Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-223/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GO, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-96/2023-1 od 20. veljače 2023., izmijenjene na raspravi 12. studenog 2024., nakon javne rasprave održane 12. studenog 2024. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu AO, okrivljenog GO, braniteljice okrivljenika Željke Mance, odvjetnice u [adresa], te oštećenikova opunomoćenika Darka Šabijana, odvjetnika u Varaždinu, 15. studenog 2024. objavio je, a 12. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i EO, rođ. A, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom SSS, automehatroničar, zaposlen u inozemstvu u Njemačkoj, s mjesečnim primanjima od oko 1.500 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik osobnog automobila marke Alfa Romeo 147, godine proizvodnje 2007., vlasnik motocikla Yamaha 125YVR, godine proizvodnje 2006., neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, vodi se drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, neosuđivan

k r i v  j e

što je

dana 24. rujna 2022. oko 03,15 sati, u Varaždinu, na Trgu Miljenka Stančića, na terasi ispred ugostiteljskog objekta Strauss, u alkoholiziranom stanju, u cilju da ga teško tjelesno ozljedi, snažno udario RO staklenom čašom u lijevu prednju stranu glave, u predjelu oka, pri čemu se zbog siline udarca čaša rasprsnula, a uslijed čega samo stjecajem okolnosti nije nastupila teška tjelesna ozljeda već je RO zadobio dvije rezne rane, duljine 2 cm i 1 cm, lijevo paramedijalno u gornjoj trećini nosa, reznu ranu ispod donje vjeđe lijevog oka, duljine oko 3,5 cm, te reznu ranu lijeve strane čela, duljine oko 4 cm, ozljede lake naravi,

dakle, u namjeri da drugoga teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 okrivljeni GO se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni GO dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu od 70,00 (sedamdeset) eura, trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 144,48 eura (sto četrdeset četiri eura i četrdeset osam centi) i trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 496,91 eura (četiristo devedeset šest eura i devedeset jedan cent), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika optužnicu broj: KO-DO-96/2023-1 od 20. veljače 2023., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. Kaznenog zakona KZ/11.

1.1. Na raspravi 12. studenog 2024. zastupnik optužbe izmijenio je pravni opis optužnice na način da se u desetom redu nakon riječi vremenski, a prije riječi prethodi, dodaje riječ neposredno, dok u ostalom dijelu optužnica ostaje neizmijenjena.

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenik je izjavio da se smatra djelomično krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti, a pozvan da se precizno izjasni za što se točno smatra krivim, a za što ne, naveo je da su činjenični navodi optužnice točni, ali da nije točno da bi on imao namjeru ili cilj na bilo koji način ozlijediti oštećenika, a posebno ne ga teško tjelesno ozlijediti.

2.1. S obzirom na takvo očitovanje, smatra se da se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti optužnim aktom pa je ispitan na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su, uz suglasnost stranaka, medicinska dokumentacija od 24. rujna 2022. za pacijenta RO, fotodokumentacija, službene zabilješke o postupanju policijskih službenika PP Varaždin od 24. rujna 2022., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP Varaždin uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00054713, prekršajni nalog PP Varaždin od 03. listopada 2022. uz izvješće o počinjenom prekršaju RO od 24. rujna 2022., optužni prijedlog PP Varaždin od 17. listopada 2022. uz izvješće o počinjenom prekršaju GO od 24. rujna 2022., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijskog broja [serijski broj] za GO, službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 09. studenog 2022. i 11. studenog 2022., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Roberta Grudića od 04. siječnja 2022., uz suglasnost stranaka pregledana je snimka video nadzora caffe bara „Strauss“ od 24. rujna 2022., uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi oštećenika RO s rasprave od 11. rujna 2023., kao i iskazi svjedoka SO, ZO, KO i UO s iste rasprave, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog psihijatrijskog vještaka mr. sc. Nenada Horvata, dr. med. od 18. ožujka 2024., pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom je uz suglasnost stranaka reproducirana snimka njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i pročitan njegov iskaz s rasprave od 7. studenog 2023. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da u cijelosti ostaje kod iskaza danih prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i na raspravi od 7. studenog 2023., dok je, na dodatno pitanje zastupnika optužbe koja je, po njegovu mišljenju, uobičajena posljedica razbijanja čaše u predjelu oka, izjavio da smatra da je to teška tjelesna ozljeda.

4.1. Ispitan u svojstvu osumnjičenika sukladno čl. 208.a ZKP/08, u prisutnosti tadašnjeg branitelja, ovdje okrivljeni GO naveo je, u bitnome, da je inkriminirane zgode cijelu večer pio s prijateljima u kafiću „Strauss“ te da su nastavili piti ispred kafića nakon kraja radnog vremena, da bi oko 03,20 ili 03,30 sati vidio neko komešanje nakon kojeg se približio pitati što se događa. U jednom trenutku oštećenik ga je zgrabio za vrat, njegovi kolege su ga vukli prema iza, a oštećenik prema sebi, držeći ga za vrat, te je u jednom trenutku, dok ga je oštećenik već pustio, bacio čašu bez namjere ozljeđivanja oštećenika, nego s ciljem da se sve smiri, pri čemu je čaša doletjela oštećeniku u glavu. Nakon toga je stao kako bi se uvjerio da je oštećenik dobro te je otišao kad je vidio da mu ne ide krv. Pio je Red bull-votke, od 20,00 sati pa do inkriminiranog događaja, ukupno sigurno više od 10 čaša te je bio jako pijan, bio je alkotestiran oko pet sati nakon spornog događaja, kojom prilikom je napuhao 1,6 promila. Pojasnio je da je čašu bacio jer je htio da se situacija smiri, bacio ju je nasumično, htio ju je htio baciti prema podu te nije imao namjeru povrijediti oštećenika. Iskazao je da mu je jako žao zbog cijelog događaja i da trijezan nikada ne bi tako nešto napravio.

4.2. Iz obrane GO na raspravi 7. studenog 2023., proizlazi, između ostalog, da je spornog 23. rujna 2022. tijekom dana radio, a nakon toga iz inozemstva sam putovao osobnim vozilom oko 500 km, zbog čega je bio jako umoran. Tijekom večeri u izlasku je popio sigurno 10 Redbull votki, dakle, sigurno više od pola boce votke te se u vrijeme samog događaja osjećao jako pijano. U ugostiteljskom objektu Diskaču, u koji je otišao nakon spornog događaja, nije se zadržao niti pola sata te je za to vrijeme u istom popio svega jedno pivo od 0,5 l, a potom na benzinskoj postaji još pola pive od 0,5 l, a nakon toga je bio alkotestiran moguće po proteku dva sata. Žao mu je što se kritične prilike u tom stanju našao na kritičnom mjestu i što je došlo do predmetnog događaja, te je ukazao da ga je oštećenik više lupio rukom po vratu, nego što mu je stavio ruku oko vrata, dakle, da ga je isti "šlopio" rukom po vratu i čvrsto držao, dok je na pitanje kakvu čašu je imao u ruci istaknuo da ne bi htio odgovoriti na to pitanje, time da se oštećeniku približio jer je išao vidjeti "komešanje" koje je bilo oko istog.

5. Okrivljenik je, na raspravi se očitujući o optužbi, istaknuo da su činjenični navodi optužnice točni, ali da nije točno da bi on imao namjeru ili cilj da na bilo koji način ozlijedi oštećenika, a posebno ne da ga teško tjelesno ozlijedi.

5.1. Nije, stoga, u ovom postupku bilo sporno da je u inkriminirano vrijeme na terasi ispred ugostiteljskog objekta „Strauss“ u [adresa], u alkoholiziranom stanju, staklenom čašom oštećeniku nanio tjelesne ozljede, navedene u činjeničnom opisu optužnice, niti da samo stjecajem okolnosti nije došlo do teške tjelesne ozljede oštećenika. Ovdje valja napomenuti da je, osim što je okrivljenik prilikom očitovanja o optužbi istaknuo da su činjenični navodi optužnice točni (a osporio namjeru ozljeđivanja), i njegova braniteljica u završnom govoru ukazala da se okrivljenik izjasnio djelomično krivim u smislu objektivnih okolnosti samog događaja.

5.2. S druge strane, imajući u vidu obranu okrivljenika u kojoj navodi da je čašu htio baciti prema podu, u namjeri da se situacija smiri, te da nije imao namjeru povrijediti oštećenika, bilo je sporno je li okrivljenik imao namjeru teško tjelesno ozlijediti oštećenika, dakle sporan je subjektivni element inkriminiranog kaznenog djela. Osim toga, sporno je je li u konkretnom slučaju djelo počinjeno u prekoračenju nužne obrane .

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. 7. Pregledom snimke videonadzora caffe bara "Strauss" od 24. rujna 2022. (DVD na stranici 22 spisa) vidljivo je događanje na terasi navedenog ugostiteljskog objekta u inkriminirano vrijeme. Neposredno prije ozljeđivanja, uočava se komunikacija oštećenog RO s trećim osobama, u vrijeme koje se okrivljeni GO nalazi u neposrednoj blizini te se on u jednoj trenutku uključuje u komunikaciju oštećenika s trećom osobom, očigledno se obraćajući oštećenom RO, nakon čega ga oštećenik hvata svojom lijevom rukom za stražnju stranu vrata. Razabire se pritom iz snimke da je oštećenik tom prilikom okrivljenika, uhvativši ga za stražnji dio vrata, djelomično privukao prema sebi, da bi potom isti bili razdvojeni. Tako iz snimke jasno proizlazi da je prestao ranije uspostavljeni kontakt oštećenikove ruke sa stražnjim dijelom okrivljenikova vrata (okrivljenik biva odgurnut od strane muškarca u crnoj majici i crvenim tenisicama), nakon čega okrivljenik, i dalje se nalazeći u neposrednoj blizini oštećenika, istoga čašom udara u glavu.

7.1. Obrana okrivljenika u kojoj navodi da je čašu htio baciti prema podu neuvjerljiva je te je sud u tom dijelu ne može prihvatiti jer je iz opisane snimke jasno vidljivo da okrivljenik – nalazeći se u oštećenikovoj neposrednoj blizini, držeći čašu, nakon što biva razdvojen od oštećenika koji ga je ranije uhvatio za vrat – diže u zrak desnu ruku te se, premda i dalje držan od strane muškarca koji je razdvajao očiti sukob i gurao ga dalje od oštećenika, tijelom ponovno usmjerava naprijed prema oštećeniku kako bi ga dohvatio te ga iz neposredne blizine udara čašom u glavu. Ovaj sud nema, stoga, nikakve dvojbe da se u opisanoj situaciji nije radilo o namjeri okrivljenika da čašu baci prema podu odnosno da bi čašu nasumce bacio, već je jasno vidljivo da je istom udario oštećenika u glavu. U tom dijelu valja reći da i svjedok ZO, prijatelj okrivljenika, iskazuje da je okrivljenik udario oštećenika u predjelu glave, time da je on mislio da se radilo o udarcu rukom, ali da se nakon udarca čulo da se razbila čaša, nakon čega je vidio i da se oštećenik drži za glavu.

8. Oštećeni RO u svojem iskazu potvrđuje da je lijevom rukom primio okrivljenika oko vrata, kao i da ih je konobar razdvojio prije samog ozljeđivanja (u kojem dijelu sud prihvaća iskaz oštećenika jer je potvrđen snimkom videonadzora, za razliku od daljnjeg navoda iz njegova svjedočkog iskaza prema kojem se nije radilo o nikakvom stisku nego da se njegov dlan nalazio na ramenu okrivljenika, budući da je iz spomenute snimke, ponavlja se, jasno vidljivo da je oštećenik uhvatio okrivljenika za stražnji dio vrata, djelomično ga privukavši prema sebi), a sukob u tom smislu potvrđuju, osim njega i okrivljenika, i ispitani svjedoci SO, ZO, KO i UO, svi prijatelji okrivljenika s kojima je on inkriminirane zgode bio u društvu, čije iskaze u pogledu nastanka tog sukoba sud prihvaća kao istinite. Nije, stoga, dvojbeno da je između okrivljenog GO i oštećenog RO inkriminirane zgode došlo do konflikta u kojem je oštećenik uhvatio okrivljenika svojom lijevom rukom za stražnji dio njegova vrata, niti je, s obzirom na ranije opisani sadržaj snimke videonadzora, ali i iskaz okrivljenika koji je naveo, citira se: "u jednom trenutku dok me pustil, sam bacil čašu", dvojbeno da do napada okrivljenika na oštećenika čašom nije došlo u trenucima kada ga je oštećenik držao za vrat.

8.1. Obrana u završnom govoru ističe da se oštećenik, i nakon što ga je okrivljenik pustio, ponovno verbalno obraćao okrivljeniku, i to neposredno prije zadobivanja udarca čašom, pa da se radi o isprovociranom napadu oštećenika, a što da posljedično s obzirom na reakciju okrivljenika ukazuje na postojanje nužne obrane odnosno prekoračenja nužne obrane s obzirom na sredstvo koje je okrivljenik te zgode primijenio.

8.2. U povodu prethodnih navoda potrebno je ukazati na odredbu čl. 21. KZ/11, koja regulira institut nužne obrane, propisujući da je nužna ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad (st. 2.), time da je isključena protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani (st. 1.), dok se počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može blaže kazniti (st. 3.), a nije kriv tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom (st. 4.).

8.3. Nije dvojbeno da je između okrivljenog GO i oštećenog RO došlo do sukoba u kojem je najprije oštećenik rukom uhvatio okrivljenika za stražnju stranu vrata, pri čemu je činjenica da su obojica aktera spornog događaja te večeri konzumirala alkohol. Okrivljeniku je, tako, naknadno izmjerena koncentracija alkohola od 1,06 g/kg – vidljivo iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 24. rujna 2022. sa stranice 49 spisa, dok je oštećenik u svojem iskazu sam potvrdio da je te večeri te konzumirao alkoholna pića (ne sjeća se koliko), a iz dviju službenih zabilješki o postupanju policijskih službenika od 24. rujna 2022., sa stranica 34-38 spisa, proizlazi da su policijski službenici u 3,30 sati zatekli ozlijeđenog RO ispred ugostiteljskog objekta Strauss i u Općoj bolnici Varaždin pod vidnim utjecajem alkohola.

8.4. Nema, međutim, uporišta za prihvaćanje teze obrane da je okrivljenik inkriminirane zgode postupao u nužnoj obrani, prekoračivši njezine granice.

8.5. Naime, kraj činjenice da do napada okrivljenika na oštećenika čašom nije došlo u trenucima kada ga je oštećenik držao za vrat (kao što je opisano prije, u toč. 8.), ne stoji tvrdnja iz završnog govora obrane da su ispitani svjedoci naveli da se oštećenik i nakon što ga je okrivljenik pustio, ponovno verbalno obraćao okrivljeniku, i to neposredno prije zadobivanja udarca čašom, iz čega izvlači zaključak da se radi o isprovociranom napadu oštećenika. Iz iskaza ispitanih svjedoka SO, ZO i KO, okrivljenikovih prijatelja, takvo što ne proizlazi, dok je svjedok UO iskazao da je oštećenik uhvatio okrivljenika za vrat i govorio mu da li on zna tko je on te mu psovao majku, da je okrivljenik tada uzeo čašu i, po mišljenju ovog svjedoka, bacio tu čašu prema RO, još navodeći da se ne sjeća je li u tom trenutku oštećenik još uvijek držao okrivljenika za grkljan i zatiljak ili ih je već netko prije razdvojio. Stoga se ne može prihvatiti teza da iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da bi, i nakon što je prestao hvat oštećenika za stražnju stranu vrata okrivljenika, oštećenik verbalno isprovocirao napad okrivljenika čašom. Za pitanje (prekoračenja) nužne obrane navedeno niti nije odlučno, iz razloga koji se iznose u nastavku, prije čega je, međutim, potrebno ukazati na iskaze ovdje navedenih svjedoka u pogledu samog oštećenikovog hvatanja vrata okrivljenika.

8.6. Tako je svjedok SO iskazao da je oštećenik okrivljenika "rukom uhvatio za vrat,… s prednje strane, palac s jedne strane vrata te preostala četiri prsta s druge strane vrata, kao za grkljan, te ga je tako držao jednu do dvije minute ", svjedok ZO naveo je "da je oštećeni okrivljenika, a mislim da desnom rukom, iako nisam siguran, uhvatio za vrat, točnije, dlan njegove ruke je bio na zatiljku okrivljenika ", svjedok KO naveo je da "je oštećeni GO sa obje ruke, jedna sprijeda i druga straga uhvatio za vrat i da ga je gušio", dok je prema svjedoku UO oštećenik "tada okrivljenika uhvatio rukama za vrat, jednom rukom na zatiljak, a drugom rukom za grkljan, te mu je govorio da li on zna tko je on i psovao mu je majku". Iz navedenog proizlazi da iskazi navedenih svjedoka nisu međusobno konzistentni, pri čemu su ovi iskazi koji govore o držanju s obje ruke ili pak o držanju na način da bi jednom rukom bio obuhvaćen vrat okrivljenika s obje strane u suprotnosti sa snimkom videonadzora te se u tom dijelu ne mogu cijeniti kao vjerodostojni, time da posebice iskaz svjedoka SO koji govori o držanju vrata jedne do dvije minute, osim što posve odstupa od stanja vidljivog na snimci videonadzora, odudara i od pravila logike i životnog iskustva jer su akteri sukoba bili okruženi nekolicinom ljudi koji su ih razdvajali, zbog čega je nevjerojatno da bi držanje vrata trajalo toliko dugo.

8.7. Dakle, iz ranije navedenog proizlazi da do napada okrivljenika na oštećenika čašom nije došlo u trenucima kada ga je oštećenik držao za vrat, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi niti da bi oštećenik okrivljenika, prethodno, držao za prednju stranu vrata niti na drugi način da bi se moglo zaključiti da se radilo o gušenju, slijedom čega u tom dijelu nema govora o istodobnom ili izravno predstojećem protupravnom napadu koji bi okrivljeniku davao pravo na nužnu obranu. Također, obrazloženo je da se ne može prihvatiti teza obrane da iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da bi, i nakon što je prestao hvat oštećenika za stražnju stranu vrata okrivljenika, oštećenik verbalno isprovocirao napad okrivljenika čašom. U odnosu na navedeno valja reći da se, kada bi se i radilo (samo) o verbalnoj provokaciji od strane oštećenika prema okrivljeniku, isto ne može podvesti pod pretpostavku postojanja protupravnog napada, kako je predviđa čl. 21. st. 2. KZ/11. Naime, verbalna provokacija ili drugi način verbalnog ataka od strane oštećenika, kada bi i postojao, njega ne čini napadačem u smislu navedene odredbe, tj. isto se ne može smatrati (istodobnim ili izravno predstojećim) protupravnim napadom koji bi okrivljenika legimitirao na nužnu obranu. U konkretnom slučaju, u kojem do spornog udarca čašom nisu upotrebljavana opasna sredstva, okrivljenik koji je prvi posegnuo za sredstvom kojim se mogao ugroziti tjelesni integritet druge strane ne može se pozivati na institut nužne obrane, pa čak niti da je doista došlo do prethodne verbalne provokacije oštećenika. Drugim riječima, da je i došlo do verbalne provokacije od strane oštećenika, nije bilo opravdanog razloga da ga okrivljenik staklenom čašom snažno udari u lijevu stranu glave, u predjelu oka, pa u tom kontekstu valja reći i da činjenica, na koju u završnom govoru ukazuje braniteljica, da je protiv oštećenika izdan prekršajni nalog (stranice 42 i 43 spisa), zbog ponašanja na terasi ugostiteljskog objekta "Strauss" te u čekaonici Opće bolnice Varaždin, kvalificiranog kao narušavanje javnog reda i mira, nije od odlučnog značaja, time da se prekršajni nalog, valja reći, odnosi na situaciju neprimjerenog ponašanja oštećenika prema policijskim službenicima, dakle ne na konkretni događaj.

8.8. Stoga u konkretnom slučaju nema govora o postojanju nužne obrane, što posljedično znači da nema mjesta ni razmatranju prekoračenja nužne obrane jer se radi o međusobno neraskidivo povezanim institutima, u smislu da se ne mogu prekoračiti granice nužne obrane ako nema protupravnog napada – odnosno same nužne obrane.

9. Okrivljenik je, priznajući, prilikom očitovanja o krivnji, točnost činjeničnih navoda optužnice, istovremeno osporio namjeru ozljeđivanja oštećenika.

9.1. Ranije je obrazloženo da sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao istinitu u dijelu u kojem iskazuje da je čašu htio baciti prema podu, već da je iz snimke jasno vidljivo da je staklenom čašom iz neposredne blizine čašom u glavu udario glavu oštećenika. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke Roberta Grudića, koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi i vjerodostojnost kojeg stranke nisu dovodile u pitanje te ga sud cijeni jasnim i neproturječnim, proizlazi da je uslijed jačine udarca čašom, koja je pukla, oštećenik zadobio rezne rane nosa, lijevog čeonog dijela glave i donje vjeđe lijevog oka, a da je s obzirom na sredstvo napada, mehanizam nastanka i lokalizaciju ozljeda mogla nastati teška tjelesna ozljeda. Kada se pritom uzme u obzir da staklena čaša, upotrijebljena na ovakav način, udaranjem u glavu oštećenika u predjelu oka, predstavlja opasno sredstvo, podobno za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, i to na podobnom mjestu na tijelu, pri čemu se radi o vitalnom dijelu, zaključak je suda da je nanošenje teške tjelesne ozljede bilo obuhvaćeno sviješću i htijenjem okrivljenika, dakle da se u konkretnom slučaju radi o izravnoj namjeri, a u tom smislu valja dodatno ukazati i na odgovor okrivljenika na raspravi da smatra kako je teška tjelesna ozljeda uobičajena posljedica razbijanja čaše u predjelu oka. Pri tome valja reći da u ovom slučaju do nastanka teške tjelesne ozljede nije došlo samo stjecajem okolnosti.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu sve naprijed navedeno, sud je našao nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik inkriminirane zgode, u cilju da ga teško tjelesno ozljedi, snažno udario RO staklenom čašom u lijevu prednju stranu glave, u predjelu oka, pri čemu se zbog siline udarca čaša rasprsnula, a uslijed čega samo stjecajem okolnosti nije nastupila teška tjelesna ozljeda, već je oštećenik zadobio ozljede lake naravi.

10.1. Na taj način okrivljenik je, na način kako mu je stavljeno na teret predmetnim optužnim aktom, u namjeri da drugoga teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede, i time počinio kazneno djelo teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11.

11. Što se tiče subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, ponavlja se da je kazneno djelo okrivljenik počinio s izravnom namjerom. Pritom nema dvojbe da je okrivljenik bio svjestan protupravnosti, znajući da je to djelo zabranjeno, a na njegovoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Što se tiče ubrojivosti, provedenim psihijatrijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Nenadu Horvatu, čiji nalaz i mišljenje je pročitan uz suglasnost stranaka koje njegovu vjerodostojnost nisu dovodile u pitanje te ga sud cijeni jasnim i neproturječnim, proizlazi da je okrivljenik u sporno vrijeme i u odnosu na terećeno kazneno djelo zbog alkoholiziranosti (na razini pripitosti) bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, pa se zbog svega slijedom svega navedenog zaključuje da je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju te je, posljedično, s obzirom na zaključak da u dokazanom ponašanju okrivljenika, činjenično opisanom u izreci presude, postoje sva obilježja tog kaznenog djela, za isto proglašen krivim.

12. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

12.1. Pritom su kao otegotne okrivljeniku cijenjene prethodna prekršajna kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i okolnosti djela prema kojima je okrivljenik sukob verbalne prirode bez ikakve racionalne potrebe pretvorio u napad na fizički integritet druge osobe, opasnim sredstvom podobnim za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, i to nakon što je intervencijom trećih osoba došlo do razdvajanja njega i oštećenika. Iz navedenog proizlazi da je okrivljenik pokazao odlučnu namjeru agresivnog i fizički nasilnog ponašanja, a otegotnim je cijenjena i okolnost da je okrivljenik nakon ovog događaja otišao u još dva ugostiteljska objekta ("Diskač", a potom i na benzinsku postaju, kako sam navodi na ranijoj raspravi) u kojima je, usprkos činjenici da je prethodnim spornim ponašanjem grubo napao vitalni dio glave druge osobe, nastavio s alkoholiziranjem, a koja okolnost ukazuje na okrivljenikovu neosjetljivost i nekritičnost zbog svojih postupaka, pri čemu postojeća alkoholiziranost okrivljenika te zgode ne može predstavljati razborito opravdanje takva odnosa prema počinjenom djelu.

12.2. S druge strane, kao olakotne okolnosti okrivljeniku su uzete smanjena ubrojivost (ne bitno), činjenica da je djelo ostalo u pokušaju, djelomično priznanje kaznenog djela (njegovih objektivnih okolnosti), mlađa dob, kaznena neosuđivanost (izvadak iz kaznene evidencije na stranici 187 spisa), kao i činjenica da je prethodno inkriminiranoj radnji okrivljenika oštećenik njega uhvatio rukom za stražnji dio vrata. U prethodnom dijelu presude obrazloženo je zbog čega se ne radi o napadu koji bi okrivljeniku davao pravo na nužnu obranu, no navedeno se može cijeniti kao olakotna okolnost koja je prethodila samom inkriminiranom napadu, a koja je kod okrivljenika razumljivo mogla dovesti do izraženijeg emotivnog stanja.

12.3. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za navedeno kazneno djelo šest mjeseci, a maksimum pet godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, kao minimalnom propisanom za ovo kazneno djelo, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

12.4. Tužitelj je u završnom govoru ostao kod prijedloga sankcije iz optužnice od 10 (deset) mjeseci kazne zatvora, međutim, imajući u vidu da iz najnovijeg izvatka iz kaznene evidencije od 8. studenog 2024. (stranica 187 spisa) proizlazi da je okrivljeni GO kazneno neosuđivan, kao i ostale ranije navedene olakotne okolnosti, cijeneći ih u međuodnosu s onim otegotnima, ovaj sud zaključuje da je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci primjerena postići svrhu kažnjavanja.

12.5. S druge strane, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, kao i potrebu ostvarivanja specijalne i generalne prevencije, s obzirom na činjenicu da se radi o nasilnom kaznenom djelu te je nužno, u okolnostima porasta nasilja u društvu, izraziti društvenu osudu i poslati poruku o neprihvatljivosti rješavanja problema nasiljem odnosno netoleranciji na bilo kakav pojavni oblik istog, uzimajući u obzir i okrivljenikovo ponašanje nakon počinjenog djela (opisano u toč. 12.1. ovog obrazloženja) koje ne daje uporišta za zaključak o njegovoj svijesti o štetnosti i problematičnosti agresivnog ponašanja koje je nesporno ispoljio, pri čemu valja reći i da se okrivljenik samoinicijativno umiješao u događanje u društvu u kojem je bio oštećenik (vidjevši "komešanje") da bi na kraju iz tog miješanja proizašlo tjelesno ozljeđivanje drugoga uporabom opasnog sredstva, ocjena je suda da nema uvjeta okrivljeniku izreći uvjetnu osudu ili rad za opće dobro, već da ga je potrebno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci kao, ponavlja se, kaznu na razini minimuma kojeg je zakonodavac propisao za počinjeno kazneno djelo, a koja kazna će ostvariti svrhu kažnjavanja opisanu u čl. 41. KZ/11.

13. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu od 70,00 eura (čl. 145. st. 1. toč. 6. ZKP/08), trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 144,48 eura i trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 496,91 eura (čl. 145. st. 1. toč. 1. ZKP/08), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem (čl. 145. st. 1. toč. 8. ZKP/08), sve imajući u vidu da je zaposlen u inozemstvu, ima mjesečna primanja od oko 1.500,00 eura te je vlasnik kuće i više vozila, dok ga ne tereti obveza uzdržavanja djece, slijedom čega plaćanjem troškova neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U Varaždinu 15. studenog 2024.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-96/2023

2. Okrivljeni: GO, [adresa]

3. Braniteljica okrivljenika: Željka Mance, odvjetnica u Varaždinu

4. Oštećenik: RO, [adresa]

5. Opunomoćenik oštećenika: Darko Šabijan, odvjetnik u Varaždinu