REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-5769/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, zastupano po punomoćniku Domagoju Dumančiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Domagoj Dumančić, Željka Rajković i Slaven Martić iz Zagreba, Drenovačka 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv prvotuženika TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, Bogovićeva ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika GRADA ZAGREBA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po gradonačeniku ĐC, mag. pol., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on po generalnoj punomoćnici TCČ, dipl. iur., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Su- 313/14, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Domagoja Dumančića, odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanih prvotuženika i drugotuženika, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 2203/2021 od 26. srpnja 2021., te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2203/2021 od 26. srpnja 2021. na temelju vjerodostojne isprave – izvadak iz poslovnih knjiga od 7. lipnja 2021. kojim je naloženo prvotuženiku i drugotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 223,55 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 14,35 EUR od 23. srpnja 2020., na iznos od 14,14 EUR od 22. kolovoza 2020., na iznos od 13,73 EUR od 23. rujna 2020., na iznos od 14,72 EUR od 23. listopada 2020., na iznos od 36,52 EUR od 25. studenoga 2020., na iznos od 60,52 EUR od 22. prosinca 2020., na iznos od 69,57 EUR od 27. siječnja 2021.

2. Prvotuženik i drugotuženik su protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijeli prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-5769/21-2 od 24. siječnja 2022. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prvotuženik je u prigovoru na rješenje o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, naveo da nije u imovinskopravnom odnosu s tužiteljem, te je istaknuo prigovor zastare. Nadalje je naveo da nije jasno iz čega bi između tuženika postojala solidarna obveza.

4. Drugotuženik je u prigovoru na rješenje o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, prvenstveno istaknuo prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, jer da izvadak iz poslovnih knjiga nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe tužitelja, kao i da predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži sve podatke propisane odredom člankom 41. Ovršnog zakona, s time da nisu priloženi računi iz kojih bi proizlazilo na koga glase, tko je u njima naveden kao korisnik te kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Naveo je da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, niti je dokazano da bi tuženik bio korisnik predmetnog prostora te obveznik plaćanja usluge tužitelja. Stoga, je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, slijedom čega je osporio osnovanost predmetne tražbine. Osporio je i visinu tražbine. Istaknuo je prigovor zastare. Predložio je sudu ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je 9. srpnja 2021. podmirena glavnica, te je specificiranim tužbenim zahtjevom predložio održati na snazi platni nalog kojim se prvotuženiku i drugotuženiku nalaže isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos 14,35 EUR od 22. srpnja 2020. do 9. srpnja 2020., zatezne kamate na iznos od 14,14 EUR od 21. kolovoza 2020. do 9. srpnja 2021., na iznos od 13,73 EUR od 22. rujna 2020. do 9. srpnja 2021., na iznos od 14,72 EUR od 22. listopada 2020. do 9. srpnja 2021., na iznos od 36,52 EUR od 24. studenoga 2020. do 9. srpnja 2021., na iznos od 60,52 EUR od 21. prosinca 2020. do 9. srpnja 2021., na iznos od 69,57 EUR od 26. siječnja 2021. do 9. srpnja 2021., te trošak ovršnog postupka u iznosu od 71,34 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2021. do isplate, te trošak parničnog postupka.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga od 7. lipnja 2021. (list 2, 6), neslužbenu kopiju izvatka iz Knjige položenih ugovora povijesni prikaz za nekretninu upisanu u broj poduloška: 54271 Knjiga PU: Trnje (list 33), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 146040201401 od 28. Kolovoza 2014. (list 34-43), Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 44-57), prijepise računa (list 58- 71).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi [adresa] za razdoblje od lipnja do prosinca 2020.

9. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara potraživanja.

10. Prvenstveno valja navesti da je predmetni postupak započet podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe članka 106. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP), na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga od 7. lipnja 2021., a što je bilo dovoljno za pokretanje postupka. Pri tome valja istaknuti da sud u ovoj fazi postupka više nema osnove odlučivati o urednosti prijedloga za ovrhu i određivanja ovrhe.

11. U svezi istaknutog prigovora zastare valja navesti da se na konkretan pravni odnos ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 232. stavka 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) za tražbinu naknade za isporučenu toplinsku energiju, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe članka 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe članka 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Uvidom u spis utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 11. lipnja 2021., a uzimajući u obzir da je najstariji utuženi račun dospio 22. srpnja 2020., razvidno je da je prijedlog za ovrhu podnesen unutar jednogodišnjeg zastarnog roka, te je stoga prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

12. Uvidom u neslužbenu kopiju povijesnog prikaza izvatka iz Knjige položenih ugovora za [broj poduloška], Knjiga PU: Trnje sud je utvrdio da su prvotuženik i drugotuženik uknjiženi kao suvlasnici stambenog prostora i to jednoiposobnog stan br. 1, sa oznakom S-1-ulaz 6 u razizemlju i spremištem br. 1. u suterenu ukupne površine 44,26 čm u stambenoj zgradi [adresa] sagrađena na katastarskim česticama: [katastarska čestica], svaki u ½ dijela.

13. Iz Odluke suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (dalje: Odluka suvlasnika) proizlazi da su suvlasnici zgrade na adresi [adresa] svojim potpisima ovlastili predstavnika suvlasnika da u njihovo ime sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem, a koja se Odluka suvlasnika donosi temeljem većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika i važi do opoziva. Ugovor je i sklopljen 28. kolovoza 2014. kako je to sud i utvrdio uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 146040201401 (dalje: Ugovor) kojim su uređena međusobna prava i obveze ugovornih strana u vezi s upravljanjem, rukovanjem i održavanjem toplinske podstanice, isporukom toplinske energije te izdavanjem računa krajnjim kupcima za predmetnu zgradu na zajedničkom mjerilu/ima toplinske energije (članak. 1. Ugovora) koji obvezuje sve krajnje kupce toplinske energije. Predmetni Ugovor se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima, odnosno, suvlasnicima predmetne stambene zgrade, slijedom čega obvezuje i prvotuženika i drugotuženika kao suvlasnike predmetnog stambenog prostora, a time i kao krajnjih kupaca toplinske energije, sve navedeno sukladno odredbi članka 1. stavak 3. i 4. Ugovora te odredbe članka 4. stavak 1., 2. i 6. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj: 35/14.; dalje: Opći uvjeti). Navodi prvotuženika na ročištu održanom 6. rujna 2022. i to da isti nije potpisao predmetni Ugovor te da tužitelj nije dostavio dokaz da je osoba koja je potpisala predmetni ugovor u ime suvlasnika zaista i predstavnik stanara nisu uzeti u obzir temeljem odredbe članka 461.a. stavak 7. ZPP-a s obzirom na to da su izneseni protivno odredbi članaka 461.a stavak 6. ZPP-a. Osim toga, Ugovor niti ne treba biti potpisan po prvotuženiku, a tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj izvršio isporuku električne energije za predmetnu zgradu, a što prvotuženik tijekom postupka nije niti osporio.

14. Odredbom članka 2. stavak 2. toč. 4. Općih uvjeta propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Odredbom članka 4. stavak 7. Općih uvjeta propisano je da je krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

15. Odredbom članka 70. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.; dalje: ZVDSP) propisano je da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona.

16. Također, iz odredbe članka 85. stavka 3. ZVDSP proizlazi da glede upravljanja određenim posebnim dijelom nekretnine suvlasnici sudjeluju kao da su one sve zajedno jedan suvlasnik cijele stvari, stoga se primjenjuju prava o solidarnosti dužnika.

17. S obzirom na to da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da su prvotuženik i drugotuženik suvlasnici predmetnog stambenog prostora, da je tužitelj izvršio isporuku električne energije za predmetnu zgradu (i stan) to su isti primjenom citiranih odredbi Općih uvjeta osnovano zavedeni kao korisnici usluge tužitelja sud odbija kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

18. Odredbom članka 13. stavak 1. Općih uvjeta propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz članka 12. stavka 1. i 3. ovih Općih uvjeta te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama članka 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj: 99/14., 27/15., 124/15.). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetnu stambenu zgradu raspodjela isporučene toplinske energije obavlja prema modelu 2S prema kojem se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničkom mjerilu toplinske energije, prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije (članak 6. Pravilnika), odnosno da se računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki stambeni prostor. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 2S prema kojem se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije (članak 5. Pravilnika). Raspodjela toplinske energije vrši se prema površini stambenog prostora tuženika (43,50 m2), a fiksni elementi računa (ukupni troškovi snage, naknada za djelatnost opskrbe toplinskog energijom i naknada za djelatnost kupca toplinske energije) se obračunavaju i naplaćuju neovisno o količini potrošene toplinske energije. Po kriteriju energije za zagrijavanje potrošnje tople vode raspodjela se vrši prema modelu 2EV (članak 3. Pravilnika). Prvotuženik i drugotuženik tijekom postupka ne tvrde, niti dokazuju u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a da bi podnijeli prigovor na utužene račune u smislu odredbe članka 14. i 15. Općih uvjeta.

19. Tužitelj je, kako je već navedeno, povukao tužbu u odnosu na potraživanje koje se odnosi na glavnicu u iznosu od 223,49 EUR, navodeći kako je 9.srpnja 2021. podmirena glavnica u navedenom iznosu.

20. Drugotuženik je na ročištu dana 6. rujna 2022. izjavio kako je u cijelosti podmirio utuženi dug kako glavnicu tako i zakonske kamate, ali da mu točan datum uplate nije poznat, te je potom na istom ročištu, a nakon što je prvotuženik i dalje ostao kod prigovora kojim osporava osnovu i visinu potraživanja kao i specificirani tužbeni zahtjev, izjavio da se pridružuje navodima prvotuženika te da je navedenu uplatu greškom uplatila kćer prvotuženika.

21. Slijedom navedenog, drugotuženik je prethodno priznao činjenicu uplate iznosa od 223,49 EUR po osnovi utuženog potraživanja da bi potom tu istu činjenicu osporio navodeći da se radi o pogrešno izvršenoj uplati.

22. Odredbom članka 221. stavka 2.ZPP-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica.

23. Uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj ne spori da je plaćen iznos od 223,49 EUR na ime utuženog duga, da je drugotuženik naknadno osporio činjenicu da je podmirio predmetni dug, a koju činjenicu je ranije priznao, i to nakon iznesenih navoda prvotuženika, to je sud u takvim okolnostima u smislu odredbe članka 221. stavka 2. ZPP-a, osporavanje drugotuženika da bi utuženo potraživanje bilo plaćeno u iznosu od 223,49 EUR na ime utuženog duga ocijenio kao pokušaj izbjegavanja obveze drugotuženika.

24. Dakle, u ovoj pravnoj stvari prema mišljenju suda nije sporno da je po osnovi utužene tražbine plaćen iznos od 223,49 EUR, a koji iznos odgovara iznosu glavnice. Međutim sporan je datum uplate navedenog iznosa.

25. Naime, tužitelj je kao datum uplate navedenog iznosa od 223,49 EUR naveo 9. srpnja 2021., dok je drugotuženik na pripremnom ročištu održanom pred naslovnim sudom dana 6. rujna 2022. izričito naveo da mu datum uplate nije poznat. U takvoj situaciji teret dokaza glede datuma uplate iznosa od 223,49 EUR je u smislu odredbe članka 219. ZPP-a na tužitelju, a obzirom o istom ovisi osnovanost preostalog zahtjeva vezano za zatezne kamate na iznos glavnice, koje tužitelj potražuje konačno specificiranim tužbenim zahtjevom nakon djelomičnog povlačenje tužbe po osnovi glavnice.

26. Dakle, u tijeku postupka tužitelj nije dokazao kada je plaćen iznos od 223,49 EUR te da li bi posljedično imao pravo na zateznu kamatu i od kojeg datuma odnosno tužitelj nije dokazao da ima pravnu osnov za naplatu zatezne kamate, a kako to zahtijeva specificiranim tužbenim zahtjevom od 21. veljače 2022. niti je dokazao da je iznos od 223,49 EUR, a za koji iznos tužitelj izričito navodi da je plaćen, plaćen nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (11. lipnja 2021.).

27. U takvim okolnostima u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je izvršeno plaćanje učinjeno nakon podnošenja prijedloga za ovrhu pa da bi stoga tužitelj u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu imao osnovu koja nije otpala ranijim plaćanjem.

28. Sukladno gore navedenom, sud je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

29. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Helena Frigo Bomeštar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda i rješenje objavljeno ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude i rješenja ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27

EUR

2. Prvotuženiku po punomoćnici

3. Drugotuženiku