Poslovni broj: Us I-2255/2023-21
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, Dubrovnik, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 20. studenoga 2024., bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 20. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/151, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 27. travnja 2023. i djelomičnog rješenja Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/22-01/71, URBROJ: 2117-11/2-22-02 od 18. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/151, URBROJ: 514- 04-02-01-01/07-23-02 od 27. travnja 2023. odbijena je žalba Grada Dubrovnika, ovdje tužitelja, izjavljena protiv djelomičnog rješenja Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/22- 01/71, URBROJ: 2117-11/2-22-02 od 18. ožujka 2022., kojim je utvrđeno kako se EB rođ. GB, ovdje zainteresiranoj osobi pod 1., kao pravomoćno utvrđenoj nasljednici iza predlagatelja pok. GB i pok. MB, za suvlasnički dio od 24375/25800000 i IB, kao pravomoćno utvrđenom nasljedniku iza predlagatelja pok. GB, za suvlasnički dio od 14625/25800000, daju u vlasništvo, dijelovi imovine oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba“ d.d. Dubrovnik, prijašnjeg vlasništva - dioničara oduzetog poduzeća GB, sa udjelom od 390/258000 dionica, i to poslovni prostori pobliže označeni pod točkom 1. a) do f) izreke prvostupanjskog rješenja - posebni dijelovi zgrade zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška]. zk tijelo, K. O. [katastarska općina], koja se nalazi na adresi [adresa], s kojim vlasništvom posebnog dijela je nerazdvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], te poslovni prostori pobliže označeni pod točkom 1. g) do l) izreke prvostupanjskog rješenja - posebni dijelovi zgrade zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koja se nalazi na adresi [adresa], s kojim vlasništvom posebnog dijela je nerazdvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica]. Nadalje je riješeno kako je obveznik naknade Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj; kako se danom pravomoćnosti tog rješenja raskidaju po sili zakona ugovori o zakupu tih poslovnih prostora, kao i Ugovor o davanju nekretnina na korištenje bez naknade iz točke 1. izreke tog rješenja u odnosu na suvlasnički dio od 390/258000 dijela; kako vlasnici ne mogu tražiti ispražnjenje i predaju u suposjed poslovnih prostora koji se koriste temeljem Ugovora o zakupu na određeno vrijeme prije isteka ugovorenog roka, a najkasnije u roku od 5 godina računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja; kako je korisnik prostora iz točke 1.a) izreke tog rješenja koji se koristi temeljem Ugovora o davanju nekretnina na korištenje bez naknade dužan predati poslovni prostor u suposjed imenovanim ovlaštenicima naknade iz točke I. izreke tog rješenja u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja. Ujedno je riješeno kako pravomoćno rješenje o davanju u vlasništvo poslovnih prostora navedenih u točki 1. tog rješenja ima snagu ovršne isprave istekom ugovorenih rokova, a najkasnije u roku od 5 godina od pravomoćnosti tog rješenja, te je određena zemljišnoknjižna provedba predmetnog rješenja po njegovoj pravomoćnosti. Zaključno je riješeno kako će se o pravu na naknadu za preostale nekretnine koje su činile imovinu oduzetog poduzeća "Dubrovačka plovidba" d.d. i to stanove u čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], odlučit posebnim rješenjem, kao i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 20. rujna 2023., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe kako u konkretnom slučaju nije moguć naturalni povrat nasljednicima ranijeg imatelja dionica, koje stajalište kako je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Us- 7376/2004-10 od 2. travnja 2008., te ovaj sud u odlukama pod poslovnim brojem UsInoi-69/14 i UsInoi-71/14, već je trebalo provesti postupak sukladno odredbama članka 45. do 47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi), koje isključuju mogućnost naturalnog povrata. Smatra kako je pogrešno pozivanje upravnih tijela na odredbu članka 53. Zakona o naknadi, a s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o prijašnjem vlasniku, već o dioničaru Dubrovačke plovidbe, slijedom čega se ne može uzeti u obzir „a contrario“ zaključivanje da se vraća imovina koja nije unesena u društveni kapital pravne osobe. Nadalje, ističe kako je u postupku propušteno utvrditi je li u nekretnine ulagano i u kakvom su obliku i u kojoj površini bile oduzete. Pojašnjava kako se radi o imovini koja je nacionalizirana pravnoj osobi odnosno koja je bila vlasništvo pravne osobe (različite od osoba kojima se sad nekretnine vraćaju u idealnim dijelovima), dok su podnositelji zahtjeva bili samo vlasnici dionica te pravne osobe koja je bila vlasnik poslovnih prostora, pa stoga nema nikakve zakonske mogućnosti za naturalni povrat. Mišljenja je kako nije osnovano pozivanje na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-628/2000 od 28. veljače 2008. budući da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Potonje iz razloga što je u tom predmetu predmet naknade bilo zemljište oduzeto fizičkoj osobi dok se u konkretnom slučaju radi o oduzetim dionicama, a što se ima smatrati oduzimanje poduzeća. Zaključno ističe kako prvostupanjsko tijelo nije na egzaktan način utvrdilo vlasničku strukturu oduzetog poduzeća, kao ni udjele pojedinih dioničara s obzirom da se u svom obrazloženju poziva na izvještaj iz zaključenog računa za 1939. (broj dionica), a da se za udjele poziva na iskaz dionica od 25. lipnja 1946., a iz čega da je vidljiv vremenski razmak od 7 godina. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja tuženika od 27. travnja 2023. i prvostupanjskog djelomičnog rješenja KLASA: UP/I-942-01/22- 01/71, URBROJ: 2117-11/2-22-02 od 18. ožujka 2022.
