prigovor zastare za ovu tražbinu pravilno ocijenjen neosnovanim.

23. S obzirom na djelomični uspjeh stranaka u sporu, pravilno je sud prvog stupnja odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a utvrđeni omjer uspjeha u sporu i visina troškova nisu određeno osporeni žalbama.

24. Slijedom navedenog, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Budući da tuženik nije uspio sa svojom žalbom to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen u cijelosti (članak 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.)

U Puli 20. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić