Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-630/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i suca Tomislava Šimića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2294/2023-63 od 23. studenog 2023., na sjednici vijeća 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja uvažava se kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn2294/2023-63 od 23. studenog 2023.,

a) potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 4.645,30 EUR-a/35.000,00 kn,

b) preinačava u dijelu točke II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 663,61 EUR-o/5.000,00 kn iz toč. I. izreke do iznosa od 4.645,30 EUR-a/35.000,00 kn, odnosno za iznos od 3.981,68 EUR-a /30.000,00 kn, tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju uz dosuđeni iznos od 663,61 EUR-o /5.000,00 kn iz toč. I. izreke navedene presude, na ime naknade neimovinske štete, daljnji iznos od 3.981,68 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2013. do isplate i to za razdoblje od 21. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banka koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

c) preinačava u odluci o trošku postupka iz točke III. izreke tako da se rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.111,51 EUR-o sa zateznim kamatama koje teku od 23. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 115,38 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ŽU iznos od 663,61 eur / 5.000,00 kuna1 zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2013. do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se do 31.srpnja 2015. određuje za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Navedenu presudu u dijelu pod toč. II. i III. izreke, pravovremeno podnesenom žalbom, pobija tužitelj iz žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2., i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanim dijelovima preinači na način da se tužiteljev zahtjev u cijelosti usvoji i tuženika obveže na naknadu troškova parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje pazi prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi neosnovano ukazuje.

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj je od tuženika zatražio isplatu iznosa od 70.000,00 kn (što prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 9.293,60 EUR-a) uz zatezne kamate od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu (21. prosinca 2013.) do isplate, s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva, (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), a koju je pretrpio uslijed neodgovarajućih smještajnih uvjeta tijekom izdržavanja zatvorske kazne u Zatvoru u Zagrebu, u razdoblju od 16. ožujka 2012. do 19. veljače 2014. (kada je pušten na slobodu). Naveo je da je bio smješten, te boravio u prostornim i životnim uvjetima koji ne udovoljavaju minimalnim kriterijima smještaja i boravka zatvorenika, prema odredbama čl. 25. i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14; u daljnjem tekstu: Ustav RH), te kriterijima prihvaćenim unutar Europske Unije, čime su, na njegovu štetu, prekršene odredbe odgovarajućih europskih propisa (Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), a koji su prihvaćeni u okviru zakonodavstva RH i detaljnije regulirani u propisima RH i to Zakonom o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 128/99, 55/00, 129/00, 559/01, 67/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13; u daljnjem tekstu: ZIKZ) u člancima: čl. 9., čl. 14., čl. 17., čl. 74., čl. 76., čl. 78., čl. 80., čl. 91., čl. 93., čl. 96., čl. 97., čl. 99., čl. 101., čl. 103., i čl. 117., kao i Pravilnikom o standardima smještaja i prehrani zatvorenika.

6.1. Tužitelj osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u navedenom iznosu pronalazi u povredama odredbama čl. 11. st. 6., čl. 14., čl. 17., čl. 74. st. 3., st. 4. i st. 5. te čl. 76. st. 3. ZIKZ-a.

