Republika Hrvatska

Posl.br. Povrv-292/2018-39

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji toga suda Alessandri Gržinić-Matika, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanje Vukojević Kučerka, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli, i punomoćnik Ivan Hrvatin, odvjetnik u Fažani, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, Jurja Žakna 4b, posl.br. Ovrv-10950/17 od 25. srpnja 2017., u dijelu kojim je naloženo tuženiku ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplati iznos od 4.266,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, Jurja Žakna 4b, posl.br. Ovrv- 10950/17 od 25. srpnja 2017., u dijelu kojim je naloženo tuženiku ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplati iznos od 131,67 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.987,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.032,01 eura,

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. srpnja 2017. podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 4. svibnja 2017. radi naplate iznosa od 35.038,55 kuna pripadajućim zateznim kamatama.

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz [adresa], posl.br. Ovrv-10950/17 od 25. srpnja 2017.

3. Pravovremenim prigovorom od 13. rujna 2017. tuženik je osporio navedeno rješenje o ovrsi navodeći da ovrhovoditelj nigdje nije označio osnov regresa već je samo dostavio izvadak iz poslovnih knjiga iz kojih jedino proizlazi okolnost da ovrhovoditelj vodi pet regresnih spisa te da je po tim predmetima u 2014. godini izvršio tri isplate, a u 2015. godini dvije isplate nepoznatim oštećenicima, a za koje tereti ovršenika. Ovršenik 5. prosinca 2010. imao prometnu nezgodu, za koju nije bio odgovoran, a koju je prouzročio osiguranik ovrhovoditelja ĆS iz [adresa]. Obzirom da je plaćanje prema izvatku iz poslovnih knjiga vršeno tri godine nakon nezgode, očigledno je da je protekao rok u kojem je ovrhovoditelj mogao potraživati regresnu štetu jer je za ovrhovoditelja zasigurno tekao subjektivni rok od tri godine zastare. Okolnost da je ovrhovoditelj upisao svoje poslovne odnose, u trenutku isplate, temeljem regresnih spisa u poslovne knjige, čine njegove knjige nevjerodostojnim. Iz navedenih razloga, predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi ukine.

4. Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012, 25/2013, 93/2014).

5. U podnesku od 18. rujna 2018. tužitelj navodi da je osnov potraživanja tužitelja nastao uslijed prometne nezgode koju je tuženik prouzročio 5. prosinca 2010. upravljajući osobnim automobilom Fiat Brava, registarske [registarska oznaka]. Vozilo kojim je upravljao tuženik u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tužitelja, policom br. [broj police] te je stoga tužitelj, na ime nastale imovinske i neimovinske štete tužiteljima, temeljem prvostupanjske i drugostupanjske presude donesene u postupku koji se vodio pri Općinskom sudu u Puli-Pola pod posl.br. P- 1575/11, isplatio iznos od 35.038,55 kuna. S obzirom da je tuženik kritične zgode upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola od 1,50 g/kg, to je isti izgubio prava iz osiguranja temeljem Uvjeta tužitelja za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te su se stekli uvjeti da tužitelj regresno potražuje namirenje isplaćene štete oštećenicima. Slijedom navedenog, predlaže da se platni nalog sadržanu rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz [adresa], posl.br. Ovrv-10950/17 od 25. srpnja 2017. održi na snazi uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

6. U provedenom postupku sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 2 spisa), presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-3029/14 (list 18-19 spisa), presudu Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P-1575/11 (list 20-23 spisa), račun br. 01641 izdan od Metis d.d. (list 24 spisa), zapisnik o očevidu (list 25- 27 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 28 spisa), uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja (list 29 spisa), potvrde o izvršenom plaćanju (list 30-32 spisa), potvrde o izvršenom plaćanju (list 23-29 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (lista 30 spisa), izvadak Hrvatskog ureda za osiguranje (list 31 spisa), ovosudni spis i presudu posl.br. P-1575/11, spis Prekršajnog suda u Rovinju posl.br. Pp-1 P-118/11 i presudu posl.br. Pp 1 P-118/11 od 19. listopada 2012. Pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Nade Nenadić (list 132-134 spisa) i saslušana je stalna sudska vještakinja Nada Nenadić (list 142 spisa). Saslušani su svjedoci BS (list 59 spisa), CS (list 59-60 spisa) i ĆS (list 60-61 spisa) te je saslušan i tuženik (list 59).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je tužiteljevo potraživanje po osnovu regresa za isplaćenu imovinsku i neimovinsku štetu oštećenima, a koja šteta je isplaćena na temelju ovosudne presude posl.br. P-1575/11.

9. Nesporno je da se 5. prosinca 2010. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tuženik upravljajući osobnim automobilom registarske [registarska oznaka]. Također je nesporno da je nakon prometne nesreće izvršen očevid od strane policije te je utvrđeno da je tuženik u trenutku prometne nezgode bio u alkoholiziranom stanju. Nesporna je i činjenica da je tuženik zbog izazivanja prometne nesreće, koja se dogodila 5. prosinca 2010., pravomoćno osuđen presudom Prekršajnog suda u Rovinju-Rovigno posl.br. Pp 1 P-118/11 od 19. listopada 2012. te da mu je na neko vrijeme bila oduzeta vozačka dozvola. Također je nesporno da je u svezi štetnog događaja od 5. listopada 2010. donesena pravomoćna presuda ovoga suda posl.br. P-1575/11 od 17. srpnja 2014., kojom je naloženo tuženiku Jadransko osiguranje d.d., u ovom postupku tužitelju, da tužiteljima SS i RS isplati naknadu štete u svezi navedene prometne nezgode od 5. listopada 2010., u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika ĐS. Jednako tako, nesporno je i to da je tužiteljima po presudi posl.br. P-1575/11 od 17. srpnja 2014. isplaćena naknada štete i parnični trošak od strane tuženika, ovdje tužitelja.

10. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, a time i visina, te da li je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

11. U pogledu istaknutog prigovora zastare tužiteljevog zahtjeva, potrebno je reći da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini osiguratelja iz ugovora o osiguranju već o potraživanju po osnovu zakonske subrogacije, odnosno prava regresa iz odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. – u nastavku: ZOO) u svezi s čl. 24. st. 1. t. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09.). Slijedom navedenog, na pravni odnos stranaka u ovom predmetu nije primjenjiv trogodišnji zastarni rok iz čl. 234. st. 2. ZOO već opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO, prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Obzirom da je tužitelj isplate iznosa od 600,00 kn, 4.465,56 kn, 200,00 kn, 1.041 kn, te iznosa od 28.731,99 kn izvršio 6. kolovoza 2014., 2. rujna 2014., 21. listopada 2014., 21. srpnja 2015. te 24. kolovoza 2015., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 25. srpnja 2017., razvidno je da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

12. U odnosu na pravnu osnovu tužiteljevog potraživanja utvrđeno je, uvidom u spis ovosudnog predmeta posl.br. P-1575/11 i presudu posl.br. P-1575/11 od 17. srpnja 2014., da je predmetnom presudom utvrđeno da je tuženik, u ovome predmetu tužitelj, djelomično odgovoran (80%) za naknadu štete tužiteljima iz štetnog događaja od 5. prosinca 2010. te da je istome naloženo da prvotužitelju FS naknadi štetu isplatom iznosa od 3.925,20 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja presude do isplate, da drugotužitelju DS naknadi štetu isplatom iznosa od 6.660,80 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. svibnja 2011. do isplate, te da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 17.041,67 kuna. Također je uvidom u predmetnu presudu utvrđeno da je dosuđena šteta nastala tužiteljima SS i DS u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 5. prosinca 2010. na lokalnoj cesti 50132 cca 100 metara prije ulaska u mjesto Modrušani kod caffe bara "Merican" oko 4,00 sati, da je u predmetnoj nezgodi sudjelovao drugotužitelj ĆS, kao vozač vozila marke Alfa Romeo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu prvotužitelja FS, i osiguranik tuženika, ĐS, kao vlasnik vozila Fiat Brava registarske oznake [registarska oznaka]. Jednako tako, utvrđeno je da je prometna nezgoda nastala zbog nepoštivanja prometnih propisa od strane osiguranik tuženika, ĐS, koji brzinu kretanja nije prilagodio uvjetima i stanju na kolniku, budući se prije sudara kretao brzinom od oko 68,77 km/h iako je na tom dijelu ograničenje brzine 50 km/h, te je izlazio je iz zavoja, iako je imao mogućnost zaustavljanja vozila prije sudara da se kretao dopuštenom brzinom. Osiguraniku tuženika, ĐS, je u trenutku prometne nezgode utvrđena koncentracija alkohola od 1,54 g/kg, što proizlazi iz podataka o prometnoj nezgodi u spisu posl.br. P-1575/11. Ujedno je utvrđeno da odgovornost za štetu snosi i drugotužitelj ĆS obzirom da je isti radnju mimoilaženja parkiranih vozila na svom kolničkom traku poduzeo na način da se nastavio kretati lijevom stranom kolnika, koja je namijenjena vozilima iz suprotnog smjera bez da je prethodno postavio neku osobu (iako mu je u autu bio suvozač CS) koja će signalizirati kada može vršiti obilaženje parkiranih vozila. Slijedom navedenog, ovosudnom presudom posl.br. P-1575/11 17. srpnja 2014. utvrđen je doprinos drugotužitelja u obimu štete 20%, a osiguranika tuženika 80%. Također je utvrđeno da je navedena presuda postala pravomoćna 25. svibnja 2015.

13. Pored navedenog, uvidom u spis posl.br. P-1575/11 utvrđeno je da je u predmetnom postupku provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, tehniku i procjene vozila, US. Iz navedenog vještačkog nalaza proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika, ovdje tužitelja, u trenutku sudara bilo desnim kotačima izvan sjevernog ruba kolnika, dok se vozilo tužitelja u cijelosti kretalo lijevom stranom kolnika jer je vjerojatno obilazilo parkirana vozila. Vozilo osiguranika tuženika kretalo se prije sudara brzinom od oko 68,77 km/h te je bilo je snažno kočeno. Međutim, na dužini puta od 27,50 m prije mjesta sudara moguće je bilo zaustavljanje vozila osiguranika tuženika za brzine kretanja niže od 52 km/h, pa dopuštenom brzinom kretanja osiguranik tuženika nije imao mogućnost izbjegavanja nastanka sudara, s time da do sudara ne bi došlo da je tužitelj odustao od obilaženja parkiranih vozila ili da je postavio neku osobu koja će mu signalizirati kada može vršiti obilaženje parkiranih mjesta. Nadalje, iz dopune predmetnog nalaza i mišljenja od 6. lipnja 2013. proizlazi da je osiguranik tuženika kretanjem dopuštenom brzinom od 50 km/h imao mogućnost zaustavljanja vozila prije mjesta naleta.

