Poslovni broj: K-941/2020-44

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tibor Kovačiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Tepuš kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog EĆ, zbog kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO- 4108/2020 od 25 svibnja 2020., nakon održane javne rasprave 20. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu RĆ, optuženika i branitelja Davorina Karačića, dana 23. prosinca 2024. objavio je, a 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08,76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, u tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog protiv optuženog EĆ od 29. svibnja 2020.

II. Na temelju članka 455. ZKP/08

Optuženi VĆ, sin E i R rođ. V, rođen **.**.1970. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, po zanimanju policajac, zaposlen u PU zagrebačka, VII PP Zagreb, s mjesečnim primanjima od oko 1.500,00 eura, suvlasnik nekretnine - oranice, livade, šume u Općini Samobor, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik automobila Ford Mondeo iz 2008. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac troje punoljetne djece, bez čina, odlikovan spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, na slobodi.

k r i v  j e

što je

dana 8. lipnja 2018. u 17:58 sati u Zagrebu, upravljao službenim vozilom Ministarstva unutarnjih poslova, marke "Ford Focus" reg. oznake [registarska oznaka] lijevom od dvije vozne trake za ravno južnog kolnika Horvaćanske ceste prema istoku, te dolaskom do semaforiziranog križanja s Rudeškom ulicom protivno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/08) nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, preglednosti i gustoći prometa olako držeći da takvom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u cestovnom prometu, što je imalo za posljedicu da je prednjim krajnje lijevim dijelom osobnog vozila udario pješaka CĆ koji je prelazio raskrižje dok mu je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, uslijed kojeg udarca je isti pao na tlo i zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višekomadnog prijeloma lijeve lopatične kosti, prijeloma prsne kosti i kompliciranog prijeloma desne potkoljenice,

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu drugih osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 2. u svezi stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11 optuženi VĆ se osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom EĆ se izriče

UVJETNA OSUDA

a izrečena kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godina od dana pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi VĆ se obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, i to, za provedeno prometno vještačenja iznos od 511,17 eura (petsto jedanaest eura i sedamnaest centi) te u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura i nula centi), koje troškove je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv EĆ zbog kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11 te predložilo izdavanje kaznenog naloga.

1.1. Presudom ovoga suda posl.br. K-941/2020-2 od 29. svibnja 2020. izdan je kazneni nalog protiv optuženika, protiv kojeg je optuženik po branitelju izjavio prigovor, slijedom navedenog presuda s kaznenim nalogom je stavljana izvan snage te je odlučeno kao u točki I. presude.

2. Pozvan na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani je materijalna dokumentacija, i to: prijava KBC Sestre Milosrdnice (list 1 spisa), izvješće o provedenim izvidima sa skicom mjesta događaja (list 2-3 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za oštećenog (list 5), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za optuženog (list 6), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 13 spisa), medicinska dokumentacija za oštećenika (list 42-71 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka (list 76-87 spisa) i uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku (list 94 spisa). Pregledan je fotografski elaborat (list 4 spisa). Reproducirana je snimka video nadzora Sper bank d.d. (list 12). Na kraju dokaznog postupaka pročitan je izvod iz prekršajne evidencije za optuženika (list 160-161) i izvod iz kaznene evidencije (list 162-163).

3.1. Uz suglasnost stranaka, na temelju članka 431. stavak 1. točke 8. ZKP/08 pročitan je iskaz oštećenog CĆ sa zapisnika od 17. prosinca 2020. (list 137-138), iskaz svjedoka FĆ sa zapisnika od 16. ožujka 2021. (list 142- 143), te su ispitani svjedoci ĆĆ (176-177), MĆ (list 173-174) i LĆ (175-176) te je dopunski ispitan i stalni sudski vještak Srećko Hlišć.

4. Optuženik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da su išli Horvaćanskom cestom iz smjera Prečka prema Rudeškoj u lijevoj traci i dolaskom na raskrižje njemu je bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu. S desne strane bila je grupa pješaka koja se nalazila na otoku, a s lijeve strane, u kolnoj traci za skretanje u lijevo, su tri automobila, s time da je prvi bio kombi vozilo. Dolaskom u raskrižje u jednom trenutku ispred tog kombi vozila iskočio je oštećeni CĆ kao da pretrčava kolnik, on ga je odmah uočio i naglo skrenuo u desno, jer da to nije učinio, udario bi ga s prednjim dijelom sredine vozila. Zakočio je onda kada je već ušao u raskrižje. Upravljao je vozilom Ford Focus reg. oznake [registarska oznaka]. To je bilo službeno vozilo MUP-a. To se dogodilo negdje oko 18:00 sati. Nakon nesreće on je drugi ili treći dan došao kod CĆ u bolnicu. Nakon što se dogodila ta nesreća, na mjestu nesreće je bila velika količina ljudi i ne zna tko je zvao policiju. Moguće da je zvao kolega. S njim u vozilu je bio kolega ĆĆ. I danas je policijski službenik. 4.1. Prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika, optuženik je negirao počinjenje kaznenog djela, te u bitnome naveo sve kao u obrani pred sudom.

5. Nije sporno da je dana 8. lipnja 2018. u 17:58 sati u Zagrebu, optuženik upravljao službenim vozilom Ministarstva unutarnjih poslova, marke "Ford Focus" reg. oznake [registarska oznaka] lijevom od dvije vozne trake za ravno južnog kolnika Horvaćanske ceste prema istoku. Nesporno je da je navedeno raskršće uređeno semaforima. Također, nije sporno da je optuženik, upravljajući navedenim autom, naletio na pješaka CĆ, koji se kretao pješačkim prijelazom te se nespornim ukazuje da je oštećenik tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višekomadnog prijeloma lijeve lopatične kosti, prijeloma prsne kosti i kompliciranog prijeloma desne potkoljenice.

6. Međutim, spornim se ukazuje, je li optuženik postupio suprotno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno nije prilagodio brzinu kretanja i stanju na cesti te je li upravo navedena činjenica imala za posljedicu izazivanje prometne nesreće

7. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti sud je pročitao iskaz oštećenog CĆ, iskaz svjedoka FĆ, ispitao svjedoke ĆĆ, MĆ i SĆ, pročitano nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišća, dopunski ispitao navedenog vještaka te pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju.

8. Na temelju analize svakog nabrojenog provedenog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu svezu i povezujući ih s obranom optuženika, ovaj sud je utvrdio da je optuženi VĆ inkriminiranog dana 8. lipnja 2018. na način opisan u izreci presude, počinio kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11 te ga je za isto kazneno djelo oglasio krivim.

8.1. Ispitan u svojstvu svjedoka (oštećenog) CĆ je naveo da je prelazio cestu s grupom ljudi, pri čemu napominje da je bio zadnji u toj grupi. Ne sjeća se što se točno dogodilo budući je udario glavom i izgubio svijest. Od ostalih je čuo da ga je udario policijski auto. Uopće se ne sjeća policijskog auta. Išao je prema prijateljici koja je imala priredbu u školi, a gledao je u tramvaju navigaciju na mobitelu. Bio je sam, a sjećanje glede okolnosti događaja mu nije baš adekvatno kao što je već rekao. Prelazio je cestu preko obilježenog pješačkog prijelaza. Tamo je bio semafor i pretpostavlja da je bilo zeleno svjetlo u trenutku kada je prelazio cestu. Ne sjeća se je li pogledao u smjeru desno, odakle su vozila dolazila. Pretpostavlja da je cestu prolazio hodajući, a ne trčeći. Ne zna tko je još prelazio cestu u vrijeme kada ju je on prelazio, to su ljudi koje ne poznaje. Ne zna niti otprilike koliko je ljudi bilo u toj grupi koja je prelazila cestu. Ne sjeća se da li je pao na tlo, čuo je od drugih da je. Zadobio je prijelom desne potkoljenice, prijelom lijeve lopatice, napuknuta prsna i ključna kost, napuknuta lijeva potkoljenica, potres mozga i blago krvarenje u mozgu. Na pitanje da li se radilo o višekomadnom prijelomu lijeve lopatične kosti, odgovara da je bio samo jedan prijelom. Ne zna naziv ulice gdje se to dogodilo, ali znam da je bilo 8. lipnja 2018. Ne sjeća se da li je promet bio gust kada se ovo dogodilo. Od svih navedenih ozljeda ima metal u desnoj potkoljenici, bio je na štakama 3-4 mjeseca, a nije mogao zbog toga proći na prijemnom ispitu za Akademiju dramskih umjetnosti pa je upisao u Osijeku glumu i lutkarstvo na Akademiji za umjetnost i kulturu. I danas osjeća bolove zbog ozljeda ponekad ujutro, a ide kod fizioterapeuta. Kad je došao svijesti bio je u vozilu Hitne pomoći i tada mu je bolničar rekao da je imao bliski susret s automobilom. Tramvajem je išao iz smjera Borongaja u Prečko. Izašao je na prva vrata, najbliža vozaču.

8.1. Svjedok FĆ u svome iskazu je naveo da je on u svojstvu pješaka prelazio cestu u sklopu pješačkog prijelaza s time da je u to vrijeme kada je prelazio bilo crveno svjetlo za pješake. On se u jednom trenutku okrenuo i opazio policijsko vozilo odnosno optuženika da je volanom pokušao izbjeći pješaka. Kada je rekao to za optuženika i vozilo napominje da je optuženika vidio upravo u tom vozilu kojeg je spomenuo no ne zna je li optuženik sa sobom povukao stradalog pješaka ili je pješak stradao od udara. Sjeća se da je automobilima, koji su išli pravo, bilo zeleno svjetlo, a crveno svjetlo je bilo onim automobilima koji su išli lijevo preko tramvajske pruge. Jedan ili dva automobila su bila za skretanje u lijevo, a ne sjeća se je li bio samo jedan automobil ili dva. Njegova je pretpostavka da osoba koja je stradala vjerojatno nije vidjela policijski auto, a još može iskazati da se toj stradaloj osobi nakon toga pružala pomoć. Ne može se izjasniti o tome je li crveno svjetlo bilo i u vrijeme kada je oštećenik prelazio cestu, no može reći da je taj pješak bio nekih tri ili četiri metra iza njega i da je veća grupa ljudi prelazila cestu tj. svi oni koji su iz tramvaja izašli pa onda pretpostavlja da je i dalje bilo crveno svjetlo tim više što mu je to mjesto poznato budući da je tamo u to vrijeme živio, odnosno poznato mu je to raskrižje. On tom prilikom nije bio s nekim u društvu, a grupa ljudi je prelazila tu cestu budući su svi izašli iz tramvaja i očito išli prema istom mjestu obližnjem trgovačko centru. Prije njega još je par ljudi prešlo cestu. On nije izašao na prva vrata tramvajska, već na neka druga i misli da se radilo o zadnjim vratima, tako nešto odnosno pretpostavlja da se radilo upravo o zadnjim vratima. Teško mu je procjenjivati brzinu policijskog automobila u kojem je bio optuženik, njegova pretpostavka je da se radilo od 50 do 60 km/h. Udarac automobila nije poslije vidio, već je preko ramena to vidio te je i ranije u iskazu napomenuo da nije poslije vidio tu situaciju, no može reći da je vozilo od pješačkog prijelaza u tom trenutku bilo 20 ili 30 metara i nastradala osoba je bila ispod prednjih točkova tog automobila. Bio je u šoku i nije htio prilaziti, a već su neki ljudi počeli pružati pomoć toj osobi, pa se ne može izjasniti je li ta osoba bila pri svijesti no čini mu se da je malo bila pri svijesti. On je na pješačkom prijelazu vidio i da se osoba kretala najprije naprijed pa onda unazad, s time da govori upravo o stradalom pješaku, a može se reći da je on bio negdje u sredini te grupe. Misli da je oštećenik bio zadnja osoba koja je prelazila cestu na opisani način, a još može spomenuti da je optuženik volanom radio pokrete iz kojih proizlazi da je nastojao izbjeći oštećenog. Napominje da je pješaka na opisani način vidio perifernim vidom. Okrenuo se upravo iz razloga zato što je tamo bilo policijsko auto pa je pomislio da bi mogao biti netko od kolega unutra budući da je u to vrijeme bio polaznik policijske akademije. Na tom mjestu baš i nije bila neka gužva u to vrijeme nego preko puta tj. u suprotnom smjeru. Na pitanje o vremenskim prilikama odgovara da je bilo oblačno, ali suho budući da je to bilo otprilike ljetno vrijeme. Koliko se sjeća, tamo nema prometnih znakova, već samo semafor. Možda imaju znakovi da se radi o raskrižju, nije išao za tim. Na tom području su inače ljudi prolazili unatoč crvenom svjetlu tj. pješaci pogotovo, ako nije velika gustoća prometa. Njemu osobno se, kada je prelazio cestu žurilo, sjeća se da je tog dana hrvatska reprezentacija igrala prijateljsku utakmicu pa se žurio da nešto kupim i ode u stan. Ne zna navesti imena tih drugih osoba koje su također u to vrijeme tamo prelazile cestu, budući da nikoga od njih ne poznaje. Oštećenik je pješački prijelaz prolazio polagano kao da mu se ne žuri, možda je mislio da će ga prijeći bez žurbe da neće naići automobil. Moja pretpostavka je da je pješak vraćao se unatrag iz razloga što je možda uočio automobil. Polagano se vraćao natrag, možda je razmišljao kuda će automobil ići odnosno očito nije bio siguran u svoju odluku. Vjerojatno su vozila koja su bila za skretanje u lijevo zasmetala optuženiku u smislu uvjeta vidljivosti.

8.3. Svjedok MĆ u svome iskazu je naveo da je svjedočio jednoj prometnoj nesreći koja se dogodila 8. lipnja 2018. u Zagrebu, na raskrižju kod shopping centra "Point". Zna za točno taj datum, jer se tada igrala prijateljska utakmica Hrvatska-Senegal, a on je imao nekakav projekt na fakultetu. Taj dan bio je na nekakvoj kavi s prijateljem, odnosno trebao je otići na kavu te sam se nalazio u stvari na kolnom otoku, nasuprot CB "Groša" i gledao je prema trgovačkom centru Point. Sjeća se da je imao pognutu glavu i da je u jednom trenutku čuo nekakav udarac i kada je podigao glavu vidio je da se neki momak prevrće po kolniku i da ga je udario auto, netko je vikao da treba zvati hitnu pomoć i on je krenuo zvati, ali od šoka je utipkao krivi broj. Tada je opazio da se na semaforu upalilo zeleno svjetlo za pješake i tada je prešao kolnik, nije pružio pomoć, jer je već bilo 5-6 osoba oko tog unesrećenog. Nakon što je svjedoku predočena skica mjesta događaja s lista 3 spisa, isti navodi da se on nalazio na mjestu 11 kada se dogodio ovaj događaj. Dakle, svjedok navodi da se nije nalazio na otoku gdje se nalazi tramvajska stanica nego preko puta na cesti. Svjedok navodi da je on stajao na tom otoku, odnosno na tome mjestu i čekao da se upali zeleno svjetlo na semaforu za pješake. Automobil koji je udario tog dečka je bio policijski službeni automobil. Nije vidio trenutak udarca automobila u tog mladića, samo ga je vidio da je u zraku i da se onda počeo kotrljati po kolniku na suprotnu stranu prema Point-u. Ne bi znao procijeniti brzinu kretanja tog automobila. Udaljenost od trenutka udarca pa do zaustavljanja automobila negdje 10ak metara, ali ne može točno procijeniti. Ne može se sjetiti na kojoj udaljenosti je bio automobil od tog mladića kojeg je udario, čini mu se da nije bilo predaleko. Nije vidio sam prelazak tog mladića kao pješaka preko kolnika. Ne može sjetiti je li čuo kakvo kočenje tog automobila niti da je vidio kakvo manevriranje tog automobila.

8.4. Svjedokinja OĆ u svome iskazu je navela da je bila svjedok u prometnoj nesreći koja se dogodila na Vrbanima, križanju ceste Rudeške i Horvaćanske. Ne može se sjetiti točno datuma, čini joj se da je bilo proljeće ili možda ljeto 2018., misli da je to bilo jutarnje doba oko 10 ili 11 sati. Ona se taj dan nalazila na Rudeškoj ulici, na semaforu i čekala zeleno za pješake i vidjela je da je u tom trenutku došao tramvaj po Horvaćanskoj iz smjera Jarun prema Prečku, zaustavio se na stanici te je iz njega izletio jedan mladić koji je počeo pretrčavati tu cestu i u tom trenutku je čula kočenje i vidjela je da je automobil udario tog mladića, a njegova tenisica je doslovno pala ispred nje. Tom pješaku je bilo crveno svjetlo na semaforu kada je on počeo pretrčavati tu cestu, a to joj je poznato zato što je ona u stvari čekala zeleno, i kad se njoj upalilo zeleno za prelazak onda na toj cesti gdje je on pretrčavao je po samoj logici crveno. Ne može odgovoriti kojom brzinom je taj auto dolazio, taj automobil nije jurio, to je bilo policijsko vozilo s policijskim oznakama. Taj automobil je udario mladića koji je pretrčavao pješački prijelazi i udario ga je negdje po sredini i onda ga odbacio skroz na drugu stranu raskršća. Kada se svjedokinji predočava skica s mjesta događaja s lista 3, ista odgovara da se ona nalazila na mjestu označenom pod borjem 11 i prelazila je kolni put prema točki 11 (stajalište tramvaja). Mladić se nalazio upravo kod točke 11 (stajalište tramvaja) izašao iz tramvaja te počeo pretrčavati kolnik preko pješačkog prijelaza prema otoku gdje se nalazi broj 5. Navodi da na tom kolniku na skroz lijevoj traci se nalazio automobil NE KOMBIJ pa vjeruje da oštećenik nije vidio dolazak automobila s Horvaćanske ceste. Taj automobil ga je udario te ga odbacio skroz na drugu stranu, kod broja 8 na skici. Ona je u tom trenutku razgovarala na mobitel i gledala u tom smjeru, vidjela je da se tramvaj zaustavio, iz kojeg je izašao taj mladić i počeo trčati preko pješačkog i tada nitko drugi nije prelazio pješački. Nije bilo ljudi na pješačkom koji su bili ispred ili iza mladića. On je bio sam na tom pješačkom prijelazu.

8.5. Svjedok ĆĆ u svome iskazu je naveo da je u inkriminirano vrijeme radio kao policijski službenik VII. policijskoj postaji Trešnjevka, i bio je u stvari u auto patroli zajedno s optuženikom. Čini mu se da se to dogodilo negdje u srpnju ili kolovozu 2018., iako se ne može točno sjetiti, ali zna da je u listopadu 2018. dobio premještaj u drugu policijsku postaju. Optuženik je bio u auto patroli od 7 do 19 sati, s time da mu je on raspoređen u 15 sati, pa je on došao po njega u policijsku postaju i odmah su krenuli na dojavu u Prečko, gdje se jedna osoba bacila sa zgrade. U povratku su prolazili po cesti koja vodi oprema Trgovačkom centru Point na Vrbanima, bili su u službenom policijskom vozilu s oznaka, s time da se ne može točno sjetiti marke automobila. Sjeća se da su još u vozilu komentirali kako je njima na semaforu zeleno svjetlo, a da veća skupina ljudi prelazi taj pješački prijelaz, iako je njima crveno. Ujedno, na tom raskršću u skroz lijevoj traci nalazilo se kombi vozilo koje je u stvari skretalo prema Rudeškoj ulici. Vidio je i da je u tom trenutku prolazio i tramvaj koji se zaustavio na stanici i da su iz njega ljudi krenuli preko pješačkog. U jednom trenutku je vidio nekakvu siluetu koja je izletjela iza tog kombija i optuženik je naglo volanom skrenuo, pokušavši izbjeći tog mladića i misli da je ustvari dobro napravio, jer da to nije učinio, udario bi tog mladića po sredini. Optuženik je udario tog dječaka bočnim prednjim djelom na vozačevoj strani, nakon čega je dječak završio na vjetrobranskom staklu toga vozila, a oni su se onda zabili u rinzol pa u semafor i prasnulo je vjetrobransko staklo, a on si je rukom prekrio oči. Sjeća se samo da, kada su se zaustavili, da je onda taj dječak s automobila pao na kolnik. Koliko je njemu poznato na toj ravnici je dopuštena brzina 70, sigurno nije više, a misli da su se i oni tako negdje tom brzinom kretali. Dan je bio polu oblačan, nekakva južina, težak. Taj dječak je prelazio pješački prijelaz hodajući, misli da je čak nešto i tipkao po mobitelu, ne zna je li imao slušalice. Dječak nije trčao, već se kretao užurbanim korakom. Njima je sigurno bilo zeleno svjetlo i slobodan prolazak, pa time zaključuje da je on sigurno imao crveno svjetlo na semaforu. Kada je on u automobilu komentirao da kako ljudi prolaze to raskršće, iako im je crveno, a njima je bilo zeleno, optuženik je usporio svoju vožnju i siguran je da je vozio u granici dopuštenog. Siguran je da to vozilo s lijeve strane, koje je bilo kombi, visoko vozilo, da njega nije bilo da bi se tog dječaka lakše uočilo, međutim taj dječak je prelazio preko pješačkog bez da je uopće pogledao i prelazio je kao da mu je zeleno, a optuženik nije mogao nikako drugačije reagirati niti to izbjeći. Sve se to odigralo u jednoj sekundi. Taj dječak je jednostavno izletio iza tog kombija i u tom trenutku je kolega cimnuo s automobilom u desnu stranu. U tom trenutku, dok su se oni približavali, zaustavio se tramvaj, iz njega izašlo više osoba koje su u grupici od 5-7, možda 10 ljudi iako je bilo crveno na semaforu, pretrčavali tu cestu i tada je on komentirao kolegi da "vidi kako oni pretrčavaju kao da im je zeleno" nakon toga se na pješačkom prijelazu sve raščistilo, jer ove ostale osobe su vidjele da se vozila već približavaju, međutim ne i oštećenik, koji je jednostavno samo se nastavio kretati po pješačkom prijelazu, iako mu je bilo crveno.

8.6. Iz mjesta događaja i fotografskog elaborata razvidno je mjesto nastanka prometne nesreće te samo vozilo kojim je optuženik upravljao i stanje vozila nakon prometne nesreće.

8.7. Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta ser. br. [serijski broj] proizlazi da je izuzeta DVD snimka nadzorne kamere „Sberbank“. Pregledom snimke uočava se prolazak policijskog vozila, međutim navedenom kamerom i snimkom nije pokriven dio gdje se kretao oštećenik po pješakom prijelazu, niti sam sraz oštećenika i policijskog vozila.

8.8. Iz medicinske dokumentacije za oštećenika te Uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku konstatirane su ozljede oštećenika, koje je zadobio u inkriminirano vrijeme te ujedno da višekomadni prijelom lijeve lopatične kosti, prijelom prsne kosti i komplicirani prijelom desne potkoljenice predstavljaju teške tjelesne ozljede.

8.9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet Srećka Hlišća proizlazi da je optuženik upravljao vozilom lijevom od dvije vozne trake za ravno južnog kolnika Horvaćanske ceste u Zagrebu prema istoku, približavajući se semaforiziranom križanju s Rudeškom ulicom, kada mu je s lijeve strane po zapadnom pješačkom prijelazu iz smjera tramvajskog pojasa prema jugu naišao oštećenik, kao pješak, na što je optuženik naglo zakočio i skrenuo udesno, pri čemu je pred izlaskom pješaka s lijeve na desnu voznu traku za ravno prednjim krajnje lijevim dijelom osobnog vozila naletio na desnu stranu tijela oštećenika. Brzina optuženika kod reagiranja kočenjem nije bila manja od 72 km/h. Optuženik bi izbjegao nesreću i za brzinu kojom se kretao, da nije skrenuo desno u smjeru prelaska pješaka preko kolnika, jer bi mu prošao iza leđa, a da se kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h, čak ako bi na pojavu pješaka s lijeve strane skrenuo desno, do naleta ne bi došlo, jer bi pješak stigao izaći iz gabarita osobnog vozila. Pod kojim svjetlom semafora je optuženik ulazio u križanje, a pješak stupio na kolnik i prelazio preko pješačkog prijelaza nije moguće utvrditi tehničkim putem. Odigravanje događaja prema video snimci dozvoljava mogućnost da je smjerom kretanja optuženika bilo upaljeno zeleno svjetlo za vozila, u kojem slučaju je za pješaka sigurno bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, pa da je sačekao zeleno svjetlo, do nesreće ne bi došlo.

8.9.1. Ispitan na raspravi vještak je u cijelosti ostao pri svome nalazu. Nakon što je vještaku predočena snimka video nadzora oznake CH13_20180608175246, isti je odgovorio da se iz te snimke vidi prolazak policijskog automobila kojim je upravljao optuženik, međutim na istoj toj snimci se ne vide vozila koja su bila u krajnjoj lijevoj traci, ali navodi da su se u toj krajnjoj lijevoj traci nalazila barem dva vozila, a to zaključuje obzirom da se neposredno prije u 17:52:39 vidi automobil Fiat C, a u 17:52:44 automobil Ford. Ta dva automobila su zasigurno stajala, jer je na skretanju za lijevo bilo crveno, obzirom je za kretanje po traci koja je središnja bilo upaljeno zeleno svjetlo. Optuženik je mogao uočiti pješaka u trenutku kada je pješak prešao traku za lijevo skretanje i došao do lijeve trake za ravno. Da se optuženik kretao do 50 kilometara na sat koliko je dopušteno na toj prometnici, do nesreće ne bi došlo iz razloga što bi pješak već onda prešao ispred prednjeg dijela automobila optuženika. Naime, na pitanje je li bi optuženik mogao zaustaviti vozilo ispred pješačkoga prijelaza da se kretao 50 km/h, odgovara da ne bi, ali po dinamici događaja, obzirom da se pješak kretao brže, upravo bi zbog toga prešao dio pješačkoga prijelaza prije nego što optuženik automobilom dođe na pješački prijelaz. Dok se optuženik kretao kolnikom sigurno je moralo biti upaljeno zeleno svjetlo za smjer ravno, trebalo je biti crveno svjetlo za skretanje lijevo te crveno svjetlo za pješake. Nije moguće da je došlo do bržeg prebacivanja zelenog u crveno svjetlo obzirom da postoji zaštitno vrijeme između gašenja zelenoga vozilima i paljenja zelenog pješacima. Zaštitno vrijeme je kreće nakon gašenja zelenog svijetla za vozila i paljenja zelenog svjetla za pješake. U zaštitno vrijeme, a gledajući iz smjera kretanja optuženika počinje u trenutku kada se njemu gasi zeleno svjetlo pa do trenutka kada se vozilima na Rudeškoj pali zeleno svjetlo. Unutar tog vremena odvija se žuto svjetlo smjerom kretanja optuženika u trajanju od tri sekunde, sve crveno za sva vozila u trajanju od jedne sekunde i crveno-žuto prije zelenog za vozila u Rudeškoj kada se usporedno s vozilima pali zeleno pješacima. Prema tome da je optuženiku bilo crveno, ušao bi u izravan kontakt s vozilima koja idu Rudeškom, ali pješak ne, budući da se kreće usporedno s vozilima na Rudeškoj. Promatranjem prometa prema videozapisu pokazuje da je smjerom kretanja optuženika za vozila koja skreću lijevo trebalo biti upaljeno crveno svjetlo, za njegov smjer zeleno svjetlo, za pješake preko Horvaćanske ceste crveno kao i za vozila po Rudeškoj cesti. Ne može se očitovati je li optuženik "lovio zeleno svjetlo", odnosno je li već došlo do promjene iz zelenog u žuto kada je ulazio u raskrižje, ali je sigurno da tada za pješaka bilo crveno kao i za vozila iz Rudeške ceste. Sukladno zapisniku o očevidu utvrdio je da je na toj cesti dopuštena brzina do 50 km/h (list 4 zapisnika o očevidu). Tehnički gledano, da se optuženik s tom brzinom od 72 km/h kretao i da nije njegove reakcije koja je instinktivna skretanjem u desno, zbog predstojeće opasnosti s lijeve strane, do nesreće ne bi došlo jer bi pješak prešao ispred vozila. Optuženikove mogućnosti skretanja ulijevo bile nikakve, jer su postojala vozila u traci za lijevo skretanje. Kolnik je bio suh i hrapav. Ne bih se smio očitovati je li osoba trebala imati pojačanu pažnju uslijed takvog stanja na cesti. Tehnički gledano navodi da je ovo raskrižje uređeno semaforima koja određuju prednost prolaska i da osoba kojoj je zeleno ne bi trebala voditi računa o drugoj osobi kojoj je crveno, obzirom da osoba kojoj je zeleno ima apsolutno pravo prolaska. Brzinom kojom se optuženik kretao bila bi dovoljna i da je bilo žuto, prošao bi kroz raskrižje. Da se optuženik kretao dopuštenom brzinom do 50 km/h i da je reagirao na jednak način kao što je reagirao u ovom trenutku naglim skretanjem u desno, ne bi došlo do udarca u pješaka, jer bi on već prešao dio pješačkom prijelaza i bio bi izvan putanje toga vozila.

9. Na temelju analize svih izvedenih personalnih dokaza, nalaza i mišljenja vještaka te materijalne dokumentacije te povezujući iste s obranom optuženika ovaj sud je, na nedvojben način utvrdio, da je optuženik inkriminiranog dana 8. lipnja 2018. u 17:58 sati u Zagrebu, upravljajući službenim vozilom Ministarstva unutarnjih poslova, marke "Ford Focus" reg. oznake [registarska oznaka] postupao protivno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, preglednosti i gustoći prometa i time olako držeći da takvom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u cestovnom prometu, udario pješaka CĆ koji je prelazio raskrižje dok mu je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, uslijed kojeg udarca je isti pao na tlo i zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višekomadnog prijeloma lijeve lopatične kosti, prijeloma prsne kosti i kompliciranog prijeloma desne potkoljenice, čime je optuženik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11.

10. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenog CĆ, navedeni iskaz je logičan, u skladu s materijalnom dokumentacijom. Naime, iako se oštećenik ne sjeća predmetnog događaju u vidu samog sraza s automobilom, u dijelu u kojem isti navodi datum događaja, činjenicu da se kretao pješačkim prijelazom s mobitelom u ruci i konstatirane ozljede, sud je prihvatio u cijelosti. Ujedno, sud je prihvatio iskaze svjedoka FĆ, svjedoka MĆ, u cijelosti, isti su iskazivali o predmetnom događaju, iskazi su međusobno podudarni i u skladu s materijalnom dokumentacijom. Sud je u većem dijelu prihvatio iskaz svjedokinje OĆ, u djelu u kojem je imenovana navela da je vidjela da oštećenik prelazi preko crvenog svjetla na semaforu (obzirom je ta činjenica i nesporna u postupku), također je podudarnost i u dijelu u kojem je navela da je na traci za lijevo bio jedan automobil (ne i kombi vozilo), kako je svjedočio i svjedok FĆ. S druge strane sud nije prihvatio dio iskaza u kojem je navela da je svjedok pretrčavao, obzirom niti jedan drugi ispitani svjedok nije to potvrdio, pa i svjedok ĆĆ koji se nalazio s optuženikom u vozilu, a i sam oštećenik je naveo da je gledao u mobitel u navigaciju. Također, nije prihvaćen niti dio iskaza svjedokinje kada je navela da je oštećenik bio sam na pješačkom prijelazu, obzirom da oštećenik, svjedok FĆ i svjedok ĆĆ govore da je bilo riječ o grupi osoba, da su sve osobe prethodno izašle iz tramvaja i prelazile skupno pješački prijelaz. Životno je i logično da u to doba dana je velika fluktuacija i vozila i pješaka te tramvaja te da je navedeno raskršće iznimno prometno, pa je nelogično da nije bilo uopće ljudi na pješačkom prijelazu ili raskršću, kako je to svjedokinja navela. Naime, i svjedok ĆĆ, policijski službenik koji se vozio sa optuženikom je naveo da su još u vozilu komentirali kako je njima na semaforu zeleno svjetlo, a da veća skupina ljudi prelazi taj pješački prijelaz, iako je njima crveno. Sud je u veće dijelu prihvatio i iskaz svjedoka ĆĆ, njegov iskaz je u skladu s iskazima svjedoka FĆ, MĆ i oštećenika, međutim, nije prihvaćen dio u kojem je isti naveo da je u traci za lijevo na Horvaćanskoj ulici bilo kombi vozilo, obzirom da niti jedan svjedok to nije naveo, a na snimka video nadzora se ne vidi da bi se u bilo kojem trenutku kolnom cesto kretalo kombi vozilo. Nije prihvaćen niti dio iskaza u kojem je svjedok naveo da je dopuštena brzina 70 km/h, obzirom je nesporno da je tamo dopuštena brzina 50 km/h. Svjedok FĆ je naime naveo da su u traci za skretanje lijevo bila dva vozila (ne i kombi vozilo, kako je to naveo optuženik), ujedno je naveo da je i više ljudi prelazilo pješački prijelaz kada i oštećenik, koji je bio zadnji, a što govori u prilog da optuženik nije upotrijebio dovoljan stupanj pažnje, obzirom su se pješaci kretali po pješačkom prijelazu. Također, svjedok ĆĆ, koji se vozio s optuženikom, je naveo da su još u vozilu komentirali kako je njima na semaforu zeleno svjetlo, a da veća skupina ljudi prelazi taj pješački prijelaz, iako je njima crveno. Slijedom navedenoga, zaista iz gore analiziranih iskaza svjedoka proizlazi da optuženik nije upotrijebio dužnu pažnju kao sudioniku u prometu, nije prilagodio brzinu koja je propisana na navedenoj prometnici (50km/h), a uslijed navedenog isti nije izbjegao nalet na pješaka, oštećenog CĆ. U prilog navedenom ide i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet, koji je u svome nalazu naveo da bi optuženik izbjegao nesreću i za brzinu kojom se kretao, da nije skrenuo desno u smjeru prelaska pješaka preko kolnika, jer bi mu prošao iza leđa, a da se kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h, čak ako bi na pojavu pješaka s lijeve strane skrenuo desno, do naleta ne bi došlo, jer bi pješak stigao izaći iz gabarita osobnog vozila. Također, optuženik je mogao uočiti pješaka u trenutku kada je pješak prešao traku za lijevo skretanje i došao do lijeve trake za ravno. Da se optuženik kretao do 50 km/h koliko je dopušteno na toj prometnici, što u dokaznom postupku nije utvrđeno, već mu je stvarna brzina bila nedopuštena 72 km/h, do nesreće ne bi došlo iz razloga što bi pješak već onda prešao ispred prednjeg dijela automobila optuženika. Naime, da se optuženik kretao 50 km/h, a obzirom se pješak kretao brže, upravo bi zbog toga prešao dio pješačkoga prijelaza prije nego što optuženik automobilom dođe na pješački prijelaz. Da se optuženik kretao dopuštenom brzinom do 50 km/h i da je reagirao na jednak način kao što je reagirao u ovom trenutku naglim skretanjem u desno, ne bi došlo do udarca u pješaka, jer bi on već prešao dio pješačkom prijelaza i bio bi izvan putanje toga vozila. Navedeni nalaz vještaka i dopuna istoga na raspravi, sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, stručan i dan u skladu s pravilima struke, te stranke nisu imale primjedbe na isti.

10.1. Sud je prihvatio dio obrane optuženika u kojoj je isti naveo mjesto nastanka prometne nesreće, vrsti vozila kojim je upravljao, obzirom je isto nesporno utvrđeno materijalnom dokumentacijom, ali i iskazima svih ispitanih svjedoka. Međutim, sud je cijenio dio obrane nevjerodostojnim i u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, i to u dijelu obrane u kojem je optuženik naveo da je na skroz lijevoj traci na Horvaćanoskoj ulici, za skretanje ulijevo bilo kombi vozilo koje mu je zakrilo pogled, obzirom da niti jedna svjedok ne spominje kombi vozilo (izuzev ĆĆ), vještak je dopustio mogućnost da se nalaze dva vozila (ne kombi) na navedenoj traci, a iz snimke nadzorne kamere nije vidljivo da je u inkriminirano vrijeme u bilo kojem trenutku Horvaćanskom cesto prolazilo kombi vozilo. Također, nije prihvaćen niti dio obrane u kojem je optuženik naveo da je oštećenik pretrčavao cestu, obzirom niti jedan drugi ispitani svjedok nije to potvrdio (izuzev SĆ), pa i posebice svjedok ĆĆ koji se nalazio s optuženikom u vozilu, pa i sam oštećenik je naveo da je gledao u mobitel u navigaciju. Ujedno, nije prihvaćen niti dio obrane optuženika da je morao skrenuti u desno, jer da to nije učinio, udario bi prednjim djelom u pješaka, obzirom da iz samog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je optuženik nastavio vožnju (i pod neopuštenom brzinom), do sraza s oštećenikom ne bi došlo, da nije skretao udesno.