7. Naime, tužitelj tvrdi da je bio smješten u malim prostorijama u kojima nije bilo minimalno potrebnog prostora za svakog zatvorenika (niti po površini, niti po volumenu), jer su prostorije u kojima je boravio bile premale, ispod u okviru RH i Europske Unije propisanih standarda, a u njima je bilo, u pravilu, smješteno previše zatvorenika. Na nezadovoljavajući način u zatvoru u Zagrebu bili su riješeni uvjeti vezani za higijenu, posjet liječniku, dodir s vanjskim svijetom, a što je predstavljalo nehumane uvjete, protivne zdravstvenim i higijenskim standardima. Tužitelj je uputio Zahtjev za sudsku zaštitu i to prvi puta sucu izvršenja Županijskog suda u Zagrebu, te je rješenjem suca izvršenja br. IK-I-914/2009 od 21. studenog 2012., njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju u Zatvoru u Zagrebu bio smješten u sobama sa još pet do šest zatvorenika, površine 21,10 m2 (od čega je sanitarni dio 1,57 m2 ) i volumena 49,80 m3 . Sobe imaju četiri prozora visine 86 i širine 67 cm koji se mogu otvoriti i time je omogućeno prozračivanje. Kroz prozore je dotok danjeg svijetla. Umjetna rasvjeta je od 7,00 do 23,00 sata. U sobama se nalazi stol sa dvije klupe i još stolica prema potrebama zatvorenika, a za konzumiranje obroka zatvorenik ima po 30 minuta za doručak, te po sat vremena za ručak i večeru. Obroci se konzumiraju u zatvoreničkim sobama. Sanitarni čvor je odvojen zidom visine 180 cm. U svezi održavanja osobne higijene omogućeno je svakodnevno održavanje osobne higijene i pranje tijela, tuširanje je omogućeno jedan puta tjedno, po potrebi i češće, a radno angažiranim zatvorenicima omogućava se svakodnevno. U sobama je stalno dostupna hladna i topla voda. Šišanje je omogućeno po potrebi. Svaki zatvorenik dobije higijenske potrepštine. Čistoća posteljnog rublja obavlja se svakih 15 dana. Omogućen je svakodnevni boravak na zraku od najmanje dva sata. Svakodnevno je omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika. Zatvorenicima su na raspolaganju liječnici tijekom cijelog dana, a po noći hitna pomoć. Tužitelj je pregledan po dolasku u Zatvor u Zagrebu od strane liječnika opće medicine i ordinirana mu je terapija koju je i uzimao, te je tužitelj bio višekratno pregledavan po liječniku psihijatru, a osigurana mu je i skrb liječnika stomatologa. Isto tako tužitelj nije dokazao da mu je uslijed neodgovarajućih uvjeta došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja. Nadalje, posjete se održavaju u vremenu od 9,00 do 15,00 sati, a u neradne dane do 12,00 sati.

9. Zaključak prvostupanjskog suda, s obzirom na sve uvjete boravka tužitelja u

Zatvoru u Zagrebu, i to –

da je tužitelj bio smješten u sobama manje površine i volumena od onih propisanih odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ, prema kojoj, između ostaloga, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora,

- da je tužitelj sa još pet do šest zatvorenika boravio u sobama koje su tijekom 22 sata zatvorene, - da se u sobama u kojima je boravio tužite nalaze kreveti na kat, ormar, stol, dvije male klupe i po potrebi stolac,

- da se u istim prostorijama posluživala i konzumirala hrana,

- da je tužitelju stalno bio dostupan sanitarni čvor odvojen od ostatka prostorije zidom visokim 180 cm (ne cijelom dužinom), da nije bilo posebne ventilacije u sanitarnom čvoru, što su neprihvatljivi higijenski uvjeti, da su takvi uvjeti nečovječni i ponižavajući te da su tužitelju povrijeđena prava iz čl. 23. i čl. 25. Ustava.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu bila osigurana i pružena kompletna zdravstvena usluga koja je uključivala stomatologa, psihijatra, liječnika opće prakse, odnosno nužno potrebna zdravstvena zaštita.

11. Stoga je uzimajući u obzir značajke utvrđenih smještajnih, životnih i zdravstvenih uvjeta tužitelja u Zatvoru u Zagrebu prvostupanjski sud zaključio da ukupnost pruženih smještajnih uvjeta u kojima je tužitelj u utuženom razdoblju boravio, ne opravdava više od u toč. I. izreke prvostupanjske presude dosuđene naknade s osnova neimovinske štete, te je u toč. II. izreke te presude odbio tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa.

12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio mjerodavnu činjeničnu osnovu za odluku o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za naknadu neimovinske štete. Tako utvrđuje da ni jedan od dokaza izvedenih tijekom postupka ne potvrđuje da su uvjeti u Zatvoru u Zagrebu u utuženom razdoblju, u prostoru u kojem je tužitelj boravio, bili neprimjereni odgovarajućem smještaju zatvorenika u higijenskom, kao i zdravstvenom smislu. Manjkavost prostornih dimenzija spavaonica može se kompenzirati tako da je to vršeno omogućavanjem zatvorenicima dnevnog boravljenja izvan tog prostora, omogućavanjem vršenja raznih radnih aktivnosti, ili aktivnosti slobodnog provođenja vremena pa da su u tom smislu tvrdnje tužitelja u očitom proturječju s utvrđenom organizacijom vremena i aktivnosti koja se redovno nudi zatvorenicima pri izdržavanju zatvorske kazne.