14. Uvidom u presudu Prekršajnog suda u Rovinju – Rovigno posl.br. Pp 1 P— 118/11 od 19. listopada 2012. utvrđeno je da je okrivljenik ĐS, ovdje tuženik, proglašen krivim za počinjenje prekršaja kažnjivom prema čl. 51. st. 5. u svezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10. – u nastavku: ZSPC), odnosno za izazivanje prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih, te za počinjenje prekršaja kažnjivom prema čl. 199. st. 10 ZSPC. U navedenom prekršajnom postupku utvrđeno je da je okrivljenik prekršaj počinio dana 5. prosinca 2010. tako što je u oko 3,30 sati kolnikom lokalne ceste 50132 osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] upravljao u smjeru zapada na način da dolaskom cca 100 m prije dolaska u mjesto Modrušani, kod caffe bara "Merican", brzinu kretanja ovog motornog vozila nije prilagodio osobinama ceste, vidljivosti i preglednosti, odnosno noći i blagom zavoju udesno, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima može predvidjeti, uslijed čega je po izlasku iz ovog zavoja prednjom lijevom stranom ovog udario u prednju lijevu stranu osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je u smjeru istoka upravljao ĆS na način da je obilazio parkirano vozilo, nakon kojeg je udarca osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] odbačen van ruba kolnika ceste gdje je zadnjom lijevom stranom udario u prednju branu tu parkiranog osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo OS iz [adresa], posljedica čega je materijalna šteta na svim tim motornim vozilima, dok su RS i CS, putniku u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka], nanijete lake tjelesne ozljede. Također je utvrđeno da je okrivljenik, ovdje tuženik, u navedenim okolnostima upravljao u prometu na cesti osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] dok je u organizmu imao 1,54 g/kg alkohola, čime je počinio prekršaj iz čl. 199. st. 10 ZSPC.

15. Jednako tako, uvidom u citiranu presudu Prekršajnog suda u Rovinju – Rovigno utvrđeno je da je okrivljenik ĆS, koji je predmetnoj prometnoj nezgodi upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], oslobođen od optužbe za počinjenje prekršaja kažnjivom prema čl. 47. st. 3. u svezi s čl. 293. st. 2. ZSPC, tj. za izazivanje prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih. Presuda Prekršajnog suda u Rovinju – Rovigno posl.br. Pp 1 P—118/11 19. listopada 2012. postala je pravomoćna 19. listopada 2012.

16. Uvidom u zapisnik o očevidu PU Istarske, PP Rovinj, broj: 511-08-28/2- 60/283-2010 od 5. prosinca 2010. utvrđeno je da je na mjestu događaja prometne nezgode, LC 50132, ograničenje brzine po postavljenom prometnom znaku iznosilo 60 km/h, te da se kod mjesta nastanka prometne nezgode radi o nepreglednom zavoju u desno, slabe vidljivosti obzirom da je do prometne nezgode došlo noću (oko 4,00 sati) na slabo osvjetljenom dijelu.

17. Iz dopisa Županijske uprave za ceste Istarske županije od 5. lipnja 2013., koji je dostavljen u spis posl.br. P-1575/11, proizlazi da je ograničenje brzine na dionici lokalne ceste LC50132 cca 100 metara prije ulaska u mjesto Modrušani caffe bara "Mericani", prema postavljenoj vertikalnoj signalizaciji dana 5. prosinca 2010. godine iznosilo 50km/h.

18. U svome iskazu od 26. rujna 2023. tuženik je učinio nespornim da je negdje oko 2009. godine imao prometnu nezgodu, te da je nakon prometne nezgode izvršen očevid od strane policije. Tuženik je također potvrdio da je imao alkohola u krvi u trenutku prometne nezgode, čije razina je prema njegovom sjećanju iznosila 1,40 promila.

19. Svjedok CS iskazao je da je 2010. bio suvozač DS, kada se dogodila jedna prometna nezgoda. Navodi da su se on i ĆS kretali malom brzinom po cesti, ali je iz suprotnog smjera naletjelo vozilo i udarilo u njih. Svjedok se ne sjeća u kojem traku su se nalazili on i ĆS prilikom sudara vozila. Međutim, poznato mu je da je nastala šteta na vozilu i on osobno je pretrpio štetu za koju mu je isplaćena naknada od Croatia osiguranja d.d.

