1

Poslovni broj: 24 Gž-692/2023-2

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-692/2023-2

 

 

R E P U B L I KA    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz P., OIB:..., zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici u S., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Z., radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj P-487/2021-19 od 7. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2024.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Uvažava se žalba tuženika i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj P-487/2021-19 od 7. travnja 2023. i rješava:

 

Općinski sud u Sisku je mjesno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet se ustupa Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

 

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj P-487/2021-19 od 7. travnja 2023. i predmet se vraća mjesno nadležnom sudu prvog stupnja na ponovi postupak.

 

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 4.119,99 EUR /31.042,05 kn/[1] sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci I. izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.890,04 EUR /14.240,51 kn/ sa zakonskim zateznim kamatama od 7. travnja 2023. do isplate.

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikom prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

 

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2020. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nadležnosti u povodu pravovremenog prigovora tuženika, sud je, ocjenjujući okolnosti o kojima ovisi njegova nadležnost, uzeo u obzir sljedeće:

- da je predmet spora isplata na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima iz potrošačkog ugovora koji su stranke zaključile 30. siječnja 2007. u Z.

- da je tim ugovorom bez pojedinačnog pregovaranja među strankama ugovoreno da je u slučaju spora mjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika

- da tužitelj živi u P. (Sisačko-moslavačka županija)

- da je sjedište tuženika u Z. pa da je prema sporazumu stranaka mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu

- da mogućnosti dolaska na taj sud i s time povezani troškovi i gubici vremena imaju odvraćajući učinak na tužitelja te da ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti stvara neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer ga stavlja u nepovoljniji procesno-pravni položaj

- da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena.

 

6. Prilikom ocjene prigovora mjesne nenadležnosti nije bilo mjesta primjeni Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva 93/13). Naime, neodlučni su razlozi pobijane odluke kojima se upućuje na praksu Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13. To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje. U skladu s obvezujućim tumačenjem tog Suda izraženim u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka (t. 36 do 40.) i tamo citiranoj sudskoj praksi, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013.

 

7. Zbog toga je u ovom predmetu mjerodavno hrvatsko pravo, posebno Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br.  96/2003., 46/2007. i 79/2007. dalje: ZZP/2003) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora.

 

8. Imajući na umu da ZPP ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti o kojoj nisu vođeni pojedinačni pregovori, nije na temelju članka 81. stavka 5. ZZP/2003 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog Zakona („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima).

 

9. Ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ne odnosi se na predmet ugovora i cijenu pa u smislu članka 84. ZZP/2003 podliježe testu poštenosti iako je jasno i lako razumljivo sastavljena.

 

9.1. Iz sadržaja članka 12. ugovora o kreditu jasno proizlazi da je za slučaj spora predviđao nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora. Ta je odredba omogućavala tužitelju da precizno procijeni pravne i ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze pa je riječ o odredbi koja je transparenta u smislu članka 85. ZZP/03.

 

10. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni nadležnost suda za slučaj spora, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

 

11. U skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/2003 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

11.1. Prema članku 82. točci 19. ZZP/2003 (tzv. siva lista nepoštenih odredbi), nakon pojedinačne procjene u skladu s člankom 81. tog Zakona, ugovorna odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom može se smatrati nepoštenom.

 

12. Ugovorna odredba kojoj je svrha prenijeti nadležnost za sve sporove koji mogu proizaći iz potrošačkog ugovora na sud u kojem trgovac ima sjedište, obvezuje potrošača da se podvrgne isključivoj nadležnosti suda koji može biti udaljen od njegova prebivališta (boravišta). To njemu može otežati sudjelovanje u postupku jer troškovi  mogu biti odvraćajući i uzrokovati to da on odustane od tužbe koja je jedino učinkovito pravno sredstvo za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi.

 

12.1. Osim toga, riječ je o ugovornoj odredbi koja isključivo pogoduje trgovcu jer mu omogućuje da sve sporove u vezi sa svojim profesijom vodi na sudu koji se nalazi u mjestu njegova sjedišta i da time olakšano organizira svoje sudjelovanje pred sudom, bez da potrošač zauzvrat uživa ikakvih pogodnosti od nje. Kakva god bila priroda potrošačkog ugovora, ovakva ugovorna odredba umanjuje učinkovitost sudske zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi pa takva ugovorna odredba stoga potpada pod kategoriju odredbi čije je predmet ili svrha isključenje ili ometanje prava potrošača na poduzimanje sudske tužbe, a što je kategorija na koju se odnosi točka 19. članka 82. ZZP/2003.

12.2. Iz navedenog slijedi da prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja prenosi isključivu mjesnu nadležnost na sud u  Z. gdje tuženik ima sjedište i koji je udaljen od mjesta prebivališta tužitelja što, samorazumljivo, povećava troškove sudjelovanja tužitelja, uključivo i njegovog osobnog sudjelovanja u postupku u smislu članka 89. stavka 2. i članka 264. ZPP-a (tuženik je predložio njegovo saslušanje), zadovoljava uvjete za ocjenu nepoštenosti u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/2003.

13. Nepoštena ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora je na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 ništetna pa se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Z.) nikad nije niti postojala (ništetnost prorogacijeske klauzule ex tunc).

14. U nedostatku takvog sporazuma, u primjeni je ZPP koji, osim odredbi o općoj mjesnoj nadležnosti iz članka 46. stavka 1. ZPP-a, sadrži i odredbu o posebnoj nadležnosti po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz članka 59. ZPP-a, prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

 

14.1. Naprotiv, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, taj propis za ovu vrstu predmeta ne predviđa posebnu nadležnost prema mjestu prebivališta ili boravišta tužitelja. Iako je tada u poziciji tužitelja, potrošač je uvijek slabija strana, a nerijetko je tužba potrošača protiv trgovca jedino učinkovito pravno sredstvo za zaštitu potrošačkih prava. Premda je predviđena posebna mjesna nadležnost za sporove u kojima sudjeluju druge „slabije“ stranke, poput radnika (članak 65. ZPP) ili oštećenika (članak 52. ZPP), posebne mjesne nadležnosti za potrošačke sporove nema. Niti jedna postupovna odredba ZZP-a o nadležnosti ne ovlašćuje stranke niti sud da, bez sporazuma u tom smislu, za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca uspostave nadležnost suda prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja. Do toga da potrošač tuži na području svojeg prebivališta može doći tek incidentalno, u situacijama kada trgovac ili njegova poslovna jedinica imaju sjedište na području suda na kojem potrošač ima prebivalište ili boravište.

 

14.2. Imajući na umu da iz ugovora o kreditu s prilozima proizlazi da je taj ugovor zaključen u Z. gdje je i solemniziran, a iz iskaza tužitelja proizlazi da je sklopljen u auto-kući u zagrebačkim D., očito je da riječ o sporu u odnosu na koji nije moguće primijeniti odredbu u posebnoj mjesnoj nadležnosti iz članka 59. ZPP-a, nego je na temelju članka 46. stavka 1. ZPP-a nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.

 

14.3. S obzirom na to da je u smislu članka 48. stavka 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, što je u ovom predmetu Z., pogrešno je sud prvog stupnja u povodu prigovora tuženika odlučio da je mjesno nadležan pa je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačeno prvostupanjsko rješenje i predmet je ustupljen nadležnom prvostupanjskom sudu. S obzirom na to da je istodobno počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a koju je tuženik određeno naveo u žalbi, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen nadležnom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku uz primjenu članka 166. stavka 3. ZPP-a.

 

 

U Varaždinu 3. siječnja 2024.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                  Dijana Hofer v.r.