11. Na opisani je način optuženik, upravljajući osobnim vozilom, postupio protivno blanketnim odredbama članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle kao vozač nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, preglednosti i gustoći prometa, već je morao je upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, a što je za posljedicu imalo nalet na pješaka CĆ koji je prelazio raskrižje dok mu je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, uslijed kojeg udarca je isti pao na tlo i zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višekomadnog prijeloma lijeve lopatične kosti, prijeloma prsne kosti i kompliciranog prijeloma desne potkoljenice.

12. Na opisani je način optuženik, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, čime su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11.

13. Prilikom učina kaznenog djela optuženik je postupao s oblikom krivnje koji se naziva svjesni nehaj. Naime, optuženik je bio svjestan da svojom vožnjom preko ograničenja (dakle 72 km/h), dakle da nije prilagodio brzinu kretanja stanju u prometu na način da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju može predvidjeti, može ugroziti druge sudionike u prometu, no lakomisleno je smatrao da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.

14. Svijest o protupravnosti, kao ni ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, nije dovedena u pitanje.

15. Slijedom izloženog, ovaj sud smatra kako su opisanim ponašanjem optuženika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano po članku 227. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11 upravo kako mu je stavljeno na teret u izreci presude, pa je proglašen kriv i osuđen po zakonu.

16. Materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka također je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna, obzirom bilo čime nije dovedena u sumnju.

17. Nalazi i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Hlišća u cijelosti je prihvaćeno kao jasno, određeno, suglasni materijalnoj dokumentaciji, te je dan u skladu s pravilima struke i iskustva od stručnih osoba, nezainteresiranih za ishod kaznenog postupka.

18. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne optuženiku za počinjeno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenilo sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja, prijašnji život optuženika te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

18.1. Olakotnom okolnošću optuženiku cijenjena je dosadašnja neosuđivanost za kaznena djela i prekršaje, koje okolnosti ukazuju na to da se predmetno kazneno djelo može promatrati kao slučajan događaj u životu i ponašanju optuženika, no ne i kao pravilo njegovog ponašanja. Olakotnom okolnošću optuženiku cijenjeno je njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela obzirom da je nakon predmetne nesreće posjetio oštećenika u bolnicu.

18.2. Otegotnom okolnošću optuženika cijenjena je činjenica njegove nekritičnosti u počinjenju kaznenog djela, posebice kada se ima u obzir činjenica da je isti policijski službenik, koji se u danom trenutku nije pridržavao propisanih prometnih pravila i nije prilagodio svoju brzinu.

19. Za kazneno djelo iz članka 227. stavak 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju do tri godine. Uzimajući u obzir način počinjenja kaznenog djela i okolnosti pod kojima je optuženik počinio kazneno djelo, te naprijed iznijete olakotne okolnosti i otegotnu okolnost, kao i jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, način počinjenja djela te prijašnji život optuženika i nastupjele posljedice kod oštećenika, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Uzimajući u obzir težinu te društvenu opasnost ovog kaznenog djela, ovaj sud je zaključilo da će upravo kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, postići svrhu kažnjavanja odnosno izraziti društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela, te utjecati kako na optuženika, tako i na druge da usklade svoje ponašanje posebice s prometnim propisima i da ne čine kaznena djela. Međutim, cijeneći olakotne okolnosti utvrđene kod optuženika, posebice raniju neosuđivanost za kaznena djela i prekršaje te njegovo ponašanje prema oštećeniku, ovaj sud je zaključilo da i bez izvršenja kazne zatvora optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je izrečena uvjetna osuda prema kojoj se izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti, ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo. Duljina roka provjeravanja odmjerena je uzimajući u obzir posljedicu prometne nesreće, u vidu stradavanja oštećenika, pa je s obzirom na sve naprijed navedene okolnosti, ocjena suda da je radi postizanja svrhe kažnjavanja potrebno u konkretnom slučaju odrediti ovakav dulji rok provjeravanja. Ocjena je suda da će već i sama uvjetna osuda, dakle kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, koja se kazna neće izvršiti, ukoliko optuženik u roku provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini drugo kazneno djelo, utjecati u dostatnoj mjeri na optuženika da se ubuduće u prometu ponaša poštujući u potpunosti sve prometne propise, kao i da će kazna utjecati i na sve potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama.

20. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženiku, koji je oglašen krivim, naloženo je naknaditi trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 711,17 eura, a koji se trošak odnosi na trošak prometnog vještačenja i paušalni iznos, visina kojeg je određena uzimajući u obzir duljinu trajanja i složenost ovog postupka te je ocjena ovog vijeća da će on moći podmiriti ovakav trošak bez opasnosti po uzdržavanje sebe i svoje obitelji. Trošak kaznenog postupka optuženik je dužan naknaditi u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Zapisničar:

Sudac:

Lucija Tepuš

Tibor Kovačić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, KO-DO-4108/2020;

2. Optuženi VĆ;

3. Branitelj odvjetnik Davorin Karačić;

4. Oštećeni CĆ;

5. U spis.