20. Svjedok ĆS iskazao da se sjeća prometne nezgode koja se dogodila otprilike prije 13 godina, a u vezi koje je je vođeno više sudskih postupaka u Puli i Rovinju. Prometna nezgoda dogodila se na sporednoj cesti između [adresa] i [adresa]. Svjedok je sudjelovao u toj prometnoj nesreći vozeći automobil marke Alfa Romeo 33, a tuženik automobil marke Fiat. Svjedoku je poznato da tuženiku utvrđeno alkoholizirano stanje, te da je u takvom alkoholiziranom stanju velikom brzinom udario u njega. Svjedok, ujedno, navodi da je nastala šteta na svim automobilima koji su sudjelovali u toj prometnoj nezgodi, kao i neke lakše tjelesne ozljede. Svjedok se sjeća da je vodio jedan sudski postupak za naknadu štete, ali više ne zna koga je tužio. Sjeća se da mu je po okončanju tog postupka isplaćena naknada štete po osnovu oštećenja automobila i ozljeda, ali se ne sjeća visine iznosa.

21. Nadalje, uvidom u policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068600026578 utvrđeno je da tuženik u razdoblju od 9. svibnja 2010. do 9. svibnja 2011. bio osiguranik tužitelja za osigurano vozilo registarske oznake [registarska oznaka].

22. U pogledu visine tužiteljevog potraživanja, stalna sudska vještakinja Nada Nenadić je u svom nalazu i mišljenu od 14. lipnja 2024. navela da se prema toč. 2., 3. i 4. presude posl.br. P-1575/11 od 17. srpnja 2014. treba isplatiti 27.627,67 kn ili 3.659,47 eura, te da je isplaćeno 28.731,99 kn ili 3.805,74 eura, odnosno 146,27 eura više. Obračun zateznih kamata iznosi, prema mišljenju vještakinje, za period od dana donošenja presude do dana isplate, 4.575,60 kn ili 607,29 eura, dok je isplaćeno 4.465,56 kn ili 592,68 eura, odnosno 14,60 eura manje. Slijedom navedenog, vještakinja zaključuje da je Adriatic osiguranja d.d. u odnosu na presudu posl.br. P-1575/11 od 17. srpnja 2014. preplatilo iznos od 137,67 eura.

23. Ovom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Nade Nenadić stranke nisu prigovorile, pa ga je i sud u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan.

24. Čl. 963. st. 1. ZOO određeno je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

25. Također je čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

26. Čl. 24. st. 1. t. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.

27. Čl. 3. st. 1. t. 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja propisano je da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u vrijeme nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari iz čl. 24. st. 1. t. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu: (a) ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg ili više (0,5 ‰ i više). Stavkom 4. istog članka propisano je da osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ovog članka: (a) ako dokaže da nije kriv za postojanje okolnosti koje dovode do gubitka prava iz osiguranja; (b) ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.

28. U konkretnom slučaju utvrđeno da je 5. prosinca 2010., oko 4,00 sati, na lokalnoj cesti LC 50132, na slabo osvijetljenom dijelu i u nepreglednom zavoju, došlo do sudara automobila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tuženik, te automobila [registarska oznaka], kojim je upravljao svjedok ĆS, a kojom prilikom se vozilo tuženika kretalo iznad dopuštenog ograničenja, koje je sukladno dopisu Županijske uprave za ceste Istarske županije od 5. lipnja 2013. iznosilo 50 km/h. Također je utvrđeno da je vozilo tuženika u trenutku prometne nezgode bilo desnim kotačima izvan sjevernog ruba kolnika. Nesporno je da je tuženik u trenutku prometne nezgode upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u alkoholiziranom stanju iznad ugovorene granice. Koncentracija alkohola u krvi tuženika iznosila je 1,54 g/kg, a što je utvrđeno uvidom u presudu i spis predmeta posl.br. P-1575/11, kao i uvidom u presudu Prekršajnog suda u Rovinju – Rovigno posl.br. Pp 1 P— 118/11 od 19. listopada 2012. kojom je tuženik, između ostalog, proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. čl. 199. st. 10 ZSPC, odnosno za upravljanje vozilom na cesti ako u organizmu ima opojnih droga ili alkohola iznad 0,50 g/kg. Obzirom da sukladno čl. 24. st. 1. t. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, a koja granica sukladno čl. 3. st. 1. t. 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja u trenutku prometne nezgode iznosi manje od 0,5 g/kg, ocjena je ovog suda da je u konkretnom slučaju došlo do gubitka prava iz zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti. Naime, tuženik je i sam priznao da je u trenutku prometne nezgode upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju, čiju razinu je procijenio na 1,40 ‰, dakle znatno iznad ugovorene granice iz čl. 3. st. 1. t. 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja. Pored navedenog, utvrđeno je da je tuženik u svezi ovog štetnog događaja proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. . 51. st. 5. u svezi s čl. 293. st. 2. ZSPC, odnosno za izazivanje prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih. Sukladno čl. 3. st. 4. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, osiguranik ne gubi prava iz osiguranja od automobilske odgovornosti ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola. Međutim, tuženik u provedenom postupku za ovu okolnost nije pružio niti jedan dokaz, već je priznao vožnju alkoholiziranom stanju.

29. Uzimajući u obzir navedeno, ocjena je ovog suda da tužben zahtjev osnovan te je, na temelju čl. 451. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. – u nastavku: ZPP), platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz [adresa], posl.br. Ovrv-10950/17 od 25. srpnja 2017., održan na snazi u dijelu koji se odnosi na isplatu novčanog iznosa u visini od 4.266,75 eura, dok je u preostalom dijelu, za preplaćeni iznos od 131,67 eura, odbijen kao neosnovan. Tu je također bitno za istaknuti da nije prihvaćen obračun potraživanja tužitelja iz podneska od 20. listopada 2023., prema kojem bi njegovo potraživanje iznosilo 4.650,41 eura, obzirom da je za isti korišten fiksni tečaj konverzije, koji je na snazi od 1. siječnja 2023., dok je tražbina tužitelja nastala tijekom 2014. i 2015. godine, pa je shodno navedenom prihvaćen obračun stalne sudske vještakinje budući da je koristila tečaj za valutu euro, koji je bio na snazi u trenutku nastanka tužiteljevog potraživanja, a čemu tužitelj u provedenom postupku nije prigovorio.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama 1. i 2. izreke ove presude.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. u svezi s čl. 155. ZPP. Uspjeh tužitelja u ovoj parnici je 97%, odnosno tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

32. Ovdje je također bitno istaknuti da se sukladno Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetom na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

33. Tužitelju je, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 – u nastavku: Tarifa), priznat trošak sastava ovršnog prijedloga za ovrhu u visini od 100,00 bodova (tbr. 11/1 Tarife), te trošak sastava obrazloženog podneska od 17. rujna 2018. u visini od 100,00 bodova (tbr. 8/1 Tarife). Tužitelju je za zastupanje na ročištima od 18. rujna 2018. i 4. ožujka 2022. priznat trošak u visini od 50 bodova za svako ročište (tbr. 9/2 Tarife), dok je za ročište održano 8. travnja 2022. priznat trošak zastupanja u visini od 25 bodova (tbr. 9/5 Tarife). Za ročišta održana 26. rujna 2023., 16. listopada 2024. i 21. studneog 2024. tužitelju je priznat trošak zastupanja u visini od 100 bodova po ročištu (tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je po osnovi sastava podnesaka i zastupanja na ročištima priznat trošak u iznosu od 625 bodova, što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.250,00 eura. Pored navedenog, tužitelju je kao opravdan trošak priznat i trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi u nastalom iznosu od 116,20 eura, trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 530,89 eura, kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 90,44 eura. Slijedom svega navedenog, odlučeno je da je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.987,53 eura.

34. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi na provedbu, troška izvida i pribave potvrde pravomoćnosti, nagrade javnog bilježnika za izdavanje potvrde ovršnosti, troška dostave rješenja o ovrsi, te sudske pristojbe za presudu koji prelazi dosuđeni iznos od 90,44 eura, obzirom da uvidom u spis ovog predmeta nije utvrđeno da su ovi troškovi nastali.

U Rovinju, 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.