13. Pozivanje tužitelja na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu visine dosuđene naknade, je osnovano, međutim ovaj sud navodi da okolnosti koje dovode do odmjeravanja naknade štete, moraju se uzimati pojedinačno za svaki slučaj te u skladu s tim okolnostima odmjeriti naknadu štete.

14. U skladu s pravnim shvaćanjem ELJSP-a izraženim u predmetu Muršić protiv Hrvatske, (na koji se poziva tužitelj), koje moraju respektirati i domaći sudovi pri odlučivanju o zahtjevima za naknadu neimovinske štete, ukoliko raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke o povredi čl. 3. Konvencije, koju tužena strana može oboriti samo u slučaju kumulativnog ispunjenja tri uvjeta: da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3 m2 kratkog trajanja i povremeno; da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan zatvoreničke sobe; i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru. Ukoliko se pak radi o zatvorskoj sobi veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik i nadalje ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, no u takvim će se slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na mogućnost vježbanja i bavljenja sportskim aktivnostima na otvorenom, dotok prirodnog svjetla i svježeg zraka, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

15. O pravu na dosudu naknade zbog neodgovarajućih smještajnih uvjeta odlučuje se na temelju utvrđenja o postojanju svih relevantnih okolnosti (uzima se u obzir vrijeme provedeno u zatvorskim ustanovama, tjelesne i duševne posljedice koje su eventualno nastale uslijed boravka u takvim zatvorskim uvjetima, dok se skučenost prostorija u kojima borave zatvorenici – kao jedan od elemenata povrede – promatra u odnosu na slobodu kretanja izvan ćelije, boravkom na svježem zraku, bavljenjem raznih aktivnosti i sličnim mogućnostima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-6/21-2 od 5. siječnja 2022.).

16. U konkretnom slučaju kroz relevantno vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu tužitelj je bio smješten u sobama u kojima je na zatvorenika otpadala površina manja od 4 m2 po zatvoreniku ovisno o broju zatvorenika u sobama, a kako to proizlazi iz izvješća Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, dakle u prostorijama koje svojom veličinom bitno odstupaju od one propisane odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ kao minimalan prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanog odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ.

17. Okolnost da su u Zatvoru u Zagrebu spavaonice koje po površini nisu odgovarale predviđenom odredbom ZIKZ, u sklopu kojih se nalazi sanitrani čvor koji nije u potpunosti odijeljen od ostatka prostorije (ograđen zidom visine 180 cm i tzv. salonskim vratima), bez adekvatne ventilacije i u kojim spavaonicama su zatvorenici konzumirali hranu, bez olakšavajućih čimbenika u vidu dostatne slobode kretanja tijekom dana je takva okolnost dostatna da uzrokuje tegobe intenziteta koji premašuje neizbježnu razinu trpljenja do koje dolazi pri svakom lišenju slobode, čime je došlo do povrede prava na dostojanstvo tužitelja kao zatvorenika i time do povrede prava osobnosti iz odredbe čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a.

18. Pozivajući se na čl. 23. i čl. 25. Ustava Republike Hrvatske, na čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, te na odredbe čl. 14. st. 1. toč. 1., čl. 74. st. 1., st. 2, st. 3. i st. 5. te čl. 77. st. 1. ZIKZ-a, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da tužitelju za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu nisu povrijeđena prava osobnosti do te mjere da bi bilo osnovano usvojiti tužbeni zahtjev preko iznosa dosuđenog u toč. I. izreke ove presude.

