REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-605/2022-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženice IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Tabak, odvjetnik u TABAK I PARTNERI odvjetničko društvo j.t.d., Zagreb, Jordanovac 113, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja CS, zaposlenika po generalnoj punomoći Su-1438/11 i zamjenice punomoćnika tuženice Klare Tabak Barac, odvjetnice, 20. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-6187/2019 od 3. siječnja 2020. kojim se nalaže tuženici IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096 iznos od 70,94 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 10,47 EUR od 29. svibnja 2018.,
-na iznos od 11,54 EUR od 28. lipnja 2018.,
-na iznos od 48,93 EUR od 28. travnja 2018.,
do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Katica Valić iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-6187/2019 od 3. siječnja 2020. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 20. prosinca 2019. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 70,94 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 10,47 EUR od 29. svibnja 2018., na iznos od 11,54 EUR od 28. lipnja 2018., na iznos od 48,93 EUR od 28. travnja 2018. do isplate.
2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-746/20-2 od 11. veljače 2020. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženica je u prigovoru na rješenje o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, navela da je 1. lipnja 2018. zaključila ugovor sa tužiteljem, te da se stoga računi ne odnose na nju. Istaknula je prigovor zastare.
4. U tijeku postupka tuženica je navela da se računi odnose na odvjetnički ured te da je tužitelj potrošnju plina obračunavao po tarifnom modelu za poduzetnike a da odvjetnička djelatnost nije poduzetništvo. Nadalje je navela da je nepravično da tužitelj po za cijelu nekretninu obračunava potrošnju plina po kriteriju za poduzetnike kada se samo dio stana-cca 12m2 koristi kao odvjetnički ured.
5. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je tuženica evidentirani kupac plina po šifri 0153042 na adresi [adresa]. Nadalje da tuženica pogrešno smatra da se za obračun potrošnje plina primjenjivala pogrešna tarifa s obzirom na to da je predmetni prostor djelomično koristila za poslovne potrebe te djelomično za potrebe domaćinstva. Nadalje, u odnosu na navod tuženice da je došlo do smanjenja površine prostora u kojem se obavljala poslovna djelatnost, naveo je da površina prostora ne utječe na to koja će se tarifa za obračun potrošnje primjenjivati već okolnost da li se u prostoru obavlja poslovna djelatnost, a da je tuženica u utuženom vremenskom razdoblju na predmetnom obračunskom mjernom mjestu obavljala poslovnu djelatnost. Nadalje, da se nije moglo udovoljiti zahtjevu tuženice da se potrošnja plina za prostor u kojem ima odvjetnički ured i u kojem se obavlja poslovna djelatnost obračunava prema tarifi za kućanstvo, a o istom se izjasnio i stalni sudski vještak Mario Ciraki, dipl. ing. Nadalje, da je tuženica bila više puta upućena na mogućnost ugradnje zasebnog plinomjera, pored montiranog, te da bi se na taj način mjerila kontrola potrošnje plina za kućanstvo, a drugo za poduzetništvo. Međutim, naveo je da je tuženica ustrajala da se na jednom plinomjeru vrši razgraničenje potrošnje, a što isto nije moguće. Predložio je sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka.
6. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 20. prosinca 2019. (list 5), presliku Ugovora o opskrbi plinom (kategorija kućanstvo/javna usluga) br. STP-ZG-TM1/2018/5275 od 01. lipnja 2018. (list 8), presliku dopisa tuženice tužitelju od 18. siječnja 2019. (list 16 spisa), presliku utuženih računa (listovi 17-22 i 72-74), presliku Mišljenja RH, Ministarstva pravosuđa, Uprave za organizaciju pravosuđa, Klasa: 701-01/16-01/950, Urbroj: 514-03-02-01- 01-16-02 od 27. svibnja 2016. (list 39-40), presliku Rješenja RH, Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-03/2010-57/0925, Urbroj: 251-13-01/01-2012-02 od 14. studenog 2012. (list 56), presliku Ugovora o opskrbi plinom (kategorija poduzetništvo) br. STP-ZG-OP-2016/06084 od 19. svibnja 2016. (listovi 57-60), presliku Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], broj poduloška: 104, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 12. siječnja 2016. (list 61-62), Obveze kupca - analitika za partnera u razdoblju od 1.01.2000 do 4.03.2020 od 04. ožujka 2020. (list 67-71), presliku Ugovora od 31. prosinca 2004. (list 75), presliku Izjave od 08. ožujka 2006. (list 76), presliku Zapisnika od 15. svibnja 2015. u predmetu ovog suda pod posl. brojem Povrv- 2022/15, ranije Povrv-864/14 (list 77-78), presliku Zahtjeva za promjenom matičnih podataka od 29. svibnja 2018. (list 83), presliku Rješenja Hrvatske odvjetničke komore od 16. svibnja 2018. (list 84), presliku popisa očitanja za razdoblje od 30. listopada 2003. do 31. prosinca 2020. (list 102-103) te presliku Energetske suglasnosti za priključenje na distribucijski sustav putem postojećih tehničkih značajka priključka i pripadajućeg obračunskog mjernog mjesta br. 246501-001 (list 116).
7. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-746/2020-12 od 27. svibnja 2021. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-6187/19 od 03. siječnja 2020., kojim je tuženici naloženo tužitelju isplatiti iznos od 534,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 368,64 kuna od 28.04.2018. pa do isplate, na iznos od 78,90 kuna od 29.05.2018. pa do isplate, na iznos od 86,94 kuna od 28.06.2018. pa do isplate, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke presude), naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 100,00 kuna u roku 15 dana (točka II. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka III. izreke presude).
8. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1741/2021-2 od 28. veljače 2022. uvažena je žalba tužitelja, te je ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Povrv-746/2020-12 od 27. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke presude, te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. 9. U ponovnom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih u tijeku postupka, a tuženik kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih u tijeku postupka.
10. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.
11. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu komunalnu uslugu opskrbe plina prostoru u [adresa] prema računima dospjelima u razdoblju od travnja do lipnja 2018.
12. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, te posljedično osnova i visina tužbenog zahtjeva te je sporan način obračuna cijene plina s obzirom na način korištenja nekretnine i odgovarajuću tarifnu grupu, te je li potraživanje u zastari.
13. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga od 20. prosinca 2019. i račune sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja naznačena tuženica pod šifrom kupca 0153042 za prostor na adresi [adresa] te da se utuženo potraživanje odnosi na pruženu uslugu potrošnje plina prema računima dospjelima u razdoblju od travnja do lipnja 2018. u ukupnom iznosu od 70,94 EUR. Nadalje je uvidom u račune sud utvrdio da je tužitelj utužio tuženicu sa istim iznosima i istim datumima dospijeća kao navedenima na izvodu iz poslovnih knjiga.
14. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije sud navodi da je u predmetnom postupku kao tuženica na izvatku iz poslovnih knjiga naznačena IS, a na računima navedena IS odvjetnički ured što je ispravno navođenje tuženice jer se tuži fizička osoba te se uz istu navodi djelatnost koju obavlja, a koja nije od utjecaja na pravilno naznačenu tuženicu u predmetnom postupku čime je prigovor tuženice o promašenoj pasivnoj legitimaciji u cijelosti neosnovan.
15. Sud je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] utvrdio da je tuženica uknjižena kao vlasnica peterosobnog stana broj 8 na prvom katu i spremište broj 8 u podrumu, ukupne površine 126,95 čm označeno u planu posebnih dijelova zgrade celinsko plavom bojom- [adresa]., a što među strankama nije sporno.
16. Tuženica je tijekom postupka navela da samo manji dio stana, jednu prostoriju koristi kao ured za obavljanje odvjetničke djelatnosti i to prostoriju od cca 12 m2, a ostalo u privatne svrhe. Uvidom u Ugovor sklopljen između IS odvjetnice i IS od 31. prosinca 2004. sud je utvrdio da je tuženica predmetnu nekretninu (stan) kupila kao odvjetnica, te da je predmetnim ugovorom ograničila korištenje stana -70% u svrhu obavljanja odvjetničke djelatnosti, a isto proizlazi iz Izjave od 8. ožujka 2006.
17. Nadalje, tijekom vremena tuženica je smanjila korištenje predmetnog stana za obavljanje odvjetničke djelatnosti na 12,5 m2. Naime, sud je uvidom u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-03/2010-57/0925 od 14. studenoga 2012. utvrdio da je tuženica kao odvjetnica bila korisnik poslovnog prostora u [adresa] površine 12,25 m2 u kojem je obavljala poslovne usluge.
18. Odredbom članka 3. stavka 1. toč 14. Zakona o tržištu plinom („Narodne novine“ broj: 28/13., 14/14.; dalje: ZTD) pod pojmom kućanstvo se podrazumijevaju kupci koji kupuju plin za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući potrošnju plina za potrebe obavljanja registrirane ili druge djelatnosti.
19. Sukladno čanku 25. stavku 7. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava („Narodne novine“ broj: 155/14., 43/17.; dalje: Mrežna pravila), a koja Mrežna pravila su donesena na temelju članka 85. stavka 3. ZTD i koja su stupila na snagu u utuženom razdoblju, tuženica je bila dužna zatražiti od operatora distribucijskog sustava energetske uvjete u slučaju dijeljenja jednog obračunskog mjernog mjesta na više, na istoj lokaciji postojeće građevine priključene na distribucijski sustav, a temeljem koje operator distribucijskog sustava izdaje energetsku suglasnost iz članka 30. Mrežnih pravila koja između ostalog sadrži podatke o tarifnom modelu obračunskog mjernog mjesta prema procijenjenoj godišnjoj potrošnji plina (stavak 2. Mrežnih pravila) s tim da bi temeljem članka 53. Mrežnih pravila tuženica ukoliko bi bila nezadovoljna odbijanjem zahtjeva za izdavanjem energetske suglasnosti ili uvjetima iz izdane energetske suglasnosti imala pravo izjaviti žalbu Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje energetske suglasnosti ili rješenja kojim se izdaje energetska suglasnost.
20. Tuženica ne tvrdi niti dokazuje da je postupila sukladno citiranim odredbama Mrežnih pravila, sud je stava da nije niti moguće promijeniti tarifni model obračuna plina u predmetnoj nekretnini samo uz tvrdnju da se pretežiti dio nekretnine koristi za kućanstvo.
21. Odredbom članka 15. stavka 1. i 2. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj: 158/13.74/17.; dalje: Općih uvjeta) propisano je da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin.
22. Odredbom članka 16. Općih uvjeta propisano je da obračunsko razdoblje iz članka 15. stavka 1. ovih Općih uvjeta iznosi jedan mjesec, dok iznimno, obračunsko razdoblje za obračunska mjerna mjesta krajnjeg kupca iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3 i TM4 može iznositi tri ili šest mjeseci.
23. Odredbom članka 22. stavka 5. Općih uvjeta propisano je da su načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja iz stavka 1. točke 2. ovoga članka: očitanje operatora transportnog sustava ili operatora distribucijskog sustava, očitanje krajnjeg kupca ili procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom.
24. Cijena fiksne mjesečne naknade, kao i način obračuna iste, propisana je Odlukom o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina („Narodne novine“ broj: 127/17.), a naplata koje usluge ne ovisi o količini isporučenog i potrošenog plina, već je vezana uz postojanje samog plinomjera na obračunskom mjernom mjestu i pokrivanje fiksnih troškova za obračunsko mjerno mjesto, sukladno Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina (članak 4. stavak 2. toč. 4. Mrežnih pravila). Dakle, kupac plaća fiksnu mjesečnu naknadu, neovisno o količini potrošenog plina, sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, odnosno fiksna naknada vezana je uz postojanje plinomjera na obračunom mjernom mjestu. Fiksna naknada namijenjena je isključivo pokrivanju dijela fiksnih troškova vezanih za obračunsko mjerno mjesto. Tužitelj je sukladno odredbi članka 58. toč. 3. ZTP dužan naplaćivati isporučeni plin u opskrbi u obvezi javne usluge plinom sukladno važećim iznosima tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom utvrđenim sukladno metodologiji iz članka 88. stavka 1. podstavka 5. ovoga Zakona, a visina mjesečne naknade propisana je Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu („Narodne novine“ broj: 26/17.; dalje: Metodologija).
25. Člankom 8. Metodologije definirane su tarifne stavke Ts1 i Ts2, a tarifni model TM1 definiran je za obračunsko mjerno mjesto s godišnjim potrošnjom plina manjom ili jednakom 5.000 kWh, dok je tarifni model TM2 definiran za obračunsko mjerno mjesto s godišnjom potrošnjom plina većom od 5.000 kWh, a manjom ili jednakom 25.000 kWh.
26. Opći uvjeti ne sadrže razdiobu tarifnih grupa niti cijenu plina po istima. Uvidom u račune sud je utvrdio da je tužitelj razvrstao tuženicu kao kupca u tarifni model sukladno Metodologiji među inima i prema kriteriju TM1-Obračunsko mjerno mjesto s godišnjom potrošnjom plina manjom ili jednakom 5.000 kWh.
27. Tuženica je navela da ju je tužitelj razvrstao u tarifini model poduzetništvo, a da obavljanje odvjetničke djelatnosti ne spada u poduzetništvo niti u gospodarsku djelatnost na koju okolnost dostavlja odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i mišljenje Ministarstva Republike Hrvatske. S obzirom na to da je člankom 3. stavku 1. toč 14. ZTD propisano što se smatra pojmom kućanstvo te da ne postoji posebna kategorija odnosno tarifna grupa za poduzetnike odnosno one koji obavljaju gospodarsku djelatnost irelevantno je da li je odvjetništvo gospodarska djelatnost ili ne, već kupuje li plin za potrebe kućanstva ili ne. Nesporno je da tuženica koristila plin u svrhu odvjetničke djelatnosti i svog privatnog kućanstva koje koristi u istoj nekretnini, na istom mjerilu za što potrošnju nije moguće razgraničiti. Nadalje, kako je već navedeno ista je bila u mogućnosti provesti propisane mjere radi razgraničenja te potrošnje ishođenjem potrebnih suglasnosti i ugradnje dodatnog mjerila, što nije niti pokušala. S obzirom na to da je koristila predmetni stan za obavljanje poslovne djelatnosti tužitelj je opravdano obračunavao i trošarinu sukladno članku 84. stavak 3. toč. 6. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 22/13., 120/15., 115/16.).
28. Odredbom članka 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 78/15.; dalje: ZOO) propisano je da Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. 29. Tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da bi s tuženicom sklopio pisani ugovor o opskrbi u smislu odredbe članka 61. ZTP te članka 4. Općih uvjeta. Međutim, u konkretnom slučaju ima se primijeniti odredba članka 294. ZOO-a o konvalidaciji ugovora kojima nedostaje potreban oblik uzimajući u obzir da je tijekom postupka utvrđeno da je da je tužitelj tuženici isporučivao uslugu opskrbe plinom za predmetni prostor i time u cijelosti ispunjavao svoju obvezu te da je tuženica navedenu uslugu i koristila kako je to razvidno iz računa, kao i pregleda očitanja. Dakle, ne bi bilo mjesta zaključku da ugovor između stranaka nije sklopljen, neovisno o tome što ugovor nije sklopljen u propisanom obliku.
30. Dakle, iz citiranih odredaba ZTP, Općih uvjeta, odredbe članka 294. ZOO-a, iako tužitelj ne dokazuje da bi u smislu odredbe članka 61. ZTP sklopio pisani ugovor o opskrbi plinom, tuženica je u obvezi podmiriti potraživanje tužitelja s osnova isporuke plina obzirom su stranke u obveznom odnosu.
31. Nadalje, tvrdnja tuženice da tužitelj ne može naplaćivati isporuku plina po procijenjenoj potrošnji sud ne prihvaća s obzirom na to da su člankom 22. Općih uvjeta propisani načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja, između ostalog i procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom. Uvidom u popis očitanja za razdoblje 30.10.2003- 31.12.2020 sud je utvrdio stanje predmetnog plinomjera 25495100 na predmetnom mjernom mjestu u utuženom razdoblju, kako prema procijenjenom, tako i očitanom stanju (članak 22. stavak 5. Općih uvjeta), koje je u potpunosti istovjetno datumima i stanjima plinomjera naznačenima na utuženim računima.
32. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud navodi da se na konkretan pravni odnos ima se primijeniti zastarni rok propisan odredbom člankom 226. stavkom 1. ZOO-a odnosno trogodišnji rok zastare. S obzirom na to da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 23. prosinca 2019., utuženi računi, od kojih najstariji dospijeva na naplatu 28. travnja 2018., nisu obuhvaćeni zastarom te stoga sud odbija prigovor zastare tuženice.
33. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom članka 342. stavka 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
34. S obzirom na to da tuženica tijekom postupka nije podnijela sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) iz kojega bi proizlazilo da je podmirila utuženo potraživanje za isporučenu uslugu toplinske energije za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 73/17.; OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženica ničime nije osporila, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženica primjenom članka 9. i članka 342. stavka 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene komunalne usluge u iznosu od 70,94 EUR.
35. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (članak 183. stavak 1. ZOO-a), s obzirom na to da tuženica nije podmirila utužene račune do dana dospijeća naplate istih.
36. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).
37. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog je održan na snazi za isplatu iznosa od 70,94 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.
38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
39. S obzirom na to da je tuženica u cijelosti izgubila ovu parnicu, to je i njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan, temeljem odredbe članka154. stavka 1. ZPP-a.
40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu 20. prosinca 2024.
Sutkinja
Helena Frigo Bomeštar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda i rješenje objavljeno ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude i rješenja ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženici po punomoćniku