3. U odgovoru na tužbu tužitelja tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu. Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 57/24), odnosno 17. svibnja 2024., Ministarstvo pravosuđa i uprave nastavilo s radom kao Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koje tijelo je označeno kao tuženik u uvodu presude.
4. Sud je na temelju ranije važeće odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) rješenjem od 27. svibnja 2023. pozvao EB, IB i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, da kao zainteresirane osobe pod 1. do pod 3. sudjeluju u sporu, te se očituju na navode tužitelja iz tužbe.
5. Za istaći je kako je dostava rješenja od 27. svibnja 2023. za IB vraćena s naznakom da je primatelj "umro", slijedom čega je sud pribavio rješenje o nasljeđivanju iza imenovanog, doneseno po Javnom bilježniku u Dubrovniku Juri Plećašu pod poslovnim brojem O-523/2024, UPP/OS-31/2024-6 od 4. srpnja 2024., pregledom kojeg je utvrđeno kako je IB preminuo **.**.2022., dakle, prije donošenja prvostupanjskog rješenja. Međutim, sud je ocijenio kako predmetna činjenica nema utjecaja na zakonitost prvostupanjskog, kao i osporenog rješenja tuženika, niti na drugačije rješavanje ove upravne stvari, pri čemu se sud rukovodio odredbama članka 54. stavak 2. i 61. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96, dalje ZUP), kojima je pak propisano da ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o prirodi upravne stvari koja je predmet postupka, odnosno da punomoć ne prestaje smrću stranke, gubitkom njezine procesne sposobnosti ili promjenom njezinog zakonskog zastupnika, ali pravni sljednik stranke odnosno njezin novi zakonski zastupnik može opozvati prijašnju punomoć. U konkretnom slučaju, sud nalazi kako se radi o pravu koje je ostvarila umrla osoba, koje ulazi u ostavinsku masu, dakle radi se o pravu koje je prenosivo na drugu osobu, slijedom čega je sud rješenjem od 1. listopada 2024. pozvao JB, nasljednika iza pok. IB, da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu.
6. Zainteresirane osobe pod 1. do pod 3., iako uredno pozvane, nisu dale odgovor na tužbu.
7. U sporu je održana rasprava 20. studenoga 2024. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u primjeni sukladno odredbi članka 169. stavak 1. tog Zakona, dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke, pri čemu je tužitelj opravdao izostanak, predlažući da se rasprava održi u njegovoj odsutnosti, ustrajući u tužbenom zahtjevom, slijedom čega je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez prisutnosti stranaka.
8. Tijekom dokaznog postupka, radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Predmet ovog upravnog spora je zahtjev pravnih sljednika ranijeg dioničara GB (390 dionica), za naknadu dijela imovine oduzetog poduzeća "Dubrovačka plovidba" Dubrovnik, koje je nacionalizirano i preneseno u državno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (Službeni list SFRJ, br. 98/46, 35/98), i to u odnosu na poslovne prostore smještene u zgradama, oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pri čemu je među strankama sporno je li u konkretnom slučaju bilo moguće odrediti naturalni povrat. 11. Naime, tužitelj u bitnom prigovara kako je u konkretnom slučaju kod oduzimanja dionica, naknadu trebalo utvrditi primjenom odredbi članka 45. do 47. Zakona o naknadi (propisana naknada za oduzeta poduzeća), a koje isključuju mogućnost naturalnog povrata.
12. Navedene zakonske odredbe se primjenjuju u slučaju kada je imovina oduzetog poduzeća unesena u imovinu nekog društvenog poduzeća koje je bilo subjektom pretvorbe, zbog čega se ta imovina ne može vratiti prijašnjem vlasniku, pa se upravo zbog toga prijašnjem vlasniku jamče ili dionice poduzeća u čiji sastav je poduzeće ušlo ili dionice iz portfelja Hrvatskog zavoda za privatizaciju.
13. Međutim, u provedenom upravnom postupku je nesporno utvrđeno kako se radi o dijelu imovine poduzeća „Dubrovačka plovidba“ d.d. Dubrovnik koja nije ušla u sastav društvenog kapitala bilo kojeg društvenog poduzeća nad kojim je obavljena pretvorba, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbi članka 45. do 47. Zakona o naknadi, a kako to pogrešno smatra tužitelj.
14. Naime, spisu tuženika prileži očitovanje Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: UP/I-942-05/11-01/8, URBROJ: 360-04-02/07-2020-14 od 11. studenog 2020., dano u predmetu E i LB, kojem je u prilogu dostavljen dopis tog tijela KLASA: UP/I-942-05/11-01/8, URBROJ: 360-03/02-2014-10 od 31. listopada 2014., iz kojeg pak proizlazi kako nekretnine iz Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] nisu procijenjene u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Atlantska plovidba“, niti ijednog drugog poduzeća koje je bilo subjekt pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91 i dr.), pa u protuvrijednosti istih nisu emitirane dionice koje bi se mogle dati kao naknada. Predmetne nekretnine kako su i danas u vlasništvu grada Dubrovnika koji gospodari istima na način da ih iznajmljuje trećim osobama.
15. Stoga je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je temeljem odredbe članka 40. Zakona o naknadi dalo u vlasništvo zainteresiranoj osobi pod 1., odnosno pravnom predniku zainteresirane osobe pod 2., idealne dijelove poslovnih prostora pobliže opisanih pod točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja u suvlasničkom dijelu koji je određen prema broju dionica na koji zainteresirane osobe imaju pravo kao nositelji prvog nasljednog reda iza ranijeg imatelja dionica (5/8 i 3/8 od 390 dionica), pa se prigovori tužitelja u tom smjeru otklanjaju kao neosnovani. Pri tome nije od utjecaja niti pozivanje tužitelja na drugačiju praksu kako ovog suda, tako i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, budući da je stajalište izraženo u ovoj presudi sukladno stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudama tog suda pod poslovnim brojem Usž-1375/22 od 25. svibnja 2023. i Usž- 1293/23 od 12. rujna 2023., pri čemu se radi o predmetima iste pravne i činjenične osnove. Također, pravilno tuženik upućuje i na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci tog suda pod poslovnim brojem U-III-628/2000 od 20. veljače 2002.
16. Nadalje, nisu osnovani ni navodi tužitelja da je u postupku propušteno utvrditi da li je u nekretnine ulagano i u kakvom su obliku i u kojoj površini bile oduzete. Potonje iz razloga što je u provedenom postupku obavljen očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, o čemu u spisu prileži zapisnik od 3. ožujka 2005., kojom prilikom je utvrđeno kako:
‑ čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] je u naravi stambeno-poslovna zgrada, katnosti, prizemlje i četiri kata, koja se nalazi na adresi [adresa], koja danas predstavlja zgradu u njezinom osnovnom obliku, kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom gabaritu (u izvornom obliku kao i u vrijeme oduzimanja), te se sastoji od posebnih dijelova i to 36 stanova i šest poslovnih prostorija, a pripadajući dijelovi tog objekta kako su i čest. zgr. [katastarska čestica], koje se nalaze iza zgrade, u kojima su smješteni magazini, drvarnice i ostave, koje pripadaju stanovima u čest. zgr. [katastarska čestica];
‑ čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] je u naravi stambeno-poslovna zgrada, katnosti, prizemlje, dva kata i visoko potkrovlje, na adresi [adresa], koja i danas predstavlja zgradu u izvornom obliku, kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom gabaritu, a sastoji se od posebnih dijelova i to šest stanova i šest poslovnih prostorija;
dakle, nesporno je utvrđeno da predmetne zgrade predstavljaju objekte koji se i danas nalaze u istim horizontalnim i vertikalnim gabaritima, kao i u trenutku oduzimanja.
17. U odnosu na prigovor koji se tiče izvršenih ulaganja za istaći je tužitelju kako se prema odredbi članka 49. stavak 1. Zakona o naknadi imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je u postupku potrebno utvrditi stanje u kojem se imovina nalazi u trenutku donošenja rješenja, pri čemu se imovina vraća sa svim fizičkim promjenama koje su na njoj napravljene, dok je u skladu sa stavkom 4. citirane zakonske odredbe za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
18. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda da osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
19. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.
U Splitu, 20. prosinca 2024.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, Dubrovnik
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara
3. EB iz [adresa]
4. JB iz [adresa]
5. Državno odvjetništva Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, Dubrovnik
6. u spis