19. S obzirom na dužinu boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu (1 godina, 11 mjeseci i 3 dana), sobe u kojima je boravio i činjenicu da tužitelju nije u cijelosti osigurano pravo na smještaj primjereno ljudskom dostojanstvu kako je to određeno odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika ("Narodne novine" broj 92/02) i odredbi čl. 14. st. 1. ZIKZ, uzevši u obzir uvjete u kojima je boravio tužitelj u prostoru manjem od zakonom propisanog (4 m2 i 10 cm3 ) po zatvoreniku u Zatvoru u Zagrebu, po ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo na pravičnu naknadu za neimovinsku štetu koju je pretrpio povredom prava osobnosti na dostojanstvo (iz odredbe čl. 19. st. 1. i 2. ZOO), a u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a, i u vezi s odredbom čl. 223. st. 1. ZPP-a, u ukupnom iznosu od 4.645,30 EUR-a/35.000,00 kn. Kada se od tog iznosa odbije pravomoćno dosuđeni iznos od 663,61 EUR-o/5.000,00 kn u točki I. izreke prvostupanjske presude dobije se iznos od 3.981,68 EUR-a /30.000,00 kn koji još pripada tužitelju. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu i preinačiti presudu prvostupanjskog suda u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 3.981,68 EUR-a/30.000,00 kn kao u točki I.b) izreke ove presude te odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 4.645,30 EURa/35.000,00 kn kao u točki I.a) izreke ove presude.

20. Druge otežavajuće okolnosti na koje se tužitelj tijekom postupka pozivao i koje ponavlja u žalbi pravilno su ocjenjene neosnovanim. Posebno se ovdje upire na okolnosti koje se odnose na zdravstvenu zaštitu tužitelja za vrijeme boravaka u Zatvoru u Zagrebu, budući da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj imao adekvatnu zdravstvenu zaštitu cijelo vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu.

21. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. ZPP-a, kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

22. O troškovima postupka valjalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a. prema uspjehu tužitelja u sporu. S obzirom na osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja je uspio sa 75%, a tuženica sa 25%. Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženice dobije se 50% koliko tužitelju pripada od zatraženih troškova. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), tužitelju je valjalo priznati trošak: zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 28.), tužbe (Tbr. 7. toč. 1.), podneska od 1. prosinca 2014. (Tbr. 8. toč. 1.), ročišta od: 8. rujna 2015., 8. ožujka 2016., 5. listopada 2016., 2. ožujka 2017., 5. srpnja 2017. (Tbr. 9. toč. 1.), i to za svaku radnju u iznosu od 132,72 EUR-a /1.000,00 kn. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati trošak za sastav podneska od 5. rujna 2016., od 14. ožujka 2017. i od 5. svibnja 2020., (Tbr. 8. toč. 3.), u iznosu od 33,18 EUR-a /250,00 kn i to za svaki podnesak, za sastav žalbe od 14. rujna 2017., kao i žalbe od 6. lipnja 2022., (Tbr. 10. toč. 1.), u iznosu od 165,90 EUR-a, ročište od 14. prosinca 2020, 11. ožujka 2021, 4. studenoga 2021., 17. svibnja 2022., 8. studenog 2023., (Tbr. 9. toč. 1.), u iznosu od 199,00 EUR-a, a što ukupno iznos 2.223,02 EUR-a. Od tog iznosa 50% iznosi 1.111,51 EUR-a koliko troškova postupka pripada tužitelju. Stoga je valjalo odluku o trošku postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude preinačiti kao u točki I.c) izreci ove presude.

22.1. Trošak za sastav podneska od 8. ožujka 2016. i od 5. srpnja 2017. nije priznat jer su isti predani na ročištima na kojima se mogli iznijeti navodi iz tih podnesaka, čl. 155. st. 1. ZPP-a. Ni trošak za sastav podnesaka 20. rujna 2023. nije priznat jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice, čl. 155. st. 1. ZPP-a.

23. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

24. Slijedom izloženog, ne temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I.a) do c) izreke ove presude.

25. Prema Tbr. 10. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1 Tarife trošak žalbe od 1. prosinca 2023. koju je tužitelj podnio na presudu iznosi 250,00 EUR-a.

25.1. Tužitelj je sa žalbom uspio sa 46,15% pa mu od odmjerenog troška pripada iznos od 115,38 EUR-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Osijek, 20. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić