REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1301/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS, vl. Odvjetničkog ureda FS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika JS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: Povrv-79/2023-11 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Usvajanjem žalbe tužitelja FS ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: Povrv-79/2023-11 od 12. lipnja 2024. i to presuda u točki I. izreke i rješenje u točki II. izreke, te se predmet u tim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučit će sud prvog stupnja konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova, poslovni broj Ovrv- 4339/2023, UPP/OS-Ovrv-1081/2023 od 23. listopada 2023. godine, u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku JS iz [adresa] isplatiti tužitelju FS iz [adresa], novčani iznos od 5.060,06 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. rujna 2023. do 31. prosinca 2023. godine, po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana (točka I. izreke). U točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova, poslovni broj Ovrv-4339/2023, UPP/OS-Ovrv- 1081/2023 od 23. listopada 2023. godine, u dijelu pod točkom I. izreke u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.285,75 eur zajedno sa zateznim kamatama. U točki III. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova, poslovni broj Ovrv-4339/2023, UPP/OS-Ovrv-1081/2023 od 23. listopada 2023. godine, u dijelu pod točkom I. izreke u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju nastale troškove u iznosu od 273,75 eur zajedno sa zateznim kamatama.

1.1. Osim toga sud je rješenjem utvrdio da je tužba tužitelja za iznos od 1.285,75 eur zajedno sa zateznim kamatama povučena (točka I. izreke). U točki II. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.041,38 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana. U točki III. odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u preostalom dijelu.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija samo točku I. presude i točku II. rješenja, kako navodi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ukazuje da je sud trebao provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka upravo na odlučne sporne činjenice, postojanja sadržaja usmenog ugovora. Ostaje kod tvrdnje da je između stranaka postignut usmeni dogovor prema kojem je on isplatom iznosa 10.000,00 kuna podmirio svoju obvezu plaćanja naknade i nagrade za rad odvjetnika za potrebe njegove obrane tijekom kaznenog postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i u tom dijelu, i da mu se dosudi zatraženi parnični trošak zajedno sa troškom za sastav ove žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Podredno predlaže da se presuda u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika JS je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 5.060,00 eura na ime naknade i nagrade za odvjetničke usluge koju je tužitelj kao odvjetnik pružao tuženiku kao izabrani branitelj u kaznenom predmetu koji se vodio pred Županijskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem K-7/2022.

7. Nesporno da je tužitelj bio izabrani branitelj tuženika u kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Osijeku pod brojem: K-7/2022, da je tuženik platio tužitelju iznos od 10.000,00 kuna na ime troškova obrane kaznenog postupka te da stranke nisu sastavile nikakav pisani sporazum o načinu i visini naplate troškova obrane.

8. Obzirom na žalbene navode tuženika i one koje je on u tijeku postupka isticao, ostaje sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da li je među strankama dogovoreno da će tuženik isplatom iznosa od 10.000,00 kuna u cijelosti isplatiti troškove svoje obrane u navedenom kaznenom predmetu ili da tužitelj neće potraživati od tuženika trošak obrane prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

9. Sud prvog stupnja je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo ovdje tuženiku da tužitelju uplati iznos od od 5.060,06 eura sa zateznim kamatama uz obrazloženje da je prema iskazu stranaka utvrđeno da je među njima postignut dogovor kako će tuženik platiti tužitelju iznos od 8.000,00 kuna uvećan za PDV, odnosno 10.000,00 kuna, a da bi se za ostatak iznosa za troškove obrane tužitelj trebao naplatiti iz Državnog proračuna jer su obje stranke očekivale donošenje oslobađajuće presude, da je taj kazneni postupak rezultirao osuđujućom presudom zbog čega je tuženik tužitelju opozvao punomoć, da je tužitelju time onemogućena naplata potraživanja troškova iz sredstava Državnog proračuna za slučaj donošenja oslobađajuće presude, da opozivom punomoći od strane tuženika, eventualni usmeni ugovor stranaka o tome da tuženik neće imati nikakvih dodatnih troškova osim akontacije je izgubio učinak; da je Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa) propisano da odvjetnik i stranka mogu govoriti visinu nagrade za odvjetnički rad a ugovor je valjan samo ako je zaključen u pisanoj formi, a kako je nesporno da stranke nisu sklopile takav pisani ugovor to se ima primijeniti na konkretan slučaj važeća Tarifa te da visinu tužbenog zahtjeva nakon što je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.285,75 eura, tuženik nije osporio.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 6. ZPP-a.

11. U ovom slučaju o pravima stranaka trebalo je odlučiti primjenom:

- odredbe čl. 763. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da se ugovorom o nalogu nalogoprimac obvezuje i ovlašćuje poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Prema st. 2. toga članka, nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa;

- odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu (''Narodne novine'' broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 - dalje: ZO) prema kojoj odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika;

- te odredbe tbr. 43. st. 1. Tarife, kojom je propisano da odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad u kojem slučaju je ugovor valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi, s time da taj ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu.

12. Prema navedenim zakonskim odredbama proizlazi da odvjetnik sa strankom koju zastupa može dogovoriti visinu nagrade za svoj rad, pa tako i na način kako to tvrdi tuženik. Po ocjeni ovoga suda nije potrebno da takav ugovor o nalogu, da bi bio valjan, treba biti sklopljen u pisanom obliku. Tužitelj je taj koji treba kao stručna osoba inzistirati na sklapanju pisanog ugovora o nalogu, a stranka koja nema stručnog znanja o obliku njegova sklapanja ne može ni snositi posljedice ako predmetni ugovor nije sklopljen u propisanom obliku, već nju obvezuje ono što je s odvjetnikom dogovorio vezano za plaćanje troškova njegove obrane.

12.1. Stoga tuženik ima pravo dokazivati da je između njega i tužitelja dogovoreno da je on isplatom iznosa od 10.000,00 kuna u cijelosti ispunio svoju obvezu plaćanja nagrade i naknade za rad odvjetnika.

13. Na te okolnosti tuženik je predložio saslušanje dva svjedoka, koji su kao i on bili okrivljenici u navedenom kaznenom predmetu, a koji o tome imaju saznanja.

14. Ovaj sud također prihvaća da su stranke ovog postupka smatrale da će se kazneni postupak okončati oslobađajućom presudom za tužitelja i da će se u tom slučaju tužitelj za troškove obrane tuženika naplatiti iz Državnog proračuna, što ukazuje da je tužitelj računao na naplatu svih troškova, koji premašuju iznos od navedenih 10.000,00 kuna, ali isto tako je moguće da su se stranke usmeno dogovorile da će plaćanjem iznosa od 10.000,00 kuna tuženik ispuniti svoju obvezu naknade troškova njegove obrane.

15. Osim toga ovaj sud ne prihvaća stav prvostupanjskog suda da bi opozivom punomoći od strane tuženika, eventualni usmeni ugovor među strankama izgubio učinak, odnosno da bi onda tužitelj imao pravo na naplatu svojih troškova isključivo prema važećoj Tarifi, to stoga što se opozivom punomoći ne gasi ona obveza tuženika za plaćanje one nagrade i naknade u svezi njegove obrane od strane tužitelja, ali prema dogovorenom.

16. Stoga je uvažavanjem žalbe tuženika sukladno odredbi čl. 369. st.1. ZPP-a valjalo ukinuti presudu i rješenje u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka sud prvog stupnja će provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka od strane tuženika, a nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

18. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st.3. ZPP-a.

U Puli 20. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić